jel previše

petak, 30.09.2016.

Željeti da me netko zagrli i razumije kao ti?!

Želim ipak da to budeš ti! Jel previše?

Da me zagrlis i da presutno znam da će sve biti dobro!
Da se volimo i da ne brinemo! U inat svima u prkos svemu!

Ljudi se sastaju, vole i rastaju, a mi smo uvijek ZAJEDNO
Jel previše to željeti? Da si tu?!

A

zamislite, mravac

srijeda, 28.09.2016.

Životna filozofija mrava: Cijene slogu i ne sumnjaju u sebe

Ove radišne životinje misle o budućnosti, ali se ne brinu oko onoga na što ne mogu utjecati, daju sve od sebe, a čak i ako skrenu, uvijek se vrate na put k cilju

U životu puno toga možemo naučiti od velikih i uspješnih, no ne treba zaboraviti da često najvredniju životnu lekciju naučimo od “običnih” ljudi, pa čak i od mrava, kaže američki poduzetnik Jim Rohn. Prateći njihovo ponašanje napisao je knjigu “Filozofija mrava”, u kojoj donosi četiri velike lekcije iz njihova života koje i ljudima mogu biti vrlo korisne da poboljšaju kvalitetu života. Prva lekcija glasi: “Mravi nikad ne odustaju”. Stavite mravu prst na put i on će potražiti način da zaobiđe prepreku, tako da prijeđe preko prsta ili ga jednostavno zaobiđe. Koliko god puta stavili prst pred njega, mrav neće odustati.

– To nas uči da uvijek treba tražiti alternativne pravce na putu do ciljeva – kaže Rohn.

Druga lekcija vam je vjerojatno poznata iz priče o cvrčku i mravu – mravi cijelo ljeto misle na zimu pa ih ona ne može iznenaditi. Dok cvrčak pjeva i dobro se provodi, mrav ljeti marljivo skuplja hranu jer zna da ljeto neće trajati zauvijek. Kad vam ide dobro, nemojte biti previše samouvjereni i arogantni, imajte na umu da vas može snaći i loše razdoblje.

I budite dobri prema ljudima jer dobra vremena ne traju zauvijek, ali dobri ljudi uvijek vam mogu biti potpora.

Zimi mislite na ljeto. I dok traje velika hladnoća, mravi znaju da to neće trajati vječno te su s prvim zrakama sunca spremni za rad i igru. Kad smo loše i kad se jedva nosimo s onim što izgleda kao potpuni slom, važno je zadržati vjeru da je to prolazno te da će doći bolja vremena.

A zadnja, no ne manje važna lekcija kaže – dajte od sebe uvijek najbolje što možete.

Zajednički prema cilju

Nema mrava zapovjednika koji upravljaju rad ostalih nego svi zajedno rade za dobrobit kolonije tako da se oslanjanju na međusobno djelovanje, pri čemu svaki slijedi osnovna pravila.

Borbeni kad zatreba

Mravi žive u kolonijama i najratobornija su vrsta na Zemlji. Ako ih netko napadne, neće se brinuti o vlastitu životu nego će štititi interese cjeline. Upamtite da bez kolega ipak ne biste bili to što jeste.

Najviše od sebe

Dok ljeti skupljaju hranu, mravi se ne pitaju zašto bi trebali raditi tako teško niti koliko im treba. Jednostavno rade najbolje što mogu, što je najvažnije za uspjeh i sreću.

Specijalizacija među radilicama

Postoji jasna organizacija – jedni se brinu o mravinjaku, drugi skupljaju hranu… I poslovni tim za uspjeh treba jasnu raspodjelu zadataka.

Mrav ne sumnja u sebe

Iako je mali, mrav se ne propitkuje što bi bilo da je deset puta veći. Njegova snaga proizlazi iz zajednice. I dobar radnik će biti sretniji u dobroj tvrtki.


ne znam kaj mi je doslo, al ovo sam morala objavit, haha
dobri su, mravci nasi mali.
vrijedan kao mrav.
jesmo li?

A

kaj sam?

utorak, 27.09.2016.

Okruženi ste nevoljama toliko da želite odustati? Možda vam ova mudra priča promijeni perspektivu…

Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.

Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala. U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave. Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.

Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”

“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.

Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.

“Što ovo sve znači, bako?”

Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom. Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.

