|
|
Dnevnik.hr
<
listopad, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (33)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (36)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve je sveto i namjerno.
Moji Putevi:
Magic Wood
Moji Snovi:
Beautiful Mistake
Portrait of a woman
Snenost duše
bijeli cvijet tame***
always diferent
goodbye darkness?
cistiliste
samosanacija
Moji Prsti:
život putene
Mail:
nredghost@gmail.com
Putanja-Srca
Spustam se niz kazaljke, tog sad pustog mjesta. Jos ne vidim ,jos ne shvacam. Zasto? Jos me guta ,baca u razmacima. Na koljena. Osvrcem se i vidim samo prasinu. Bacam posljednju nadu valovima ,povlacim se i padam. Mozda i sretnem koju kap suze.
Stojim tu na pucini i radim njezin obris u noci. Osjecam njezin smijeh u valovima, kao da se priblizava. Dusa se sad priklonila toj razigranom svijetlu. Mjerim je zlatom .Vidim da je taj puni mjesec zaklonio sve zvijezde. Vrijedna je svakog treptaja ovog nesebicnog srca.
U pespucu pustam kamenje. Nestajem sa prvim izlaskom sunca i topim se u nesanici.Sasvim tiho je gledam.Skrivam u kapcima. Nemam rijeci,nemam daha.Sad shvacam da joj vec pripadam.
Stvaram sam uzorke proslosti. Ali nije li to samo navika? U nizu otkucaja prebacujem tastinu niz zidove trenutaka. Slusam glasove iz daljine .Moje vodice kroz ovu neprevidljivu igru zivota.I ne bojim se nicega.
Dok tonem u noc ,brisem kapi kise sa obraza. Ne vidim vise. Nalazim na svoju jedinu granicu. Posljednji biser svemira. Sljedim je. Ne mogu pobjediti ,ne mogu pustiti.
Ona raste ,tu unutra. Imam je u sebi. Sretan sam. Sad je dio mene ,moje duse,mog srca ,kosti ,mesa...Kao mali cvjet gledam je kako raste i iz dana u dan .Sve je ljepša i ljepsa. I volim je svim zvjezdama na ovom prekrasnom nebu.
sad je opet tu ..pored mene. tako predivna. vidim je u morima...
zar opet? zašto?
bože...
budim se. gledam sebe u prolazu.spuštam pogled i gušim se u dimu.
gutam još jedan dan i puštam svu svoju ljubav pticama.
Ni sve ove zvjezde nisu tako nedohvatljive ni sjajne kao to carobno bice. Ne vidim razloga. Ali cemu ti otisci? Jedan pogled je bio dovoljan. Srce se opet sad poigrava sa zdravim razumom.
Sljedim planine u koritu neizvjesnosti. Potraga se pretvorila u neizbrisiv trag sjecanja. Carolija nestaje poput zrnca pjeska na vjetru. Kidam opet sebe na komadice kako bi nasao zemlju. Ne zadugo, nadam se.
U isječcima ,gušim se u vlastitom dimu. Pogledom pratim njihanje sjenki. Tamo je život. Stišcem ovaj mutni horizont i dajem mu novu dimenziju. Pratim njezin dolazak ,ali hocu li je nači? Utapam se u krkhoj čežnji. I napokon ,putujem tamo gdje ljubav grije dječija stopala.
Nekako ,kroz proslost vezujem sve te niti. Trazim sebe u prostoru.Je li to sad izgorila i posljednja zelja? Uzurbano, skoro pa u panici ,idem na mjesta gdje sam izgubio znacenje.
U imitaciji drveta ispisujem njezino ime. kao da svo ovo bogastvo nije dovoljno da nahrani svijet. Dolazim ,ispuštam sjene i gledam. Zna li da sam tu? stidljivošču smijem se ,čekam da napokon zaronim u taj ocean boje lješnjaka.
Nekako pokusavam vremenu pruziti ruku. Ali svijet se prebrzo mjenja. Umoran sam ,ali ceznja me tjera dalje. Nije li nestpljivost gubitak vjere? Okrecem se svom andelu i nestajem u maglici sjecanja.
Spustam se sa zvijezda ,trazim kopno. Povlacim se za starim konopcima. U oronuloj luci trazim tragove. Caroliju je zamjenio stari kameni zid. Vid mi se magli i padam na zemlju.
Vezem je prstenom. Tu je ,smije se. Pod prstima osjecam njezin pogled. Skrivam se. Ne vidim proslost. Samo te crne pramenove. Vodi me na istok ,prema suncu .U prekrasnu sferu ljubavi.
Plesem .Imam sunce na prsima . Njezin osmjeh me baca u trans .Opet sam slijep. Od ljubavi. Misli mi se magle ,ruke tresu. Ona je moje cudo. Vodim je iza vremena. Skrivam u kutak svog postojanja jer je ona moja zvjezda.
