subota, 27.08.2011.

STATIČAR

(bauštelski ciklus)


__________________________________________________________________________________________________________________________________________

Image and video hosting by TinyPic
(tanolika arhitektura)


I

prošle nas je godine jedan klijent zvao na trodnevni izlet u Istru,
nas arhitekte i još nekoliko statičarskih ureda,
i na programu je bio Motovun i izleti i seoska domaćinstva i wellnessi i štotigajaznam...
uglavnom - divota neka,
i ispalo je da nitko iz tog našeg ureda ne može ići, jer da svi imaju nešto,
(tu pripisati nečem - od zaruka, preko krstitki do selidbe zbog razvoda)
ali eto... od nas dvadeset - nitko ne može ići,
i ono... ne vjerujemo.
i svi čitamo te menije i gledamo taj program i ronimo te suze neutješne,
no onda M. stane pred mene i kaže:- ali Suzana... ti moraš ići. TI moraš.
ja je gledam, ono - lijepo od tebe da to misliš, ali zašto sad baš JA moram?
a ona kaže: - to su ti statičari... tebi treba statičar u životu!




II

još dok sam bila studentica, u Zagrebu je gostovao jedan jako poznati svjetski arhitekt,
jako jako poznati,
koji se mene dojmio još više kao predavač... jer ja uvijek tražim ono što nije prva lopta,
i zbilja je imao ono nešto za zadržati pažnju,
i dok je pokazivao slike svojih "realizacija", pleo je priče o njima,
i uglavnom što želim reći;
bilo je tu neko suludo stubište čiju sliku pamtim još uvijek,
suludo stubište koje doslovce stoji ni na čemu...
fragilno, krhko, izlomljeno, labilno, lebdeće, nestvarno, nadrealno... što se vije nebu pod oblake,
i pričao je taj jako poznati arhitekt da kad je statičar vidio nacrte te čudesne divote za koju je trebalo izračunati statiku...
dokazati stabilnost na vjetar, na potres...
na sva vlastita i korisna opterećenja kojima će konstrukcija biti podvrgnuta...
da je statičar zavrtio glavom i rekao:
- to je neizvedivo. to se jednostavno ne može napraviti.

a poznati arhitekt je onda rekao:
- onda ćemo to napraviti bez tebe.

i napravili su bez njega.



III

kad sam bila još mlađa ulovila me jedna gatara na ulici i rekla
- ćeš da ti gatam?
ja sam se nasmijala i rekla
- ćeš da ja tebi gatam?
ali bila je brža i prije nego sam se snašla ona je ulovila moj dlan,
pa iz njega - ni ljubav, nit zdravlje, niti muž, a bome ni djeca na mom jako dalekom horizontu,
nego mi ni pet ni šest, u romantičnoj četrnaestoj, kaže:
- ti ćeš jednom napraviti nešto veliko.
ja ono - ?
????
izraz lica - jako si ljubazna, al ja bih radije znala oćul se sretno i bogato udati...
i putovati svijetom, ako to nije previše informacija.


no eto...
u godinama koje se zovu Radni staž za svaku sam svoju više nego peterokatnicu
koju sam, lomeći jednu liniju manjeg otpora na njih... hjah... čitav snop - od temelja do krova osmislila,
pomislila: - možda je to To?


danas mi je palo na pamet da možda to uopće nije To.
da je možda to nešto posve drugo.


nešto što stoji ni na čemu,
fragilno, krhko, izlomljeno, labilno, lebdeće, nestvarno, nadrealno... što se vije nebu pod oblake,
opterećeno hrpom beskorisnih opterećenja,
drhtavo
i jako opterećeno na vjetar, a bome i na potres...

nešto za što nemam statičara.



...
...
...
napravit ću to bez njega.





( tessa k od tesara)




p.s.
držte mi fige...

| 08:18 | Komentari (10) | Isprintaj | #

srijeda, 24.08.2011.

a gorim da kažem...



__________________________________________________________________________________________________________________________________________

Image and video hosting by TinyPic


dnevnički fragmenti


I

danas sam otkrila nešto.
nešto tako veliko i tajnovito i šokantno, da o tome ne smijem reći - ništa.

a gorim da kažem...

što se tiče onog što mogu reći;
svi ti slomljeni djelići mene koje sam godinama pridržavala uz sebe
dok sam jurcala naokolo tražeći posljednju rolu nevidljivog scotch selotejpa...
osjetila sam odjednom

da je u redu pustiti ih da otpadnu.




