Pseći svijet

srijeda, 09.01.2008.

Kako si mogao?

Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.

Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.

- 21:16 - Reci! (6) - Printaj - #

subota, 05.01.2008.

Ispovijest jednog psa

(skoro pa istinita priča)

Imao sam 4 i pol godine, dakle bio sam jedan stvarno iskusan pas. Ipak, nisam vidio puno svijeta. Odmalena sam bio srećković jer sam živio u istoj obitelji.
Ali obitelj je bila velika, s četvoro male dječice koju je trebalo čuvati. Otac i majka stalno su izbivali. Teško su zarađivali za prehranjivanje obitelji. I mene, ali ja sam ionako spadao u obitelj. S nama su živjeli i djed i baka. On napola slijep, ona teško bolesna. Kuća je bila vrlo trošna, a novaca nije bilo dovoljno za veće popravke. Kada je padala kiša, znalo je curiti kroz dijelove krova i prostorija kao sito rešeto. I znali smo se prilično smrzavati kada nije bilo dovoljno novaca za grijanje.
Bilo je trenutaka kada sam bio gladan, ali to nije bilo zato što se nisu brinuli za mene. Kako svima, tako je bilo i meni. Ali zato sam bio ponosan oslonac, obožavan od dječice.
Mnogo sam stvari naučio. I napatio se. U usporedbi s većinom pasa iz mog kvarta – ja sam bio radnička klasa.

U susjednoj je kući živio Miješanac koji me je uvijek zadirkivao. Da sam naporan s tim svojim obavezama opasnog čuvara kuće. I zato jer nikad nisam imao vremena za dangubljenje. Prava je istina bila da me obitelj nije puštala da lutam, niti me naučila kako da se ponašam na cesti. Oni jednostavno nisu imali vremena za to. Kad smo mi klinci bili mali, roditelji su nas učili da se na cestu ne smije istrčavati bez pratnje odraslih, jer je cesta bila jako prometna. Prečesto su lokalni usijani klinci i dežurni pijanci okušavali svoje vozačke nesposobnosti.

Naša je kućica bila opasana s malim pojasom zemljišta i tu sam obožavao trčkarati. Nadraže mi je bilo zalijetati se u zavoj oko ugla kuće. Ponekad sam, dok sam još bio klinac, tako pokušavao oponašati automobile s ceste.

Miješanac je to smatrao glupim. On se uvijek znao lukavo izvući iz dvorišta i tumarati uokolo po malim uličicama i tuđim dvorištima. Nekoliko me puta prilično uvrijedio rekavši da sam ograničen u usporedbi s Lordom, koji je navodno svašta vidio i znao pričati svakojake pripovijesti i doživljaje. On je stanovao u velikoj kući preko puta ceste. Za razliku od nas ostalih, uvijek se pravio važan i uzvišen i uopće mi nije bio simpatičan, kao uostalom niti Miješanac.
No jedino Lord nikada nije lajao na aute, niti na prolaznike. Čak niti na poštara.
Ostale je pse to silno impresioniralo. „Kako je samo cool taj Lord.“ – pričali su na trač-partijama. I kujica na kraju ulice, Lara, u koju sam bio strašno zaljubljen dok sam bio još mlađi, zagledala se u njega čim se doselio.

Lara i ja smo bili zajedno to proljeće, neposredno prije njegovog dolaska.
Bio sam sretan kao beba. Lajalo sam i zavijao na mjesec i pravio se važan kao nitko.
Kada sam konačno shvatio da sam izgubio Laru, pao sam u depresiju. Bio sam tužan i ucviljen, klatio se po kući po cijele dane i neko vrijeme bio prava niškoristi.
I danas sam zahvalan obitelji što me tih dana takvog trpila.

Onda sam se trgnuo i još se jače bacio na svoje kućne obaveze, samo da ne mislim na nju. Ako bih slučajno imao nešto slobodnog vremena i to bih iskoristio tako da sam na svaki auto i prolaznika bjesomučno lajao i režao. Često bi mi pogled pao na dvorište preko puta, na mog suparnika, kako šutke, kao pravi šminker, šetka oko kuće. Lara se kao pravo žensko, pravila kao da se ništa nije dogodio.
To bi me još više uzrujalo, pa sam se iscrpljivao radom do daske, samo da mi ne bi na pamet pala koja glupost. Nakon što bih ispratio djecu u krevet ili dočekao oca koji je dolazio iz noćne šihte, pao bih mrtav umoran na svoj ležaj.

I tako su mi prolazile godine. Uskraćenu ljubav nisam prebolio, a težak život obitelji postao je s vremenom sve stresniji. Malo su mi otišli i živci. Nekoliko sam puta sav nervozan izletio nasred ceste, ni sam ne znam zašto, i trčao uz aute, naganjajući ih.

Ostarjeli bernardinac Balu koji je živio malo dalje, na početku ulice, često bi mi govorio da se pokušam malo smiriti. Da štetim samome sebi. I da nitko ne voli živčane pse. Uvijek bih se na kraju složio s njim, bio je u pravu. Usprkos tome, razgovori s njim bi me uvijek oraspoložili, znao je smiriti svakoga, pa i mene. I često bi mi dao pokoji dobar savjet. Ma, bio mi je najbolji frend.

Jednoga se dana Balu jednostavno više nije probudio. Bilo je ljepljivo i maglovito jutro i odmah sam znao da miriše na lošu vijest. Smrt je došla nenadano i tiho.

Nedostajao mi je.

Moja su djeca rasla i postali školarci i sve sam ih manje viđao. Imao sam sve manje posla i opet sam počeo istrčavati na cestu. I nije bilo nikoga da me opominje.

Prije tjedan dana sam se razbolio i, neuobičajeno za mene, jednostavno, kako bi ljudi rekli, uzeo bolovanje. Baka je prošle godine umrla od bolesti, a ja nisam bio spreman krenuti njenim i Baluevim stopama.
Mučila me probava, crijeva, ni ja ne znam što sve ne i do prekjučer sam bio u komi.
Kažu, to dolazi s godinama.
Bio sam prilično zabavljen sobom i uopće nisam registrirao da su otac i majka donijeli odluku da sutradan odvedu djeda u dom za penziće. U kući mu više nisu mogli pružiti potrebnu njegu.
Meni je djedica tijekom godina postao skoro pa jedini pravi drug, jer su većinu dana djeca bila u školi.

Tu sam noć tvrdo spavao i kada sam se probudio nikoga više nije bilo u kući. Kada sam shvatio da nema djedice i da se nisam oprostio njim, poludio sam. Lajao sam satima i nisam izlazio iz kuće iako je bio lijepi dan.

Negdje oko podneva, čuo sam auto kako parkira pred kućom, na pijesku uz rub ceste. Izletio sam na dvorište misleći da su moji ukućani.
Ali auto je bio nepoznat. U njemu je sjedila nepoznata žena i gledala preko, prema Lordovoj kući.
Razljutila me već sama pomisao da se parkirala ispred naše kuće.
Počeo sam skakati oko auta i lajati. Žena se isprva mrštila, a onda počela petljati s volanom. Ja sam kao pravi čuvar stao direktno pred njušku njenog auta i pokazao joj tko je tu gazda.
Žena je razdraženo zatresla glavom. Kad je malo krenula naprijed, ja sam se naravno maknuo, a ona je bauljala uz cestu, vidio sam to, ne znajući što će.
Pomislio sam „kako li je glupa“ i opet sam počeo lajati, a zatim odvažno trčati uz kotače i režati na njih.
Zatim sam brzopotezno optrčao oko auta koji se kretao, što je bio smjeli potez, i ponosan što mi je to uspjelo, optrčao još jednom. Da me samo Lara tada mogla vidjeti!
Ženu sam konačno natjerao da okrene auto i parkira ga na drugoj strani ceste.
Malo sam je promatrao.
Baš mi se nije sviđala ta žena. Kako se usudi samo tako parkirati uz moj ulaz? Takve bi bezobraznike ja uvijek i odmah otjerao.

Otvorila je vrata i pokušala izaći, ali ja sam opet jako zalajao i ona je ostala sjetiti u autu.
Fiksirao sam je takvim pogledaom da se zalijepila za sjedalo.

I onda sam najednom shvatio zašto mi se ne sviđa. Ona je bila ta koja je poklonila mladog Lorda susjedima. Ona mi je donijela zlu kob i kumovala gubitku moje najveće ljubavi, Lare.
Pobjesnio sam.
Sjurio sam se poput metka preko ceste do najbližeg kotača i tada mi se zamaglilo. Čuo sam strašan tresak, zatim je nešto ogromno projurilo kraj mene. Još sam čuo jezovitu škripu kočnica, a onda izgubio tlo pod nogama i osjetio strašnu bol u cijelom tijelu. U prsima.
Sjećam se da sam velikom brzinom klizio niz cestu nekoliko metara i zaustavio se točno ispred Lordove kuće.

Učinilo mi se, onako kroz maglu i krv koja mi je curila iz glave, da su mi noge odrezane i cvilio sam nepokretan, pokušavajući podići glavu.
Znam samo da sam se ipak uspio dići, ali ne znam kako sam napravio onih nekoliko koraka nazad do ruba moje kuće. Tamo sam se srušio.

Zatim sam osjetio miris ljepljivog maglovitog jutra. Kao da sam se našao u onom istom jutru kada je Balu otišao.
Povike ljudi koji su istrčavali iz kuća na ulicu više nisam čuo.
Klonuo sam onesviješten.

Probudio sam se u nekoj presvijetloj sobi. Nisam osjećao udove. Nad mene se saginjao čovjek u bijeloj kuti i tužno odmahnuo glavom.

Tada sam znao da sam umro.

- 22:38 - Reci! (0) - Printaj - #

petak, 04.01.2008.

Priča o Lajki

3. studenog 1957. godine cijeli je svijet ostao zapanjen – u orbitu je lansirano prvo živo biće! Lajka, mala mješanka sibirskog haskija i terijera, prva je podnijela teret znanstvenih testiranja, ali i hladnoratovskog nadmetanja 'tko će prvi u svemir'

Lajka je bila lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka jer je puno lajala

Prije no što će u svemir poslati prvog čovjeka, znanstvenici su morali istražiti kako će na njega utjecati sile leta, dugotrajno bestežinsko stanje i mnoge druge stresne situacije. Krajem pedesetih godina Sovjetski Savez se spremao u orbitu poslati psa. U tu svrhu obučavali su devet takozvanih 'svemirskih pasa' na kojima su testirali astronautska odijela i traume bestežinskog stanja. Letjelice su prvo izbacivane na sam rub Zemljine atmosfere, a kasnije sve više. Skoro da je sve bilo spremno za osvajanje svemira. Skoro!

