četvrtak, 26.01.2012.

RIBA JAČA OD SVIH


ovo nisu moje riječi.
ja sam samo teško disala...





__________________________________________________________________________________________________________________________________________


Image and video hosting by TinyPic





RIBA

1.

Deca imaju običaj da kvare svoje igračke, jer traže u njima srce. Ja sam bio siromašan kao dečak i sam sam sebi pravio igračke, pa sam u njih unosio najveće svoje lepote i snove što trepere kao zvona. Ali kopkale su me žive stvari. Tako sam video srce žabe i srce konja. Video sam srce vrapca. I srce čoveka, jer je bio rat.
Jedino nikad nisam video srce ribe.

Čuvao sam pačiće u šarenoj hladovini kraj reke. Postoje ribe, video sam to, koje se rode u reci, odrastu u reci, zaljube se pod mostom, ožene se pod mostom, dobiju decu pod mostom, odžive svoj vek pod mostom, odu u penziju pod mostom, umru pod mostom i nikud dalje od mosta.

Postoje ribe koje imaju snage i plivaju protiv matice prema izvoru. Razdiru trbuhe o kamenje, riju njuškama kroz mulj, ako naidju na slapove, one se bacakaju po obali, putuju preko trnja, puze po travi, dave se u vazduhu i najzad ipak stižu tamo kuda su krenule. Unatrag. Nikad ih nisam pitao čemu sve to, jer moja je radoznalost u detinjstvu bila od sasvim druge vrste. Postoje ribe koje nemaju snage. Mlitave su, pljosnate, bele kao moj dlan. Voda ih odnese u more i udavi u soli.
Ali ima jedna riba, jedna čudnovata riba u šarenoj hladovini pod vrbom. Satima stoji u mestu, samo se zgrči ponekad, ali ne miče.


2.

Aha, ribo, rekao sam joj, vaše srce hoću da vidim. A ona se nasmejala: ne budite naivni, dečače, rekla je. Pa ja uopšte nemam srce, jer odavno sam ga podelila drugim rekama, morima, okeanima, barama, ko zna kakvim crvenperkama, ajkulama, kitovima ili šaranima. Ovo ovde što kuca u meni, to je druga reka, koja teče protiv ove i ne dozvoljava joj da me pomakne. Vi vidite, kaze mi ona, ja se samo malo zgrčim ponekad. Ali jača sam od svih matica na svetu.

Pružio sam ruku. Nije se opirala. Izvadio sam je iz vode. Pokidao sam joj meka usta, rasparao sam joj školjkom trbuh i otvorio je. Ali nisam našao ni srce ni reku u njoj. Šta je to, ribo lažljiva, plakao sam, jer bio sam dečak i sve mi je trebalo pet puta objašnjavati da bih stvari do kraja razumeo.
Danas ...


3.

...danas kad uzalud tražim svoje srce, ja vidim da ga nemam, jer odavno sam ga podelio nekakvim morima, rekama, okeanima i barama, ko zna kakvim kitovima, crvenperkama, ajkulama i somovima. Ovo ovde što kuca u meni nije srce, nego reka, jedna žilava reka što teče protiv svih i nikom ne dozvoljava da me pomakne.
Vi vidite: ja se ponekad samo malo zgrčim, ali sad sam sve razumeo.

4.

Trčim na obalu. Tražim šarenu hladovinu pod vrbama. I zamislite šta vidim! Vidim: tu riba, tamo riba, svuda bezbroj riba što stoje u mestu, samo se ponekad malo zgrče, ali matica im ništa ne može.
Sad znam: mogu i da me sklone. Mogu da me utucaju maljevima u zemlju ili razveju vazduhom kao maslačak. Posle mene će uvek postojati bar jedna riba koja će, nepomična tako i napregnuta, biti jača od svih.

Mika Antić




...


k'o zalivena...

tessa k

| 07:01 | Komentari (7) | Isprintaj | #

nedjelja, 22.01.2012.

ŽENA OD SOLI ili PORTRET PRIJATELJICE

U tom svijetu živi žena od soli...


__________________________________________________________________________________________________________________________________________

koja je šećer na kraju,
melem na ranu...
















__






__
____

















lozinka za upload bila je "cream and sugar"
i ako to nije istovremeno i prikladno i nevjerojatno, ne znam što jest.


a što se mog svijeta tiče....




ja slaba, svakodnevna... kroz igru riječi sve bih htjela





jedno od mogućih rješenja je recimo...




...





na rastanku... Suzana




slano by tessa k



| 17:12 | Komentari (8) | Isprintaj | #

petak, 20.01.2012.

SUPERGIRL


__________________________________________________________________________________________________________________________________________

And then she'd say:
It's ok, I got lost on the way
But I'm a supergirl
And supergirls don't cry.


And then she'd say:
It's alright, I got home
Late last night
But I'm a supergirl
And supergirls just fly.





