srijeda, 18.04.2007.

Sjaj u tim krupnim okicama ...


Image Hosted by ImageShack.us


Iako je naizgled sve savršeno. Iako sam naizgled najsretniji čovjek na svijetu. Iako sam naizgled cijelo vrijeme nasmijana i pozitivna.. Iako sam naizgled samo mala Chuchy.. Iako sam naizgled samo mali smjehuljko.. Stvarnost je totalno drugačija. Ponekad mislim da se ruši sve za što sam se borila godinama. Katkad mislim da mi ništa ne ide od ruke. Nije da je meni loše ili tako nešto, stvarno se trudim uživati i zaboraviti prošlost. No svatko tko se ikad probao baviti s tim i izbrisati prošlost i godine patnje, zna kolko je to težak posao. Netko tko me ne poznaje može misliti kako se ja samo smijem i da drugo ni ne znam, no onaj tko me poznaje zna tko sam i što sam i na što sam sve spremna za ljude koji su mi na bilo koji način dragi. I zato sam jedno shvatila. Danas život više nije ono što je bio. Danas se neke stavri ne zaboravljaju. Mogu se možda malo samo potisnuti na dno srca ali ne i zaboraviti se. Takve nas stvari pate i na kraj svijeta, jednostavno nam ne daju mira. Mogu ja raditi i najgadnije ili najhrabrije stvari no to još ne znači da sam ja dobro. I ako se smijem nitko ne može znat dal u meni nešto plače. Dal je možda moje srce bolesno. Unatoč svemu moje je srce slabo i ranjivo. Boli ga svašta al ne dira. Ne dozvoljavam neke stvari. I ne želim da mi neko nameće svoja razmišljanja. Netko sam, Chuchy sam i niko više. To sam samo ja.. mala.. i ponekad poželim da sam "nevidljiva" a ponekad bih vrištala da dobijem ono što mi treba. Jedino što mi fali jest ljubav. Samo ljubav. Nečiji zagrljaj i nešto više. Svatko tko me zna, zna što mi to tolko treba i što bi me promijenilo iz temelja. Samo ljubav je ono što želim. I da nemam ništa, ali baš ništa, a imam ljubav, bila bih najsretnija na svijetu. Danas sam presretna jer se trudim i želim tako biti, no zamislite kakva bi to tek onda sreća bila. Ma bila bih nepokolebljiva ko i sad, no oči bi mi sjale..


... MALA GARAVA I NEUKROTIVA ...


Luda sam, mala sam,
uporna i neukrotiva...
Ko lav moram da se borim,
za sve što u životu želim da stvorim.

Samo netko tko mi ljubav da,
ukrotit će me jednog dana,
ovaj osmjeh zapečatit će mi lice,
i niko ga skidati neće.

Ne želim biti samo vrckasta,
al ne želim biti ni preozbiljna,
dala sam životu da mnome odiše,
i ne želim biti samo netko.

Ima ljudi koji me ozbiljnu vidjeli nisu,
no ima ljudi koji me poznaju,
i znaju da u maloj Chuchy nešto više
od pukog smijeha ima.

Teško me ukrotiti jer me
život naučio pameti.
Teško me ukrotiti jer život ovako lud,
previše mi je nanio boli a meni je
samo preostalo biti jaka.

Naučila sam o životu puno više od ostalih,
i zato ne volim da me se na išta prisiljava,
a kamoli da me se u nečem sputava.
Kad pretjeram nek mi se to slobodno kaže,
al nitko neće osmjeh da mi makne.

Ako je nekome smijeh znak neozbiljnosti,
žao mi je jer meni i mnogima nije.
Ako je nekome smijeh znak neozbiljnosti,
ne zna što on nekome ovakve prošlosti znači.

Savjest me ne peće,
jer nikome zla nisam nanijela.
Savjest me ne peće,
jer sam i najvećim neprijateljima
uvijek pomogla.

Živim život hrabro,
borim se na svakom koraku,
što sama sa sobom,
što s bilo kim drugim..

Neukrotiva sam izvana,
unutra previše osjećajna,
neukrotiva sam jer je previše boljelo,
al u meni je ljubav ogromna.

Ljudi nek o meni sude kako žele,
važno mi je samo mišljenje onih koje volim.
Kome nije drago da sam takva kakva jesam,
i zaboli me k.... za sve koji me ne vole,
i kojima smeta što samo želim biti sretna,
nasmijana i voljena.



Image Hosted by ImageShack.us

11:00 - Komentari (14) - Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.