Lajka na treningu
Kako je hladni rat bivao sve zaoštreniji, političari nisu znanstvenicima ostavili baš dovoljno vremena za izradu pravog sustava za održavanje života za duže letove. Zapravo, nisu im ostavili vremena uopće. Nikiti Hruščovu, tadašnjem sovjetskom predsjedniku, učinilo se zgodnim da Sputnjik 2 s prvim živim letačem bude lansiran na četrdesetogodišnjicu Oktobarske revolucije.

Sovjetski znanstvenici našli su se u priličnim g…… jer istraživački satelit koji je bio upravo u izradi nisu nikako mogli završiti prije prosinca, a kamoli studenog! Kako im je ostalo svega četiri tjedna vremena, ruski je tim dizajnirao, završavao i usavršavao novu letjelicu takoreći iz skica, a inženjeri su zasukanih rukava šarafili zajedno sa šljakerima u proizvodnoj hali.

Lajka, trogodišnja lutalica, postala je prvom damom svemira. I njoj je dizajnirana posebna oprema. Ugurana je u 'astronautsko odijelo' koje je izgledalo kao starinski viteški oklop koji joj je jedva omogućavao neke pokrete, pa tako i pristup hrani i vodi. Kabina je bila opremljena kamerom i hrpom senzora koji su prenosili podatke o tlaku i temperaturi unutar kabine, kao i o Lajkinom tlaku, disanju i otkucajima srca.

Kapsula Sputnjika 2 i u dnu Lajkina kabina
Lansiranje je bilo uspješno i nikakve posljedice po njeno zdravlje nisu zabilježene dok je bila u orbiti, i to na visini od skoro 3.200 kilometara! No, ubrzo nakon lansiranja svima je bilo jasno da je to letjelica bez povratka, a Lajkin život kratak koliko i zalihe kisika. Bez obzira na senzore, o tome kako je Lajka točno uginula postoje različite tvrdnje, od onih da je već na početku uginula od prevelike vrućine tijekom lansiranja, do najčešće spominjanog nedostatka kisika.

Ono što je pouzdano jest da su se nakon šest dana potrošile baterije i u kapsuli je nestalo zraka. Sa svim zamrlim sustavima, Sputnjik je nastavio kružiti u orbiti sve do travnja 1958. godine, kada je pao u atmosferu i pritom izgorio.

Lajka je jedina životinja koja je poslana u svemir, a da su znanstvenici znali da će ondje uginuti. Oleg Gazenko, jedan od vodećih znanstvenika koji je radio na tom projektu, kasnije je izrazio veliko žaljenje. 'Što više vrijeme odmiče, to mi je više žao', priznao je osamdesetogodišnji znanstvenik, 'nismo to smjeli učiniti. Nismo naučili dovoljno da bismo opravdali Lajkinu smrt.'

- 16:20 - Reci! (1) - Printaj - #

Današnji dan......

Ujutro sam bila u Noinoj Arci i bilo je super.Već idem tamo cjeli tjedan , pomažem tim psima ,čistim ih ,hranim ih,šećem ih i sve je dobro.Tam sam upoznala neke nove ljude i svi su ok. Tamo je tako stravično,oni psi jadni u onim zmazanim kavezima,sve smrdi,užasno je. Kada se izađe van samo vidiš one "veterinare" koji kao lječe te pse a samo hodaju u tim svojim kutama i uopće ne pomažu tim psima nego ih omalovažavaju ko da su kakvo smeće. Ima jedna dobra gospođa koja obožava te pse i čisti te kaveze a onda ode doma i ruča,kak joj se ne povrača poslje tih mirisa u kavezu.Ima čak par pasa koji su čistokrvni i lijepi. Odite tamo ako vas zanima koji pas. Možete uzet psa privremeno samo ako možete i brinut se o njemu. Posjetite stranicu Noine Arke i sve ostalo što vas zanima saznat će te tamo.Nadam se da će se koji od pasa uspjeti udomiti jer zaista nisu zaslužili takav stravičan život u kavezu.

- 14:59 - Reci! (0) - Printaj - #

utorak, 01.01.2008.

Shar Pei

Shar Pei je povučen, rezerviran, ponosan i u suštini veoma nezavisan pas, sto ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, usprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Teško je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uvjeta, okoline, načina života, vlasnika.

Za ovu rasu se kaže da je veoma mila i posvećena svojoj familiji. Shar Pei cesto se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom društvu nego u društvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguće da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogućnosti pružiti vise kreativne igre.

No, sasvim je moguće da oni jednostavno preferiraju ljubav i pažnju svog vlasnika. Većina Shar Pei-a ce biti uz svog gospodara kad god je to moguće. Oni za vlasnika imaju nevjerojatno razumijevanje, tako da se čini da ponekad čitaju misli . Naravno, ovo koriste kad je moguće i za male manipulacije vlasnikom, te bi vlasnik trebao biti bar nešto inteligentniji od svog psa da ih prozre .

Tko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela gubica, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Shar Pei podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. U Guinnessovoj knjizi rekorda 1977. godine je Shar Pei je upisan kao najrjeđi pas na svijetu.

Pasminu su sačuvala dva uzgajača, jedan iz Hong Konga i drugi iz Amerike. Godine 1978. u Americi je bilo već 100 Shar Pei. Broj pasa se poslije povećao tako da su se otvorili i klubovi te pasmine. Shar Pei je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak cau-cau. Prema članovima svojeg čopora je ljubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje srne.

Uz ranu socijalizaciju i uspostavljanje pravilne hijerarhije, ovakav pas je fantastičan prijatelj svom vlasniku. Međusobno razumijevanje izrasta u pravu ljubav u kojoj verbalna komunikacija izgleda nepotrebna.

Prirodno su veoma cisti i veoma ih je lako naučiti gdje je mjesto za vršenje nužde. Cak i ako imaju svoje dvorište, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati čistim.

Izuzetno su dominantni i zaštitnici po prirodi, te ce se veoma teško slagati sa psima kod kojih otkriju imalo zelje za dominacijom. Ženke su cak i dominantnije od mužjaka i idealna kombinacija bi bila imati par. Vise pasa ce svakako stvarati nevolje vlasniku i upadati u stalne sukobe. Kao i kod nekih drugih rasa koje su uzgajane za borbe, njihova vilica se prilikom ugriza prosto zaključa i teško ih je rastaviti kada/ako se posvađaju.

Rana socijalizacija je od izuzetne važnosti za Shar Pei-a, kako sa ljudima, tako i sa psima drugih rasa. Ukoliko se ona zanemari, Shar Pei može postati ekstremno/pretjerano zaštitnički raspoložen prema svojim vlasnicima i imanju.

- 12:28 - Reci! (0) - Printaj - #

Dogo Argentino

Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa

- 12:28 - Reci! (0) - Printaj - #

Bernardinac

Bernandinac je pas za spašavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu, nevrijeme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasljedna nastrojenost ove upečatljive pasmine za rad na polju spašavanja odgovara darovitosti ptičara ili lovačkog psa u području lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao legenda, danas se može promatrati i kao čuvar kuce i strpljivi prijatelj djece, koju štiti uočavajući opasnost i neustrašivo ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja svakoj klimi, pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, čuvara i zaštitnika.

Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno na leđima. Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima ima izražene "pantalone". Podvaljak je oblikovan poput ogrlice i zato djeluje veličanstveno. Tjelesna linija dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog. Šape su bijele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci. Uzgajač ih mora odstraniti. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova.

Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina. Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.

Bernardinac je životinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren i rijetko će ga kada napasti neki drugi pas. Bernardinac je osjetljiv i privržen čovjeku, stoga je preporučljivo da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat dnevno bude uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Tada laje i njegov glas se daleko čuje. Od silne radosti može nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi puno teže nego hladnoću, stoga mu treba prostor u sjenci.Vlasnik bernardinca u šetnji s psom, često naleti na tri različite reakcije šetača: 1. Majke pošalju svoju djecu da pomiluju ljupkog psa, jer pogrešno misle da je bernardinac draga curica u krznu. Bernardinac je stvarno dobrodušan pas koji voli djecu, ali ponekad je dovoljno da se dijete nađe na putu toga diva i već će biti na tlu. To će se dijete onda čitav život bojati pasa.

Bernandinac kratke dlake je najefikasniji na planini,jer odlično podnosi veoma niske temperature, a lakše radi od bernandinca duge dlake, koji se nešto teze kreće po snijegu, jer mu se snijeg lijepi za šape i zamrzava. Ovaj pas je razborit, miran i društven, nježan i umiljat, bezgranično odan, obožava djecu. Potrebno mu je mnogo vježbe i kretanja, a održavanje njegove dlake zahtjeva energično i često četkanje.

Ljudi koji rado popiju štogod žestokog, imaju velike oči kada ugledaju bernardinca, jer bi on na vratu trebao imati lijepo burence s rumom za prvu pomoć. Tu posudicu su bernardinci nekad i nosili, ali danas je nose samo na turističkim priredbama. Jedna od uloga tih pasa u prošlosti bila je i otkrivanje krijumčara čokolade i cigareta na švicarsko - talijanskoj granici. Priču o alkoholnom piću oko vrata opisao je švicarski pisac Meissner u knjizi "Alpske ruže" (Alpenrosen) koja je izašla 1816. godine. Na naslovnoj stranici je bio bernardinac s nacrtanom bačvicom oko vrata. U kronikama samostana Svetoga Bernarda o tome nema zapisa. 3. Ljudi oduševljeni psima, sanjaju o Barryu, psu koji je u 12 godina svog života spasio 40 ljudi. To je vjerojatno legenda o kojoj u samostanu nije ništa zapisano. Nije zapisano niti da je spasilac bio Barry, kao ni da su to radili drugi psi. Imamo li dijete ne smijemo mu dozvoliti da jaše po psu ili da ga diže za prednje noge. Može doći do kidanja mišića i ligamenata, kao i do problema prilikom rasta. Bernardinci su odrasli s navršene dvije godine.

