četvrtak, 31.05.2007.

Propalitet od rođenja...

Image Hosted by ImageShack.us


JA SAM PROPALI SLUČAJ... HTJELA ILI NE, LJUDE RAZOČARAM NA SVAKOM KORAKU... ČEMU ONDA ŽIVJETI I LJUDIMA ŽIVOTE UNIŠTAVATI... NEMA SMISLA... AKO JE TAKO - NESTAT ĆU...

Image Hosted by ImageShack.us


12:20 - Komentari (13) - Isprintaj

Alea jacta est ...


Image Hosted by ImageShack.us

( Kocka je bačena )


Image Hosted by ImageShack.us


Iako kocka je bačena i sve su potonule lađe, život je «igra» koju živimo. Čitajući sekin post dobila sam nenadano nadahnuće i zamislila se. Pa evo da i s vama podijelim misli koje su me zaokupile a iskreno, nisu me iznenadile. Gadno je kad shvatimo neke stvari, gadno je kad se moramo pomiriti s nekim stvarima ili kad skužimo da nije sve onako kako bismo htjeli da bude. I kad netko kaže da su i zadnje karte bačene na stol, dođe ti da se zapitaš, jel uopće imalo smisla da se ponižavaš ili moliš nemoguće? Jel imalo smisla voditi ponekad čak i voditi dvostruki život, glumiti da smo nešto što nismo? Nije mi jasno odakle mi sad ovakve fiksne ideje i misli, no dio su mene i moram ih izbacit na svjetlo dana. Lako je prokockati sreću, lako je izgubiti one koji nas vole. No glupo je biti s nekim a ne ga voljeti, ili biti s nekim i o drugima sanjati. Odvratno je glumiti jedno a zapravo biti drugo. Ljudi su danas previše lukavi i ne jebe ih ni pol posto tko koga jebe u zdrav mozak. No i dalje nitko od nas ne podnosi laž koja nas svakodnevno prati. U životu sam upoznala previše licemjernih ljudi, ljudi koji se predstavljaju kao jedno a u biti su puno gori. Isto tako i moja se ekipa čini se raspala.. Više se ne osjećam kao dio te ekipe.. kako god to zvučalo. Svi smo se udaljili, svako juri na svoju stranu i svako se ponaša kak njemu odgovara. Nitko za nikoga ne mari ni pet posto. Pa čemu da se onda brinem kad je svima nekako svejedno. Isprva me priznajem boljelo što se sve tako raspada iznenada, no brzo sam se pomirila s time. Jer sam svjesna nekih činjenica, svjesna sam pokvarenosti svijeta i Božje nepredvidivosti. Svjesna sam da nikad ništa neće biti onako kako poželim, i da sve što je lijepo kratko traje. No unatoč tome što ja sve to znam, opet ponekad boli i voljela bih da nije tako.. voljela bih da ja opet sve kao nekad.. a znam da se to nikad neće ostvariti. I moram priznat još jednu stvar, za sve, ma baš za sve, jebe mi se živo.. živim život kakav želim, takva sam kakva jesam, moj je mali uz mene i to je sve što trebam. Uz ljubav koju mi on pruža sve je moguće i nitko, nikad i nigdje neće me zaustaviti. A kamoli nešto ovakvo.. Sve mogu shvatit, sve mogu razumijeti, no jednu stvar ne. Nije mi jasno čemu u životu gluma? Zašto ljudi djelima ne potvrđuju riječi koje su ispričali. Zašto se ljudi ne dokazuju djelima??? Nikad se ne zna što je u nečijoj glavi, a još manje tko što misli i koji su razlozi nečeg takvog. Ma sve mi se zgadi i pri samoj pomisli na neke gadosti. Ne mogu vjerovati kako ljudi cinični mogu biti. Ne mogu vjerovati kako se ljudi brzo mijenjaju. Iako sam sve to prošla već bezbroj puta, još me žalosti nešto takvo jer ne mogu pomoći, a znam da je život takav. Malo je ljudi koji će uz tebe biti i u dobru i u zlu, još je manje iskrenih ljudi na svijetu, a još je manje onih koji ne glume da su nešto što nisu. Al čemu prikrivati neke stvari? Čemu skrivat istinu od nečijeg srca, čemu nekome srat o nekome kad to nema smisla???? Kad netko nekoga voli, onda ne sluša riječi drugih već stvara vlastito mišljenje. Ma šta želim reć. Samo to da mrzim razočaranja. Razočaranja koja su sve češća u našim životima, u mom životu. No imam kraj sebe nekoga kraj koga mi se sve ovo čini glupo i blesavo. Sve je moguće, no kad jednom shvatimo kakvi su ljudi zapravo, teško je vratiti se na staro i da sve bude kao prije. Ma ne da je teško, nemoguće je. Nije mala stvar vraćat nečije povjerenje, a još je teže nekome ponovno počet vjerovat. A šta ćemo.. ako smo se kockali.. i prokockali smo.. no nikad, ali nikad više, ništa neće biti kako je bilo.. mijenja se sve.. ljudi i njihovi komplicirani odnosi.. Pošto ja imam njega, ne trebam ništa više. Imam par najvažnijih ljudi kraj sebe i nemam se vremena više zamarati s ostalim dvorskim ludama. Predat ću se uživanciji i nikog neću jebat ni pol posto.. pa da ljudi vide kako je to...


Image Hosted by ImageShack.us

01:20 - Komentari (4) - Isprintaj

četvrtak, 24.05.2007.

Životno sranje? Ma ko ga jebe... važni su mi samo sreća, uživanje i ljudi koje volim...


