xyz

ponedjeljak, 27.03.2017.

Jel ti stvarno mislis da ljudi odlaze jer im je glupo biti s nekim?
Kako ti nije jasno da nitko nikada nije otisao jer mu je bilo lijepo.
Jel mislis da ti se netko javlja iz dosade?
Naravno da ne, danas ljudi imaju tako malo vremena za sebe da nema smisla da ga gube na nebitne stvari.
Kaj stvarno ne znas da si zelja srca mog?
Al to ne znaci da si zelja zivota mog i da cemo ikad biti skupa.
Jel znas da te gledam svaki dan?
I to isto nije od životne važnosti, ukazat će se već nešto drugo, možda bitnije i snažnije.
Da li znaš da te volim…

A

dječja

srijeda, 22.03.2017.

sreća putuje noć i dan
i traži svoj stan.

raširi ruke,
ispruži dlan,
ja ti šaljem svoj zagrljaj.

jedna dječja za kraj radnog dana.

A

Imati pa nemati

ponedjeljak, 20.03.2017.

Imati pa onda nemati koji put zna bit neprocjenjivo.
Oslobođenje navezanosti na to izgubljeno i jest bit života.
Ponekad je teško ma ne samo ponekad, uvijek je teško izgubiti, ali je cijena koja iz toga proizlazi daleko ljepša.
Nije li uvijek tako?
Ne čini li nam se teško prihvatiti nove životne stvari, odbaciti rutinu, rituale..???
Samo onaj tko se usudi i ima hrabrosti iskoračiti može znati o čemu pricam.
O tom neopisivom osjećaju.
Pogled u Nebo i ja, sve je rečeno, dovoljan je samo osmijeh i jedno veliko HVALA!!!

A

menstruacija

četvrtak, 16.03.2017.

kazu da nakon nekog vremena ženama koje su stalno zajedno, rade zajedno, druže se i provode vrijeme skupa, ciklus postane izjednačen.
Istina skroz. Nevjerojatno istinito.
Tak se nama izjednačio.
skupa smo u PMSu, u nervozi, u osjećajima, u histeriji, u svemu...živjele mi, jel tako cure??!!!

ahahahah, bar nam je nešto istovremeno, kad već nije sreća i para puna vreća.

A

mad max faza

ponedjeljak, 13.03.2017.

jučer, ah da, opralo me i odlucih ipak malo brijat kosu Tzv kvazi undercut.
Imala sam ujutro trku, nedovoljno km za taj dan i tak ja krenem s masinicom mic po mic, jos malo žilet i o La La, undercut.
Inače sam pravnica po struci, ono dipl.Iur. I samo da znate, uopće ne patim od toga.
Da me to dira, nikad ne bih ostvarila svoju unutarnju slobodu, svoju kreativnost koja samo kaj nije pukla od želje da izađe van.
I tak sam ja mad max faza. Super mi je, uživam do te mjere da mi dete od 6 godina veli, mama sad se pravis važna.
Hahah
Neprocjenjivo moje malo

A

nepovratno sjebani

četvrtak, 09.03.2017.

u sekundi mi je sjeo slon od 2 tone na tanki dio duše koja već danima sanira rane nekih nedavnih i bliži događaja.
skupilo se toga, uvijek je to tako.
usred treninga, usred jakosti, dođe slabost.. I neka je došla, nek se pojavila, bolje sad nego kasnije.
lekcije iz slabosti su nenadmasne, svaka nosi novu spoznaju, nove ideje, nove ciljeve i novu snagu.
ima nas puno, al svatko svoje korake i svoje putove ipak mora proći sam, ta samotna spoznaja, to iscjeljenje, te želje, zablude, pitanja i u konačnici ljude koje ima oko sebe stvaraju čovjekov život i njegova sjećanja.
Shvatila sam da smo svi nepovratno sjebani i da otuđenost i solo igranje samo produljuje gorcinu i ojadenost.
Potrebno je puno snage za ic dalje, za gurat veselo, za jedra koja brode.
I svatko to može dok živi i diše i dok to istinski želi.
Najlakse je odustat od ljubavi, od ljudi, od svega..
Krenite, prvi korak je najteži, ali se isplati otkantat sjebanost.
A

može, al ne mora

utorak, 07.03.2017.

Može se čovjek umoriti i od samoga sebe, umoriti se od svojih planova i vizija, umoriti od svojih snova, želja i željica koje nikada nije ostvario a tako ih je žarko želio, može se umoriti od svega onoga što je godinama na sebi gradio, ali ne smije odustati od sebe. Može se čovjek umoriti i od odnosa s drugima, susreta koji nisu bili iskreni, zajedništva u kojima je svako pokazivao neko svoje drugo lice, odnosa koji nisu bili plodonosni, ali ne smije odustati.

Može se čovjek umoriti i od pretvaranja u nešto što nije, od dokazivanja drugima u bilo kojem segmentu života, od pokušaja da bude prihvaćen pa makar se morao nemilosrdno prilagođavati svemu i svakome, ali ne smije odustati. Može se čovjek umoriti kada drugima vjeruje previše, kada se daje previše, kada voli previše i kada na kraju primjeti da je sam stradao najviše, može se od svega toga umoriti, ali ne smije od svega odustati.

Može se čovjek umoriti kada život postane teži i kada se za sve izazove koje je prije rješavao od šale sada mora dosta namučiti, može se umoriti od ne snalaženja u svijetu koji se potpuno promijenio, od saznanja da je život bio i ostao mjesto u kojem svako gleda samo svoje interese i da pravog prijatelja i prave ljubavi na kapaljku treba tražiti, može se umoriti od svih riječi koje je rekao, svih djela koja je učinio, ali ne smije od svega odustati.