- 12:27 - Reci! (0) - Printaj - #

Doberman

Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno. Tijelo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u odnosu na elegantne tjelesne linije nije previše precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da je na opruzi. To je pas miješane krvi Njemačkih pinčeva, Tirinških ovčara, Njemačkog ptičara, Rottweilera, Engleskog hrta i Manchesterskog terriera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne, tamno smeđe, plave ili pješčane boje sa smeđim, oštro određenim pjegama. Visina mužjaka je do 72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti.

Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde - po njemu je pasmina i dobila ime. Riječ pinč dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teško uči. To je greška jer je doberman izuzetno inteligentan, lagano uči i voli raditi pa ga je lako odgojiti i školovati. Preporučujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao prihvata ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duševno osjetljiv. Kada mu se dogodi nešto neprijatno, više je dana nesretan i žalostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omogućuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na veličinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporučuje.

- 12:25 - Reci! (0) - Printaj - #

Šnaucer

Srednji šnaucer je oštrodlak, srednje veličine, snažan, žilav, više zbijen nego vitak pas. Idealno građen mužjak izgleda nešto kraći nego ženka.Tipični šnaucer jeoštar ali i smirenog temperament. Dobroćudni karakter ispoljava se u njihovoj želji za igrom, kao i u ljubaznom načinu ophođenja sa decom. Svom gospodaru su veoma odani i puni ljubavi, a prema strancima su vrlo nepoverljivi i nepodmitljivi i budni, ali ne dosađuju lajanjem. ....

- 12:25 - Reci! (0) - Printaj - #

Jazavčar

Svakome tko ugleda jazavčara odmah će biti jasno čiji je on ljubimac. Vrlo često je to pas za jednog čovjeka, što znači da se jako veže uz svog gospodara. Njegov vlasnik nije nikad sam - po kući ga uvijek prati dugačka, niska sjena. Iako ne možemo reći kako jazavčar ne voli druge ljude, on definitivno zna koji ljudi pripadaju njemu. Vrlo je dobar prema djeci ako je odmalena naviknut na igre s njima. Zbog njegove druželjubivosti, nije ga dobro držati izvan kuće - trebaju mu ljudi za društvo. Ne treba previše šetanja. Dvije umjerene šetnje dnevno su mu dovoljne. Jazavčari su dugovječna pasmina i uz pravilnu njegu često dožive i 16 godina. Iako maleni rastom, imaju vrlo dubok glas, poput velikih pasa, pa će biti dobri čuvari kuće iako neće ugristi.
Izuzetno je važno paziti na njihovu težinu, jer su zbog dugačkih leđa podložni bolestima kralježnice kao što su oštećenje ili skliznuće diskova kralježnice. No, to ne znači da su jazavčari krhka bića, oni su pravi, čvrsti lovački psi.
Mogu biti kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki. Obično se smatra kako su kratkodlaki najstariji varijetet iz kojeg su se razvila druga dva. Zapravo se kratkodlaki jazavčar pojavio prvi u javnosti, jer kratka i glatka dlaka nije bila pogodna za neprohodne terene. Za njim je uslijedio dugodlaki jazavčar čija je dlaka često predstavljala problem u lovu na vlažnim i blatnjavim terenima. Najmanje glamurozan, ali zato najsvestraniji u šumi, s dlakom koja predstavljala izvrsnu zaštitu, je oštrodlaki jazavčar.
Jazavčar je omiljen kao kućni pas koji se svojom inteligencijom i osobinama savršeno uklopio u gradski život - no i dalje ostaje vjeran svojim prvotnim lovačkim osobinama. Stroga pravila matičnog kluba pasmine traže provjeru tih osobina za sve uzgojne jedinke. Velik broj jazavčara, posebno oštrodlakog varijeteta, ostao je i dalje spremnim jamarom u šumi. On će prema potrebi iz jame istjerati lisicu ili jazavca, goniti zeca ili divlju svinju, aportirati patku ili fazana iz vode, ili slijediti krvni trag. I, nemojte se zavarati - i vaš razmaženi ljepotan koji naslonjač smatra svojim osobnim posjedom spreman je i može to sve isto učniti. (D.R.-Glas Slavonije)

FCI je jazavčarima namijenio zasebnu IV grupu. U njoj su razvrstani po veličini i dlaci. Tako imamo jazavčare normalne veličine(do 9 kg),patuljaste(do 4kg) i kuničare(do 3,5kg). Prema dlaci su podijeljeni na kratkodlake, dugodlake i oštrodlake.Rasni standard jednak je za sve tri vrste jazavčara.

- 12:24 - Reci! (2) - Printaj - #

Posavski gonič pripada rijetkoj hrvatskoj autohtonoj pasmini lovačkoga psa. Spada u skupinu kratkodlakih goniča. Uzgaja se još od 16. stoljeća i to posebno na prostoru sisačke Posavine. Najstariji pisani dokumenti o toj pasmini potječu iz dalekog 14. stoljeća i čuvaju se u Đakovačkoj biskupiji.

Dobar, vrlo otporan gonič, naročito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik. Njegova čvrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim šumskim područjima Posavine s mnogo šiblja. Svrstan je u 6. FCI skupinu Goniči i srodne pasmine, sekciju 1.2 Srednji goniči, s radnim ispitom.

Posavski gonič ima smiren temperament, ali još uvijek dovoljno „živ“ da ne bude previse trom pri gonjenju. Pri traženju koristi se isključivo njuhom. Radi nešto sporije od istarskog kratkodlakog goniča. Pri radu ne gubi kontakt sa lovcem iako goni dosta daleko od divljaci. Vrlo je poslušan i sam se nakon gonjenja vraća lovcu. Javlja se srednjevisokim glasom.
Može se podjednako dobro koristiti u gorskim šumovitim predjelima kao i u kamenjaru.
Najbolji je za lov na zečeve lisice i divlje svinje.

Kako služi za lov kao gonič, ne smije biti previsok niti pretežak. Mužjak je visok od 46 do 58 centimetara, a ženka u prosjeku 46 centimetara. Trup mu je za 11 do 13 centimetara dulji od visine grebena. Čvrstog je tijela i guste i čvrste dlake. Temeljna boja mu je pšenično-žuta, a može se kretati do pšenično-rumene. Bijela boja javlja se na glavi u obliku lise, na grlištu, na šapama i vrhu repa. Nos i oči su mu tamni, a resi ga začuđen pogled, pokretljivost i brzina, glasanje zvonkim, jasnim i visokim glasom.

Naziv posavski gonič dobiva 1959., standard mu je priznat 1955 (važeći iz 1969.) , a potvrđen 2003. godine.

Iznimno je cijenjen u Hrvatskoj i Bosanskoj Posavini zbog brzine i pokretljivosti, a posebno zbog poslušnosti i privrženosti gospodaru.

- 12:23 - Reci! (0) - Printaj - #

Špringer španijel

Danas za suvremenog lovca, špringer španijel je itekako upotrebljiv pas. Sve manja brojnost određenih vrsta divljači, povlačenje divljači ka teškim obraslim terenima, loši vremenski uvjeti i mnogi drugi faktori utječu na opredjeljenje lovca. Također, za mnoge lovce problem je i smeštaj pasa, tako da se mnogi psi čuvaju u stanu, ili u malim boksovima. Veliki problem lovaca je i nedostatak vremena za rad i obuku sa psima. Međutim, špringeri su veoma inteligentni psi, tako da vrlo brzo i lako uče osnovne i lovcu potrebne zapovjedi. S njima je milina raditi i mnogi lovci primjećuju da u poredbi sa drugim pasminama potrebno je mnogo manje vremena za potpuno obučavanje psa, a aportiranje im je prirođeno (potrebno ga je samo malo dotjerati) Špringer španijel se može koristiti za lov svih vrsta sitne divljači, a neki lovci s njime sve love od prepelica ljeti do čekanja divljih pataka ili zimskog lova lisica pogonom, kada se pretražuju velike površine pod trskom i ostalim rastinjem.

Danas se zbog svoje ljepote, inteligencije i divnog karaktera špringeri sve više pojavljuju kao kućni ljubimci. Zaigrani i nježni prema djeci, neumorni u šetnjama prirodom i igri, a opet zadovoljni i komadićem dvorišta i nekakvom lopticom? Ljubav i vrijeme koje ćete im pružiti, dobit ćete višestruko uzvraćeno.

Pasmina je u našim krajevima nepravedno zapostavljena. U SAD-u su špringeri među (ako ne i najpopularnija) pasmina pasa upravo zbog svog atraktivnog izgleda i inteligencije. Npr. Specijalne službe koriste ih za pronalaženje droge (izuzetan njuh, totalna pouzdanost i lako obučavanje), pomoć slijepim, starim ili invalidnim osobama, za agility, kao lovne pse ili jednostavno kao kućne ljubimce na kojem će im svatko pozavidjeti. Tako se i predsjednik SAD-a gosp. Bush odlučio za špringere (nije li to sasvim dobar pokazatelj) i to ne jednog? Naime nakon što je njihova špringerica Millie oštenila 5 psića, koji su u Bijeloj kući živjeli nekoliko mjeseci, a potom su podjeljeni rodbini, jednom godišnje,tradicionalno se zbog njih održava obiteljski "pseći skup" !?!

- 12:22 - Reci! (0) - Printaj - #

Afganistanski hrt

To sve su nazivi prelijepe pasmine koja je jako elegantna, neovisna i impozantna (kada prolazi afghan ulicom svijet staje i divi se, ali što je to zapravo afghan).
Afgan ima dugu svilenkastu dlaku u mnogo razlicitih boja. Neke boje imaju i čudne nazive npr. tamno plavi afgan je za moje oko boje čokolade ili crvena boja je za mene tamno zlatna.

Ono što nije dozvoljeno je bijela glava ili bijele fleke na glavi.Najveći broj afgana ima bjeli znak na grudima. Afganova dlaka kod kretanjaoblikuje njegove obrise. Crne obrubljene oči bi trebale biti u obliku trougla. Kretanje afgana bi trebalo biti plivajuće I tekuće sa visoko podignutim i savijenim repom. Standard kod oblika repa nije jasan. Neko kaže da je dovoljno da je rep savijen u obliku srpa ali u Českoj /i u većini država/ se traži da je prsten na repu zatvoren.Trčeći afgan je egzotična pojava koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa. Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, sa izrazitim zatiljkom, pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeljak. Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina - 68,5 do 73,5 cm.Težina - 25 do 30 kg. Ako je pas veći od ovog standarda I ako je kompaktan, to nije mana. Sve zavisi do sudca. Ima sudaca koje kažu da iznad standarda pas nije pas nego konj, i da kod njih nema šansi za pobjedu /Đorđe Tešić,/ ali najviše sudaca preferira veći tip.