Image Hosted by ImageShack.us


Danas je baš neki lud i blesav dan. Gledam ja jučer i danas te maturante i mislim si kak je njima zakon. E to su bila vremena. Da mi je sad opet ponovit sve to.. Jučer na koncertu kad sam vidjela kak im je dobro, htjela sam biti djelom tog ludila. Mene glazba u trenutku ponese, a još kad je tako glasno i kad ludi ritam vlada, prolaze me trnci euforije.. adrenalin se diže.. ma luda sam, znam, al kakva sam takva sam.. No unatoč svoj sreći koju osjećam, ima i sitnica koje me muče.. primjerice ljudi koji iz dana u dan mijenjaju ponašanje bez razloga a do prije par dana pretvarali su se da su ti prijatelji. Tu prije svega mislim na jednog klipana a onda i na ekipu.. Hvala Bogu što kraj sebe imam njega, svog malog crnog koji mi znači sve na svijetu, svoju stariju seku i prijatelja koji je isto tako uz mene. Uz njih sam nepobjediva.. oni su izvor sve moje snage.. sve moje energije.. a oni koji me poznaju znaju da je ima i puno previše.. Ma život je sranje, rekli bi mi neki, no ja ne mislim tako. I mrzim se ponašat kao najveća gadura prema onima koji tako iznenada mijenjaju ponašanje. Čak mi je seka ispričala jednu moguću teoriju o tome, koji bi razlog za prestanak prijateljstva s tim lumenom mogao biti.. I mislila sam da je nemoguće, no kako više razmišljam i kako me to više muči, sasvim je moguće da je ona i u pravu. No ne želim misliti više na to. Iako ne želim, žalosti me takva situacija. Ma život je stvarno ponekad prava «kurva» kako kažu i nema se smisla zamarati s ljudima koji su takvi. A ja si jednostavno ne mogu pomoći i ne volim imati neriješene račune.. I onda još ove nepodnošljive vrućine.. ma nikom ljepše nego meni, ha? Hehe.. Ma nije važno.. iako me tako neke sitnice muče, nije to ništa.. Te ljude ne trebam u životu.. posebno ne sad kad tolko uživam.. a šta se maturanata tiče.. više mi sreće drugi put.. a valjda i zato i jest tako.. maturanti smo samo jednom kako bi to bilo za pamćenje.. ma jednom se živi.. nek mladi uživaju sad kad još imaju priliku.. a ja više ne želim trošiti riječi na ljude koji više nisu kraj mene.. dosta je toga bilo.. rađe muzika i skakanje.. to će mi sigurno vratit dobro volju..


Image Hosted by ImageShack.us

23:58 - Komentari (18) - Isprintaj

nedjelja, 20.05.2007.

Ljudki je griješiti, drugu šansu pružiti, laž mrziti, muško-žensko prijateljstvo njegovati i nekom reći kolko volim te...


Image Hosted by ImageShack.us


Riječi izazova: grijeh, druga šansa, laž, muško-ženska prijateljstva, volim te ...

GRIJEH: ... kaže se, "ljudski je griješiti".. isto tako, ljudski je i nekome oprostiti.. jedno je nekome grijeh oprostiti a drugo zaboraviti.. iz iskustva znam da sam svakome sve u životu oprostila, no znam da to što sam oprostila nisam zaboravila.. treba razmisliti malo i o razlozima grijeha.. što je tog nekog navelo na to da griješi, da nas povrijedi.. jel to nešto opravdano ili ne.. ma teško da postoje opravdanja za takve stvari.. teško je opravdati zlo.. no ja još uvijek blesavo tražim opravdanja za one koji su mi uništili život.. još uvijek na neki način "naivno" opravdavam one koji su napravili ovo od mog života, još uvijek opravdavam one zbog kojih svoj život nanovo gradim.. mislim da to ovisi od čovjeka do čovjeka.. jer nisu svi spremni oprostiti nekome grijeh.. i ne gledaju svi isto na pojedine stvari.. naša se shvaćanja grijeha razlikuju, naša se poimanja grijeha ne poistovjećuju.. slažem se da je ljudski griješiti.. no ljudski je nehotimice griješiti a ne griješiti pri punoj svijesti da nekome radimo zlo..

DRUGA ŠANSA: ... pružiti nekome šansu.. pružiti nekome i drugu šansu.. nije uvijek lako.. no opet mislim da svatko tko se kaje za ono što je učinio, zaslužuje drugu šansu.. tako je u većini slučajeva, mada ima i situacija kad mislim da ni ja ne bih bila u stanju pružiti još jednu šansu tom nekom.. dapače, ako se netko želi promijeniti, ako netko želi popraviti zlo koje je napravio i ispraviti svoje greške, zašto ne?? .. al' ako to neko želi samo iz koristoljublja, ili nečeg sličnog.. nema šanse.. takvi ljudi drugu šansu nisu zaslužili.. jedno je iskreno se kajati a drugo biti sebičan i varati ne samo sebe nego i sve oko sebe..

LAŽ: ... laž, nasuprot istini.. laž je ono što ne podnosim.. ono što ne podnosi nitko normalan.. mrzim laž.. mrzim spletkarenje.. i ne volim kad mi se to radi.. cijenim iskrenost više od svega.. i mislim da je iskrenost nasuprot laži najvažnija za uspješnost neke veze i svih vrsta međuljudskih odnosa.. čemu lagati?? koja korist od laži?? koja korist od laganja??? baš nikakva.. jer svaka se laž kad-tad otkrije i svakoj se laži uđe u trag.. može se lagat no ne dovjeka.. može se lagat al nema smisla.. bolje biti iskren i kazat svoje mišljenje nego glumit nešto što nismo ili lagat iz dana u dan i stvarat priče koje ni sami ne pamtimo.. poznam dosta takvih ljudi.. beskrupulozni ljudi koji neprestano lažu kako bi sebe prikazali u boljem svijetlu a druge ocrnili i drugima naštetili.. ne podnosim to, rekla sam već.. iskrenost cijenim ko nešto sveto..

MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA: ... muško-ženska prijateljstva.. ljudi se uvijek pitaju jesu li moguća ili ne? ... često sam slušala kako nisu moguća i da ljudi ne vjeruju u njih.. ne znam jesam li u pravu.. no ja vjerujem u njih i mislim da su itekako moguća.. imam mnoštvo ženskih i muških prijatelja.. dapače.. sad tu na faksu na kojem dečki prevladavaju, ne mogu se ne družiti s njima.. tako da.. ja znam da su takva prijateljstva moguća.. itekako moguća.. i moram reć da je ponekad i ljepše imat muškog prijatelja nego ženskog.. ja obožavam sve svoje frendice.. i sve svoje frendove.. sa svakim od njih ja mogu pričat na neki poseban način.. a onim najbližim mogu povjeriti baš sve.. isto tako i frendima i frendicama.. ono što mi se sviđa kod dečkiju jest sama činjenica da mogu normalno pričat s njima, a ne da cijelo vrijeme vodimo razgovore tipa "bla-bla".. mislim pritom na neko "tračanje", ogovaranje, i ostale gluposti.. s dečkima mogu pričat o svemu i svačemu bez opterećenja, dok curke samo gledaju gdje će šta saznat, ogovarat i slične fore.. ne mislim ja da su sve cure takve, jer su moje frendice prekrasne osobe i ne bi ih mijenjala, no želim reći da cure često puta znaju biti takve.. i to mi se iskreno ne sviđa.. za razliku od dečki s kojima je sve drugačije.. ma uglavnom.. kažu da svako muško-žensko prijateljstvo ako je ono posebno i lijepo.. postaje nešto puno više.. al ne bih se složila.. istina, to je moguće, no tek neko kratko vrijeme imam nekoga uz sebe i uz njega i dalje imam mnoštvo muških prijatelja.. što ne znači da će netko od njih meni biti i nešto više.. ja svog malog volim a prijatelji su samo prijatelji.. puno mi znače, al sigurno ne više od njega..

VOLIM TE: ... volim te... mislim da su sve riječi suvišne.. voljeti nekoga prekrasno je.. a kad je ta ljubav uzvraćena, još ljepše je.. uživati i živjeti ljubav, reć nekom da ga voliš.. slušat kako netko voli tebe.. nema boljega.. jer i sama znam kako samo trunkica ljubavi može uljepšat dan i promijenit život iz temelja.. ljubav je ono najvažnije u životu i uz mrvicu ljubavi u stanju smo napraviti sve.. i tako ja danas volim njega.. i pitam se dokle sad seže moja sreća.. dokle sad seže moja snaga.. dokle seže energija koju posjedujem i dokle seže ljubav koju osjećam ???...


Image Hosted by ImageShack.us

14:44 - Komentari (19) - Isprintaj

utorak, 15.05.2007.

Život može biti bajka iako u njih ne vjerujemo...



Sexy & Romantic glitter graphics from Sexi Luv.com



Pročitala sam negdje neku priču i zamislila se nad životom. Meni je danas u životu prekrasno, uživam u čarima koje me okružuju i vraški se trudim zaboraviti ono što mi je do sad stvaralo probleme. Razgovarati s nekim o ostatku života ili gdje se vidimo za ne znam kolko godina s jedne strane nema smisla a s druge itekako je potrebno. Važno je biti svjestan svojih želja i ciljeva, važno je znati za što se borimo kako ne bismo putem negdje zaostali ili se jednostavno prebrzo predali. Iako se ponekad ne usuđujem željeti, moram biti jaka poput svih ostalih. Zanimljive su maske koje kao ljudi svakodnevno nosimo. Mnogi skrivaju svoja prava lica a cinizam i sebičnost primjerice teško je sakriti. Jer hvale vrijedni ljudi odišu svojom dobrotom dok ljudi vrijedni prijezira ne prezaju ni pred čim a glumataju da su ne znam šta. Ne podnosim ovu drugu vrstu ljudi. Ljudi koji me poznaju najbolje znaju u koju bi me kategoriju od ovih dviju svrstali i ja ne želim suditi o sebi, no imam pravo na svoje mišljenje. Previše sam u životu najebala zbog ljudi nevrijednih ičega no danas sve to zaboravljam. Samo malo ljubavi bilo je dovoljno da hrabro krenem tim putem. I suočavam se sa svim i svačim. Kako godine prolaze, ne možemo vratiti vrijeme. Jedino što nam preostaje jest pomiriti se sa sudbinom. I kako vrijeme prolazi, mnogi ljudi drugima ne kažu ni što misle ni što osjećaju. E pa zato, ako ikad ikome išta želimo reći, recimo to odmah sada, jasno i glasno jer pitanje je hoćemo li opet imati prilike i vremena. Mnoge mi se uspomene vrte u glavi kao film bez zvuka. Nekih ću se sitnica i strahota uvijek sjećati, i ne želim razmišljati o kraju već samo o trenutnoj sreći. Svašta sam u životu bila u stanju napraviti, kad se samo sjetim osmjeh mi ne napušta lice. No danas se mnogočemu od toga smijem i mislim da život vrlo često nije fer. I kad govore ljudi da tokom života svakoga stigne što je zaslužio, zvuči mi to poprilično otrcano, ne znam, nekako ofucano.. Mada sam teško vjerovala u to, istina je.. možda ne uvijek al često se zaista stvari razvijaju tako. Meni su govorili da sam zavrijedila biti sretna, imat nekoga kraj sebe i živjeti kako sam sama htjela, no bilo mi je teško povjerovati to kad me uvijek nešto sputavalo na mom putu i uništavalo moje snove i sve što sam željela i za što sam se borila. No danas napokon mogu reći da imam nešto što mi puno znači i za što živim. Imam ono malo ljubavi koja mi je bila potrebna i osjećam se fenomenalno. A ima onih koji osjećaj ljubavi nikad upoznati neće. Hoće li me prošlost pratiti kao sjena do kraja života? Hoće li uspomene ostati i nakon što se svi rastanu?? Sva pitanja imaju odgovore, i nigdje se ne nazire kraj ni zbogom. Kako idemo dalje sjećamo se trenutaka provedenih zajedno, trenutak provedenih s najdražim nam osobama. I kako nam se životi mijenjaju, mi ostajemo isti, i ono najvažnije - ne zaboravljamo. Stoga volimo se jer ljubavlju preživljavamo. Ljubimo se, ljubimo i ljubimo, nježnosti razmjenjujmo. Život može biti bajka iako u njih ne vjerujemo..



