|
|
Dnevnik.hr
<
srpanj, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (33)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (36)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve je sveto i namjerno.
Moji Putevi:
Magic Wood
Moji Snovi:
Beautiful Mistake
Portrait of a woman
Snenost duše
bijeli cvijet tame***
always diferent
goodbye darkness?
cistiliste
samosanacija
Moji Prsti:
život putene
Mail:
nredghost@gmail.com
Putanja-Srca
Pokušavam je dodirnuti ,osjetiti ,pomirisati. Ali to ne bi bila ona.Tu je da samo prođem kroz nju. Ostavim dio sebe i promatram kako raste. Jer ona je sad dio mene i ja sam dio nje. Beskonačna slagalica ljubavi. (V)
Stopljen kroz život ,tečem prekriven zrncima zemlje.I več mi nedostaje. Ne dodajem boje jer bi bilo previše ,za ovaj trenutak. Za ovo postojanje. Dodirujem crnilo iz koje izvire sva svjetlost i nalazim se pred carskim vratima svoje duše. Ovaj svijet sam ja. Ja sam ovaj svijet.
Vračam se sa granice, sa ruba postojanja. U prolazu gledam sve te krhotine nastale u uraganu razočaranja. Ali daleko, na obzoru iza maglice izmučenih duša ,vidim odbljesak biserno bijelih zidina svog kraljestva.Polako skupljam tu trnovitu hrabrost kako bi zatvorio taj krug demona i vratio se tamo ,gdje mi je mjesto. Idem kuči .Napokon.
Ggutam sad te sve bezprijekorne zrake sunaca dok se igraju po površini ove ipulsivne kore života.Pukušavam potajno ,skrivečki uzeti jedan komadič i za sebe. Možda i pretjerujem dok se skriam tu iza mjeseca ,pokušavajuči osvojiti njegovo ponosno srce. Ono mi nevino zahvaljuje svojim smješkom .Branim se skromnošču dok me vlastiti sjaj baca van granica razuma.
Pratim sad taj ples svijetla na vodi.Sjene polako nestaju uz spetakl izgubljenih pjesama. Duša silazi tu pored mene, u tonovima zvijezda .Nakon dugo vremena ja joj se smješim....dodrujem je i pretvaram se u pijesak dječije čjubavi .
I ovaj put sam preblizu zvijezdama. Jedino me ona otvara na taj svoj hiroviti način ,kao da sam od početka svemira samo njen. Vrijeme je odavno iščezlo ,pa se život mijeri zrncima beskonačnosti. Ali znam opet ču plaho sanjati.
