četvrtak, 09.11.2006.

Svima koji vole...

Evo jedna meni draga pjesma koju sam davno napisala jednoj dragoj osobi...


I sada sjedim sama.
Ova bol koju osjećam u grudima, u svom srcu kojega kao da ni nema, prevelika je.
Svaka minuta bez tebe oduzima dah s mojih usana.
Osjećam se kao šareni leptir koji je izgubljen negdje u ovom crnom svijetu.
Oduzima dah i tjera me u veliku dolinu punu samoće i straha.
straha od toga da te nikad više neću imati.
Ne na onaj način, ne onom istom ljubavlju.
Oboje smo izgubljeni.
Izgubljeni u svijetu koji neprestano trči naprijed.
Svijetu koji lovi svoje snove, a naše zapostavlja.
Svijetu koji čuje želje drugih, a na naše jednostavno odmahne rukom.
Sebičnom svijetu koji ne želi spojiti dva srca već kao da s nekim zadovoljstvom gleda kako ovo moje krhko tijelo bez ljubavi gubi boju.
Boju života.
Boju sklada i smisla.
Kao da uživa gledajući moju dušu kako zaista iskreno pati.
No ne brini.Uvijek postoji nada da će se čovjek promjeniti.
Da će se svijet izmjeniti.
Možda se sudbina napokon uputi i na moju adresu i spoji ta dva puta, koji su već predugo bili razdvojeni...
- 11:36 - Spread your wings ( ukupno: 11) - Dive into my colors - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.