Sexy & Romantic glitter graphics from Sexi Luv.com

10:27 - Komentari (12) - Isprintaj

petak, 11.05.2007.

Zadaci, zadačiči.. hrpa izazova..


Image Hosted by ImageShack.us


Evo mene da napokon ispunim sve izazove koji su mi predani.. neke s povećim zakašnjenjem i neke novije.. zato isprike svima čije izazove ispunjavam nakon dužeg vremena, no nisam ni stigla ni imala inspiracije u zadnje vrijeme.. a sad je sve u najboljem redu i zato se odmah bacam na posao.. za početak da ispunim izazove koje su mi dali Vrag_s_licem_anđela i Ljubav sve pobjeđuje.. evo meni nekih dragih pjesama..



CRVENA JABUKA: TI ZNAŠ


Ti znaš ko je ludak na kiši, ispod tvoga prozora,
Ti znaš ko je kad telefon zvoni i ko na tvoje molim vezu prekida,
Ti znaš čija si velika bol i tko zbog tebe pravi gluposti,
Drugi će tvoju ruku da čuva i drugi će tebe voljeti,
Al' kao ja NIKO NIKADA ...


.. ja i ti, smo vezani.. zauvijek istim snom.. putevi, na kojima nema stanica.. vuku me do tebe, do tvojih zjenica, i dalje, i dalje, Bože, kako teška godina...

Mislim da je više svaka moja riječ suvišna, riječi poput slike govore ovaj put same za sebe.. ovo je jednostavno prekrasno i neusporedivo..


RED HOT CHILI PEPPERS: BY THE WAY



By the way.. pjesma koja me podsjeća na mnoštvo trenutaka ludila i tulumarenja.. otkačenosti.. ma prekrasna pjesma.. ritam, melodija.. fenomenalno.. zakon pjesma..

LINKIN PARK: NUMB



Još jedna luda, zakon pjesma.. već on početak govori sve.. posebno jaka pjesma.. energija koja proizlazi iz nje neobična je.. ne mogu objasniti što osjetim slušajući ovo..

LINDSAY LOHAN: RUMOURS



Neobičan ritam i melodija interesantni su.. ma čim je pjesma za ples meni je zakon..

JAMES BLUNT: YOU_RE BEAUTIFULL



Ovu pjesmu ne moram ni komentirati.. jedna od najljepših pjesama.. obožavam James Blunta.. unatoč neobičnijem zvuku.. pjesme su legendarne.. tako se lako uživiti u njih, opustiti.. ma ljubav je ono što nas drži živima i ono za što živimo..

GREEN DAY: BOULEVARD OF BROKEN DREAMS



Čim čujem početnu melodiju ove pjesme poludim.. pjesma je fenomenalna.. na trenutke luda na trenutke mirnija.. al slušajući riječi, svašta se budi u meni.. samo što niko ne voli slomljene snove.. svi sanjamo i nadamo se.. pa čak i onda kad to ne želimo.. život je kako kažu vrlo često "kurva" a na nama je da ga promijenimo i živimo kako hoćemo.. iako su mi u životu uništili sve želje i snove, danas opet sanjam i počinjem iznova..

ANASTACIA: LEFT OUTSIDE ALONE



Ovu pjesmu nema potrebe komentirati.. melodija ekstra.. ludnica.. ma čim čujem ovu pjesmu u sekundi me tjera na ples i na mnogo više od toga.. jednostavno uživam u tome.. to je nešto čime se želim baviti.. ples je ono za što živim i u što želim pretvoriti svoju svakodnevnicu..

TONE LOC & ZZ BROS: FUNKY COLD MEDINA



Eeeee taj ritam, ne mogu objasniti.. poludim.. zakon pjesma za ples.. a kad to kažem, mislim da je dovoljno..

THE CRANBERRIES: ZOMBIE



Još jedna meni zakon pjesma.. zombie.. ma i sama se često osjećam ko mali hodajući zombić.. jer ništa ne spavam i ne znam ni sama kako još uvijek uopće i funkcioniram.. al sretna sam, ma presretna, zaljubljena i volim užasno, jako i iskreno.. kako već dugo nisam.. vjerojatno zato..

RIHANNA: UNFAITHFULL



Pjesma fenomenalne melodije.. priča nečijeg života.. života mnogih.. pjesma za sve nevjerne.. izdajničke.. mnogi ljubav shvaćaju na totalno pogrešan način.. oni koji varaju ili izdaju.. spomena vrijedni nisu.. ma pjesma je zakon sve u svemu.. budi hrpu osjećaja u meni i ulijeva neku neobičnu snagu.. jačinu.. ma ne mogu objasniti to..

