Neuronitis
11.11.2007., nedjelja
Svi smo mi stvoreni...
  Koliko god bilo svađa i ružnih riječi.   Koliko god često osjećali nepravdu,  neki ljudi sve to zasjene. Odnesu osmijehom i lijepom riječju. I sve što nas muči i guši  (a mora) oni naprave da ljepše sve izgleda.  Kada pobjegneš od briga i imaš nekoga s kime ćeš teret lakše nositi, tko će te bodriti i podizati kad padaš.  Osjećaj kada znaš da si nekome poseban, ne možeš zaboraviti, on je tu, svaki put kad zažmiriš, kad pomisliš… vraća se, opet ispočetka. Znaš da vrijediš, imaš prijatelja. Uz prijatelja znaš da nisi sam, da možeš plakati i smijati se ma koliko te volja, do bola, patetično…  Smiješ biti ne našminkan i baš ružno obučen pred njim, on te tako ne gleda, vidi ono što nosiš u sebi i što on osjeća prema tebi.  Neki skupljaju stare novčiće, razglednice, poštanske marke…   Ja skupljam prijatelje, mjerim i tražim samo kvalitetu, širok osmijeh, debeli trbuščić i veliko srce.Mislim da čuvam ono što vrijedi, ali ne stajem tražiti novo, prijatelje treba imati. ...Sve ovdje mogu kupit´ Prijatelje, slavu, sjaj i snove. Za dolar prodaje se sve, Ali znam li ovdje ikog tuga moja da mu nešto znači? Za dolar to ne mogu naći… |
Lijepe pjesme
