Kolovoz 2007 (1)Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
UVOD :
Ja sam moderni Petar Pan! Bježim od odrastanja i suvišnih patnji. Ovo je moja Nedođija.
prozor Wendyine sobe - uvijek raspoložena za razgovor :
palacinka.cokolada@hotmail.com
Od 04.12. vas je bilo.....
Kopirajte ovu sliku na svoj blog i pomognite Stevi na putu do svjetske dominacije
Evo nekoliko pravila :
1. Cijenim kvalitetu, a ne kvantitetu.2. Tražim iskrenost. Nije mi važno je li osuda ili pohvala. Važno mi je samo mišljenje. Kako čovjek može napredovat ako ga samo hvale ili pišu ono što bi htio čut?
3. Molim vas bez lanaca sreće.
4. Molim vas bez vrijeđanja. Nije da sumnjam u vašu kulturu, ali ovo je moje osiguranje.
Nadam se da ćemo se lijepo slagati. Nemojte da bude problema.....
Izgubljeni dječaci i djevojčice :
AnchicaBitter_sweet_symphony
Bolan
Brainwashed
Đurđa
Fade Angellina
Festina Lente
Finding myself
Gilraen
Gospodar Majmuna
Indigo
Insomnia
Manah
Sin soul
Unique
Vjeverica24
Zelda
ONI KOJI POMAŽU MOJI DJEČACIMA I DJEVOJČICAMA:
Bullying - moja posebna preporuka, svaki posjet nešto znači
Naše parole ohrabrenja :
Elenor Roosevelt:We gain strength, and courage, and confidence by each experience in which we really stop to look fear in the face... we must do that which we think we cannot.
Great minds discuss ideas; Average minds discuss events; Small minds discuss people.
Jack Cleary:
I'm not afraid of death; but dying scares the hell out of me.
Martin Luther King Jr.:
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
Like an unchecked cancer, hate corrodes the personality and eats away its vital unity. Hate destroys a man's sense of values and his objectivity. It causes him to describe the beautiful as ugly and the ugly as beautiful, and to confuse the true with the false and the false with the true.
Our lives begin to end the day we become silent about things that matter.
Mahatma Gandhi:
Freedom is not worth having if it does not include the freedom to make mistakes.
The weak can never forgive. Forgiveness is the attribute of the strong.
An eye for an eye makes the whole world blind.
Copyright © by Petar Pan u haljini.
17.01.2007., srijeda
Štafeta
|
Eto, skoro me zaobišla štafeta(barem sam to mislila), ali me zaposlio moj dragi blog prijatelj Filozof na djelu.... Pa evo, pet stvari koje niste znali o meni: 1. Bojim se mraka. Jest glupo, ali taj strah je prisutan odavno. Mislim otkad sam bila mala. Uvijek sam se užasavala spavanja u mraku i još uvijek je tako. 2. Imam puno prijatelja i poznanika, ali se nikome ne povjeravam. Postoji tek par osoba koje znaju malo više o meni od ostalih. 3. Ovisna sam o žvakaćama. Svaki ih dan kupujem i stalno ih žvaćem. I to je uvijek crni Airwaves iliti Airwaves black mint. To me smiruje....morate priznati da je to bolje od pušenja.  4. San mi je otići u Englesku. Ne znam zašto i nemojte misliti da ja očekujem da je tamo svršeno, ali jednostavno smatram da to savršeno za MENE. 5. Imam opsesiju kutijama i papirima. Malo je čudno, ali me uhvati posebna euforija kada sam u prostoriji punoj kutija ili kada stim ispred polica sa puno papira i sl. Pogotovo volim kada moram podići neki paket, koji mi obično pošalje baka za rođendan. Onda se mora otići u poseban dio pošte, onaj dio gdje je sve puno pisama i raznih drugih paket. Za mene je to raj. Sada bih ja nekome trebala proslijediti ovu štafetu, ali ne želim nikoga posebno zapošljavati. Stoga svi vi ljudi kojima se sviđa ovo čudo, a do vas nije stiglo.....smatrajte da sam vam je predala.....pozdrav vam i puse. Ne očekujte od mene tako skoro post......počela je škola i mama mi zabranjuje pristup kompjuteru. |
13.01.2007., subota
Par riječi....dokazi postojanja
|
Da....jedna me osoba upitala: "Da li pišeš pjesme?" . Na to je moj odgovor bio: "Ne.". Onda sam se zapitala, zašto nikada nisam pokušala napisati neku pjesmu? Ne znam. Sviram gitaru i jako je volim, i volim glazbu i stihove i općenito 'pismenu' umjenost.ALi zašto se nikada nisam okušala u pisanju pjesama..ne znam. Inače...kada mi je dosadno i kada imam inspiraciju napišem pokoju pričicu ili poneko poglavlje davno započetog romana, ali pjesme...NIKAD. Čudno je to. Nekako lakše se izraziti kroz stihve, gdje ne vrijede nikakva pravila forme i redoslijeda riječi. Poezija je uvijek osobna...moraš unijeti sebe...svoj doživljaj nečega.....svoje osjećaje i misli trenutka inspiracije. Vidite....ja to ne bih mogla. Ako mi na pamet, SLUČAJNO, padne koja ideja onda se ja sigurno neću potruditi i pronaći papir ili otvoriti novi Wordov dokument na kompu, ja ću vam cijelu ideju savršeno razraditi u glavi. A znate šta se događa sa savršeno razrađenim idejama u glavi? One nestaju, ostavljaju samo tragove riječi. I onda ja poput Ivice i Marice, na povratku kući, pokušavam uz pomoć tih mrvica riječi PONOVNO razraditi tu SAVRŠENU ideju. Tada se ja uvijek obavezno odlučim i za potporu prerađene celuloze ili popularnije nazvanog , PAPIRA, ali ti pokušaji završavaju obavezno mojim neuspjehom. Ne znam zašto, ali u glavi rečenice tako lijepo odzvanjaju, ali pretočene na papir gube na smislu, na ljepoti. I što onda da napravim sa svime time......? Najrađe bih samo sjedila u mraku sobe i razmišljala o onome što bi moglo biti. Eto tako! Riječi su beskorisne. Jednom sam ,na jednom blogu koji je izbrisan još davno...puno prije negoli je ovaj blog nastao......, napisala nešto vezano za riječi. Evo vam taj kratki tekstić: Ah! Riječi.............tako su izlizane, česte. Gube na značaju.......polagano............svaku smo barem jednom u životu čuli..............zar vrijedi? Vrijedi li ih koristit, da li zaista vrijedi? Tražimo im značenje, a značenje je skriveno u dubini našeg pogleda, svakom našem pokretu........u nama. Zašto ovo pišem? Ne znam ni sama. Riječi. Te slavne riječi su me začarale i pridobile na svoju stranu........natjerale me da progovorim........da ne budem samo njemi putnik na putovanju života...........da budem nešto, netko...............da postanem JA! |