“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.


khm, pročitala sam priču i zastala.
dobro pitanje, koji sam ja primjer?!
nekako mi odgovor ne dolazi sam od sebe, ne znam,
mozda pogresno, al znam da stvari nisu jednake i da ja nisam vise jednaka
znam da sada drugacije gledam na nesto, nekog pa sam stoga neka druga JA,
ne mogu reci, e ja sam ova,
da, nekad bih tvrdoglavo i tvrdo rekla, ja sam ovo..
vise nisam to sto sam nekad bila.

a vi?

A

srodna duša

ponedjeljak, 26.09.2016.

u zadnje vrijeme razmišljam o srodnoj duši.
uvjerena sam da to postoji, ali ne i onako kako nas godinama uvjeravaju.
neki sam dan pisala o poljuljanosti u ta neka davna uvjerenja i učenja
koja su nam usadili pa nas poslali u svijet.
da, poslali su nas totalno nespremne, dajući nam u biti najbolje od sebe
onda kad smo odrastali.
mozda ni oni sami nisu bili sigurni što nam daju, ali su to isto naucili tj njima
su rekli da je to nesto dobro, lose, vrijedno...
eto danas naiđoh na odgovor koji me zadovoljio i pokazao mi da nisam
bila u krivu kada su se moja uvjerenja i nacela uzdrmala, haha.

eto članak:

Postoji li tvoja srodna duša i zašto je još nisi pronašla?

Svuda se piše i priča o srodnim dušama, ali se i dalje pitamo, da li one zaista postoje i gdje su? Imamo li ih svi? Da li ćemo je susresti u svom životu, da li su duše koje dišu kraj nas upravo te, naše, srodne duše?

Svi smo mi u potrazi za srodnom dušom misleći kako je baš ona koja je upravo tu, sada, ta, prava. Tragajući za smislom života, kroz sve uspone i padove, putem sam otkrila da imamo više srodnih duša i da je svaka tu u našem životu sa svojim razlogom da nas nečemu pouči, da nam bude podrška ili samo prijatelj. Nije nužno da je to naš partner, može biti naš najbolji prijatelj ili dijete.

Sa srodnom dušom možemo pričati pogledom

Srodna duša je osoba s kojom se povežemo odmah, na prvu, koja je tu za nas uvijek i u svakom trenutku, s kojom možemo pričati pogledom, s kojom se nadopunjavamo, s kojom smo i kada šutimo u ljubavi, i kada nije kraj nas, čak i nakon života ostajemo povezani.

Upravo zbog naših negativnih uvjerenja stečenih u djetinjstvu, i potvrđujući ih kroz život, teško nalazimo srodnu dušu, a još teže je zadržavamo uz sebe. Misleći kako ne postoji, ili kako nismo te sreće, ili kako jednostavno ne postoji sretna veza, brak ili iskreno prijateljstvo, sami sebe ograničavamo i ne dozvoljavamo otvoriti se iskrenoj ljubavi i bliskosti.

Postupci uz koje možeš vratiti istinsku intimnost u vezu!

Koliko puta ste se osjećali i rekli sebi; „Ja nemam sreće u ljubavi, bojim se da ću ga izgubiti, zašto sam uvijek ostavljena, a toliko sam voljela, sve sam opet pokvarila“. Kako se riješiti starih obrazaca i prestati iznova ponavljati stara iskustva i ponovno prolaziti kroz istu tugu, bol i nezadovoljstvo?

Promijeniti sebe - to je jedino što možeš

Krenite od sebe, promijenite sebe, jer to je jedino što možete. Riješite se starih negativnih uvjerenja o sebi, o partnerstvu, o vezama i promijenite loše misli o njima u pozitivne i otvorite svoje srce i dopustite si pronaći svoju srodnu dušu. Jer ona postoji, tu je i samo čeka da ju privučete i poželite joj dobrodošlicu. Odbacite stare obrasce, oprostite sebi i bivšim partnerima, oslobodite se prošlosti i otvorite srce za nova poznanstva za nove duše koje jedva čekaju da dođu.

Ništa ne ide preko noći i zato se trebamo učiti strpljivosti. Kada uporno želimo, tražimo i iščekujemo, ništa ne dolazi pa tako niti srodna duša. Pojaviti će se kada se najmanje nadamo i najmanje očekujemo.

Ljubav prvo trebamo pronaći u sebi, jer samo na taj način privući ćemo divne duše u svoj život koje će rasti sa nama i družiti se sa nama na zdravim temeljima, bez posesivnosti, ljubomore i neprihvaćanja različitosti. Jer ljubav jest u nama i svuda oko nas, voljeni smo jer mi jesmo ljubav.


ps. zakljucila sam da ipak neke stvari moramo kod sebe uociti i promijeniti.
u konacnici, ne pometemo li pred svojim vratima...

viva la vida, carpe diem

A

Terry Fox

nedjelja, 25.09.2016.

