utorak, 27.02.2007.

Umjetnička duša ...


Image Hosted by ImageShack.us

Jeee.. Pitate se zašto? Ma danas je poseban dan.. Nakon što sam prijašnjih dana bila malo u "banani" danas je sve u najboljem redu. Ljudi mi i dalje fale al se prilagođavam.. Imala sam predavanja "Večernje škole" i to samo dva sata, i ono važnije, nasmijala se do bola. Ma bilo je već i vrijeme. Predavanje - žživa koma, dosadno.. al smijeha ko u priči.. A to mi je afrodizijak.. bez smijeha i zajebancije svijet mi je koma. Malo šale i svijet odmah izgleda ljepše. No nije to jedini razlog mojoj sreći. Tu su i prijatelji koje volim više od svega. Pričaju mi ljudi kako je moguće da nas oni i razočaraju.. znam ja to jako dobro.. znam kako je kad te izdaju a glumili su tvoje "najbolje" frendove - ma moš si mislit, malo sutra.. A onda kad ti u roku od sat-dva vremena sjebu cijeli život, više nema povratka. Jednostavno nikad više ne može biti isto. Frendovi su nešto dragocjeno.. no kad im se može vjerovati. No nije važno to, nego ono što sam htjela reći.. Tolko sam ljudi upoznala u zadnje vrijeme. Prije nekih sedam godina svijet mi se srušio i našla sam se u četiri oka i bez svjedoka, ni više ni manje, nego sa smrću.. nisam bila bolesna.. nije ništa takvo.. al je puno gadnije.. i zato znam što frendovi znače ili ne znače. Prije dvije-tri godine sve se promijenilo. Uskoro je počela najljepša faza u mom životu.. Prve godine: ja, Rijeka i hrpa novih ljudi, doduše nekih rokera hehe i metalaca, al nikad mi nije bilo bolje.. A zašto?? Jer sam toliko toga shvatila o sebi. To je bio početak mog preporoda. Početak nečeg prelijepog. I godina je prolazila a ja sam uživala.. Druge godine: ja, Poreč i sto put veća hrpa stranaca nego prethodne godine. Te se godine preporod nastavio i pamtit ću ju dok sam živa.. Zašto sad sve to pričam?? Jer samo želim objasniti kolko prijatelji, kao što sam rekla, mogu ali i ne moraju značiti. Imala sam prijatelja koji su me iznevjerili no s godinama sam skupila poveće iskustvo. Al imam i prijatelja bez kojih ne mogu i koji su uvijek uz mene. Upravo su ti "stranci" postali moje najveće blago.. Blagoo??? Pa da.. definitivno da.. jer su me spasili.. i naučili svemu što još nisam znala.. no o prijateljima i tome kolko mi znače u jednom od narednih postova. Želim samo reći da cijelo vrijeme pričam s ljudima i to već polako postaje zarazno.. sad kad su nas razdvojili puno mi znači kad se netko od njih javi, a još mi više znači kad neko od njih ima dobro mišljenje o meni.. nije da sam ja nešto posebno ili nešt slično.. naravno nisam.. al mi jednostavno puno znači.. i lijepo je to znat. U zadnje vrijeme dosta mi se ljudi povjeravaju.. nisam ja ništa "wow" ali naučila sam ono najvažnije u životu: ISKRENO VOLJETI, POZORNO SLUŠATI I ČUVATI TAJNE. Kakvo god netko imao mišljenje o meni, više me ništa ne može pogoditi jer sam onakva kakva jesam i tko ne želi, ne mora me gledati.. Zato ovim putem velika pusa svima koji su mi prijatelji i svima čije tajne čuvam.. svatko tko ovo čita, znat će nalazi li se ovdje ili ne.. ili možda.. shvati želi li to.. želi li se naći u krugu mojih prijatelja ili nečeg sličnog..