II

jednom smo trebali projektirati nešto...
nešto tako veliko i tajnovito i šokantno, da o tome ne smijem reći - ništa.

a gorim da kažem...

svejedno... neka ostane zabilježeno da smo se primili projekta
i odmah shvatili da su sva investitorova dosadašnja ulaganja bila besmislena
da je što se kaže - "džaba krečio"
(a krečio je jako puno)
kad mu plan višeg reda ne dozvoljava tako banalnu stvar kao što je - cesta.
i slijegali smo ramenima, ali...
što ne ide, ne ide;
sljedeći će se plan donositi za pet godina.
a onda je kroz vrata ušao moj direktor, saslušao dvije naše rečenice, prekinuo treću
a kao svoje tri plasirao ove:

"ok. ne može cesta. radit ćemo žičaru."

nikada to neću zaboraviri. te tri rečenice.
te tri rečenice koje nikad nikome ne bi pale na pamet... one su kroki mog direktora.

i radili smo žičaru.

(pa eto... osim što živim na donjoj stanici jedne više ne postojeće,
ja onom igrom sudbine koja se zove radni staž
znam dosta i o žičarama generalno.)




III

a što ako je tako teško,
zato jer nije ni mišljeno da to napraviš sama?


pomislih... moj bože, obnevidjela kakva već jesam,
da sam još i oglušila jučer
nikad ne bih čula nešto

... tako veliko, tajnovito i šokantno.




p.s.


ok. nemam cestu. radit ću žičaru

Image and video hosting by TinyPic

(gorila sam da kažem...)






( tessa k od tesara)



| 19:39 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 23.08.2011.

U čijim sve krevetima spavam

bez suvišnih zašto...


__________________________________________________________________________________________________________________________________________
Image and video hosting by TinyPic

(kraljevna na zrnu praška)



prije nego su otputovali na jug,
kao posljednju stvar
dali su mi precizne upute kako se ponašati noću,

a iz ozbiljnosti glasa
i netremičnih pogleda koji su upinjali isčitati kanim li možda varati,

shvatila sam da ovaj put naprosto moram poslušati;




pa ulazim krotko svaku noć u drugi krevet...



i iako mi je stradala ona sigurnost lunatičara zbog koje mi zavide i mačji koraci,
iako više ne znam s koje strane ulazim, a na koju nogu izlazim iz kreveta,
iako su buđenja noću postala opasna jer na zidu s prozorom tražim za sebe mala vrata,




ovaj put sam poslušala...







__________________________Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic__________________________








i zbilja... zbilja...


Image and video hosting by TinyPic


spavam.





( tessa k od tesara)



| 22:22 | Komentari (6) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 22.08.2011.

Susret - Dobar protiv sjeverca






mili bože, što sam se danas nagrizla noktiju. a tek sam na 22 strani.

udubila sam se kao da mi život ovisi o tome,
toliko sam se i opet uživila da mi je život postao ta knjiga.
mislim ne ova standardna slaba svakodnevna, koju si ga sama pišem, pa onda iz nje bježim.
ne ta.
ta se još stvara. ta traži još još tri nesretna života samo za srediti fusnote ovog koji se navodno živi,
za dovesti k svijesti ovog koji je navodno nositelj natjecanja. svih pa eto i dobrih protiv sjeveraca. dakle ne - ta.
nego jedna - druga.

mislim... vrag je to čitanjem. ti čitaš, a život ti neopazice postane ta knjiga.
napisana nekad čak istim riječima kao da su tvoje. ove iz fusnota.
ne znam, možda ja imam tu preveliku moć uživljavanja, dok pišem/čitam.
pisanje je i tako uvijek dopisivanje, pa i kad pišeš knjigu.
i ne znam kakva će na koncu ispasti ova koju životom "stvaram",
ali što se čitanja tiče (i ovo nisam jednom čula) - ja sam ja jako zahtjevna čitačica.
pa ako vrijedi i suprotno, da nije samo moj život - knjiga koju čitam,
nego je i ta knjiga koju čitam - moj život; e loše će završiti.
knjiga mislim. život uvijek ide dalje i tu se uvijek ima što za dodavati,
ali čas života u kojem bi mogla završiti dotična - knjiga prema živom predlošku,
je - zato jer polažem autorska prava bar na taj predložak - nužno težak i beznadan.
tzv. director's cut.
ovdje naime težino otužnim krajevima, u ime dobrih knjiga.


pa se nadam da će i ova završiti tako. kao dobra knjiga.
idem dalje čitati.

i da... iako pod svjetlom novih spoznaja jest malo klišej...
život mislim,
knjiga je zbilja breath of fresh air.
pa preporuka - čitati!
nedajbože - živjeti.

i milibože
kuda sad to staviti.
u osobno?
u književnost?
u paranormalno?

ne znam.
liježe svuda lako, što bi se reklo - ko budali šamar.
smislit ću već nešto.


