STACIE ORRICO: MORE TO LIFE



Pjesma koja nosi nešto posebno.. budi posebne osjećaje.. jednostavno nemam riječi.. prekrasno..

ROXETTE: LISTEN TO YOUR HEART



Osluškivati nečije srce nešto je najljepše na svijetu.. osjetiti dodir nečijih usana još je ljepše.. ljubav nas čini većima.. ljubav nas čini boljima i spremnima osvojiti svijet.. no upravo slušajući tuđe i svoje srce najviše se otkriva.. srce govori sve i ne može, jednostavno nije u stanju i ne zna lagati.. srce je ono koje tolko puta slijepo voli i nije ga uvijek lako slušati.. no čarobno je...

RICHARD MARX: RIGHT HERE WAITING



Čekati nekoga ili nešto.. čekati upravo ovdje.. nije lako čekati.. nije lako samo težiti i željeti a ne primati.. nije lako al moguće je.. vrijedi ona da tko čeka i dočeka.. i ja sam čekala.. godinama.. i dočekala.. zato je ova pjesma savršena.. jer unatoč svemu negdje nas čeka nešto bolje.. bez obzira na sve.. bez obzira na to gdje bili i šta radili..

PINK: TROUBLE



Jad.. muka.. nevolja.. uznemirenje.. ludilo.. ma pjesma je luda od samog početka.. prava pjesma za iživiti se plešući.. i kak da budem mirna čuvši ju.. melodija je brza i pjesma je zato stvorena za ples.. mrdanje.. uživanje.. ma no coments više ..

OZZY OSBOURNE: DREAMER



Sanjar.. biti ili ne biti? Biti.. no sve ima svoje granice.. prekrasno je sanjati a još je ljepše kad ti se snovi ispune.. snovi su pravo malo bogatstvo svakom čovjeku.. ja ih ne bih mijenjala ni za što na svijetu.. često sanjam i budim se s osmjehom na licu.. iako ima i snova koji su mi se ponovili no opet ih ne bih shvatila.. snovi su moje blago.. i sanjat ću dok sam živa.. jer me mijenjaju, otkrivaju sve moje skrivene želje i snove.. u snovima mogu sve što u stvarnosti ne mogu.. snovi su nezamjenjivi.. prekrasni..

LIQUIDO: NARCOTIC



Zakon pjesma.. ludi ritam.. stvoreno za ples i za poludit do bola.. ma svašta je meni dobro.. a tako i ova pjesma.. melodije je.. ma ne mogu objasniti.. pjesma budi tolko toga nejasnoga.. osjećam se tako dobro slušajući ju..

JON BON JOVI: IT'S MY LIFE



Pjesma za ples.. ludi ritam.. luda ja.. savršena kombinacija.. dugo ju nisam čula no sad me opet hvata ludilo za njom i za tim ritmom.. malo je pjesama koje bude ono što ona budi u meni.. moj život.. prekrasan.. pa gadan godinama.. i sad opet savršen.. živim jer želim i imam za koga.. ma kako život može biti krasan uz samo mrvicu ljubavi.. uz trunku ljubavi sve može biti savršeno čak i onda kad to nije..

JIMMY EAT WORLD: THE MIDDLE



Još jedna pjesma meni ludog ritma savršenog za ples..

FOUNTAINS OF WAYNE: STACY'S MOM



Neobičan naziv al zakon pjesma.. ritam.. ma sve savršeno..

EURYTMICS: SWEET DREAMS



Slatki snovi.. o snovima sam već govorila i mislim da ne moram još jednom.. pjesma mi je draga i snova se nikad ne bih odrekla.. bez obzira na to što mi se nudilo.. snovi su snovi..

BAD RELIGION: PUNK ROCK SONG



E točno to.. punk.. rock.. ma zakon.. pjesma za svaku pohvalu.. otkačena i legendarna.. još jedna od pjesama u nizu koje mi se dopadaju.. ma meni je dobro sve i svašta.. čudna sam ja biljka.. hehe..

IZAZOV PREDAJEM: Seka,
Sirena02,
Annye46,
Anđeo dobrog naboja,
Plavooka.


Pošto na hrvatske pjesme baš nisam naišla na netu.. nisam ih ovdje ni stavljala.. mada u zadnje vrijeme puno više slušam domaće.. jer su isto tako zakon.. ma glavno da je pjesma za ples.. i meni je dobra.. a sad da se osvrnem još i na izazov koji mi je predala moja preslatka seka.. riječi su bile: ljubav, snaga, povjerenje i razumijevanje.

Čarobna je ljubav, koja me čini tvojom,
čarobna je ljubav koju osjećam.
Sve što sam ikad mogla poželjeti,
ti si mi dao,
Sve što se nisam usudila tražiti,
ti mi nisi odbio.

Ljubav me mijenja,
ljubav me čini boljim malim stvorenjem..
Samo tvojim stvorenjem..
Sve čega sam se bojala,
polako pretvaraš u snagu..
Zbog tebe još više jačam,
u meni raste snaga iz dana u dan.

Važna mi je jedna jedina stvar,
njegova iskrenost, i obostrano povjerenje.
Vjera u ljubav i vjera u nas,
osjećaji jaki i prekrasni.
Razumijevanje i goruća strast,
ma živim samo za ljubav i njega.



IZAZOV PREDAJEM: Vrag_s_licem_anđela,
Ljubav sve pobjeđuje,
Bella,
Mali noćni leptir,
Danas jesmo, sutra nismo.