I eto tako, pošto se Chuchy danas fenomenalno osjeća odlučila je nešto vam pokazat.. a i da post bude u skladu s naslovom thumbup, ništa posebno, ali eto.. ili žmirite ili se divite hehe.. ili nek vam se ne sviđa ili nek vas impresionira.. meni je svejedno.. pa evo..

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

21:28 - Komentari (6) - Isprintaj

Oda ljubavi veličanstvenoj ...

Image Hosted by ImageShack.us

Oda ljubavi.. riječi koje sam pronašla i nad kojima sam zastala i zamislila se.. našla se u tome.. Hvalospjev je iskren, ispunjen osjećajima, toliko osoban.. Čitajući rečenicu po rečenicu, riječ po riječ, polako, nalazila sam se u svakom djeliću ove ode.. Zato čitajte i uživajte..


"Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.

Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim. Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Zapamti, moja ljubav izdržat će prevare, izdržat će vjeruj, izdržat će sve. Tjera me silna potreba za tobom.

Tada i moj život dobiva smisao. Moja sudbina dobiva nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imat će neprocjenjivu vrijednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrijednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me nemoćnu ma koliko željela da te ljubim!
Moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.

Kako da ti opišem to stanje, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim, da se odvojim, da poželim drugog čovjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voljeo. Ili one dane kad ćeš me možda voljeti. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moju bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca! To se zove LJUBAV... Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav. Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. I sva moja djela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze riječi čudesne kao putovanja.
Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta riječ, na sve ono što si živjeo, što ziviš i što ćeš živeti. Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji.. Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, nježnosti..

Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt, znači nadu i smisao života, puteve ka tebi i dva različita osjećaja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumiješ njenu dubinu i moju bol."


Kad čovjek pripada čovjeku, konačno potpuno pripada i samome sebi. Postavlja se pitanje, jel ljubav umjetnost?? No onda ona zahtijeva znanje i napor. "Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo." Ljubav je to i još mnogo više od toga. Nije se teško zaljubiti, teško je to reći, iako znamo da su od svih istina najtrajnije i najdublje istine srca.

"Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo."

Velika je razlika između ljubavi i zaljubljenosti. Iako često ljubav ne kuca na vrata, iznenadi nas kad to ni najmanje ne očekujemo. Upravo je u tome čar, ne znamo ali priželjkujemo. Kad gubimo nadu, juri za nama i zarobljava nas.. Vrijedi i ona, da je ljubavni pogled duga priča. Kolko možemo pročitati iz nečijih očiju? Kolko nam nečije oči odaju o toj osobi? Oči.. ogledalo duše.. i više ništa nije potrebno reći. Ljubav je ta koja izaziva sjaj u nečijim očima, i upravo taj sjaj izraz je onoga što nam srce želi reći. Srce skriveno duboko u nama, srce koje osjeća, voli ali često ga i boli. No kad je u srcu plamen, neizbježno je i to da će neka iskra izletjeti i na usta.. nismo ni svjesni jačine ljubavi i svega što smo u stanju napraviti. I kad sebe volimo istinski, ne volimo samo sebe. Volimo i one koje bi morali mrziti a to jednostavno nismo u stanju. Volimo i shvaćamo sve oko sebe, ili se barem trudimo shvatiti i pomoći. Ljubav je zaista neobična, patimo li ili samo volimo, neizmjerna su čuda koja ona čini. Iako smo ponekad u "banani" i čini se da svijet propada i da ne volimo sebe, to nikad nije tako. Svatko tko se pronalazi u ovim riječima voli sebe prije svega, a još više od toga voli i druge. Kad volimo, smijemo se. Kad volimo, jaki smo. Kad volimo, nitko nam ništa ne može. Jer kad volimo, sretni smo i nepobjedivi. Kad ljubimo - ljubimo usprkos nečemu a ne zbog nečega. Ne vidimo nečije mane, dapače, upravo su nam te mane privlačne i slatke. Ne volimo nekoga zbog nečega što on ima ili dobiva, nego zbog toga što on jest. Volimo ga zbog njegova velikog srca. Zbog duše koja nije u stanju učiniti nekome nešto nažao.. Volimo ga jer je taj netko nama poseban, i nije bitno jel taj netko poseban i drugima. Najvažnije je ono što osjećamo mi a ne netko drugi. Kad je netko pozitivan i vjeruje u sebe i u druge onda to nešto i znači. Kad se netko smije i kad nema razloga za to, vjerojatno ipak postoji neki mali skriveni izvor tog smijeha.. Ili pa postoji nešto puno dublje, nešto što puno više znači. Ljubav je vatra.. da.. plamsa se i širi.. jača i razvija se.. Samo postoji jedan problem, nikad se ne zna hoće li ta vatra zagrijati naše srce ili zapaliti kuću ?!? Ljudi uspoređuju ljubav s ratom.. malo neobično.. ali ima nešto u tome.. Jer kao i rat, lako ju je započeti ali teško zaustaviti.

