dobar provod svima veceras

subota, 31.12.2016.

Neka nas prate mudraci
Ne pitaj dali je grijeh
Bit ćemo noćas sretni
Prodati dušu za smijeh

Tvoje su riječi hladne
A pogled topao duh
Neboj se nikad mene
Ja bit ću ti dobar drug

Vi vino na usnama
Nek noćas čuje se pjesma do Jadrana
Vi vino na usnama
Nek noćas znaju svi da si me opila.

Vlado Kalember Vino na usnama

dijelim s vama ovaj svoj stimung.
pusa svima
divni ste...
a ti drazene veceras si s nama htio ne htio
ona te bolesno voli

A

Teška tuga

petak, 30.12.2016.

Imala il nemala
tuga stala mi na put
da te nisam voljela
živjela bih uzalud

Dobijem i izgubim
premalo il' previse
ljubim ko' da ne ljubim
disem ko' da ne disem

Pobjede i porazi
ljuljaju me valovi
idem a ne odlazim
trazim al' ne nalazim.

Zbog tebe

A

mda

srijeda, 28.12.2016.

ej,
Da, da..budem probala, da, da, promijenit ću,
Da, da, znam, slažem se, potpuno si u pravu,
Radim na tome, teško je, da, da...
(khm, je li doista u pravu, trebam li poraditi na tome, a na onome od neki dan kaj je pak onaj bio u pravu?!)
- Znam da je u pravu
I to ne samo on nego i još par njih..ne znam čemu to.. Kao da im je bitno, kao da im je stalo...
Možda i je bitno, njima ne, meni svakako, al se postavlja pitanje, tko to kroz njih progovara..
Zašto kroz njih par i zašto baš oni iz mene izvlače to nešto da tako razgovaram?!
-Želim li ja nekog impresionirat, zašto su mi baš oni bitni
..ma da, tak je.. Budem.. A, da, stvarno
Dobro, budem to promijenila, zaključujem u sebi
Znam da želim to, već duže, ali nije bilo želje za to.
Sad kad vidim da me čitaš, da, da, dozvolila sam ti to.. Zvucis kao da ti je istinski stalo..
Kao da se znamo godinama, a u biti se ne znamo i nije ti istinski stalo..
Al hvala ti, godi mi čuti takav zabrinut i koreci glas kojim odajes da postoji razlog da to trebam promijeniti..
Falaaaaa, budem, čujemo se, čuvaj se..

A

Balašević

utorak, 27.12.2016.

dobri stari svima znani Balašević.
zli jezici će reč da je dosadan, mozda i je, sam je to jucer na koncertu rekao,
dosadni Balašević, statični također, ali postojani. zapali još uvijek sve oko sebe.
bilo je zakon, jednom rječju i melem za dušu.
nešto što mi je trebalo za kraj ovakve godine.
A

Ne pitaj me nikad više zašto neven ne miriše.
Ne sećam se, to je priča duga.
Ne pitaj me tu pred svima šta to na dnu čaše ima,
ne pitaj me nikad zašto cugam.


drugi bi sve imao smisao
drukčije bi život pisao
da sam znao da poštojiš Olivera...

Sretan Božić svim blogerima

nedjelja, 25.12.2016.

Društvo drago,
Čast mi je biti ovdje, čak sam od totalnog anonymusa uspjela pridobiti vašu pažnju i time ste me učinili jako sretnom.
Hvala vam.
Želim vam svima sretan Božić, taj željeni mir u srcu i duši da vas vodi svaki dan vašeg života od jutra do mraka ma kako teško bilo.

Ps. Ima jedna mala, moja najdraža koja mi je ukazala da postoji ovakvo mjesto, mjesto za sve nas, mjesto za različitost.
Volim te mala moja S

bye bye Advent

subota, 24.12.2016.

Ove godine mir u mom srcu je neprocjenjiv.
Kaos u životu uopće me ne dira jer taj mir
Ništa ne može narušiti.
Okružila sam se ljudima koje volim
Radila sam stvari koje zelim
I shvatila sam bit svoje slobode
Advent je za mene bio caroban i divan prvi puta u mom životu
Spremna sam svaki dan živjeti Božić koji samo što nije došao.
Badnje je vece i slavlje neka teče

A

Khm.

četvrtak, 22.12.2016.

Adversity
What have I done to you
To cause this reclusive silence
That has come between me and you?

A

Koliko vrijedi pojedini trenutak?

srijeda, 21.12.2016.

Koliko vrijedi pojedini trenutak, saznat ćeš samo ako pitaš one koji to doista znaju:

JEDNA GODINA: raspitaj se kod učenika koji je pao na prijemnom.
JEDAN MJESEC: raspitaj se kod mame koja je prerano rodila.
JEDAN TJEDAN: raspitaj se kod urednika tjednog časopisa.
JEDAN DAN: raspitaj se kod zatvorenika.
JEDAN SAT: raspitaj se kod zaljubljenih koji se trebaju naći.
JEDNA MINUTA: raspitaj se kod čovjeka koji je zakasnio na vlak.
JEDNA SEKUNDA: raspitaj se kod čovjeka koji je preživio prometnu nesreću.
JEDNA STOTINKA: raspitaj se kod onog koji je na Olimpijadi osvojio srebro.

zanimljivo!!!

pomalo tuzno i nadasve inspirirajuce.

