oproštaljka

ponedjeljak, 11.09.2017.

Dostojno i veličanstveno, oproštaj za pamćenje...od terena Baseball kluba Zagreb.
Vrhunski 35.rođendan.
Umjesto veselja do dugo u noć, iza ponoći je tuga nadjačala sve... umjesto slavlja, plakalo se i sjećalo zadnjih 35. Od osnutka daleke 1982. pa sve do danas, 11.9.2017.
Generacije i generacije su prošle kroz klub i svih znaju zašto tuga.. čak i kvartovska ekipa koja svakodnevno bodri klub, umire gledajući kako nestaje jedan teren, jedna livada koja život znači.
O igračima, čelnim ljudima kluba koji su svojim vlastitim rukama doprinijeli svakom milimetru na terenu, da i ne pričam, koliko su tužni i pogođeni nepravednim odlukama na štetu baseballa.
Da, dragi čitatelji, od sutra Središće postaje betonara, američko tlo usred Zagreba i livada BKZa odlazi u povijest.
Kakva šteta, kakvo nemilosrdno doba..sve samo za novac i vlastiti probitak.
Jednog dana možda netko spozna da je prvom lopatom i bagerom uništio nekoga trajno, razbio sve snove i veselje...
Al nećeš fontaneros, nećeš uništit veseli vepar... dečki će se vratit u inat svima, u prkos tebi jer je baseball njihov život i njihova snaga.
Žive za njega i nikada se neće predat!


Play ball

A

voljeti

nedjelja, 03.09.2017.

Kad ti kažem da te volim, ne mislim na klasično 'volim te' pa iza toga ništa ne stoji.
Ne mislim tu ni na brdo emocija kojima se vodimo, koje nas dižu, daju poticaj da letimo.
Volim te iz srca zbog tebe samoga.
Tebi možda niti ne treba da te voli netko kao ja,
možda imaš dovoljno ljubavi, a možda znaš da baš trebaš jednu takvu plavu ciganku da ti poremeti zivot, hhahahah.
Ne znam i ne mogu znat o tebi sve tvoje unutarnje misli i procese, al svoje misli i radnje definitivno prepoznajem i njima se vodim.
Konačno sada znam čemu sve to i sama ta spoznaja dovela me do odgovora (za sve prijašnje sumnje i tuđe postupke) da postojiš ti i tvoje strpljenje koje me vodi dalje.

Svaki dan je nova prilika,
iskoristimo ju.

A

voljeti

subota, 02.09.2017.

Kad ti kažem da te volim, ne mislim na klasično 'volim te' pa iza toga ništa ne stoji.
Ne mislim tu ni na brdo emocija kojima se vodimo, koje nas dižu, daju poticaj da letimo.
Volim te iz srca zbog tebe samoga.
Tebi možda niti ne treba da te voli netko kao ja,
možda imaš dovoljno ljubavi, a možda znaš da baš trebaš jednu takvu plavu ciganku da ti poremeti zivot, hhahahah.
Ne znam i ne mogu znat o tebi sve tvoje unutarnje misli i procese, al svoje misli i radnje definitivno prepoznajem i njima se vodim.
Konačno sada znam čemu sve to i sama ta spoznaja dovela me do odgovora (za sve prijašnje sumnje i tuđe postupke) da postojiš ti i tvoje strpljenje koje me vodi dalje.

Svaki dan je nova prilika,
iskoristimo ju.

A
I

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.