... 5 istina ...
1. "Upravo zato što je tako topao, OSMIJEH je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu."
2. "Kome se ljubav smije, taj poznaje samo ŠALU i RADOST."
3. "Ljubav kod muškaraca ulazi u OČI, a kroz UŠI u ženu."
4. "JEZIK LJUBAVI nalazi se u očima."
5. "U ljubavi i ratu sve JE dopušteno."


I za kraj, znate li razliku između zrele i nezrele ljubavi???
Nezrela ljubav kaže: volim te jer te trebam.
Zrela ljubav kaže: TREBAM TE JER TE VOLIM.

12:06 - Komentari (2) - Isprintaj

ponedjeljak, 26.02.2007.

Kraljica izgubljenih stvari ...


Image Hosted by ImageShack.us

Čudim se sama sebi. Osjećam da sve propada. Sve se raspada. Faks tek što je počeo, a ja već u banani. Ne prepoznajem se.. Prije osmijeh nisam skidala s lica, a sad ?!? Nije da mi je loše, al' ni približno nije kao prije. Jednostavno mi fali ekipa, fale mi naše fešte, fali mi ona atmosfera. Sad je sve nekako mirno, što se itekako prkosi mojoj prirodi. Dođe mi da vrištim jer se moram suzdržavat. Moram negdje ispucat tu energiju. Jedva izdržim kad kao i danas vladaju mir i tišina. Nije to za mene.. Nisam navikla na to, treba ljudima malo akcije, malo zabave.. Trebaju mi ljudi na koje sam navikla, ljudi na koje sam se previše vezala. Mada s jedne strane, bude nam tolko slađe kad se vidimo, kad izađemo ili napravimo party. Rekla sam da živim samo za vikend, a tek je ponedjeljak pri kraju.. vrijeme presporo prolazi. Da me bar nešto motivira, da me bar nešto tjera da idem dalje.. osjećam da je kraj blizu.. no opet se sjetim ljudi koji su mi pomogli prije nekih sedam godina i prije nekoliko mjeseci - ljudi zbog kojih sam to što jesam.. da mogu mijenjat prošlost ne bih ju mijenjala unatoč svemu što me ubolo u leđa, i to samo zbog tih ljudi koji mi znače više od svega. Oni su zaslužni za to što danas jesam.. sigurno ništa posebno al se trudim i uvijek nađem snage kad je to najpotrebnije. Smijem se kad se drugima plače, optimistična sam kad drugi kukaju šta će i kako će bit, trudim se pomoći kako znam i kolko mogu, ne zamaraju me tuđa mišljenja i upravo zbog toga život postaje lijep. Naučili su me sve što nisam znala i zato sam sretnija nego itko. I kad malo bolje razmislim, nema smisla da ovdje samo žalim za izgubljenim vremenom. Pa ipak nije sve toliko crno. Svaki dan upoznavat ću društvo i nadam se naći nekoga nemirnog i hiperaktivnog da mi vrijeme brže prolazi. Kad počnu ispiti i vrijeme će krenuti, i kad se do kraja svi najljepše skompamo, evo ljetnih praznika. E šta me tek onda čeka, svako je ljeto sve zanimljivije, pa je svašta moguće thumbup. Hm.. čudno.. baš čudno.. dvije minute pozitivnog razmišljanja i već se osjećam puno bolje.. čudna sam ja biljka.. al unatoč svemu sretna.. i još kad mi se javi društvo, fenomenalno sam.. nikad bolje. Sutra je ipak novi dan, i svi jurimo u nove pobjede. Znam da mi to možemo iako ponekad ne vjerujemo, znam da možemo više nego znamo da možemo i da nikad neznamo što nas može snaći iza ugla.. Zato znam i da ništa nije izgubljeno, putevi nam se trenutno razilaze, no doć će vrijeme kad će se opet sve vratiti u normalu.. Jer tek sad kad gubimo, vidimo koliko volimo. Tek sad kad se ne viđamo, vidimo kolko jedni drugima značimo.. I upravo zato, sad kad nismo cijelo vrijeme zajedno još se više jedni drugima radujemo..
Zato znam jedno.. "PRIJATELJSTVO JE ZVIJEZDA KOJA NEBO KRASI, MI ĆEMO JE ČUVATI DA SE NE UGASI!!"
Ni danas, ni sutra, ni idući tjedan, mjesec ili za nekoliko godina.. jednostavno.. da zauvijek plamti.. Jer nam je dovoljan trenutak da se upoznamo ali i samo trenutak da se zavolimo, no žalosno je da taj jedan trenutak može i razoriti sve što je stvorio, a mi mu to nećemo dat !!! Nek se zna 'ko je tu gazda.