A

razgovori

utorak, 20.12.2016.

Samo oni razgovori imaju smisla nakon kojih život gledaš ljepšim očima

Samo oni razgovori koji te otvaraju za druge,
koji pojednostavnjuju tvoje misli,
čine odvažnima tvoj hod i tvoje ruke
i onda kada za to naizgled nema nikakva poticaja.

Samo oni razgovori nakon kojih više nećeš kroz noć tjeskobno iščekivati svanuće,
nego ćeš povazdan drugovati s osvitima koji niču posvuda,
oplemenit će tvoje biće.

Samo oni razgovori kojima se nećeš zaklanjati,
kojima nećeš nasrtati, osposobit će te za ljudskiji hod.
Razgovori u kojima oči proniču oči, kojima se miluju.

Samo oni razgovori koji te čine zahtjevnijim prema sebi,
pronicavijim prema drugima.
Razgovori koji te oslobađaju tvojih razloga i opravdanja,
po kojima srastaš sa životom.
Razgovori u kojima pališ svjetiljke,
malene, jednu po jednu,
činiš ih pristupačnima svakome
i ne pitaš ni za što preko toga.

Samo razgovori neopterećeni preobiljem riječi,
razgovori po kojima počinješ osluškivati čitavim bićem.
Samo oni razgovori koji ti darivaju moć
da možeš zavoljeti život i svako biće,
uključujući i sebe sama, u svoj djelomičnosti,
u svoj uzdrhtalosti, jedino oni razgovori koji te čine sposobnim i spremnim
da ustrajno dodaješ trun po trun životu, svakome, sebi,
od svega što ti se otkriva, od svega što poznaje tajnu rasta i bliskosti.

Samo takvi razgovori dostojni su tebe i onih koje ljubiš.
Onih koje nećeš moći, a da ih ne zavoliš.


- naisla na ovaj tekst
- shvatila sam i ja da razgovor trosi, a pogotovo onaj koji nema smisla
- kad to shvatis, presretan si
- sugovornik cesto misli da si osoran kad s njim ne razgovoras, ne kuzi da si ga prerastao
( naravno, ako pricamo o sugovorniku koji nije na 'nivou')
- radim na sebi da spoznam granicu riječi i mislim da sam pocela usvajat najbitnije
- najcesece sokiram sugovornika istinom i stopiram njegove ideje u startu
- naravno, za najdraze ljude imam beskrajno puno volje i energije, zapravo uzivam s njima razgovarat i
njihova mi je kritika najbitnija na svijetu

A

božićni stres

ponedjeljak, 19.12.2016.

ponedjeljak je, 19.12., Božić samo kaj nije,
Kuca na vrata za koji dan.
Vozim se u tramvaju, nisam stoljećima odradila jutarnji đir do posla.
U biti uživam, misli su mi nigdje, srce mi je tu,
Ništa me ne uzbuđuje i ne stvara nervozu,
Čak ni činjenica da se svercam, više iz vica i bunta, nego iz potrebe, onak mrtva hladna si mislim,
Stiže Božić, ajde dođi, kaj mi možeš.
Svugdje neka kontrola, od karata do postupaka
Pa provjera jel sve sredeno za božićni ručak pa pokloni pa ovo i ono...
Nema toga ove godine kod mene, uspjela sam izbjec i otet se kontroli, konačno.
Neprocjenjivo.
Kaj da vam velim, stres oko Božica je došao do te mjere da više nitko ni ne kuzi o čemu se tu radi, a
Sve kao ususret Božiću uz brdo stresa.
Fuckas takvo mentalno stanje.
Fuckas sve kad ne kužiš poantu.
Nije ni ovo piskaralo godinama shvacalo bit, al sad znam.
Ovaj mir pod srcem, ma ko to more platit!!!!
Uživajte dragi ljudi i samo lagano uz brdo radosti i veselja ma kako teško bilo
Jer živi smo i disemo.

A

Lavanda HB

nedjelja, 18.12.2016.

Dođe i prođe, al duša je ispunjena.

Boze dragi sto je lijepo
kad se zaljubis
iznenada kad za nekim
pamet izgubis

Zrelo grozdje brzo prodje
al je najsladje
lijepo li je slatko li je
pa me zavede

Hej svima divna
meni predivna
na verandi u lavandi
suzu pustila

Boze dragi sto je lijepo
kad se zaljubis
i ovako i onako
pamet izgubis

Zrelo grozdje brzo prodje
al je najsladje
lijepo li je slatko li je
pa me zavede

Hej svima divna
meni predivna
na verandi u lavandi
suzu pustila

Tekst pjesme Halid Beslic - Lavanda

nekome

petak, 16.12.2016.

zelim ti lijepe snove u ovoj zimskoj noci,
zelim ti to jer ne mogu doci.
ne mogu te zagrliti i priviti uz sebe i
ostaje mi samo da zaspim
misleći na tebe.