Njegova glavna osobina je neovisnost. U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednak s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji se barem malo ne razumiju u pse. Kada ugleda nešto, što mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći. Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti dovoljno kretanja mora sudjelovati na trkama. Po naravi je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu do 45 km/h. Iz vlastitog iskustva znam da je afganistanac jos brži. Naši psi kada redovno treniraju mogu trčati I preko 60km/h.

Povijest pasmine nija sasvim jasna. Ova pasmina je iz brojne pasmine srednjoazijskih hrtova. Postoje tri vrste: kratkodlaki taigan, afgan sa srednje dugom dlakom /liči na saluku/i sa dugom gustom dlakom. Na zapad, afganistanac je ptrvi put pokazan tek 1907 god. Bio je to pas Zardin, vlasnika kapietana J.Barffa. Ovaj pas je postao legenda za svakog ko se poslije bavio afganima.Za afganistance su još puno uradili bračni paroviAmpsovi i Murrayovi. Oni su donijele prve primjerei na evropski kontinent i većina evropskih linija je potekla baš od ovih pasa. Patronat nad afganima drži Engleska.Afganistanski hrt je oduvijek lovio lovinu po šumama (izuzetak je, za razliku od ostalih hrtova koji love u čoporu on lovi sam). Lovinu je hvatao po nekoliko km tako da mu čovjek nije mogao pomoći i od tada se afganistanac počeo oslanjati samo na sebe i na svoju pamet i instinkt, na svoju inteligenciju, orijentaciju i snagu. To je glavna stvar koja sada dosta otežava njegov odgoj.
Afgan je zabranjen za korištenje u lovu jer on svoju lovinu ne hvata već ubija. Njegov instinkt lovca je toliko jak pa se preporučuje da je uvijek na povodcu. Ako ga pustite sa povodca a on hoće nešto hvatati ili za nečim trčati /dijete, auto, mačku, pticu/ neće se vratiti na zviždanje niti zvanje. Ima savršenu orijentaciju i vratit će se vama tek kada on odluči i to često iz pravca gdje ga uopšte ne očekujete. Njegov povratak može trajati i nekoliko sati.

Imati afganistanca nije jednostavno, stoga on nikada neće postati modni pas.

- 12:20 - Reci! (0) - Printaj - #

Shih-Tzu

Stoljećima je Shih-Tzu uzgajan s namjenom da bude društvo ljudima, a to dokazuje i njegov temperament. U Kini, u vremenu prije komunističke revolucije, imati psa koji nije imao radnu funkciju predstavljalo je statusni simbol. Shih-Tzu je tada živio bezbrižnim životom u bogatstvu carskih dvorova i pod stalnom paskom brojnih eunuha koji su brinuli samo za njegovu dobrobit.
Osim njegove dlake koja zahtjeva svakodnevnu njegu, radi se o prilično nezahtjevnoj pasmini i vrlo prilagodljivoj. Naravno, ovo treba uzeti s dozom predostrožnosti, jer ono što Shih-Tzuu svakodnevno treba je ljudsko društvo, te njihova ljubav i pažnja. Ova druželjubiva pasmina dobro se slaže i sa strancima, djecom i drugim psima. Malen stas čini ga pogodnim gradskim psom, koji lako može živjeti i u stanu, ali zasigurno voli i šetnje prirodom.
Shih-Tzu je pas snažne, čvrste građe, arogantnog držanja, ali naravi koja predstavlja potpunu suprotnost. Njegovo slatko lice svojim šarmom osvojit će svakog, a njegov živahan karakter, smisao za humor i sklonost nestašlucima, svakog će oraspoložiti. Zbog tih osobina i bliske povezanosti s ljudima kroz stoljeća, predstavlja izvrsnog terapijskog psa za djecu i za starije ljude.
Teško je opisati njegov karakter koji je pun suprotnosti. To je vrlo inteligentna pasmina, poslušna i vjerna, ali sa crtom individualnosti. Može biti vrlo miran satima, duboko zadubljen u svoje misli, te isto tako odjednom se zaigrati i trčati do iznemoglosti. Ponekad se čini da je sam sebi dovoljan. Ukoliko mu ljudsko društvo nije dostupno, zabavljat će se sam igrajući se svojim igračkama, trčeći po kući.
I mužjaci i ženke vrlo su odani svojim gospodarima i vole ljudsko društvo, nisu bojažljivi. Uvijek će obavijestiti vlasnika o prisustvu stranca, štiteći svoj prostor. No, istovremeno se vrlo brzo i lako sprijateljuju s nepoznatima.
Duga i raskošna dlaka, različitih boja i oznaka čini Shih-Tzua vrlo privlačnim. Ukoliko namjeravate nabaviti Shih-Tzua bitno je imati na umu kako bi dlaka bila uistinu tako lijepa, ona zahtjeva i svakodnevnu njegu. Osobito se to odnosi na dlaku glave, koja bi trebala biti povezana, područje oko očiju i dlaka brkova i brade treba stalno održavati urednim.
Shih-Tzu je vrlo zdrava i otporna pasmina, a uz pravilnu njegu može proživjeti dug životni vijek.

- 12:19 - Reci! (0) - Printaj - #

Epanjel breton

Uravnoteženost Bretona omogućuje mu da u potpunosti vlada sredstvima sa kojima ga je priroda obdarila i da ih u savršenoj harmoniji prilagođava uvjetima terena i vremena. Lovačka strast je kod njega veoma izražena. Brzinom rada se približava engleskim ptičarima. Na utakmicama Field-trials brzina rada je cijenjena kao i kvaliteta nosa. Veća brzina uvjetuje i visoko držanje glave pri radu, što je također uvjet na utakmicama. Uz to,brzi galop ne omogućuje rad niskim nosom, jer bi trpio povrede glave. Ali, svaki inteligentan pas, zavisno od potrebe, koristi i visok i nizak nos, kao što smjenjuje kas i galop, ako ga uvjeti terena na to prisiljavaju. Bretna ne treba podsticati na aktivnost. Radi jednako na temperaturi plus ili minus 30C. Ako je bezvodan teren naročito ljeti, treba za njega nositi vodu.

Izdržljiviji je od bilo koje rase ptičara, što mu omogućuje kvadratna građa tijela. Jednako je aktivan na početku i na kraju lova. Voli rad u vodi u koju ulazi najčešće prvim kontaktom. Također je hrabriji od ostalih ptičara. Breton je tvrdoglav pas sa jace ispoljenom težnjom za nezavisnošću, ali i pored toga lako prihvata dresuru. Ljubitelji ove rase ga opisuju kao maksimum kvaliteta u minimalnoj zapremini.

- 12:18 - Reci! (0) - Printaj - #

Vajmarski ptičar

Vajmarski ptičar je izuzetno svestran pas koji žustro pretražuje teren i stajanjem označava pronađenu divljač. Vrlo rado donosi sve što može ponijeti. U radu glavu nosi znatno niže od ostalih ptičara. U stajanju siguran, izrazito vodoljubiv i vrlo otporan i na zahtjevne vremenske uvijete. Pokazuje izvanrednu sklonost za rad na disciplinama poslije hica, uključujući i rad na tragu ranjene divljači.
Često se ovi psi koriste i kao čuvari, službeni psi, te kao takmičarski psi u vuči saonica i agility-ju.

Ovu pasminu sve do nedavno mogli su posjedovati samo lovci i zahvaljujući tome pasmina je sačuvala svoje izvanredne osobine i karakteristike. Nažalost, vajmarski ptičar je danas počeo plaćati danak svog aristokratskog i atraktivnog izgleda. Postoji sve vise uzgajivača koji ne vode brigu o radnim odlikama i karakteru ove pasmine.

Vajmarac je srednje velik, lijepo oblikovan i žilav lovački pas vrlo zamjetljive boje krzna. Kratkodlaki i dugodlaki vajmarski ptičar razlikuju se samo po dlaci... Glava je masivna, s dugim nosnim dijelom. Kod ženki je nježnija nego kod mužjaka. Gubica je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste, a kasnije postanu svijetle do boje jantara. Uši su široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta, glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopće nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od 23 do 28 kg.

Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu.

Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svijetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primjeren za život u obitelji.

Dobro se osjeća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smijemo razumjeti pogrešno - iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki vajmarski ptičar nije obiteljski, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.

- 12:17 - Reci! (0) - Printaj - #

Sibirski husky je vučni pas sposoban povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slažu da je s tim periodičnim problemom lakše izaći na kraj ,nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mekog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno.
Kada uzmete štene, pitajte uzgajivača kako je i s čim hranio kako biste znali što ponuditi vašem novom ljubimcu. Ne zaboravite da iznenadna promjena jelovnika može ozbiljno poremetiti probavni sustav šteneta. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan. Prehrana šteneta i odraslog psa se razlikuje, a period prijelaza s jedne na drugu vrstu ishrane neka bude između 10. i 12. mjeseca starosti psa. Ljeti mu ponudite laganiju hranu, dok tijekom hladnijih mjeseci hrana treba biti kaloričnija, naročito ako je pas dosta vani i vrlo aktivan.
Sibirski Huskyi su najsretniji kada mogu sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Najidealnije je kada pas može izaći i uči u kuću prema svojoj slobodnoj volji kroz posebna " pseća vrata". Nažalost, to nije uvijek moguće pa bar, ako imate ograđen prostor oko kuće, naučite psa da zatraži da ga pustite van. Savršeni uvjeti za držanje Huskyja su veliko dvorište, s ogradom koja bi trebala biti čvrsta i bar 180cm visoka. Ogradu valja dobro ukopati u zemlju kako bi spriječili potkopavanje. Sibirski Huskyi su nepopravljivi kopači i najbolje je postaviti pješčanik u sjenovitom kutu dvorišta i naučiti ih da tamo iskažu svoju strast za kopanjem. Huskyja ne bi trebalo puštati da luta po susjedstvu.
Ako se odlučite držati svog psa u boksu, trebali bi ga ograditi žičanom ogradom s betonskim podom, širine 180cm-210cm i 300-450cm dužine. Visina neka bude najmanje 180cm sa žičanom mrežom preko vrha. Postavite ga na sjenovito mjesto i opremite suhom i komotnom kućicom sa zaštićenim ulazom. S obzirom da je Sibirski Husky polarni pas, ako ima odgovarajuću kućicu može ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Postavite kućicu s ravnim krovom jer Husky obožava izležavati se na njemu i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu stavite slamnati ležaj. Sibirskog Huskyja nikad ne stavljajte na lanac. Husky nije za stan, ali ako ga redovito šećete ili, bolje, trenirate, neće mu smetati skučeni prostor. Sibirski Husky je izvanredno zdrava pasmina. Ako je dobro zbrinut, Huskyja je relativno lako održavati, a naravno da je potrebna kvalitetna hranidba, redovita provjera zdravlja i cijepljenja, te čišćenja od glista, te drugih parazita i nametnika.
Pojava displazije kukova kod Huskyja je vrlo rijetka. Savjesnost uzgajivača očuvala je ovu pasminu bez većih problema s displazijom.