" KAD TI BUDE TEŠKO, POKUŠAJ MALO BITI SLIČAN KLAUNU, KOJI U SRCU PLAČE, ALI NASMIJAN SVIRA I TAKO LIJEČI RANE VLASTITE DUŠE!"


... LJUBAVI BOLESNA ...


Bolesna ...
Danas.. jutros i večeras..
Bolesna uvijek..
Cijeli dan.. tjedan - bolesna mjesecima..
Zbog njegovih usana.. nježnih dodira.. i milih pogleda..
Željna njega – zabranjenog voća!

Bolesna ...
Žalosna ... da ...
Ne samo danas.. jutros i večeras..
Uvijek - i svugdje..
Cijeli dan.. tjedan.. bolesna mjesecima...
Šta mi to radi??
Ne pitajte što je sa mnom...
U glavi mi kaos – ludnica je moj život.
Bolesna jer žudim..
Žudim.. jaaako... žudim, sanjam i želim..
Njegove usne blage.. oči kojima čara..
Bolest ova lijeka nema..
Jedini spas..
U ovom trenutku,
Bilo bi upravo to – moje zabranjeno voće!
A umjesto toga, tu su samo brige,
Uspomene i sjećanja,
Nevolje i smetala..
A ja.. tako.. bolesna.. jadna.. zaljubljena ... volim, živim i nadam se!

23:40 - Komentari (3) - Isprintaj

San ili stvarnost ...


Image Hosted by ImageShack.us

Jel to bio samo san ili stvarnost ??? Ili nešto puno više od toga.. Znam samo da sam se probudila s osmjehom na licu, no svejedno sam se čudno osjećala. Nešto mi nije dalo mira. I upravo zbog toga ostala sam se još neko vrijeme izležavati.. snovi su me i dalje pratili. Ne sjećam se što se točno dogodilo. Slike koje mi se vrte u glavi mutne su i nejasne.. sjećam se samo pojedinih glasova, nekih zvukova.. bilo je čudno ali se neobično dobro osjećam. I onda odjednom sjetim se ja da danas počinje drugi semestar - mrak mi je pao na oči.. šta da drugo velim. Užasan raspored, večernja škola i razdvajanje ekipe.. Ni više ni manje nego pad sistema.. Već dva dana ne spavam i nemam mira, a već sve kreće ispočetka. Samo me još vikend drži na nogama i motivira..



10:02 - Komentari (2) - Isprintaj

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.