10:56 - Komentari (5) - Isprintaj

petak, 04.05.2007.

Poslije kiše sunce dolazi ...


Image Hosted by ImageShack.us


Evo, umjesto da sad ili "štrebam" (hihi) matku za sutrašnji kolokvij pošto još pojma nemam, ili da učim infu ili tak nešt, evo mene da napišem novi post. Nakon dosta vremena opet mi se vratila inspiracija. I sve to upravo zahvaljujući jednom prekrasnom čovjeku. Sad se osjećam fenomenalno, za razliku od jučer kad sam se osjećala ko da su mi sve lađe potonule. Mislim, možda i pretjerujem, nije baš sve bilo tolko crno i nepopravljivo, no ima trenutaka kad me bed uhvati. A uostalom, mislim da ionako nema čovjeka kojem je sve, ali baš sve savršeno. Jučer je baš bio neki blesav dan. Blesav da blesaviji ne može biti. I htjela sam ovo pisat noćas.. oko 3.. no odlučila sam rađe leć' u krevet i potrudit se da zaspim. Istina, nije mi to polazilo od ruke jer sam se prevrtala u krevetu, i na svašta mislila. A moram priznati i da sam se, ležeći u mraku, stisnuta u dekici, na krevetiću, neprestano smijala i smješak nisam skidala s lica. Sad bi mi frend reko, a jesi ubojito smiješna.. Pitanje je samo, odakle tako nasmiješeno lice u mraku a još sam malo prije te iste noći bila u blažoj komi.. Ma odgovor znam.. odgovor je on.. odgovor je frend koji me slušao unatoč svim glupostima koje sam iztrabunjala. Sretna sam što ga poznajem, sretna sam jer je dio mog života. I to ne bilo kakav, nego iz dana u dan sve važniji i posebniji dio tog neobičnog, čas sretnog, čas nesretnog života male Chuchy. Obožavam njegov optimizam, njegovu smirenost i jednostavnost.. što god to značilo, glavno da ja znam.. On je taj koji je uz mene i koji me pokušava tjerat dalje. On je taj koji me slušao i tolko mi toplih riječi rekao. On je taj kojemu sam zahvalna i on je taj koji moje dane (hm.. i noći??? hehe) čini ljepšima. On je taj koji me poznaje itekako dobro, vjerojatno i bolje nego većina, iako se tek kratko znamo. On je taj kojem je žao kad onako razmišljam i on je taj o kojem više ne moram pričat jer je savršen. Istina.. vrijedi ona.. niko nije savršen.. al vrijedi i ona da je.. svatko savršen nekome. Iako je istina da mi u životu puno toga ne ide od ruke, ima i stvari u mom životu koje puno vrijede. To su trenutno on i naravno moja mjesec dana starija seka. On i ona, najvažnije osobe u mom životu. Osobe koje me oraspolože kad mi je teško i koje me čuvaju kad je potrebno i kad to nije. Istina je da se u životu ništa ne usudim poželjeti i da se ne usudim ičemu nadati.. sve je to istina.. no istina je i to da sam sad presretna i da ću naučiti jednom zauvijek: naučit ću opet se nadati i željeti. Znam da to mogu, ako sam mogla nekad.. mogu i opet. Mislim, nije to tako teško ili strašno, no koči te ako proživiš tolko gadosti i po milijunti se put razočaraš. A da ni ne govorim.. o ljubavi se ni ne usudim sanjati.. mada pitaj Boga šta sanjam noćima.. jer se uvijek bojim istoga.. a više ne želim tako živjeti.. Trebam kraj sebe nekoga.. nekoga iskrenoga, nekoga kraj koga ću se osjećati sigurnom.. nekoga čiji će mi zagrljaj sve reći.. Trebam nekoga kraj koga ću se osjećati nepobjedivom, nekoga tko će bit u stanju slušat moja manevriranja.. nekoga tko će bit bezuvjetno uz mene i voljeti me. Ma možda malo sad već i fantaziram.. no samo mi fali taj osjećaj sigurnosti. Želim da nestanu svi strahovi i da mogu reći da me prošlost napokon više ne prati. Proklet bio sat, proklete bile minute koje su mi promijenile svijet. No uz nekoga poput njega itekako je sve moguće. Kad takva osoba bude kraj mene, znat ću da se sva patnja isplatila i da napokon gledam sreći oči u oči. Pričajući s malim nestašnim, došli smo do toga da je nevjerojatno da netko tako mlad može ovako razmišljati. I istina.. nevjerojatno je.. no kako sam i rekla.. sve je moguće. Možda ja jesam mlada, možda jesam "neozbiljna", možda jesam djetinjasta, ili djetinjastija od većine koji put, no to ne znači da nisam odraslija od većine. Kako god ovo glupo zvučalo. No nitko ne bi ni pomislio, nitko nije svjestan onoga što je u meni i načina na koji sam ja u stanju misliti i razmišljati. Ljudi bi se iznenadili.. jer se ja iznenađujem svakog dana.. Žao mi je što sam prošla neke stvari a danas se trudim te ljude opravdavati iako znam da su vrijedni najveće kazne zbog svega što su mi napravili. Mislim da niko normalan ne bi oprostio takvim monstrumima a kamoli ih opravdavao. No ja jednostavno nisam takva.. nisam i ne mogu biti.. Oprostila sam im davno i cijeli život učim nositi se s boli koju su mi nanjeli. Nije lako.. nikad nije ni bilo.. no ide nekako.. polako.. I jesam, često sam vjerojatno i djetinjastija od sviju, no u sebi sam u nekim svojim razmišljanjima, shvaćanjima, pogledima na svijet puuuno ozbiljnija od sviju. Iako tako ne izgleda.. No kako kaže on, jednostavno više ne smijem dopustiti da mi to kvari život. Iako mi ga je već davno pokvarilo. I ono što radim cijeli život jest da se hrabro borim i gradim svoj život uvijek iznova iz temelja.. polako ali sigurno. Znam sam jedno, a to je da se više ne želim mijenjati. Smijem se cijelo vrijeme i tak bum i dalje. Koga smeta, neg bježi od mene al nek me ne jebe svojim idejama u zdrav mozak. Ko me ne želi gledati, ne mora me, nek žmiri, al nek me pusti na miru da živim kak hoću. Ja sam sretna. Bila sam u malom bedu, no nestašni me spretno izvuko iz njega. Danas je novi dan. Osjećam se predobro. Uskoro moram na faks, u nove pobjede (hehehe). I sad opet imam snage ko u priči.. energije za razbacivanje. Baterije su mi pune i mogu u akciju.