- 12:12 - Reci! (0) - Printaj - #

Aljaški malamut

Aljaški Malamut je jedan od najstarijih vučnih pasa. U kratkim crtama mogli bi ga opisati kao jakog i velikog vucnog psa. Težina im varira između 38 - 43 kg., dok visina u grebenu iznosi 62 cm za ženke i 66 cm za mužjake. Ipak, kao i kod svake pasmine postoje iznimke, te postoje primjerci cak do 76 cm. To je pas impresivnog izgleda, nadasve lijep i dostojanstven. Pas ima relativno veliku glavu sa srednje velikim ušima. Oci su najčešće smeđe boje, no preporučljiva je crna boja. Plave oci računaju se kao uzgojna greška. Uobičajena boja krzna varira od sive pa do crne. Sve kombinacije između te dvije boje su dopuštene. Jedina dominantna boja jest bijela koja prevladava na donjem dijelu tijela i nogama.

Malamut ima gustu podlaku. Dva puta godišnje dolazi do linjanja tj. kompletno gube podlaku. Taj period može potrajati i do tri tjedna, te je potrebno češljati psa da se otklone ostatci mrtve dlake. Linjanje može biti prilično neuredno te nije rijedak slučaj da se u to vrijeme nađu cijele loptice mrtve dlake... Inače, malamut je prilično čist pas, voli se samostalno čistiti i kad je uprljan blatom ili ostalom prljavštinom ubrzo to skida. Psa nije potrebno cesto kupati, tek jednom do dva puta godišnje. Dakle, dlaka aljaskog malamuta ne zahtjeva neki poseban tretman osim povremenog češljanja. Ponekad je potrebno skratiti dlaku u usima i na sapama.

TEMPERAMENT:
Aljaški malamuti su veoma prijateljski naklonjeni prema ljudima i zahtijevaju puno pozornosti. Cesto su nazivani "velikim medvjedićima" upravo zbog toga sto zahtijevaju toliko pozornosti i ljubavi od svog vlasnika. No, ako živi u obiteljskom domu neće gledati samo jednu osobu kao "vođu čopora" već ce jednako biti privržen svim članovima. Malamut je vrlo inteligentna, no isto tako i tvrdoglava pasmina. Nije preporučen početnicima, zato sto cesto dolazi do pogrešaka u odgoju koje je kasnije teško otkloniti, osim ako stvarno znate sto radite. Pasmina se ipak da trenirati usprkos tvrdoglavosti. Cesto se govori da je aljaskog malamuta lako naučiti du učini jednu ili dvije stvari, zato sto su prilično inteligentni i brzo uče nove zapovijedi. Međutim, ako se od njih traži da neprekidno ponavljaju jednu te istu stvar, možete naići na otpor upravo zbog tvrdoglavosti i činjenice da im zadatci brzo dosade.

Općenito, to je osobina svih sjevernih pasmina. Ponekad kod početnika dolazi do neugodnog iznenadjenja kad im malo štene postane ogroman pas kojega ne mogu kontrolirati. Zato bi se odgoju trebalo posvetiti već u samom početku. Malamuti u odnosu prema drugim psima su najčešće mirni, međutim i tu se mogu naći primjerci koji su agresivni i dominantni. Ovo vise vrijedi kao iznimka, nego kao pravilo. Zbog svoje blage naravi prema ljudima nisu baš podobni kao čuvari, no tko želi ovog psa treba znati da to i nije njegova svrha. Zapravo, on ce najvjerojatnije svakog posjetitelja pozdraviti skakanjem i lizanjem. Posjetitelji se jedino možda neće usuditi uči u dvorište zbog njegove velike građe i vučjeg izgleda. Ovi psi relativno malo laju, no zato znaju cesto zavijati sto ponekad moze biti iritantna stvar. Zavijanje je posebno istaknuto zimi. Ako nabavite ovoga psa imajte na umu da bi svaki dan trebali barem dva sata posvetiti vježbanju i istrčavanju. Malamut obožava trčanje pored bicikla, te jednosatno dnevno trčanje ce mu svakako koristiti. Isto tako, nije preporučljivo uzimati aljaškog malamuta ako nemate dvoriste, može živjeti i u stanu, ali onda se to svodi vise na mučenje životinje. U dvorištu mu treba osigurati zaklon od kise i vjetra, te ako je moguće kućicu osigurati u hladu. Oko dvorišta trebala bi biti osigurana ograda od barem 180 cm, jer malamuti vole često bježati. Pripazite da je ograda ubetonirana ili barem ukopana daskama, jer za njih kopanje zemlje apsolutno ne predstavlja problem. Također, obožavaju kopati rupe u zemlji i ležati u istoj. Tijekom ljetnih vrućina ne očekujte od njega pretjerane aktivnosti, jer ipak on nije pas za ovo klimatsko podneblje. Ljeti ga prošetajte i istrčite tek kada sunce smanji svoj intenzitet. Zimi nije potrebna nikakva posebna zaštita za psa, te je besmisleno navlačiti mu kaputiće ili zaštitu za uši.

- 12:09 - Reci! (0) - Printaj - #

Samoyed

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.

- 12:08 - Reci! (0) - Printaj - #

Mekodlaki pšenični terrier

Mekodlaki pšenični terijer je izuzetan obiteljski pas koji je potpuno sretan i zadovoljan samo kada je cijela obitelj na okupu, uvijek nastoji razveseliti vlasnika, vrlo je zaigran i u njegovoj se glavi stalno rađaju nove ideje, kako vlasnik ne bi bio pošteđen iznenađenja. Uvijek je napet u očekivanju kada će mu se vlasnik obratiti. Općenito mekodlaki pšenični terijer lako i brzo uči, ali uvijek u biti ostaje pravi irski svojeglavac. Kao kućni pas izrazito je prijatan, uvijek vrlo oprezan, miran, te što je vrlo interesantno gotovo nikada ne laje. Velika prednost kod držanja ove pasmine u stanu je što mu dlaka ne otpada. Mekodlaki pšenični terijer mora se zato dva do tri puta na tjedan temeljito očetkati normalnom žičanom četkom bez zubaca, te nakon toga češljem širokih zubaca počešljati. Sva mjesta na tijelu moraju se moći bez problema lako očešljati. Ako želimo psa izvoditi na izložbe potrebno je napomenuti da mekodlaki pšenični terijer nije pasmina za držanje u kavezu. Psu je potrebno mnogo kretanja, a život u kavezu neće osigurati zadovoljavajuću kondiciju psa kao niti kvalitetu dlake koja je izuzetno važna kod ocjenjivanja ove pasmine na izložbama. Preporučljivo je psa najmanje nekolika dana prije izložbe okupati, pa je dlaku psa držanog u kavezu gotovo nemoguće održati čistom do nastupa. Okupani se mekodlaki pšenični terijer šiša isključivo škarama.

Uređivanje mekodlakog pšeničnog terijera počinje uređenjem glave koja mora biti kratko ošišana između ušiju (ne i prekratko), a ista je stvar s ušima kao i obrazima. Između ušiju dlaka treba biti tako ošišana da lubanjski dio glave izgleda plosnato. Iznad očiju, kao i između obrva dlaka se ostavlja dugom. Brada treba biti naglašena, ali ne kao kozja. Dlaka se oprezno šiša od očnog kuta do usnog kuta. Dlaka na prsnom košu se skraćuje, naglašavajući pravi front. Vrat se šiša tako da se dobije tekuć prijelaz na leđnu liniju. Dlaku na leđima odgovarajuće prikratimo s gornje strane, te eventualno i sa strana. Rep šišamo da dobije zašiljenu formu ostavljajući dlaku na gornjoj strani repa dužom. Na prednjim se nogama dlaka ostavlja dugom, uvijek je počešljana. Prednje noge trebaju ispoljavati ravnu liniju od ramena do poda. Šape se uređuju tako da budu okrugle. Dlaka se ispod korjena repa šiša kratko omogućavajući uvijek čist izgled. Stražnji dio mora izgledati kvadratičan s naglašenim skočnim zglobovima. Ispod trbuha pruža se linija koja se ravno penje od prednjih prema stražnjim ekstremitetima. Dlaka u slabinskom dijelu treba biti ošišana samo toliko koliko je potrebno da bi se lagano naglasio struk. Posebno je bitno naglasiti da ni u kojem slučaju mekodlaki pšenični terijer ne smije biti uređivan strojem za šišanje.

- 12:06 - Reci! (1) - Printaj - #

Bedlington terrier

Izgledom podsjeća na ovcu. Vlasnici ga tako oblikuju redovitim trimanjem. Bedlington nije slab i osjećajan pas već je mišićav, okretan, srdačan i nije grub. Rado galopira. Gornji dio glave je uski, pokriven bujnom, svilenom, skoro bijelom čupavom dlakom. Njuška je prilično velika, crna kod bijelih pasa, a pješčane boje kod smeđih pasa. Oči su malene, svijetlile i naizgled trokutaaste. Uši vise po licu, na krajevima imaju resice svilenkaste dlake. Leđa su zaobljena, rep nije kupiran. Dlaka je gusta i mekana. Boja: može biti skoro bijela, crveno smeđa ili pješčana. Visina - 41 cm, težina - od 8 do 10 kg. Njegova domovina je područje između Engleske i Škotske. Cigani, popravljači lonaca i lutalice, te su brze, oštre i tihe pse imali za divlji lov, dok su ih rudari koristili za tamanjenje štakora u rudničkim rovovima. Još uvijek rado uništavaju štakore. Od 1820. godine ih planski uzgajaju, a na kraju XIX. stoljeća dobili su današnju frizuru koju možemo oblikovati običnim škarama ili električnim brijačem. Pas je većinom mekan, iako lako postane vrlo oštar. Jako je hrabar, no ponekad može u manjem čoporu (dva psa) opasno podivljati i najmanje što može je - uništavati mačke. U kući je prijazan, nije zahtjevan, bistar i srdačan. Umiljat pas. Može živjeti u stanu, ali treba mu puno kretanja. Puno bedlingtonaca je napravilo ispite propisane za službene pse. Za njih možemo reći: lavlje srce u ovci. Trimati ga moramo svakih 8 tjedana.