Čovjek za kojim su ostali snovi koje svake godine u rujnu diljem svijeta ispunjavaju trkaci već dugi niz godina.
Bio je kanadski humanitarac , sportaš i borac protiv raka.
Bez jedne noge i sam obolio od raka, krenuo je na maraton kojeg su prozvali maraton nade.
Na tom svom maratonu i snu za ozdravljenjem je i umro.
RIP Terry i ne brini, mi nastavljamo tvoj san trceci za tebe i sve one koji ne mogu i kojih više nema!!!

The answer is to try and help others!
Terry Fox

pinkica svega

petak, 23.09.2016.

"Nema nikakve svrhe da budeš negativan zbog stvari koje ne možeš promijeniti."

- Jesi li razmišljala o meni? - upita stidljivo. Do đavola. Trik-pitanje. Kažem li da nisam, uvrijedit' će se. Ako potvrdim ispast ću jadna. -
Tu i tamo. - odgovaram.

Rekoh ti, budalo jedna, da ne umijem drukčije, ili volim za cijeli život ili ne volim nikako.

I onda shvatiš da je okretanje stranice nekada najbolji osećaj, jer vidiš koliko još toga treba da se desi u knjizi, a ti si baš zapeo na toj jednoj, jedinoj stranici.

"Da hiljadu puta sebi ponovim da sam debil, nedovoljno je... Jer sam debil, a to se ne ispravlja lako... Narocito ne samo rjecima."

Mnogo puta pozelimo da neke rijeci nismo nikada izgovorili, a ipak jesmo i tu nista ne mozemo promjeniti. Medjutim, desavalo nam se da pozelimo reci ono sto smo presutili. Pa koje rijeci vise bole, izrecene ili neizrecene, dorecenost ili nedorecenost?


Čudne su te emocije. Otkriješ kutak u sebi za koji nisi niti znao da postoji i još shvatiš da je tamo netko danima, mjesecima, godinama spavao, a nije plaćao stanarinu.

Ponekad izgubis cilj iz vida i zakoracis na pogresan put... Ali ne pomisli da te to cini manje vrijednim i da si se uprljao. Svi se mi izgubimo, ali opet zasjamo i nosimo isto srce u grudima!


stay tuned, stay positive

kako je?
ma dobro je
zivi smo, a vjetar i dalje puše

vikend je pred nama,

uzivajte


A

nečije

četvrtak, 22.09.2016.

pronasla sam ovo na stranici jedne blogerice iz BiH
i nadam se da se ne bi ljutila kad bih nakon 6 godina
objavila to sto je objavila i ona tada.
stvarno me dirnulo pa zato to i radim.
procitajte pa vidite zasto.


Dnevnik Ulice


Lagala si, kad si rekla da me voliš. A ja sam ti vjerovao, kako se već vjeruje u ljubav. Vjerovao sam u tvoj zarazni smijeh i tvoj san na mojim prsima. Vjerovao sam u još neke stvari, koje su, tog ljeta, nestajale jedna za drugom, trenutak po trenutak. U jedan takav trenutak stao je i naš rastanak, iako si uvijek govorila kako nas ni vječnost ne može razdvojiti.
Lagala si, kad si rekla da nisam kukavica. A ja sam ti vjerovao, kako već ljudi u gorućem gradu vjeruju jedni drugima. Da nas je netko na trenutak pogledao, zagrljene u lipanjskom sutonu, ispred posljednjeg kontrolnog punkta na izlasku iz grada, možda bi vidio samo još jedan od bezbroj ratnih oproštaja. Djevojku u maskirnim hlačama i onom plavom prsluku i dečka u starkama i ispranoj majici s naslikanim A u O. Možda bi mu promaknuo i detalj da je djevojka naoružana, a tip bezopasni civil na odlasku.
Pisao sam ti neka pisma, misleći da su sve te riječi i besane noći u ritmu neonskih reklama, značile nešto, neko opravdanje tebi, našem rastanku, a najviše samom sebi. Zvao sam te iz nekih govornica, na jedan od dva satelitska telefona u gradu, čekajući cijelu vječnost da sve dolare koje sam imao pretvorim u nekoliko sekundi tvog glasa.
Lutao sam, svaki dan, čikaškim kvartom kojem nisam mogao zapamtiti ime, i mislio kako bi sigurno bilo bolje da sam i ja naložen na taj ratno-obrambeni film sa soundtrackom domoljubnih pjesama, umjesto da sa sigurne daljine iz čikaških noćnih klubova saželjevam sebe, tebe, naš grad i generaciju i sve naše sudbine zajedno.

