nisam to ja

četvrtak, 31.08.2017.

na godišnjem sam još par dana, tak je to ispalo ove godine i sve pet...možda je moglo bolje..ne znam...hrpa se stvari dogodila da ih tek sad mogu sažet u jednu traku i polako odmatat.
sad kad se traka počela vrtit, počele su navirat stvari koje me mijenjaju, koje stoje i cekaju da vide moje poteze, kak ću reagirat..
Imam neku silnu potrebu za samoćom koja me ubija, doslovno mi tjera suze na oči.
onda dođu neke stvari iz kuticije i opet pokušaj pomirenja s takvim ograničenim načinom življenja, razmišljanja, preuski horizonti koji lome.
A tek tvoji povremeni radikalni stavovi vezani uz emocije vs. razum...to ne samo da tjera u plač i ubija, nego to tjera povremeno u očaj.
Kako, zašto...
Znam odgovor i na to... dosjetila sam se...aha..i nitko sretniji od mene...
I tak onda svemu dođe kraj pa u krug do nekog novog odgovora

....ništa nije uzalud...

A

učim

petak, 25.08.2017.

shvaćam da je bitno zadržati nekoga,
bitnije od formalnosti kojima neki teže

naučila sam da je važno slušati odgovor, a ne samo pitati
jer brdo odgovora sadrži upravo onu srž koja nama treba

shvatila sam da ljudi koji su otišli nisu uopće bili krivi,
nadrasli smo jedni druge i nismo više mogli skupa

znam da si tu, bitan si mi, silno potreban,
ostani, samo budi tu

isto tako učim da s promjenom sagledavanja cijele
perspektive,
stvari dobivaju novu dimenziju

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se