PREKODOBRA!




( tessa k od tesara)






| 08:34 | Komentari (13) | Isprintaj | #

subota, 20.08.2011.

Izgubljeni masterpiece

i dalje zabrinuto o istom... a.k.a. I've lost my blues




Image and video hosting by TinyPic

blues cutout

što je ono bilo? tuga, elem.

tugu nosim u neseseru, kao i sve ostale bitne stvari bez kojih ne možeš;
omiljeni parfem, ruž boje mesa, zveckave naušnice.

nasuprot, radost ne nosim sa sobom nikad.

mislim, to bi zbilja bilo glupo kad si obdaren tim bespotrebnim uradi sam umijećem
iz kategorije - dajte mi ispucani zupčasti remen i pločice koje stružu
(i ovo je sve prema istinitom jučerašnjem događaju),
a ja ću si brzinski stvoriti radost i iz toga.
a glupo je i generalno mislim, tegliti neku svoju radost naokolo, kad je možeš razdijeliti.
a još je gluplje vucarati je svijetom uz toliko radosti koja se jeftino nuđa na svakom koraku.
kom zatreba radosti treba se samo sagnuti i potrpati je u džepove - činjenica stoput provjerena s moje strane.
pa je moj odnos s radosti čisto utilitaran; uglavnom je uvaljujem okolo, kad sam sama gladna nahranim se,
nekad se i napucam baš do grla,
ali nedovoljno delikatna i perverzna ne vuče me da joj se sakrivena u ormar sa zimnicom odajem noću,
kao onim slojevitijim grijesima.


tuga, moja tuga... e ona je puno delikatnija stvar.
traži razloge koji nisu evidentni, traži vrijeme i koncentraciju i predavanje i sakrivanje i zataškavanje
i javno odricanje od nje
... i intimno odricanje od sebe.

ali ja sam uvijek voljela izazove.
za mene je nemoguće oduvijek baš mnogo mnogoznačan pojam.
i trudila sam se jako, trudila sam se svojski, iz petnih žila i glasnih žica...
ali danas mogu zadovoljno i mirne ah duše reći, da sam tehnike tužnog disanja razvila do savršenstva.
(ostajući bez zraka, za one koji žele probati - op.a.)

i u cijeloj mi je priči sam objekt tugovanja sve manje bitan,
jer u konačnici iskustvo pokazuje, (a ja sam svoje iskustvo godinama stjecala i debelo zaslužila)
da on na kraju uvijek postane potpuno nevrijedan i bezvrijedan,
i da sve ono zbog čeg sam jednom bila jako tužna na koncu konca potpuno prestanem cijeniti,
ono... potpuno.

ali tuga... e tuga je moj neprocjenjivi životni masterpiece.

trenutno - izgubljen.



pa eto...

dok ne riješim opisanu misteriju nesesera i dalje nanašam ruske pjesnike u torbi.
čitam dokono i čuvam mjesto za glavu.

jer prije ili kasnije... I'm gonna find my blues.



( tessa k od tesara)






| 10:12 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 19.08.2011.

ŠTO SAD?


kategorija?
welll... let's make a wild(e) guess.
the wilde(e)r the better
pa ono... možda "osobno"?




Image and video hosting by TinyPic



filmovi koji iole drže do sebe strogo traže director's cut koji bi bio nesretan.
ili bar nedorečen.

danas je ljeto u kontinentalnom Zagrebu,
a ja sam prizemljila sve planine odavde do mora...
i povukla horizont između točaka koje su mi potpuno vidljive i poznate.

nemam nijednog dogovora sa sobom koji bi se kasnije nekako mogao pretvoriti u kajanje,
a ovaj ljetopis ima sve manje snage da mi se mućki osveti na baš svakoj od svojih strana,
sve bez zareza intuicije za ne-znajuću pripovjedačicu.

i još, štoliću i kakoliću...
nemam ni najmanjeg jutarnjeg poriva
za prijaviti se na audiciju za glavnu anti-junakinju nekog tessinog posta
koji će se poslije htjeti samouništiti...

i koji će i mene ubiti (u pojam) toliko,
da ću i smrtno nešto...
na smrt gladna
i mrtvo umorna
bježati od sebe kao rasuta
Živa.
(Hg)


knjiga mora biti sjekira za zamrznuto more u nama... rekao je Kafka.