Prestao sam pisati i zvati ili si se ti prestala javljati, više nije ni važno, još prije nego što sam od nekog od raje dobio paket fotografija i poneku našvrljanu rečenicu. Udaljeno neonsko svjetlo je, u mraku moje sobe, naš razoreni grad na fotografijama činilo još sablasnijim. S tih komada papira su se smiješili naši živi i mrtvi prijatelji, sa svih kontinenata. Smiješila si se i ti u zagrljaju naoružanog tipa u adidas tenama i spitfire jakni.

Lagala si kad si rekla da se sjećaš. A ja sam ti vjerovao, kako se već vjeruje prijatelju kojeg godinama nisi vidio. Mjesta na koja smo išli i stvari koje smo radili. Tvoj san na mojim prsima. Bili smo to neki drugi mi i neka druga prošlost, čak i za mene koji u njoj još uvijek živim.
Lagala si kad si rekla da ti je žao. A ja sam ti vjerovao, onako kako sam već ja vjerovao tebi. Sve ove godine. I tko bi ikad rekao da ćemo se, kad se vidimo praviti da se ne vidimo, a kad se ne vidimo utvarati si da smo se vidjeli.
Lagala si kad si rekla da me voliš. Ali ništa zato. I ja sam lagao kad sam rekao da te ne volim.



ah, sta reci na sve.

samo onaj ko voli
zna sto boli

zivjela prava i nepotrosna ljubav jer prava ljubav se nikad ne potrosi.


A

za snove

srijeda, 21.09.2016.

nedugo smo nazdravljali.
bilo je to neko drustvo, bili smo vani,
isto mjesto, druga rulja, novi ljudi.
i sad dode trenutak nazdravljanja,
ok,
kaze covjek, za snove.
i tako i bi,
nazdravismo za snove.
jako mi se dopalo, prvi put cula
netko nazdravlja za snove.
que divnoooooooooooooo.

A

i zato evo ovo za snove, stvarne i nestvarne:

Sanjao si. Retko, ali si sanjao. I to baš taj san. Jedan jedini. I eto, ostvario ti se.
Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama. Snovi su frka živa.
Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih. To pouzdano znam.
Pa eto, mogu ti reći da mi nedostaješ i večeras. Ništa više nego prethodne večeri.
I ništa manje od sledeće večeri. Ali neću ti to reći. Naravno da neću.
Osetit ćeš ti to već sama. Kao što i ja osećam da negde nekome nedostajem.
Đole

zakaj?

utorak, 20.09.2016.

Je tak tesko nekome doci na vrijeme
Je tak tesko pomest ispred svojih vrata
Je tak tesko izaci iz zacaranog kruga
Je tak tesko prestat ceznut za nekim ljudima
Je tak tesko zaboravit lijepe trenutke
Je tak tesko prijec preko nabujale rijeke
Al zakaj je tak lako pustit trac u koji vjeruje skoro 90% ljudi
Al zakaj ljudi ne kuze da kompliciraju zivot bez veze
Al zakaj ljudi misle da svi trebamo bit isti i osuduju
Al zakaj ljudi ne kuze kad trebaju prestat
Al zakaj ljudi idu ljudima na zivce
Zakaj ljudi prestaju vjerovat svojim unutarnjim glasovima
I zakaj prestaju vjerovat u pravu ljubav?
Zakaj????

Samo rijetki nađu rijetke i ništa nije uzalud
(svoje rijetke sam pronasla i cuvam ih kao najfinije dijamante)

A

zbog tebe

nedjelja, 18.09.2016.

zbog tebe mi srce snažno tuče i
dan mi se zbog tebe vuče,
zbog tebe mi se lice crveni i
zbog tebe se more još jače pjeni,
zbog tebe se jako smijem i kad
imam priliku, na tebi se grijem,
zbog tebe noću nemam mira pa mi
gitara još uvijek žicu dira,
ooooooooooo, zbog tebe ne znam više za sebe
i zato mi se s tobom jede.
Haha
A

sumnja

petak, 16.09.2016.