Image and video hosting by TinyPic




Supergirls don't cry...


Supergirls just fly.




tessa k


| 00:15 | Komentari (3) | Isprintaj | #

četvrtak, 19.01.2012.

Behind the Scenes



nalazimo se usred scene u kojoj nema latica za pokupiti.
pa ni umjetnih
... trepavica
... suza.

na ženskom kažiprstu zumirana je samo pročišćena istina.

(alter) likinja nije cvjećarka, ali ono što vidimo je da dok se u starinskom ogrtaču naginje nad sjevernu dasku svog siječanjskog prozora
nosi naslikane gladiole na bokovima.


Image and video hosting by TinyPic




(pitam se da li je ikad ijedan cvijet potpuno nevin odigrao najglavniju rolu u toliko sumnjivih priča.
i zbilja ne znam za ruske pjesnike, ali... Mičurin bi mislim bio presretan da zaviri u ove kronike.)



Behind the Scenes... tessa k


| 09:08 | Komentari (2) | Isprintaj | #

nedjelja, 15.01.2012.

PO POVRATKU

(Životinjska farma metodom neodrživog razvoja a.k.a. pisanja)


ribu sam našla u jako lošem stanju. rasteretila sam je zadnje želje.
urednica je i tako njenu priču baš na tom mjestu nedavno presjekla,
a kad je moja nadahnuta treća želja otpala kao sirenin rep, priznala sam sebi da smo bolje bez nje.
i priča i ja.

ribu sam našla u lošem stanju, kažem.

ali ona...
dočekala me kao žena nepredvidiva


Image and video hosting by TinyPic


...kao nova priča nesaglediva.



ipak, ono što znam je da moja nova alter-likinja ima dobrih potencijala da bude cvjećarka.


to je nježno. to je ženstveno.

to daje rezultate dok sam daleka i sretna.



tessa k


| 23:52 | Komentari (3) | Isprintaj | #

četvrtak, 05.01.2012.

MUZE


Rekla sam mu, a okviri su nam poslovni, jučer:
Uistinu ne znam zašto te obavještavam o „svemu“ što se događa u mom međurječju, ali tako nam je izgleda pao grah. No računam da si u svom poslu sviko na čudne žitelje u inboxu, pa ćeš i mene nekako amortizirati. I čak znam da ćeš u ovom što sam ti rekla sigurno prepoznati jednu stoput viđenu nedoraslu želju, jer svatko tko piše želi baš to, ali kunem se – Nije. Niti mislim da sam nakon tri nazovi pjesme „dorasla“. A nije ni novogodišnja odluka. Branila sam se kao i do sada, krosmajhart. Ali znaš me već bar toliko… mene kad ponese ruka, ponese me ruka.

Rekao je, najednom probivši okvir:
Suzi moja beskonačna. To baš jest tvoj format. I nije jedini. Tebe su otele muze.

Jer mi se i bluza od te pohvale zarumenjela, jučer nisam mogla misliti. Ipak... danas već mogu. Ali onda mislim potpuno drugo, mislim kako moja „stvaranja“ nikad nisu vodile muze. Njih je nemilice gonila gola prisila da se takva kakva jesam (postoji arhiva, pa da ne širim temu) nekako preživim. I u tom privatnoj „raboti“ preživljavanja, a ne kreacije, pa još od od boli?, čežnje?, ljubavi??? obnevidjela… muza ja ne viđoh. Jedna šumom, druge drumom. No ipak... u dva do tri navrata na tren sam im osjetila ruku. Osjećaj? Otimanje, uistinu. Pa izbačaj u orbitu, halucinacija, let. A koža užarena...


...
Bilo je to prije godinu dana... Rijetka noć u kojoj nisam zatvorena u ovim marginama i tako suženog zora bezuspješno guglala - ni "ljubav", ni "ljutnju", ni "čežnju", ni "tugu"... nego sam, bez sebe i "van sebe", povišena, bestjelesna i lebdeća... i kao u snu na koji nemam utjecaja i koji me nosi, u jednoj halucinaciji, kao pod vrućicom, uhvatila sve svoje formate za kojima čitav život tragam, koje intuitivno zauzimam i popunjavam...
i eros i ludilo i ranjivost i ženstvenost i nesvodivost...
oteta od muze.






I taj labud postojano, još je tamo, još je tamo

(Pink Swan - Tessa's cut)


Image and video hosting by TinyPic


...
U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Zacijelo", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više."
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Labud, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže...

Sjedoh, tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


...
I taj Labud postojano, još je tamo, još je tamo...



Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic




Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic





Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic


da li Vam se to nekad dogodilo? meni nije.
...ali mi se još uvijek vrti

Image and video hosting by TinyPic

I taj Labud postojano, još je tamo, još je tamo... ______Image and video hosting by TinyPic
tessa k




| 18:47 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se