- 12:05 - Reci! (0) - Printaj - #

Airdale terrier

Pas vitkog i gipkog tijela, nešto dulji u odnosu na visinu. Krece se povezano i velikim iskorakom, uz minimalan napor.

Poddlaka je meka i gusta, a vanjska dlaka duga, oštra, ravna ili blago valovita. Duga dlaka na njušci i oko nje stvara karakterističnu bradu po kojoj je pasmina dobila ime.

Može se pojaviti u svim nijansama sive, crne i plave te smedi ili boje pijeska. Kako sazrijeva, prolazi kroz nekoliko faza promjene boje dlake.

Po temperamentu su mirni i postojani, bez ikakve nervoze i agresivnosti. Vrlo su aktivni i uvijek željni igre i zabave.

Visina u grebenu :
mužjaci 53-56 cm
ženke 51-53 cm

Težina im se kreće od 18 do 27 kg

- 12:04 - Reci! (0) - Printaj - #

Čehoslovački vučji pas

Pasminu je uzgojila čehoslovačka vojska kao službenu pasminu križanjem njemačkih ovčara i vukova (2 ženke i 2 mužjaka) u razdoblju od 1958. do 1983.g.
Kao rezultat dvadestpetogodišnje selekcije nastala je ova izdržljiva, temperamentna pasmina pasa koja lako uči ,čehoslovački vučjaci su munjevitih reakcija, izdržljiva trka, s vrlo osjetljivim osjetilima i odličnom sposobnošću orijentacije.
Neopovjerljiv je prema nepoznatim osobama, ali ne napada bez razloga.
Većina pasa ne zna lajati već se glasa zavijanjem.
Ž enke se tjeraju samo jednom godišnje, što dodatno potvrđuje da je vučja krv u njima još vrlo "svježa".

- 12:03 - Reci! (0) - Printaj - #

Belgijski ovčar

Ime belgijski ovčar združuje četiri različita tipa pasmine, koji se međusobno razlikuju po dužini, boji i kvaliteti dlake.

"Belgijski ovčar je skladno proporcioniran, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolijevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promjenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika, ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobinom selekcionarnih predstavnika radne pasmine."

Belgijski dugodlaki crni ovčar (Groenendael )
Srednje je velik, skladno građen pas, izdržljiv - može puno trčati. Glavu drži uspravno i zato izgleda ponosno. Nosni dio glave je dug, podsjeća na glavu divljeg psa, stoga grenendel djeluje arhaično, prvobitno. Čeona i nosna linija moraju biti usporedne, stop je dobro izražen. Poželjne su što tamnije oči, koje moraju biti bademastog oblika. Pogled je živahan. Vjeđe su crno pigmentirane. Belgijski ovčari razlikuju se samo po boji i dužini dlake. Dlaka je kod groenedaela duga i glatka sa zastavicama na nogama i hlačama na bedrima. Dozvoljena je samo crna boja. Visina - 62 cm, težina - 30 do 32 kg (odnosi se na mužjake). Dožive starost od oko 12 godina. U mjestu Groenendael kod Bruxellesa osamdesetih je godina prošlog stoljeća gostioničar Rose svoju crnu, dugodlaku ovčarku pustio pastirskom psu, kojem je ime bilo Picard. Da li je psu bilo samo ime Picard ili je došao iz Picardije u Francuskoj gdje uzgajaju pastirske pse nije poznato. Tim križanjem su bili postavljeni temelji novoj pasmini. Groenendael Jules je izmedu 1908. i 1912. godine položio sve ispite za službene pse i ispit za policijskog psa. Uskoro je počelo rasti zanimanje za njih i izvan Belgije. Razlozi zbog kojih je ta pasmina postala zanimljiva su mnogobrojni. Jedan je sigurno privlačna duga dlaka. I kada je mokar groenendael nema neprijatan miris. Izvanredno je vodljiv i dobar je pratilac. Nemaju problema s displazijom. Nisu psi za život u psetarnici, jako vole djecu i vrlo su temperamentni.

Belgijski dugodlaki ovčar (Tervueren)
Duga dlaka crvenkasto je smeđe boje sa sivim mrljama. Obvezatno je crno lice. Dlaka je po glavi, obrazima i na prednjim nogama kratka. Na zadnjem dijelu prednjih nogu nalaze se zastavice, a na zadnjim nogama hlače. Duga i glatka dlaka na prsima tvori grivu.
To su psi srednje veličine, izuzetno inteligentni, poslušni, veoma dobri radni psi - kao čuvari, ovčari, policijski psi, tragači. Posebno se ističu u sportskoj kinologiji, idealni su za agility.
Po temperamentu su veoma živi, veoma privrženi vlasniku. Poslušnost i socijalizacija od malih nogu je gotovo obavezna - onda vlasnik sa njim neće imati nikakvih problema.
Ukratko ako želite aktivnog, lijepog, privrženog, radnog psa koji će vam pružiti puno ljubavi nabavite Tervuerena.

Belgijski kratkodlaki ovčar (Malinois)
Belgijski ovčar - malinois svojim porjeklom je okolice grada Malinesa u Belgiji, pa je tako dobio i svoje ime.
Za raliku od ostalih tipova, malinois je belgijski ovčar kratke dlake crvenkastosmeđe boje i crnom maskom.
Malinois je izvrstan sportski radni pas koji plijeni svojom brzinom, eksplozivnošću željom za radom, hrabrošću i oštrinom kada je to potrebno. U kući i dvorištu stalno je u pokretu i budno motri i čuva svoj teritorij.
Zbog svoje pokretljivosti, brzine izdržljivosti i prvenstveno selekcije kao radne pasmine ovi psi gotovo da i nemaju problema sa muskulaturom i displazijom kukova, kao neke druge športske radne pasmine.
Malinois je zbog svojih karakteristika vrlo popularan u svijetu radne kinologije, što dokazuju brojni odlični rezultati koje ta pasmina bilježi na različitim svjetskim natjecanjima sportskih radnih pasa. (IPO, SchH, Obedience, Agility, Ring Sport).
Također malinois je zbog svojih radnih karakteristika sve popularniji pas u vojsci i policiji gdje se koristi za različite namjene ( za osiguranje skupova i objekata, za traženje droga, protueksplozijsku zaštitu, tragačko-pretresačku djelatnost i dr.)

Belgijski oštrodlaki ovčar (Laekenois)
Uši su trokutaste, uspravne i ne preduge. Vrat je vitak i mišićav, bez podbratka. Tijelo je snažno, i ne smije biti labavo. Visina je skoro jednaka dužini tijela stoga pas djeluje kockasto. Udovi su vitki i snažni. Izvanredno je pokretljiv i brz. Rep je srednje dug i jako odlakan. Laekenois ima oštru dlaku koja je raščupana, tvrda i gusta. Dlaka je jednako duga po cijelom tijelu - oko 6 cm. Oko očiju i na gubici je još duža, mada kraća od one kod briarda. Brada je poželjna. Boja: crvenkasto smeđa ili siva s mrljama boje čađe. Pasmina je dobila ime po kraljevskom gradu Laeken, u čijem obližnjem selu ju je duge godine uzgajao neki ovčar, a kasnije i njegov sin. Vrlo vjerojatno je u srodstvu s nizozemskim oštrodlakim ovčarom. Laekenois je najrjeđi medu svim belgijskim ovčarima. Za tu pasminu vrijedi kao i za druge belgijske ovčare: vole djecu, prijatni su, rado se igraju do velike starosti, imaju izvrsno pamćenje. Laekenois je izvanredno oprezan i brz, stoga se ubraja medu odlične čuvare

Sve pasmine ( osim GROENANDELA) imaju prepoznatljivu crnu "masku". Budući da im je fizička konstrukcija jednaka u raznim dijelovima svijeta različito su priznate pasmine. Amerika priznaje tri pasmine , Vel.Britanija sva 4 varijeteta priznaje kao jednu pasminu, a F.C.I ih prepoznaje kao 4 različite pasmine.

Brundo 2005

- 12:02 - Reci! (0) - Printaj - #

Kelpie

Kelpi je krajnje oprezan, energičan i visoko inteligentan, sa blagom i poslušnom naravi i gotovo neiscrpnom energijom, vjeran i privržen obavezama. Ima prirodan osećaj i sposobnost za rad sa ovcama i na otvorenom i pri utovaru u vagone.

Odlican je cuvar stada, otporan, vrlo brz, spreman reagirati na svaki znak gospodara. Naviknut na otvorene prostore, ovaj pas ne moze zivjeti u stanu.

Kelpie je pas srednje veličine i dolazi u sedam različitih boja:

Crvena Crvena i plamena (Red and Tain) Crna

Crna i plamena (Black and Tain) Boja čokolade Jelenja

Pepeljasto plava (Smoke Blue)

- 12:00 - Reci! (1) - Printaj - #

Boseron

Nedvojbeno je da na izgled današnjeg dobermana boseron genetski bitno utjecao. Boseron je pas nešto dužeg trupa, kraće njuške i duže dlake. To je kompaktan pas snažne i čvrste građe, okretan, vrlo temperamentan, velike psihofizičke čvrstoće, izraženog instinkta za čuvanje i obranu osobnog integriteta i svega sto smatra svojim.

Voli druženje i igru iako ponekad u njoj zna biti grub. Vjeran je i odan pratilac i prijatelj, a osobito je vjeran jednoj osobi. Ti psi imaju vrlo izražen instinkt upravljanja stadom, pa i danas uspješno služe pastirima u Francuskoj. Imaju i dobar njuh pa se njima koriste i pri pronalaženju gljiva. Sve te osobine cine ih odličnim službenim psima.

Danas je to jedna od najčešćih službenih pasmina u francuskoj policiji i vojsci.

Boserone nazivaju i Bas Rouge (crvena čarapa) zbog paleža vjeveričje-crvene boje koji dopiru do skočnih zglobova

.

- 11:59 - Reci! (0) - Printaj - #

Hrvatski ovčar

Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar.
Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala.
Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa.
Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju.
U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala.
Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem.
Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv.
Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom.
S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci.
Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak.
Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada.
Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske.

pasoddy.com 2005 - 2007

- 11:57 - Reci! (0) - Printaj - #

Pekinezeri

.

Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.

U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo svome vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost. Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni.

Katkad toliko vole svog vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovito šetati i igrati se s njima.

Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.

Obavezno ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama.

- 11:54 - Reci! (1) - Printaj - #

Zlatni retriver

Zlatni retriver pripada u VIII FCI grupu . Atraktivnog je izgleda , srednje velik pas poluduge dlake čija boja varira od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata...

Zlatni retriver pripada u VIII FCI grupu .

Atraktivnog je izgleda , srednje velik pas poluduge dlake čija boja varira
od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata .

Nekad je pasmina bila izuzetno cjenjena u lovačkim krugovima, na našim
prostorima međutim nikad nije postala popularna među lovcima. Vjerovatno je
razlog dužina dlake u koju se rado petljaju čičci i grančice a teško se
otkriju krpelji. Bez obzira na to što se vrlo rijetko kod nas koristi
isključivo za lov , pasmina da bi dobila uzgojnu dozvolu mora položiti IPO
( ispit prirođenih osobina ) , na kojem se od psa zahtjeva mirnoća na pucanj
, vodljivost, donošenje pernate divljači sa suhog i iz vode. Pasmina je
sklona oboljenju kukova, za uzgojnu dozvolu se traži snimka kukova, tako
da je vrlo rizično kuiti psa u neprovjerenim uzgajačnicama ili od roditelja
koji nemaju snimljene kukove . Isto vrijedi i za navedeni IPO, ako ga
roditelji šteneta nisu položili znači da im narav nije ispitana, tako da ne
čudi da danas možemo vidjeti plašljive ili agresivne zlatne retrivere , k
tomu još bolesne!

Ipak je zlatni retriver zadržao svoje odlike bez kojih danas ta pasmina ne
bi bila ista i narav zbog koje ju volimo. To su temperamentni psi koji
obožavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno će plivati dok god im vlasnik
baca kakvu granu ili lopticu takve igre zlatni retriver voli i na suhom ,
donošenja bačenog predmeta nikad dosta !

Može se reći da je to jedna od najpopularnijih pasmina na koju se
odlučuju obitelji.

Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvačaju i lako uče, najveće
veselje im je boraviti uz obitelj, ne vezuju se uz samo jednog čovjeka i
vrlo su prilagodljivi, svakog novog člana obitelji kao i goste prihvačaju s
radošću i kao potencijalne prijatelje za igru i maženje.

Zato se ne treba odlučivati uzimati pasminu ako će pas često boraviviti sam, postaje depresivan i pati ako nije uključen u obiteljska događanja.

Najljepše je kad se na pasminu odluče obitelji i pojedinci koji često
izletuju u prirod , idu na kuapanje, trčanje, žive sportski i u
mogučnosti su svog psa svuda voditi sa sobom.

Zlatni retriver s veseljem prihvača i druge pse, nisu ljubomorni niti
agresivni prema drugim četveronošcima.

Onaj tko želi čuvara nije na dobrom putu! Ovo je pas koji će se obradovati
i provalniku ! Nisu pasmina koja pretjerano laje, ipak s veseljem
najavljuju svakog gosta, također su halapljivi i za komadić mesa su u
stanju sve izvesti i onoga tko im ga daje prihvatiti kao najboljeg
prijatelja. Skloni su debljanju,tu vlasnici moraju biti dosljedni jer
zlatni retriver ne zna kad mu je hrane dosta!

Održavanje dlake je jednostavno, redovito češljanje i ne pretjerano često
kupanje šamponom, svakih četiri mjeseca dovoljno je skratiti dlaku u
salonima za pse. Imaju dva obilnija linjanja godišnje a inače dlaka ne
otpada pretjerano.

Zbog stabilne naravi i izrazite poslušnosti i lakog učenja, sve češće
pasminu koriste u svrhu pasa vodiča slijepih osoba, Koriste se kao psi spasioci i kao terapijske psi u rehabilitacionim centrima.

- 11:53 - Reci! (0) - Printaj - #

Pudli

PUDLI su jedni od najpopularnijih pasmina pasa na svijetu. Jedan od razloga njihove globalne rasprostranjenosti zasigurno je u svim mogućim varijetetima veličine i boja. Kada se na taj broj doda i mogući oblik frizure, dobiva se pudl za " svačiji ukus ".

O PoRiJeKlU PaSmInE

Pasmina PUDL jedna je od najstarijih pasmina s kojom se danas možemo susresti.

Još tridesetih godina prije Krista psi nalik na PUDLE pojavljuju se u unutrašnjosti rimskih grobnica i na grčkim novčićima. To su psi samo nalik na PUDLIMA, a zapravo bi mogli biti bilo koja dugodlaka pasmina. Do 15 st. psi s obilježljima PUDLA pojavljuju se u likovnoj umjetnosti i književnosti, a umjetnost toga doba prikazuje PUDLA vrlo sličnog današnjem. Većina povjesničara pasmine se slaže da PUDLI, kako izgledaju danas, vuku porijeklo iz Rusije, Njemačke i Francuske.

Pudli u Rusiji su tipski prikazani kao hrtoliki psi, u Njemačkoj pak psi su djelovali zbijenijeg tijela, a dlaka im je bila vunasta ( Njemačka riječ " pudel " značila bi otprilike " pljusak u vodu " ).
U Francuskoj pudla možemo pronaći u nekoliko oblika. PETIT BARBET ili MALI BARBET je bio patuljasta pasmina i na njegov razvoj po povijesnim dokazima ima utjecaj na razvoj između španijela i maltezera. FRANCUSKI CANICHE je bio nešto veći pas korišten za lov na patke i smatra se da je na razvoj utjecao neki oblik španijela ( Može se priznati da je sličnost irskog vodenog španijela i PUDLA u današnje vrijeme očita ).
TRUFFLE DOG ( tartufar ) je pas koji je bio odličan u potrazi za tom poslasticom, tj. tartufima.

U Velikoj Britaniji se psi nalik PUDLIMA pojavljuju u 17 st., a prvi pisani dokument potječe iz 1642. godine na kojem se nalazi takav pas koji se zvao Boy, bio je bijele boje i pripadao je princu Rupertu.

Prema danas važećem FCI-standardu, PUDLI se, u ovisnosti o visini, raspoređuju u 4 RAZREDA ( toy, patuljasti, srednji, veliki ), u dva oblika varijateta dlake ( kovrčava i upredena ) te u priznatih 5 BOJA ( bijela, apricot, siva, smeđa, crna ), iako još postoje i viđaju se ( rijetko, ali... ), dakako ne po izložbama !, ostale "nepriznate" boje kod PUDLA: harlekin ( bijela i crna ), black & tan ( crna s paležom smeđe boje ), red ( intenzivno apricot boja, tj. boja breskve ), blue ( plava boja ili tamno siva boja dlake ).

ZEMLJA PORIJEKLA: Francuska
KLASIFIKACIJA: IX. FCI skupina ( sekcija broj dva, ne podliježu obvezi polaganja radnog ispita )

- 11:52 - Reci! (0) - Printaj - #

O Njemačkom ovčaru

Njemacki ovcar je pas iznad srednje velicine. Visina u grebenu iznosi prosjecno 60 cm. Treba mjeriti stapom, posto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Zeljena visina za ovcara nalazi se negdje izmedu 60 i 65 cm kod muzjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemacki ovcar je malo izduzen, snazan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snazne. Odnos izmedu visine i duzine, kao i stav i polozaj nogu tako su uskladeni da omogucavaju dugacak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba teziti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obiljezja spola treba da su jasna i izrazita, sto znaci muzevnost psa i zenstvenost kuje treba da su ocigledni. Njemacki ovcar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatraca utisak urodene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne grade u kojoj nista nije suvisno ili nedostaje. Nacin na koji se pas krece i kako se ponasa mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihicki uvjeti koji mu omogucavaju da u svako doba i sa najvecom izdrzljivoscu bude koristen kao radni pas. I kada je najzivljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagodava svakoj situaciji i da odredene poslove izvrsava sa radoscu i voljom. Mora iskazivati srcanost i cvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar zeli; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kucni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, narocito prema djeci i ostalim zivotinjama, a otvoren u opcenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva postovanje.

- 11:50 - Reci! (0) - Printaj - #

Udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet

Ciljevi osnivanja Udruge
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet kao jedina nevladina i neprofitna organizacija kroz rehabilitacijske programe ostvaruje slijedeće ciljeve:
1. Promicanje osnovnog ljudskog prava na samostalnost i neovisnost u kretanju, kroz osposobljavanje slijepih osoba iz područja orijentacije i mobiliteta (školovanje i dodjela pasa vodiča, osposobljavanje slijepih za korištenje bijelog štapa)
2. Poboljšanje kvalitete svakodnevnog življenja osoba u invalidskim kolicima kroz pomoć rehabilitacijskih pasa, te djece s teškoćama u razvoju kroz dodjelu terapijskih pasa radi poticanja komunikacije i igre, poboljšanja motorike, stjecanja odgovornosti za brigu o drugom živom biću
3. Bolje razumijevanje mogućnosti, specifičnih potreba i položaja osoba s invaliditetom u društvu edukacijom i senzibiliziranjem javnosti.

Svrha djelovanja Udruge
Iz gore navedenih ciljeva proizlazi da je svrha djelovanja Udruge ostvarenje neovisnosti i samostalnosti slijepih u kretanju, te poboljšanje kvalitete života drugih osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

Područja rada i djelovanja Udruge su:
- rehabilitacijski proces orijentacije i mobiliteta slijepih (tehnika bijelog štapa, dodjela pasa vodiča),
- školovanje i dodjela rehabilitacijskih pasa (pomagači osobama u
invalidskim kolicima) i terapijskih pasa djeci s teškoćama u razvoju,
- edukativno-promotivne aktivnosti i predavanja,
- ciljani programi za promociju suradnje i partnerstva sa sponzorima,
- izdavanje brošura, časopisa i stručnih publikacija u svrhu informiranja javnosti.