zadnjih par tjedana počela sam debelo sumnjat u neke temeljne vrijednosti života uz koje sam odrasla, kojima su me učili, koje sam u krajnjoj liniji i živjela..
dođe to valjda s odrastanjem, godinama, iskustvom ili???
dođe li i vama da se pitate isto kao i ja?!
u ljubav, pravu i nepotrosnu, vječnu, vjerujem i dalje no nekako unatoč tom saznanju, nešto kao da mi ne da mira.
kao da me goni da iz dana u dan pretresam sebe, svoje ja, svoje stavove, zaključke, činjenice života.
vrti mi se stih u glavi: možda je raj prevara za kraj.
ja kažem najbolje tek dolazi, ali tko to zna, možda je najbolje ipak godinama iza nas, kad smo bili mali i nezreli!
pa nemam pojma, zato i pitam vas, zato i pitam sebe svaki dan
Jel to sve ispravno, jel to sve vrijedno, jel vrijedno biti samo nečija i trpiti ili je vrijedno nešto sasvim drugo!?!

Viva La vida pa kako vam drago
Ja znam koji dio je jedino ispravan, a ostalo će se pokazati kad tad!

Jel tako?

A

svatko ima svoju priču

utorak, 13.09.2016.

ima taj jedan i ima ta njegova priča još uvijek do kraja neispricana.
zar je uopće bitna priča kad je svatko od nas ima, bila ona tužna, sretna, naporna, dosadna, teška..
i to je ok, imati priču i biti svoj lik.
bitno je mala bitno, imati priču, često bi govorio baš taj sa svojom neizgovorenom i neispricanom pričom.
i u pravu je, jer sve vezano uz njega meni je full bitno i on to jako dobro zna.
pa baš zato jer se taj dio priče upliće i u moju priču, ja ću njemu u inat i u prkos svemu čekati da ispriča priču do kraja
Jer je on toga vrijedan i za mene jedan.

A

hoces li?!

nedjelja, 11.09.2016.

hoces li me primiti za ruku i voditi putem snova bezrezervno i bez zadrske?
hoces li biti uvijek tu kad je najteze?
hoces mi pokazati sto je njeznost i dodiri, poljupci i zagrljaji?
hoces li mi vratiti vjeru u davno izgubljenu ljubav?
hoces li me grliti i kad to nije potrebno?
hoću ti se moci predati bez da me povrijedis?
hocu ti moci reci sve sto me muci bez osude?
HOCU LI BITI POSEBNA I SAMO TVOJA????

A

jačanje

četvrtak, 08.09.2016.

ponekad stvari moraju ici lose prije nego krenu nabolje.
ponekad moras hodati uz pogresne osobe da bi upoznao one prave.
ponekad se moras osjecati slabim da bi znao sto znaci osjecati se jakim.
ponekad moras slusati svoju dusu da se ne raspes u komade.
ponekad imas potrebu za puno ljudi koji ti se svidaju prije nego sto pronades osobu s kojom bi zelio provesti cijeli zivot
ponekad je potrebno prihvatiti bilo dobro ili lose, znajuci da sve moze biti dragocjeno iskustvo da se nauci nesto novo.
ponekad je potrebno izgubiti sebe da bi znao cijeniti svoju vrijednost i biti sam sa sobom.
al ono sto svakako moramo i trebamo je masta, snovi, vjera u cuda koja se stvarno i dogadaju, ako u njih dovoljno cvrsto i jako vjerujemo.

A

gdje je istina

ponedjeljak, 05.09.2016.

istina? A sto je to?
Nesto subjektivno? Mozda objektivno? Nesto fiktivno? nesto realno?
Svatko vidi svoju istinu i istina je svakome ono što proizlazi iz neceg toj osobi bitnog.
Shvatila sam da nikoga ne mozemo uvjeriti u vlastitu istinu i da se oko istine mozemo samo posvadati.
Pritom ne mislim na istinu o notornim cinjenicama odnosno opcepoznatim stvarima nego istinu kakvu zelimo vidjeti i dozivjeti.
Ima jedan koji mi je rekao, istina je negdje na pola puta.
E ti moj, je li stvarno tako?!
budemo vidjeli,
vrijeme će pokazat gdje je TA istina o kojoj mi pricamo.

Ponekad treba vjerovati samo snovima i pustiti istinu negdje da se roštilja,
Mozda bi nam svima bilo jednostavnije i lakse prihvatiti jednostavnost zivota.

A

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se