Osjecam svjet pod svojim nogama .Snaga mi dolazi u valovima. Sanjam na prstima ,da je ne probudim. Gledam kako joj se kosa mrsi na mojim grudima. Padam pred amfiteatrom njeznosti. Pretvara se u dijete ,dok joj sapucem u uho: ti si moja dusa.
Pruza mi svoju njeznu ruku vodi me preko vode, na svijetlo. Napokon se stapam sa krajolikom ,s njezinim bicem .Njezinim tijelom. Trnci mi sklapaju oci. Srce lupa. Znam ...sretan sam.
Nosim je sa sobom, svaku moju suzu brise njezin osmjeh. U trenutku se svijet mjenja, da li sam trebao otici ovako daleko? Trazim svoj odraz ,ali ona sada vodi.
I slusam je...(e.)
Sad ove zvjezde mi pricaju tvoju pricu. Sum valova kroji tvoje platno.O, kako bi volio da si sada tu. Da budemo umotani skupa u ovu noc. Dusom pod dusu. Dva srca jedna prica.I sad se vise ne bojim.Hvala ti.
Na sam spomen njezinog imena ,oci se pocinju siriti ,tjelo kao da samo pocne vristati i prsti sami pocinju plesti crvenu mrezu ljubavi. Grcim se u elektricitetu andrenalina.Baca me sa planeta ,visoko u orbitu i spusta se pred bljestavi hram ljubavi. Hocu li napokom uci unutra? Moja kraljica je vec sada tece uzurbano mojim zilama. (J).
Skupljam fragmente svojih proslih zivota s ciljem kakn bi sastavio svoju nebesku kartu. Svaki djelic odjedamput pocinje sjati ,pokazujuci da sam spreman dohvatiti svoje zvijezde. Sad shvacam kako lako je pustiti srce svjetu.
Vracam se sad tiho na prstima unazad. Nekako trazim jos taj jutarnji polegled. Smjesak koji rusi i najvece planine. Zanos koji ispunjava do zadjeg atoma ovo malo bice. I u ovom satu mi je tesko povjerovati da toga vise nema. Ali duboko znam ,bila vrijedna je i zadje suze.
puštam sve ove mjene niz prste. uzvračam pogledom nebu i zahvaljujem na svakom smješku ,svakoj suzi...jer sad sam došao radi njih. krečem se tiho ,po vremenu. promatram kišoviti obzor ,hoče li se promjeniti? ali največi mrak nastupa tik prije zore.
Nakon zanosne igre djeičjih stopala ,puštam pejzaž misli u bistrinu jezera. Ali odjedput ta čarolija srca mi se zaokupira srce. Spontanim nakitom prekrivene nježne ruke. Taj slatki smjeh ,sakriven ispod plavih očiju mi se urezao u srce zlatnim krasopisom.Kao dvije najsjajnije zvjezde u ljetnoj noči. Jeli to opet ljubav na jubmo plakatu mog života? Di si sad izabrance mog srca? Puštam pješčani prah za sobom ,nebi li me našla moja plava vila.
Upijam sve te korake. Smijem se dok zatvaram oci. Da li je moguce da sam napokon nasao svoj odraz u centru svemira? Vrjednost vremena nestaje poput prasine.Shvacam da je ovo putovanje neiscrpno. I vrijeme je da ostavim svoj trag u ovom šarenom svijetu.
Utapam se u njezinom smjesku. Njezina ljepota mi prozima bice. Promatram je dok plese u svom svojem zlatnom zanosu. Zelim je dotaknuti,osjetiti njezinog andela ,spojiti se njom u jedinstvenu paletu emocija. I znam ,uzet cu je u narucije ,obasut je svom svojom ljubavi,njeznoscu ,te cuvati do kraja vremena.
I znam ,ne mogu tu nit ignorirati. Odrjesenje nalazim u hirovitom trosenju asfalta. Ali opet je tu. U svakoj dimenziji. U svakom vremenu. Neizbjezna poput godisnjeg doba. Tako carobna ,poput andela. Volim je, kao malo djete.
Danas pustam na trenutak sve konce svijeta i prepustam se valovima tisine. Osjecam svemir kao jastuk dok moje tijelo klone.
Mirisem ruze u prolazu i divim se svom andelu dok trepti iznad mene u duginim bojama
Ostavljam svoj trag u ovoj igraonici zivota. Ali gdje ona da je osjetim jos jednom? Svjetlucave niti mi jos jedamput pokazuju put. Srce treperi. I svi demoni nestaju.
Pokusavam splesti sve te paukove niti nastale u nocnim putovanjima. Lutam po hodnicima prateci svoje korake. Zivim u sekundama da upijem svaki trenutak putanje oko svog vlastitog sunca.
I sanjam je na mekom jastuku. Kao da je pepelom pokrivena ,lebdi iznad panorame ovog njeznog mjesta. Drzi me za ruku. Carobnim pogledom me dize iznad zemlje i plete crvenu mrezu oko mog bica.
I u jutarnjem oceanu trazim odgovore. Moze li zelja postati jaca od stvarnosti? Gradim stubiste od ljudskih dusa ne bi li dohvatio svoju zvjezdu.
