nepušačica
06.05.2006., subota
Kladioničar i disleksičarka (samo za strpljive...)
Gotovo je. Muž nas je raskrinkao. Otvorio je blog o kladionici i sada svi znaju da zarađujemo grdne pare. Više me nitko neće žaliti kad budem kukala... Moram ispričati kako me dragi zaprepastio kad smo mu birali korisničko ime. Kaže on, hoće biti... „bubamara".  Meni milijun upitnika iznad glave. Mislim, on je nježan, to stoji, ali nekako mi je promaklo da se može poistovjetiti s malim, točkastim kukcem. Zato predlažem „pčelicu“ ili „mrava“ jer, eto, oni su radišni pa je to, kao, u suprotnosti s kladionicom pa dobijemo fini oksimoron... Ugledam upitnike iznad njegove glave. Blijedo me pogleda i kaže:- Ivana, (kad me tako zove ne misli dobro o meni!) bubamara je NOGOMETNA LOPTA!!!! Hmmm, dakle nije bila nježnost u pitanju.  Pravim se da sam to znala i da sam se samo šalila...Zatim me zaprepastila rečenica: Kladim se i od prije nego što su došle legalne kladionice na prostore Hrvatske. Uopće to nisam znala! I što li još sve krije od mene??!! Još će nam i policiju dovesti na vrata.  I otkud samo ta želja da s nepoznatim ljudima podijeli detalje iz svoje kriminalne prošlosti???!! (I ja sam krala pa neću valjda o tome pisati?!! ) U svakom slučaju sasvim sam sigurna da će njegovi tipovi (to bi, valjda, bili parovi na koje bi se trebali kladiti) dovesti do propasti hrvatskog gospodarstva (nije da mu je i bez toga dobro išlo). Svi će se početi kladiti i nitko neće morati raditi (kao ja, recimo). Onda ćemo početi uvoziti jeftinu radnu snagu što će dovesti do miješanih brakova i izumiranja hrvatskog naroda... Isuse! Što ti je pravi primjer butterfly effecta! Možda da ga nagovorim da prestane...Ovaj uvod, međutim, nema mnogo veze s temom (zapravo nema nimalo veze, samo sam se zanijela) koju sam željela obraditi, a koja se nametnula ovih dana kada sam čitala lebov blog. Opet se isprdavao  sa ženskim rodom, a ja to uvijek volim pročitati. Nekako se uvijek nađem u njegovim pričama. Ovaj se put zaustavio na našem ženskom problemu oko razlikovanja prostornog odnosa lijevo-desno. Mudro sam se uključila u raspravu komentarom kako i ja imam isti problem ( I'm Ive, and I'm an alcoholic). Čovjek se oduševio još jednim dokazom svoje teze... no nisam htjela o njemu. Htjedoh zapravo reći da sam među komentarima pročitala jedan izvjesne gospođice kojoj sam zaboravila nick u kojem ona tvrdi da je nerazlikovanje što je lijevo, a što desno problem koji imaju ljudi s disleksijom.  Sada mi je sve potpuno jasno! (sve sam to odmah dojavila M., a komentar njenog muža, koji nije skužio o čemu zapravo razgovaramo, bio je: Samo nek si ona navuče još koju bolest na sebe! Nije joj dosta to što ima!) Iz članaka objavljenih na netu, prepoznala sam ove simptome:1. poteškoće u traženju pravih riječi (umjesto imenovanja opisuje predmet – npr.umjesto "olovka" reći će "ono za pisanje"); 2. poteškoće u prisjećanju na mjesta i događaje; 3. nespretnost u krupnoj i finoj motorici (posrće, ozljeđuje se češće nego druga djeca); 4. nerazlikovanje lijevo-desno 5. zamijenjivanje redoslijeda slova u riječima Ovih pet točaka jasno treba razraditi (zapravo samo četiri od njih, jer sam treću, o samoozlijeđivanju već spomenula u jednom od postova). 1. Poteškoće u traženju pravih riječi za stvari. Kod nas u kući mnogo stvari ima svoje zamjensko ime jer se ja ne mogu sjetiti kako se zovu.  Prva je ime dobila lampa iznad kreveta. Zove se Ljubica. Njen prijatelj je glavno svjetlo na stropu (koje ponekad zovem i „veliki“), a zovemo ga Pero (asocijacija nam je bio susjed). Ovi primjeri samo su vrh ledenog brijega (onog u kojeg je udario Titanic).2. Poteškoće u prisjećanju imena i događaja. Ovu točku bih ograničila samo na prisjećanje naslova, autora, a bogme i sadržaja, knjiga. Posebno se to odnosi na vrlo plodne pisce poput Agathe Christie ili Ruth Rendell. Većinu knjiga sam pročitala nekoliko puta i uvijek tek kad otkriju ubojicu shvatim da sam je već čitala. Sada sam se već zabrinula. 3. Nespretnost (Pogledaj post od nedjelje) 4. Nerazlikovanje lijevog od desnog Ja se zapravo uopće ne snalazim u prostoru. Već skoro 8 godina živim u Osijeku, no i dalje se gubim. I to na glavnim cestama. Nedavno sam išla u mikrobiološki laboratorij da pogledaju kakve sve bakterije krije moj nosić i, kad sam izišla, shvatila sam da ne znam gdje sam parkirala. Pola sata tražila sam auto, (dobro, od toga sam 10 minuta provela u nekoj trgovinici koju sam otkrila dok sam tražila auto... sada imam nove magnetiće za hladnjak, u obliku malih okvira za slike...  ) A bila sam gotovo u samom centru... Ono što potkrepljuje moju tezu o disleksiji je i razgovor između M. i mog dragog. Kaže moj najdraži:- Ma ona uopće ne vozi loše, ali mi je jako žao kako se tako slabo snalazi. Izgubi se dok kažeš „keks“! 5. Zamjenjivanje reda slova u riječima. To mi se više ne događa, no kao mala, ako je vjerovati mojoj mami, govorila sam budoko, dotkor, tratkor, notkarica... I, što vam se čini? Definitivno sam disleksična. Vidim koliko je dugačak post i odmah prestajem s pisanjem.  |
- 19:18 -
Komentari (51) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O tome kako prestati pušiti i zatim ne porazbijati sve stakleno u kući. Malo o muškarcima i malo više o ženama. Malo o životu, koji me uvijek zaskoči iza ugla... UPOZORENJE: Uvredljive komentare koji se ne tiču napisanog, s guštom ću izbrisati i prijaviti. Svoje frustracije, molim, liječite negdje drugdje. Hvala. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
