30.12.2008., utorak

Svođenje računa s 2008. godinom

Photobucket

Došlo je to vrime kad se triba napravit završni račun s godinom na izmaku. A ne može se reć da nije bila zanimljiva. Ali i neizmjerno tužna. Napustili su nas neki dragi i veliki ljudi, a u mome sjećanju zauvik će bit zapisana kao ona godina kada je otiša Anđelko.
Prvi misec na ovom blogu je obilježilo sjećanje na četrdeset godina Crvenog Peristila Sumića i ekipe. Taj moj tekst, tri dana kasnije perfidno je prepisan, sitno prerađen i objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, pa sam se sukladno tome već u sljedećem postu gadno obrušio na novine i kulturu čitanja novina koja polako, ali sigurno, uzmiče pred internetom o čemu možemo čitati baš u današnjoj Slobodnoj na zadnjoj stranici. Je, priznajem, još uvik robujem tom staromodnom običaju čitanja novina, iako je osnova mog informiranja o događajima u zemlji i svijetu gotovo isključivo internet. Novine mi više dođu kao svojevrsni odmor.
Veljača se samo nadovezala na siječanj: objavljen je vjerojatno najgluplji, najskandalozniji, a onda i najpoznatiji intervju u povijesti hrvatskog novinarstva, a ja nisam odolio, a da se ne poigram tzv. «Butković-Sanader-Onaj Treći gateom». Kad sad čitam taj post sve se mislim da bi moga ovo priradit u kakvi dramolet i prikazivat ga po domovima kulture. Taj isti misec priznato je Kosovo, a nacija je suze lila nad Eduardovom slomljenom nogom. Eduardo evo još otad nije zaigra, a bogami ni na Kosovu još nisu počeli cvitat božuri.
U treći misec, bez imalo namjere da se povodim kosovskim osamostaljenjem, blog je počeo djelovati i na samostalnoj domeni. Slobodna je za Uskrs dilila fitu pršuta i tako ispisala još jednu zlatnu stranicu svoje povijesti na putu od pojate do Dugopolja.
Travanj je obilježio zagrebačko Sanaderovo i Mesićevo uvlačenje Đorđu, a u zadarskim Stanovima je glupo izgubljen jedan mladi život. Tad sam najavio i svoj bojkot HNS-a. Priznajem, nisam mogao dugo izdržati u bojkotu utakmica, pa sam ipak gledao (HRT-u fala) reprezentaciju na Evropskom prvenstvu, ali ako vas tješi, od tada na ovom blogu nije objavljen niti jedan pravi nogometni post.
Maj, kao i uvijek, kod većine Hrvata budi različite osjećaje: od nostalgičnih, sindikalno-radničkih pa sve do nacionalnih. Tako sam se i ja malo zapitao o posljednjima i došao sam do prilično crnih rezultata. U odnosu na to vrijeme, danas po tom pitanju osjećam još veće crnilo. Ono što me tješi je činjenica da nisam jedini.
Šesti misec je bio u znaku makarskih pizdarija. Najprije su revni policijski inspektori upali u redakciju Kronike i tražili IP adresu stanovitog komentatora pod nickom «doc» koji je zbog jedne sasvim nevine rečenice najprije ispao potencijalni ubojica i krvolok, a potom i vijest dana nacionalnih medija. Ubrzo iza toga svoje mjesto na naslovnicama pronašli su i makarski zlatni maturanti koji su malo kukastokrižarili u maturalnom godišnjaku. Na kraju je bilo po onoj «ujia vuk kenjca», ali je zato Makarska tih dana definitivno postala kraljica sezone kiselih kukumara.
U sedmom misecu napisao sam post u kojem, ajde priznajem, pomalo na način Senjanovićeve Dore, nabrajam neke manje-više zaboravljene, ali ipak negdje u podsvijesti ostavljene ljude, a koji mi je ove godine prema Google analyticsu donio definitivno najviše posjetilaca s tražilica. Nećete virovat koliko ljudi zanima šta je s Kanitom Bebom ili Gradimirom Agbabom.
Sam početak kolovoza donio je antologijsku epizodu novinarskog uvlakaštva u Hrvata u gigantskom tekstu Nina Đule o stradostrasnoj ljubavi Ivice Todorića Konzuma i zemlje kao takve. Pisac članka koji je izašao u Jutarnjem ipak se suzdržao od opisa penetracije. Stoga nastavak još uvijek nestrpljivo čekamo.
Deveti misec nije bio uopće inspirativan iz već spomenutih tužnih razloga, a znakovito je da je iza tog rujna na tapet dolazile sve crnje i crnje teme.
Najprije u desetom misecu o zagrebačkim ubojstvima koja su na nacionalnoj razini definitivno obilježila godinu, pa u jedanaestom o lažnoj američkoj revoluciji koja je, pak, obilježila godinu na globalnom nivou. A u prosincu su zabijane i brokve u kapsele, kako u onaj slobodi izražavanja, tako i u onaj pravu malih ljudi na privatno vlasništvo.
Iako je totalno crnilo, ipak mi se čini da sad na kraju godine tamo negdi vidim jednu malu točku svitla. Sritna vam Nova 2009-ta!