Samo da za kraj još jednom zahvalim njemu.. malom nestašnom.. bebachu koji me izvuko jučer.. koji me po milijunti put izvukao na faksu.. bebachu koji mi jako puno znači.. bebach hvala ti.. i ne napuštaj me..


Image Hosted by ImageShack.us


Cmoka svima.. voli vas Chuchy..


Image Hosted by ImageShack.us

11:38 - Komentari (13) - Isprintaj

utorak, 01.05.2007.

Bježala jedna mala & Nikad se ne probuditi & Okreće se svijet, okreće ...


Image Hosted by ImageShack.us



Kao i proteklih dana.. ni danas nemam inspiracije.. nemam pojma što se to događa sa mnom.. al nemam inspiracije i nemam, stvarno ne kužim što je to.. no da ne bi ispalo da ne objavljujem ništa.. evo opet priče pisane prije dosta vremena.. pa tko voli nek izvoli.. za početak priča po imenu "Bježala jedna mala", a nakon nje, priča "Nikad se ne probuditi" te priča "Okreće se svijet, okreće". I prije nego počnete čitati, moram napomenuti još jednom da priče ne prikazuju ono što ja sad osjećam, nego su već prije pisane.. jer danas sam ja sretna a ne kao primjerice u priči "Nikad se ne probuditi" u kojoj pričam da nema smisla živjeti..



Image Hosted by ImageShack.us



… BJEŽALA JEDNA MALA …



Jedino što mi je tih teških dana bilo u mislima, bio je bijeg. Samo sam htjela pobjeći i sakriti se negdje. Daleko od sviju i svega. Da me svi ostave na miru, da me nitko ne dira i da se sama nosim sa svojom sudbinom i boli. Htjela sam biti potpuno sama, družiti se sa svojim mislima i konačno shvatiti neke stvari. Bježala sam, ili sam to bar željela, sve dok napokon nisam shvatila da ja ništa nisam bila kriva.. Tada sam znala i da se mogu nositi s teretom koji mi leži na duši. Istina, da nije lako, ali ako ja to hoću i imam volje nastaviti živjeti, onda to i mogu. Gledala sam se neko vrijeme u ogledalu i nepomično stajala. Promatrala sam kojom mi brzinom naviru suze na oči. Tako se gledajući, počela sam bijesniti. Prisjećala sam se onog ružnog osjećaja. Osjetila sam dodire koje sam htjela zaboraviti. Došlo mi je da se strgam, onako nemoćna. Pitala sam se – zašto mi nitko nije priskočio u pomoć? Cura do mene vjerojatno se bojala baš kao i ja, mada se njeno ne može mjeriti s mojim. No zato sam ja slušala policiju i vodila kojekakve razgovore s njima. Da nakon mnogo vremena nisam skužila koliko sam bila hrabra, vjerojatno bih i danas bježala. No bježati pred sudbinom nema smisla. Jer ona će me ionako prije ili kasnije negdje stići i vratiti mi dvostruko. Danas sam ponosna i sretna što sam ostala i suočila se s tolikom boli. Još uvijek me to muči, užasno me boli, ali ni približno kao onda. Taj strašan događaj danas je izvor moje snage, jačine.. i razlog tolikog veselja. Rađe se smijem i kad nemam razloga za smijanje, nego da plačem zbog prošlosti. Sigurno nekima smeta moja vrckavost, no mene zaboli “đokica”. A tko želi slobodno se smije sa mnom, takve ljude uvijek zovem k sebi. Slobodna sam, kažu mi i "umjetnička duša", vesela i nemirna, nasmijana i ponosna, jaka i velika, uvijek spremna pomoći i biti nečija podrška. A pitanje je zašto? Pa upravo zato jer sam pronašla svoju unutarnju moć i više nikuda ne bježim. Ostajem tu i ne bježim.. danas je lijep sunčan dan..



Image Hosted by ImageShack.us



... NIKAD SE NE PROBUDITI ...