što kad more zatopli?

...
danas je ljeto u kontinentalnom Zagrebu, a ja brinem;
s godinama sam do savršenstva razvila napredne tehnike za tugu.

neću valjda završiti glupavo sretna.
i dorečena...


mislim... što sad?



( tessa k od tesara)







p.s.
"osobno" doesn't work for me
ajmoreć... kategorija "najosobnije"





(... istovremeno na istoj strani grada)

| 08:39 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 16.08.2011.

Glad poslije gladi



Image and video hosting by TinyPic



- Sjedi...
I nemoj misliti da ćeš ustati dok sve ne pojedeš.



Sjedam.
Uzimam ribe.
Uzimam kruha.
Slažem male zalogaje u svojim tankim - "prstima k sebi",
pa si podmećem i svoje srce pod njih.

Toliko puta me kukavno otkucalo.
Toliko puta sam bubnjajući tim prstima ot-kucala ja njega.

Dok slušam kako više ne krulji
poluizgladnjelo i zaboravljeno,
dozivajući me s onog mjesta gdje sam davno zakopala sebe,

zagrabim još malo iz zdjele.


Tako sam dugo bila gladna.




...


- Ti zaslužuješ nekoga tko će pokrenuti planine i mora
da te pronađe i zagrli...


tu je zastao i kritički me odmjerio u oba smjera

... najprvo nahrani.





p.s.

Prijatelj mi je rekao nekidan:

"Ja ću te prevesti na talijanski. Čim te netko prevede na hrvatski."

Pa hoću reći...
Ja još ne znam o čemu je ovaj tekst,
jer se trudim prevesti talijansku večeru i nešto više na jezik roda moga -
onih Azra koji umiru kad ljube...
ili siti od gladi,

već prema potrebi...

i koja sam jako dugo u nejunačkom desetercu -
kako vrijeme prolazilo sve sam bljeđa, bljeđa bila...
bila,
kažem - još ne znam o čemu je ovaj tekst,
osim da

imam snažan osjećaj da nije o poremećaju u prehrani.






Image and video hosting by TinyPic



( tessa k od tesara)






| 07:47 | Komentari (11) | Isprintaj | #

četvrtak, 11.08.2011.

U mojim izgužvanim plahtama

tuđi život





I



str. 25

- Stalno brkaš život i literaturu - dijagnosticirala je Tina moje duhovno stanje u kojem plutam još otkad sam naučila čitati.

Image and video hosting by TinyPic

...

str. 54

Nije mi bilo dovoljno uvesti Irenu u situacije, dati joj rečenice koje će izgovarati - morala sam se zavući najdublje u njezin unutrašnji svijet gdje su kovitlale one misli koje se ni sama sebi nisam usuđivala priznati...
Zbog njih ću biti na njezinoj strani, čak i onda kad se ne budem slagala s postupcima. Osim toga, budimo iskreni, nije se radilo samo o tome da Irenu želim bolje upoznati... Moja me literarna nastranost navodila da izmislim zaplet, da izmaštam svu tu nepotrebnu fabulu samo zbog unutrašnjih monologa koje će junaci proživljavati. "Ja sam te stvorila, ja ću ti dati misli s kojima ćeš živjeti." Ta mi je misao otkrila dotad nepoznato duhovno uzbuđenje i pomislila sam kako je to jedini oblik moći u kojem želim uživati.


str. 36.

Netko: Irena, reci mi.
Irena: Da?
Netko: More ili rijeka?
Irena: More.
Netko: Riba ili meso?
Irena: Riba.
Netko: Svjetlo ili sjena?
Irena: Sjena.
Netko: Jesen ili ljeto?
Irena: Jesen.
Netko: Zeleno ili plavo?
Irena: Plavo.








II



Samosanacije, listopad 2009.

Jer ta Tessa - bolećiva, čeznutljiva, čulna, slaba, putena, varljiva, lunatična, kronično elegična na tom svom tankom rubu… ona uistinu i definitivno jest ja, i sve je u njoj moje; ja sam je stvorila, udomila, udahnula joj život, i u stvari je volim takvu kakva je, kao što pisci pretpostavljam imaju slabost na one svoje likove koji nisu heroji... bar bih ja tako da sam kojim slučajem pisac.