Može se čovjek umoriti kada shvati da je puno toga pokušavao a malo toga uspio, kada primjeti da je manje ljudi koji idu uz njega, primjetivši da su ga neki pretkli ili se odmakli iza njega, umori se čovjek kada mu život ne uzvrati istom mjerom kojom je on dao i kada vidi da nema snage, ne samo više za pozitivne misli nego za bilo kakve. Umori se čovjek od mnogo toga u životu ali zna jedno, ako odustane od svega tek tada je sve gotovo.

svatko bira svoj put, svatko zna duboko u sebi kuda treba ici da bi bio sretan, čak i onda kad je duboko uvjeren da je odabrao 'pravi put'.

A

nadogradnja sebe

petak, 03.03.2017.

pitala sam se cesto hocu li uvijek patit za istim deckima, hoce li me uvijek mucit iste stvari, isti dogadaji, isti ljudi...
na kraju sadasnjeg izdizanja i nadogradnje shvacam onaj pojam odrastanja, al ne u smislu od kolijevke pa do groba nego onom unutarnjem odrastanju, nadogradnji sebe,
izdizanju.
shvacam koliko je opterecujuce bilo onda u odnosu na danas imat takvo razmisljanje.
vise se to ne pitam jer znam da svako vrijeme i svaki dan nosi nove lekcije koje treba savladat.
što brze ucim i uocavam da je nesto moja lekcija, to mi je lakse ici dalje i zivjet s osmijehom.

'u svim covjekovim cinima i dozivljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje starog i uskrsnuce novog covjeka'

A

Pepelnica

srijeda, 01.03.2017.

Ashes to Ashes
Dust to Dust.

Taj obred toliko podsjeća na to, iz pepela si došao u pepeo se vracas
Zanimljiv krug života.

A

Ide jedan tekst, meni lijepi.
Laku noć i budite zahvalni.
Sutra je novi dan, nova prilika


Najlakše se odreći poroka. Kad ti kažem. Alkohol, slatkiši, cigarete, kava. Odričeš se nečega što ti je u životu ustvari samo smetnja. To je ljudska logika. Pa iskoristiš tako ovo vrijeme, da se tog nečeg riješiš iz života jer inače ne bi. Testiraš sam sebe zapravo.

Jednom sam u dućanu stajala iza gospođe koja je kupovala nekoliko kutija cigareta odjednom. Uzela je i jureći van rekla prodavačici - žurim zapaliti, danas je nedjelja pa mogu. Ne shvaćamo poantu. Koji nam je cilj? Znamo li uopće što činimo i zašto je to?

Najlakše se odreći poroka. Onoga čega se zapravo i sami želimo riješiti. Pa nam je ovako idealna prilika. Ono je drugo teže prijatelju. Odreći se sebe. To je bitka na teži način. Kad ti nagrne bijes, a ti trebaš ostati miran. Kad nagrne ljutnja, a ti ne opsuješ. Kad te hvale i uzdižu, a ti ostaneš ponizan. U tišini, da te nitko ne vidi. To je odluka čovječe. Odreći se lijenosti koja izjeda. Ljubomori reći laku noć. Grubost ostaviti po strani. Mržnju izbiti iz prsiju. To je odricanje. Odreći se izbjegavanja dobroga, zasukati rukave i krenuti. Pomoći. Jednom ne sebi, nego drugima. Učiniti dobro i ne reći nikome. Moliti i srcem i rukama. Hodati i kada te noge više ne služe. Ostati dosljedan. Do kraja. Baš kako je On za tebe ostao dosljedan, a mogao je odustati. Ali nije odustao. Iz čiste ljubavi.

Nje lako umrijeti sebi, ali je u tome stvarna poanta. Ljubiti čisto, ponizno. Najteže, znam. Ali jedino isplativo. Jer tako će ljubav roditi strpljivost. Strpljiivost će roditi davanje. Davanje, radost. Radost, mir. Mir, istinu. A istina koja oslobađa bit će nagrada. A istina je On - koji ti je dao Ljubav. Sve opet dolazi njoj. Onoj, koja se za nas predala do kraja, da bi mi živjeli. Shvaćaš li poantu? (I.Klarić)

neam pojma

ponedjeljak, 27.02.2017.

Već danima imam 100 tema koje bih odradila, pričala o njima, stavila ih na papir, al ne da budu ko zakoni, mrtvo slovo na papiru, nego da iz njih pršti divljina, snaga, strast, emocija.. Zapravo ja.
Naslov veli neam pojma, nemam da, ne znam kako sam dovela emociju do te mjere da sam prema njoj sarkasticna, sprdam se, lijecim ju dobrim koncertima, naslikavanjem, ludovanjem.
samo oni najbliži znaju razlog takvog emocionalnog divljaštva, takve razuzdanosti, takve krajnosti u odnosu na smiješna jecanja koja se stvaraju iz banalnih razloga.
Neam pojma o čemu je riječ, al sve sam to ja.
Kad pričam o njemu, o njima, neam pojma jel ih želim, sve manje kad skidaju zvijezdu i bacaju se s kamionima emocija, bljak..
Pojmim zašto, ali neam pojma zakaj sam ja uspjela zadržat konstantnu distancu i ne poletjet kao nekada.
Za mnogo toga ne znam, al znam da za ljubav treba imat dušu i tonu hrabrosti.
Ja ju imam, al neam pojma zakaj su oni takvi papci i glumci.

A

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se