Bože moj je život totalna koma. Pišem ovo jer se moram izjadati i jer se tako loše osjećam. Boli me srce i mrzim što živim. Ako će mi sudbina biti ovakva do samog kraja života – ne želim živjeti. I kad napokon počnem vjerovati da se moja sudbina počela mjenjati – ti si me Bože upozorio da nije tako. Još si mi jedanput pokazao da se ne smijem nadati i da će mi život biti težak kolko je bio i do sad. Mrzim što moram živjeti kako živim. Mrzim što se ne smijem nadati. I mrzim što sam rođena kao nesretnik jer ću nesretna čini se i umrijeti. I ako je tako, stvarno mi nema smisla živjeti, mučiti se i patiti. Kakvog smisla ima da se živciram i tugujem godinama, kad znam da se moj trud neće isplatiti ni biti nagrađen. Nema smisla da se mučim i borim sa svijetom koji je neprestano protiv mene. Jednostavno mislim da nema smisla i da mi više ništa ne može pomoći. A kolko sam se samo trudila biti optimistična i vratiti volju do života. I kad sam donekle uspjela, opet mi se ruši svijet. I ne bi mi bilo žao da sam zaista i zaslužila neke stvari. Patim od kad sam doživjela ono što me i pri samoj pomisli na to preliva znojem i ogromnim bijesom. Od onda život mi se nije mijenjao. A sad kad sam konačno izborila neke od stvari koje sam trebala, ti mi Bože opet želiš uzeti sve. Samo me jedno zanima, zašto? Zašto kad nisam nikome ništa skrivila i uvijek sam se trudila biti pravedna i pomoći svima? Zašto me opet stiže zla sudbina kad sam već prošla toliko toga? Zašto sam rođena pod nesretnom zvijezdom? Hoće li jednog dana netko promijeniti to??? No sad znam jedno, nitko me više ne može uvjeriti u jedno – a to je da će jednog dana i meni krenuti i da će pravda pobijediti kad – tad. Znam da toga neće biti. Znam da mi je suđeno plakati ili se boriti do smrti. A za to više nemam snage. Previše sam se borila protiv ljudi koji su mi željeli zlo i protiv svih koji su mi stvarali probleme. Iscrpila me borba za svaku i najmanju sitnicu i borba protiv onih monstruma koji su bili svojevrsna najava uništenja mog života. Ne prođe ni dan da ih se ne sjetim. Njih smatram krivima za početak moje nesreće. Tko zna kako bih ja sve ovo podnosila i kakve bih poglede na svijet imala da mi se ništa od svega toga nije dogodilo. No danas je kasno za sve. Danas je dan kad si me Bože samo još jednom htio osvjestiti. Samo si mi htio pokazati da sam nesretnik i da se moram pomiriti s tim. A nije lijepo biti nesretnik jednom zauvijek. Zašto mi bar jednom u životu ne smije sve poć od ruku? Zašto konačno i mene netko ne nagradi? Svi samo bezglavo jure ulicama i brinu za svoje guzice. A ja? Tako sam nevidljiva i katkad nemoćna. Bar tako osjećam u trenucima žalosti. I oči još jedva držim otvorenima. Nije da mi se spava, nego jednostavno više nemam snage. Nemam motivacije, nemam želje, nemam motiva ni nikakvog poticaja da nastavim dalje. Predala bih se i htjela da sve završi. Htjela bih sklopit oči i zaspati. No ono najvažnije – htjela bih nikad se ne probuditi!!



Image Hosted by ImageShack.us



... OKRECE SE SVIJET, OKRECE ...



Okreće se. Ahaaa.. Svijet se okreće. Tako brzo. I ja sam dio njega – sitan, nevidljiv i nazamjetan. Djelić kao i ostali. A opet drugačiji od sviju. Svi moji pogledi na ovaj svijet mijenjaju se i postaju zanimljiviji. Nešto u njima zbilja me čudi a ponekad zadivljuje. Al najnevjerojatnija je upravo brzina kojom se okreće. I još važnije, jest to da jednakom brzinom jurimo svi. Kako svijet tako i mi. Do danas sam već prošla kroz tolike faze, tolike nesreće i uživancije. Toliko sam toga vidjela, doživjela i iskusila na vlastitoj koži. Toliko me toga činilo sretnom i toliko mi je toga zadavalo glavobolje. No uvijek se s vremenom glavobolje zaborave a sreća ostaje i dalje prisutna u mom srcu. Do nedavno sam bila srednjoškolka a danas sam već student. Sjećam se svega kao da je bilo jučer. Sjećam se djetinjstva, osnovne škole.. I sve je tako brzo prošlo. Toliko toga u samo tako kratko vrijeme od nekolicine godina. I što me tek još sve čeka?? Današnji je svijet pun iznenađenja. Čas nas udara po leđima a čas nam se slatko smješka. Čas nas gura naprijed a čas nas vuče u ponor. Čas je sve uz nas – čas nas sputava i sve sile svijeta okreće protiv nas. Čas nam poklanja zvijezde, a čas nas hotimice ubija. Šalje nam ljubav ili ju oduzima. I kad će se već jednom odlučiti?? Nepredvidljiv je i neobičan, a istovremeno tajanstven i prekrasan. A i nas čini drugačijima i posebnijima. Željnima avantura, putovanja i uživanja. Sve što nam daje, prihvaćamo onakvo kakvo nam je dano, htjeli to ili ne. Često nam pošalje nešto što bismo najradije 'ubili' ili voljeli da se nije dogodilo, no za sve postoji neki razlog. Iako sam se do nedavno nadala da se svijet mijenja i da dolaze bolja vremena, moram opet prestati vjerovati u to. Jer kad je sve bilo savršeno svijet se počeo rušiti. Mislim nije ništa strašno ali pobija sva naša uvjerenja. Život je dragocjen i svijet ga vodi putem kojim želi. Sretni smo što živimo život koji je – samo naš – mi ga stvaramo, širimo, činimo boljim, zanimljivijim i vrijednijim – mi mu pridajemo čar po kojem će se pamtiti i kad nas više ne bude. Vrijednost će mu rasti iz dana u dan i mi ćemo biti samo uspomena i grijati nečije srce. Pamtit će se i nikad zaboraviti. Jer ono što je veliko nikad ne pada u zaborav – ono vječno živi.



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav je jedino što se traži i spasiti može... ljubav... samo ljubav...

14:36 - Komentari (10) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.