Oda ljubavi.. riječi koje sam pronašla i nad kojima sam zastala i zamislila se.. našla se u tome.. Hvalospjev je iskren, ispunjen osjećajima, toliko osoban.. Čitajući rečenicu po rečenicu, riječ po riječ, polako, nalazila sam se u svakom djeliću ove ode.. Zato čitajte i uživajte..
"Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim. Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Zapamti, moja ljubav izdržat će prevare, izdržat će vjeruj, izdržat će sve. Tjera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobiva smisao. Moja sudbina dobiva nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imat će neprocjenjivu vrijednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrijednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me nemoćnu ma koliko željela da te ljubim!
Moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim, da se odvojim, da poželim drugog čovjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voljeo. Ili one dane kad ćeš me možda voljeti. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moju bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca! To se zove LJUBAV... Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav. Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. I sva moja djela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze riječi čudesne kao putovanja.
Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta riječ, na sve ono što si živjeo, što ziviš i što ćeš živeti. Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji.. Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, nježnosti..
Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt, znači nadu i smisao života, puteve ka tebi i dva različita osjećaja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumiješ njenu dubinu i moju bol."
Kad čovjek pripada čovjeku, konačno potpuno pripada i samome sebi. Postavlja se pitanje, jel ljubav umjetnost?? No onda ona zahtijeva znanje i napor. "Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo." Ljubav je to i još mnogo više od toga. Nije se teško zaljubiti, teško je to reći, iako znamo da su od svih istina najtrajnije i najdublje istine srca.
"Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo."
Velika je razlika između ljubavi i zaljubljenosti. Iako često ljubav ne kuca na vrata, iznenadi nas kad to ni najmanje ne očekujemo. Upravo je u tome čar, ne znamo ali priželjkujemo. Kad gubimo nadu, juri za nama i zarobljava nas.. Vrijedi i ona, da je ljubavni pogled duga priča. Kolko možemo pročitati iz nečijih očiju? Kolko nam nečije oči odaju o toj osobi? Oči.. ogledalo duše.. i više ništa nije potrebno reći. Ljubav je ta koja izaziva sjaj u nečijim očima, i upravo taj sjaj izraz je onoga što nam srce želi reći. Srce skriveno duboko u nama, srce koje osjeća, voli ali često ga i boli. No kad je u srcu plamen, neizbježno je i to da će neka iskra izletjeti i na usta.. nismo ni svjesni jačine ljubavi i svega što smo u stanju napraviti. I kad sebe volimo istinski, ne volimo samo sebe. Volimo i one koje bi morali mrziti a to jednostavno nismo u stanju. Volimo i shvaćamo sve oko sebe, ili se barem trudimo shvatiti i pomoći. Ljubav je zaista neobična, patimo li ili samo volimo, neizmjerna su čuda koja ona čini. Iako smo ponekad u "banani" i čini se da svijet propada i da ne volimo sebe, to nikad nije tako. Svatko tko se pronalazi u ovim riječima voli sebe prije svega, a još više od toga voli i druge. Kad volimo, smijemo se. Kad volimo, jaki smo. Kad volimo, nitko nam ništa ne može. Jer kad volimo, sretni smo i nepobjedivi. Kad ljubimo - ljubimo usprkos nečemu a ne zbog nečega. Ne vidimo nečije mane, dapače, upravo su nam te mane privlačne i slatke. Ne volimo nekoga zbog nečega što on ima ili dobiva, nego zbog toga što on jest. Volimo ga zbog njegova velikog srca. Zbog duše koja nije u stanju učiniti nekome nešto nažao.. Volimo ga jer je taj netko nama poseban, i nije bitno jel taj netko poseban i drugima. Najvažnije je ono što osjećamo mi a ne netko drugi. Kad je netko pozitivan i vjeruje u sebe i u druge onda to nešto i znači. Kad se netko smije i kad nema razloga za to, vjerojatno ipak postoji neki mali skriveni izvor tog smijeha.. Ili pa postoji nešto puno dublje, nešto što puno više znači. Ljubav je vatra.. da.. plamsa se i širi.. jača i razvija se.. Samo postoji jedan problem, nikad se ne zna hoće li ta vatra zagrijati naše srce ili zapaliti kuću ?!? Ljudi uspoređuju ljubav s ratom.. malo neobično.. ali ima nešto u tome.. Jer kao i rat, lako ju je započeti ali teško zaustaviti.
... 5 istina ...
1. "Upravo zato što je tako topao, OSMIJEH je ljepši od bilo kojeg cvijeta na svijetu."
2. "Kome se ljubav smije, taj poznaje samo ŠALU i RADOST."
3. "Ljubav kod muškaraca ulazi u OČI, a kroz UŠI u ženu."
4. "JEZIK LJUBAVI nalazi se u očima."
5. "U ljubavi i ratu sve JE dopušteno."
I za kraj, znate li razliku između zrele i nezrele ljubavi???
Nezrela ljubav kaže: volim te jer te trebam.
Zrela ljubav kaže: TREBAM TE JER TE VOLIM.
|