Dosadašnja postignuća i rezultati
Tijekom svojeg petnaestogodišnjeg rada i djelovanja Udruga je provela slijedeće strateške poslove i zadaće:
- na osnovu prevedene stručne literature izraden je vlastiti Program školovanja pasa vodiča slijepih;
- temeljem ispunjenih uvjeta ostvareno članstvo u International Guide Dog Federation s ciljem primjene međunarodnih standarda i kriterija u ovom području rehabilitacijskog procesa slijepih;
- provedena je izobrazba kadrova te njihovo stručno usavršavanje u inozemstvu;
- predano slijepim osobama 51 odškolovanih pasa vodiča, te preko 450 osoba osposobljeno za tehniku dugog (bijelog) štapa;
- utvrđena je lokacija za Centar za pse vodiče i mobilitet, te ostvareno pravo gradnje temeljem Ugovora o darovanju od strane Grada Zagreba;
- izrađen je Glavni projekt i dobivena građevna dozvola za gradnju Centra;
- u suradnji s Vladom RH, izrađen je Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča, kojeg je 26.09.1998. godine donio Hrvatski sabor;
- od 2002. godine razvija se program rehabilitacijskih i terapijskih pasa
- tiskano 10 brojeva lista ''Oči koje vode'', prvi priručnik ''Orijentacija i mobilitet slijepih u Hrvatskoj'', te niz edukativno-promotivnih i stručnih publikacija;
- održano je niz edukativnih predavanja za javnost i slijepe osobe (50-70 godišnje), stručnih tematskih rasprava, te tri međunarodna stručna skupa,
- uspostavljeni su vrlo dobri kontakti i suradnja sa sličnim organizacijama u regiji i inozemstvu.

- 11:22 - Reci! (0) - Printaj - #

O Futuri

'Futura', udruga za zaštitu životinja osnovana je 2004. godine u cilju sprečavanja nehumanog postupanja prema životinjama te razvijanja svijesti o odgovornosti ljudi prema njima.

Program Udruge obuhvaća humano smanjivanje broja pasa i mačaka lutalica u gradu Zagrebu, financiranjem kastracija/sterilizacija i udomljavanjem napuštenih životinja.

Edukacijom ljudi, usmjerenom prvenstveno na razvijanje svijesti o odgovornosti prema životinjama, Udruga dugoročno nastoji rješiti problem napuštanja, mučenja i uništavanja životinja koje žive uz čovjeka i koje urbanog čovjeka upućuju na pozitivan odnos prema prirodi i vrijednostima koje u njoj treba čuvati.

Udruga nema sklonište pa do konačnog udomljenja životinje čuvaju članovi i volonteri u svojim stanovima, a neke čuvamo u hotelima. Financiranje hrane, liječenja i smještaja u hotelima predstavlja najveći problem. Udruga se bavi edukacijom ljudi putem radionica, plakata, letaka, interneta, te izdaje svoj glasnik. Udruga surađuje s istovrsnim i sličnim organizacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Udruga osigurava materijalna sredstva za kastracije, liječenja, cijepljenja, prehranu i čuvanje životinja do udomljenja, te traži udomitelje napuštenim životinjama. Navedene djelatnosti Udruga ostvaruje temeljem vlastitih programa i projekata.

Djelatnostima Udruge nastoji se postići sljedeće ciljeve:

razvijanje svijesti o odgovornosti prema životinjama i humanom postupanju s njima,
razvijanje pozitivnog odnosa čovjeka prema ljudima, prirodi i vrijednostima koje u njoj treba čuvati,
humano smanjivanje broja napuštenih životinja naročito u urbanoj sredini,
briga za napuštene životinje,
sprečavanje zlostavljanja životinja,
promoviranje ideje prihvaćanja različitosti kao puta prema nenasilnom društvu,
razvijanje kulture brige za slabe, nemoćne, odbačene, bolesne, nezaštićene i neprihvaćene životinje,
spašavanje stradalih životinja.

"Sigurni smo da sve ničije životinje negdje čekaju njihovi idealni ljudi i da ljude čekaju njihovi idealni ljubimci, samo se moraju sresti."

- 11:19 - Reci! (0) - Printaj - #

O Plavom križu

Udruga za zaštitu životinja PLAVI KRIŽ osnovana je 1999. godine. Od tada je uz pomoć Udruge udomljeno mnogo napuštenih, nezbrinutih i mučenih pasa i isto toliko mačaka, sterilizirano je oko 400 životinja dok ih je kroz liječenje prošlo oko 500.
Udruga se financira članarinama, dobrovoljnim prilozima i dotacijama Grada. Članovi Udruge i volonteri trenutno brinu za više od 20 pasa i 30 mačaka.
Udruga nema azil već isključivo ovisi o radu članova i pomoći volontera u privremenom smještaju, hranjenju i njezi životinja. Udruga se zalaže za:
•humano postupanje prema životinjama,
•redovitu zaštitu od zaraznih bolesti,
•zaštitu od gladi i žeđi,
•zaštitu od straha, stresa i boli,
•izražavanje prirodnog ponašanja životinje u okolini u kojoj se nalazi.
•bolje međusobno razumijevanje čovjeka i životinje,
•bolje međusobno razumijevanje i toleranciju između ljudi koji imaju i nemaju životinje,
•razumijevanje ljudi kojima je životinja jedini prijatelj u osamljenosti ili starosti,
•edukaciju djece i odraslih o načinu držanja i postupanju sa životinjama

Planovi za budućnost Udruge:
•udomljavanje i njega životinja,
•pronalaženje prostora za azil,
•zalaganje za dosljedno kažnjavanje neodgovornih vlasnika pasa,
•zalaganje za dosljedno kažnjavanje organizatora i sudionika u borbama pasa
•edukacija djece o suživotu sa životinjama
•profesionalizacija Udruga za zaštitu životinja.

Ako ste u ovom tekstu prepoznali svoje ideje ili imate nove, bolje, pridružite nam se, jer je svaka vaša pomoć jedan vapaj manje onih koji nas trebaju, koji nam svoju zahvalnost pokazuju bezuvjetnom ljubavlju, za koje smo jednostavno savršeni ovakvi kakvi jesmo.

''Sretan sam što mi se pružih prilika da pišem o te dvije stvari - o ružnom običaju odbacivanja neželjenih pasa i milosrdnom radu drugih. Ove dvije vojske oduvijek su Bile vrlo stvarne u mojim očima: golemo mnoštvo ravnodušnih ljudi, koji rade te odvratne stvari, i na drugoj strani hrabra skupina sućutnih ljudi, koji su svoje živote posvetili napuštenim bićima. Ja vjerujem u pobjedu vojske dobrih ljudi...''

James Jferriot, najomiljeniji veterinar na svijetu.

- 11:17 - Reci! (0) - Printaj - #

O Dumovcu

O SKLONIŠTU

Grad Zagreb 2001. izgradio je Gradsko sklonište za napuštene životinje. Sklonište je smješteno u Dumovcu – istočnom rubu Grada.

Prilaz skloništu je moguć s ceste Sesvete – Dugo Selo ( skretanje kod crkve u Sesvetskom Kraljevcu ) ili s ceste Ivanja Reka – Oborovo. Na oba prilaza nalaze se putokazi koji će olakšati i Vaš dolazak.

Sklonište je sagrađeno adaptacijom starog ruševnog gospodarskog objekta, te je prilagođeno držanju i smještanju napuštenih pasa Grada Zagreba. U skloništu se nalaze razne kategorije i pasmine pasa, a zajednička im je sudbina neželjenih kućnih ljubimaca.

Svi psi koji su udomljeni iz skloništa cijepljeni su protiv bjesnoće i ostalih zaraznih bolesti te čipirani, a u većini slučajeva i sterilizirani / kastrirani. Ukoliko udomite životinju koja nije kastrirana / sterilizirana ( npr.štene ), vlasnik ima pravo na besplatnu kastraciju / sterilizaciju u skloništu, uz prethodan dogovor s djelatnicima skloništa. Prilikom udomljavanja potpisuje se Ugovor o udomljavanju između Grada Zagreba ( vlasnika skloništa ) te udomitelja pasa.

Životinje koje imamo na skrbi su za sada samo psi. Trenutni kapacitet skloništa je oko150 životinja, što ovisi od starosti, veličini itd. Smješteni su u pojedinačne, kao i grupne kaveze, odnosno posebno dodane i izgrađene kućice u neposrednoj blizini objekta.

U ishrani koristimo suhu hranu. U listopadu 2003. godine rješen je velik problem dovođenjem gradskog vodovoda kada su osigurane dovoljne količine pitke vode. Planiramo napraviti adaptaciju objekta, kako bi osigurali Zakonom propisane obveze te podigli kvalitetu smještaja i rada u skloništu.

Osim pasa, sklonište radi i za ljubitelje mačaka. Naime, Gradskom Odlukom o držanju životinja za društvo, propisano je da mačke u dvorištima, podrumima ili oko stambenih zgrada za koje se brinu stanari tih zgrada,a ne postoji sumnja da su zaražene opasnim bolestima, pod zaštitom su Društva za zaštitu životinja i ne smatraju se mačkama lutalicama ( tzv. mačke na hranilištima ). Smatrajući, da nema svrhe hranjenje mačaka i istovremeno ne prevenirati nekontrolirano razmnožavanje, za osobe koje se brinu za životinje na hranilištima, radimo besplatne kastracije / sterilizacije. Nakon zahvata, životinje se vraćaju na mjesto odakle je i dovedena.

U skloništu je zaposleno 8 djelatnika, od kojih su 2 veterinara. Na raspolaganju su nam i 2 vozila. 3 x tjedno u skloništu su prisutni i učenici srednje veterinarske škole, koji aktivno rade s životinjama (čiste ih, kupaju, šeću itd.) u sklopu svoje redovne prakse.

OČEKUJEMO VAŠ DOLAZAK I NADAMO SE DA ĆETE UDOMITI NEKOG OD PASA POD SKRBI GRADA ZAGREBA.

Veterinarsko – higijenski servis:

Pravna osoba koja obavlja uslugu sakupljanja pasa nepoznatog vlasnika za Grad Zagreb je Veterinarska stanica grada d.o.o. U sklopu svojih obaveza, sukladno Zakonu dužna je osigurati adekvatnu skrb za napuštene životinje.

Želja nam je pomoći vlasnicima izgubljenih životinja, kao i potencijalnim udomiteljima, te Vam pokušavamo olakšati traženje izgubljenog ili nalaženje novog kućnog ljubimca. Iz tih razloga Grad Zagreb preko Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo pokrenuo je i ovu stranicu, kako bi mogli doći do relevantnih i aktualnih podataka.

- 11:14 - Reci! (0) - Printaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Crna i bijela lista

Malo slike peseka

10 psećih molbi vlasniku