i zelim ti da znas,

da sam ja sanjalica
vjerujem u nestvarno
vjerujem u ono ALI
baš svaki put kada mi kažu
da se ne zavaravam.
zato što nemoguće postaje moguće,
ako dovoljno želiš

tako da znas,
vjerujem u nas

A

roll the dice

četvrtak, 15.12.2016.

zavrti
okreni
pokreni
promijeni
otkaci
svlaci
zavlaci
oduzmi
poduzmi
preuzmi
planiraj
sviraj
ignoriraj
furaj
guraj
loci
toci

Ma roll the dice and dont think twice
do it now baby

A

aham

srijeda, 14.12.2016.

najgori osjecaj je kad znas da si dao sve od sebe za nešto do cega ti je maksimalno stalo,
a da to nešto nije bilo dovoljno.
i onda poslije nekog vremena ne znaš vise zasto je to bio najgori osjecaj,
ne sjećas se ni parfema, ni dodira, ni poljupca,
a ni one proklete boli.
i bude ti lijepo,
lijepo jer je konačno nebitan.

ps. i shvatis da si donio najbolju odluku na svijetu
jer sloboda nema cijenu.

viva la vida

A

tko zna?

utorak, 13.12.2016.

'Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
mozda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisucu bit cu bas ja
Tko da zna'

Josipa Lisac O jednoj mladosti

ono sto ja znam i zelim je: naci nekoga tko ce sve razumijeti
i reci

'Nisi ti lutko nigde zakasnila.
I da si se pojavila tek za deset godina,
opet bi stigla u pravo vreme.
Retki pronađu retke, kad tad...'

eto to ja zelim....

ooooooo životeeeeeeee, ne odustajem, ahahaha

jer samo rijetki...

ljubav

nedjelja, 11.12.2016.

ne govori sve sto znas
ne cini sve sto mozes
ne vjeruj svemu sto cujes
ne daj sve sto imas
ne zeli sve sto nemas,
samo voli onog tko tebe voli

samo ljubav rada ljubav i zato se
prepusti da te ona nade i vodi kamo
pripadas
i pusti nek traje
jer dok traje
dobro je...

Ps. ne obecajem sto ne mogu ispuniti

A

bivše

četvrtak, 08.12.2016.

Stojim na prozoru i gledam te predivne lampice na boru kod HNK, predivno ukrašene lampe onim nekim čarobnim vijencem i umirem iznutra, duša se raspada, emocije se ne smiruju, suze teku i nose svoju rijeku, ali ne smijem previse da se maskara ne razmaze, da ne ispadnem kreten samoj sebi..ma ko tu koga laze, placi A, placi, briga te, suze zato postoje…
Cijedi se, a onaj bor s lampicama djeluje kao u magli..voljela bih da moze sve biti carobno ko taj bor, ko ovo doba godine..ali nije..ovo doba godine meni je uvijek tezak teret, tako je od kad pamtim..
Podsjeca na rastanak, na zbrajanje ucinjenog, na neuspjehe (kao da ih brojimo, al ipak..), na domjenke kojih vise nema, na neka druga vremena, laksa ili teza..al pece, pece dole pod srcem, pece i ne prestaje.
Kad nades nesto pa onda ides dalje i shvatis da si samo prolaznik u vremenu kojem se netko ruga onda definitvno moras donijet konacnu odluku i matirat tog nekog ma koliko prisni nekada bili ma koliko ljubavi jedan drugom dali…nema toga vise..ne zato jer je to hir, ne zato jer je to u trendu..ne, ne i ne…ne u inat tebi..ne..ne..ne…
To je zbog toga jer je nestalo ljubavi, jer je nestalo žara, jer je nestalo one igre, onih leptira koji su nekada davno postojali, a tako su lijepo lebdjeli…bas kao i onaj bor koji podsjeca na nasu ljubav,
Carobnu i lijepu, ali nazalost ugaslu.

A

biti robot

srijeda, 07.12.2016.

jos prije nekih desetak godina gledali smo i slusali o robotima kao o nekoj bliskoj buducnosti koja ce skroz promijenit sve.
Eto doslo je i proslo tih 10 godina, a ja oko sebe ne vidim da se nešto promijenilo, da su oko nas pocele hodat horde limenih likova.
Vidim da je umjesto tih okovanih tipova brdo ljudi u lijepim okvirima, poput onih koji su nas trebali preplavit.
Ponasanje pojedinaca je besćutno, osjecaji zarobljeni, okovani ledoma, kao kraljica Elza iz svima nam dobro znanog crtica.
Mozda su pricali o tome prije tog desetljeca koje je proslo, mozda nisu znali da su pogrijesili, da ce ljudski rod postat ono o cemu su svi sanjali.
O nekim malim slugama dirigiranih kretnji i radnji.
Strahota za te ljude, bas mi je zal.
I zato, akcija dok ide, ne zakopavajte svoje osjecaje, pustite ih van jer proci ce vrijeme i bit ce vam zao za sve propustene prilike.
Vjerujte mi.

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.