- 22:27 - KomentirajIsprintaj - #

17.12.2008., srijeda

Minjan dvi motike za golf palicu

Photobucket

Vidim ja da je danas najbitniji stil. Stil je glavni faktor koji određuje čovika, pojedinca i građanina. Ako nemaš stila, u stvari nemaš ništa. Najobičnija si nula, ološ i propalica. Da ne bi posta takva nedolična osoba, o stilu te savjetuju stilisti. Tu vrstu ljudi nikakve druge bitne karakteristike ne krase nego činjenica što su vrlo poznati. Kako na selu tako i u gradu. Ali ipak više u gradu. Ali to je neka druga priča.
Bitna odlika dobrog stila je da se baviš pizdarijama. Jedna od najpoznatijih pizdarija je igra zvana golf. Ljudi su u nas prije virovali samo u oni švapski Golf. S četiri takta. I to kalani. A sad su počeli virovat i u ovi drugi. S osamnaest rupa. A to je zato jer taj golf s osamnaest rupa strašno utječe na nečiji stil. To su rekli oni stilisti. Jer oni se valjda razume u rupe. Ali to je neka druga priča.
A ljudi su prije u nas, osin u švapskoga Golfa, virovali i u jedan drugi Stil. Oni kojega čitaš s kvačicon. A livaš s dvotaktolon. A virovali su u njega samo zato jer je taj Stil s kvačicon zaminija sikiru. Pa više nije tribalo mlatit s njome, nego si samo triba imat tehniku sa Stilon. A unda je došla i Huskvarna. Ali to je neka druga priča.
I tako, što više igraš taj golf to ti stil proporcionalno raste. A hendikep se smanjuje.
To su skužili i ovi iz Vlade. Jer i u njih je velik hendikep. A ne bi se zbog njihovog velikoga hendikepa smilo reć da su invalidi. Jer to nije politički korektno. A moreš završit i u pržunu.
A tamo u našoj Vladi side sve redon ljudi od stila. O Premijeru i njegovome stilu već je puno toga rečeno. Valjda je to zato jer i on ima svoga stilistu. I Hebrang isto ima stila. Ali on ga ne zove stil nego ga zove Šimacu. A to nije pas. A nije bogami ni masaža. Nego stil. Stil života. I to zdravi stil života. A ko se bolje razumi u zdravlje nego doktor Hebrang. Ili onaj ministar od turizma. Čovik od stila. Već se na prvi pogled vidi da on i Ante Gotovac imaju istoga stilista za kosu. Ili se to kaže frizera.
I tako svi ovi ljudi sa stilom upiru da mi dobijemo par ijada terena za golf. Kako bi pristigli našu konkurenciju. I zato jer je nezgodno kad ti dođe gost u hotel s palicama za golf i pita te da di može igrat golf. A ti mu kažeš da može otić u Bosnu i Hercegovinu. I nezgodno je sad i meni u tome kontekstu spominjat Tuđmana. Jer to je, pogađate, jedna druga priča.
I sad triba riješit problem manjka hektara. A na ovu recesiju u svemu smo tanki. Tanka droba, još tanjih hektara. Jer taj golf to nije oni golf di gađaš rupu u gljivi. Nego ovde pucaš na visoko. Pa ti za razvitak tribaju pusti hektari zemlje. Najbolje poljoprivredne. Jer je ona jeftina. A i nisi lud terene radit u žutoj zoni. Di ne smi bit parkova i stabala. Jer bi se inače zvala zelena, a ne žuta. A ti golferi vole zeleno. Šume, jezera i travu. Posebno su gulozi na travu. Navodnjavanu. Koja je lipa za gazit. U lipin bilin postolima i đemperiću. Sa stilom. Jer da nije tako davno bi mi rješili ovi problem hektara. Pravili bi mi terene na desetak etaža. Podzemnih. A to bi, slutite, tribala bit druga priča.
Drugačijeg stila.

