nepovratno sjebani

četvrtak, 09.03.2017.

u sekundi mi je sjeo slon od 2 tone na tanki dio duše koja već danima sanira rane nekih nedavnih i bliži događaja.
skupilo se toga, uvijek je to tako.
usred treninga, usred jakosti, dođe slabost.. I neka je došla, nek se pojavila, bolje sad nego kasnije.
lekcije iz slabosti su nenadmasne, svaka nosi novu spoznaju, nove ideje, nove ciljeve i novu snagu.
ima nas puno, al svatko svoje korake i svoje putove ipak mora proći sam, ta samotna spoznaja, to iscjeljenje, te želje, zablude, pitanja i u konačnici ljude koje ima oko sebe stvaraju čovjekov život i njegova sjećanja.
Shvatila sam da smo svi nepovratno sjebani i da otuđenost i solo igranje samo produljuje gorcinu i ojadenost.
Potrebno je puno snage za ic dalje, za gurat veselo, za jedra koja brode.
I svatko to može dok živi i diše i dok to istinski želi.
Najlakse je odustat od ljubavi, od ljudi, od svega..
Krenite, prvi korak je najteži, ali se isplati otkantat sjebanost.
A

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se