nepušačica

Scena 2.
Siječanj, 2002. Mužev 27. rođendan (tada mi još nije bio muž - op. današnja - no, umjesto imena, tako ću ga oslovljavati u tekstu). Zajedno s Lucijom, prijateljicom s faksa, zamislila sam, u stanu u kojem sam tada živjela, proslavu rođendana na plaži. Htjela sam uzeti 20 kg pijeska i prosuti ga po sobi, ali Gile, mužev prijatelj koji je bio upućen u planove i koji je taj pijesak trebao donijeti na 4. kat, rekao je da će to biti dosta nepraktično za očistiti. Tako sam odustala od pijeska i sve u sobi prekrila plavim plahtama, pojačala peć na najjače, u lavoru donijela slane vode, otvorila kišobran, prostrla naše ručnike za plažu, uzela sunčane naočale i ulje za sunčanje, naručila pizzu (dosta mi je bilo rođendanskog kuhanja!), kupila vino, obukla kupaći kostim i preko njega kratku, ljetnu haljinu i tako čekala dragoga.

Prvi kiks se dogodio i prije nego je dragi došao do mene. On se upravo probijao kroz sniježnu mećavu u gradu kad mu je zazvonio mobitel. Moja M., sve u želji da se zna da je i ona upućena u sve, poslala mu je poruku:
«Mali, je l' se dobro provodiš na plaži?»

Tako je muž, osim ako je pomislio da je ova malo nacvrcana, već unaprijed znao da sam mu nešto pripremila. Ali bio je svejedno sretan i ipak dovoljno iznenađen, tako da je nisam odmah otišla udaviti (no i danas joj to spominjem).
Uskoro nakon što je došao došla je pizza pa smo malo gricnuli i krenuli u akciju. Zavezala sam mu maramu oko očiju i dala mu da proba malo slane vode, pustila neku morsku laganicu i počela ga masirati uljem za sunčanje. Tek što mu se počelo sviđati i kad se raskomotio za plažu, netko je zazvonio na vratima.
- Bože moj, kakvo čudno vrijeme za naplaćivanje režija! Ove babe baš nemaju pametnijeg posla – ustanem ja otvoriti, ne gubeći vrijeme na oblačenje, u kupaćem kostimu.
- Iznenađenje! – na vratima su, s poklonom, stajali mužev brat Goran i Marina, njegova djevojka.
- Saznali smo da je brat kod tebe i, kako ga danas nismo vidjeli da mu čestitamo, došli smo tu.
- Super! – veselim se ja pretjerano, cvokoćući na hodniku u kupaćem kostimu. – Uđite! – Pozivam ih unutra, nadajući se da se onaj upristojio.
- Ljube, imamo goste! – viknem. Začujem lom iz sobe gdje smo upriličili događanja. Kad smo ušli, on je sjedio u gaćama, a marama je bila u lavoru u kojem se voda još nije smirila.
- Otkud vi? – dragi je, kao i uvijek, pristojan i gleda me čudno kao da su mi na umu bile orgije s njegovim bratom i budućom šogoricom.
- Pa došli čestitati! – kaže srdačno Marina. Budući da su vidjeli da mi sjedimo na podu i oni su se pridružili. Izgledali su kao da je sve oko nas najnormalnija stvar na svijetu. Na podu su bile i polupojedene pizze.
- Poslužite se, - kažem – ima dosta, mi smo već jeli!
Gledala sam, odustajući od daljnjih akcija, kako svako uzima komad.
- O imate i vina! – kaže Marina odjednom zbunjeno se okrećući po sobi. – A zašto si sav namještaj pokrila plahtama? Ni ja baš ne volim brisati prašinu, ali ipak...
- Mi smo na plaži. – promrmljam gledajući u pod i razmišljujući kako se lako more može zamijeniti s namještajem zaštićenim od prašine.
- O, a zato si ti u badiću! A baš sam razmišljao da si jako nafurila peć. – zaključuje Goran. – A gdje je Gile? Mi mislili da je kod vas.
- Da, baš je čudno što Gile nije s nama - sarkastična sam. Hajde, dragi, nazovi ga. Neka dođe. Neka svi dođu! – kažem ja i , sjetivši se da ove zime nisam toliko zgodna da bih paradirala u kupaćem po stanu, odem obući moju haljinicu. Kad sam se vratila jadno upitam – Možda da nazovem i M. i Luciju?
Dragi se smije mom jadu i zove Gileta. Naš visoki prijatelj stiže za 10 minuta.
- O, pa ja sam mislio da će to biti privatna zabava- kaže odmah s vrata. Pomislim: To te nije spriječilo da odmah dojuriš. Ali sad je Marina shvatila (!!!).
- Joj, pa vi ste mislili sami proslaviti! Joj, pa tako mi je žao! Joj, baš mi je neugodno! Gorane, ustaj, idemo! – zapovjednički se obrati Goranu.
- Pa nećete me sad samog ostaviti s njima – zacvili Gile koji je tek stigao.
- Ostanite sada, kad smo već svi ovdje – kažem i ja, premda bih ih najradije sve spakirala vani na snijeg. – Treba i to vino popiti (pizzu je, čim je sjeo, dovršio Gile).
Otišli su nakon sat vremena, stalno se ispričavajući, dok se Gile zabavljao na naš i njihov račun.