Photobucket
- 23:05 - KomentirajIsprintaj - #

01.12.2008., ponedjeljak

Nema zajebancije sa fašističkim simbolima

Naš dragi i voljeni, te u svijetu cijenjeni premijer, dr. Ivo (ovaj uvod je za čitatelje iz mupa da ne pomisle kako je ovaj tekst uperen protiv ličnosti našeg premijera kojeg mi tako jako volimo i cijenimo, jer vidim da je u zadnje vrime zajebano kad na internetu napišeš kako ne voliš i ne cijeniš našeg jedinog i voljenog premijera (op.a.)) kaže kako nema satire s fašističkim simbolima. E, sad se ja pitam: Kad je rekao da nema satire, je li mislio kako više nema ni zajebancije sa simbolima zločinačkih ideologija. Znači li to da se više ne možemo zajebavat na račun fašizma, nacizma, komunizma, socijalizma, liberalnog-kapitalizma, imperijalizma i ostalih simpatičnih zločinačkih ideologija i poredaka, ter njihovih simbola? Jer ako je stvarno to mislio, volio bi da mi kaže gdje to točno piše da je satira i zajebancija na njihov račun, te podjebavanje tih ideologija, zabranjeno? Kad mi kaže gdje to točno piše, u kojem članku Kaznenog zakona, e ja ću odmah reći: Evala ti, Ivo, jesi judina! (nije da ja sad ne mislim kako naš voljeni dr. Ivo nije čovik i judina, nego da je, šta ja znan, đubre, ološ, Milanović, Bandić i propalica (op.a. za mup)) I više nikad se neću sprdat na račun kukastih križa i crtat ih kako im ne dolikuje i na mjestima koja nisu prikladna za to, već ću im uvijek davati dozu dostojanstva kako im i priliči.

A do tada, mala škola (ne)prikladnog korištenja kukastih križeva u svrhu zajebancije i sprdnje.

Photobucket

Prvi sa sprdnjom na njihov račun je počeo onaj mali Englez koji je gajio poznati oblik brka (s kojim se, kao sa simbolom, također ne bi smjelo zajebavat).

Photobucket

Photobucket

Kasnije, u socijalizmu, već kao đaci-prvaci gledali smo kako se s takvim znakovima šegače po kojekakvim stripovima koje smo nazivali romani. Da i tada već nije bilo cenzure, znakovi bi bili i još više ocrnjeni.

Photobucket

U današnje vrijeme s njima se sprdaju i globalisti i antiimperijalisti.

Photobucket

Simboli slobodnog američkog naroda, kako oni stari i ozloglašeni...

Photobucket

... republikanski, tako i ovi novi, još neozloglašeni, demokratski također su obučeni u njihovo ruho, zajedno sa...

Photobucket

... simbolima novog industrijsko-tehnološkog poretka.

Photobucket

...o vrijeđanju vjerskih osjećaja katoličkih masa, a na krilima maglovite prošlosti vrhovnog zapovjednika Svih svetih legija, ne treba niti govoriti.

Sram ih i stid bilo!


- 23:15 - KomentirajIsprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se