No iako sam ja njen raison d'ętre, njen reason for reason… iako su i meni i prsti i put – od voća žuti, iako i meni silno nedostaje trčanje i iako smo se obje jednako ošišale pa zadovoljno lovimo sebe u izlozima i još pikiramo iste čizme - ja definitivno nisam ona. Ne bih to mogla biti čak ni kad bih htjela… a ne bih htjela. Naravno da ne. Tessa je moja emocija, ja sam njena granica.
Ona kad tone ona ima taj osjećaj da leti. Moj život je čisti let u kojem se ponekad ipak osjećam kao da tonem. Jogunaste smo obje i uglavnom svaka tjera svoje, pa čak i kad smo u istim crvenim sandalama ili novojesenskom modelu čizama.

No dok je rezultat neriješen stvari funkcioniraju.






Image and video hosting by TinyPic




Netko: Tessa, reci mi...
Tessa: Da?
Netko: Plavo ili bijelo?
Suzana: Oboje.



( tessa k od tesara)






| 22:25 | Komentari (6) | Isprintaj | #

srijeda, 10.08.2011.

MOSTOLOGIJA

...



Image and video hosting by TinyPic

Mušićarenje pod mostovima i u koritima El Dorada... by tessa k





točno prije godinu dana post se zvao baš tako - Mušićarenje pod mostovima i u koritima El Dorada.
pa kaže:



JA:- I dobro, reci mi… Što onda znači - „I'm standing on the bridge in London“
N:- To znači – „Ja čitam novine.“

I bio je to odgovor nakon dvije godine učenja
i isporučen uz najčarobniji osmijeh
osmogodišnjakinje koja školu doživljava jedino kad se igra škole.


Nekad jednostavno izgubim lijevo uporište
ili mi je lijeva obala tako daleko
i premostim svijet tako široko,
nadsvodim ga krivuljom luka daleko van njegovih margina,
da naprosto ne mogu spriječiti da se u mojim koritima onda valja i puno otpadnih voda,
odbačenih stvari,
a o brojnim plivačima na dionicama gdje je kupanje zabranjeno da ne govorimo.

No ono smo što jesmo,
a jer to što jesmo
, ovdje naravno, ovisi o oblacima i godišnjem dobu,
ja jednostavno u vremenima plavljenja ne znam drukčije.
No svejedno... ja se trudim dati najbolje od sebe,
trudim se uvijek, baš uvijek - osim kada se trudim izvući najgore iz sebe
...a to je tako često.

Ali osjećam… evo recimo baš sada,
da nekad treba skupiti svoje obale, približiti ih...
i da nekad treba skupiti i usne i oči i dlanove,
nekad naprosto treba držati sve svoje zamke zatvorenima i u njih uloviti samo
... pa recimo vlastiti palac.
I lijevi i desni, jer shvatiš da se neuhvatljivu možeš uloviti jedino za vlastite fige sretnice.

I iako svi od mene očekuju "ovo ili ono" - ono smo što jesmo,
i ne možeš… jer si žena, a ne legenda - biti rijeka,
niti možeš razdvojene gradove na svojim obalama
povezati mostovima nestabilne statike .
...
...
...







i tako dalje
i tako dalje
i tako dalje

bilo je tu još jako puno toga jako teško razumljivog.
kad naknadno vidim koliko sam sama teško razumljiva, momentalno me preplavi silno razumijevanje za vas.

ali eto...
moj profesor na faksu je tih i tih godina jednoj ekipici koja je puno filozofirala,
a malo toga izfilozofiranog uspijevala nacrtati, rekao:

- arhitektura nije literatura, mili moji. aj vi to meni lijepo nacrtajte.

ono što je danas zbilja teško za povjerovati, je da tessa nije bila dio te ekipice.
tih i tih godina tessa k. je crtala, a ne filozofirala. linijom velikog otpora sva se pretvorila u liniju.

ciglih dvadeset godina poslije, i eto nas već u tekućoj godini u kojoj mi je proljetos moj direktor,
između "ovoga i onoga" u ruke uvalio i jednu mostogradnju.
ja sam onda dva mjeseca filozofirala. ono - razvezla o mostovima preko svih zamislivih raspona.
a onda sam ipak odlučila onoj štreberici dati još jednu priliku. i rekla sam:

- arhitektura nije literatura, mila moja. aj ti to meni lijepo nacrtaj.

i mala nacrtala...



Image and video hosting by TinyPic



i sad...
to s mojim mostovima je prilično problematično, pa ja jednu promašenu metaforu eto teglim veći dio života;

mislim, tko još ne zna znaju da sam u najnježnijoj dobi od trinaest napisala taj neki sastavak o arhitekturi,
ono... tema - Moje buduće zanimanje...
koji je dobio neku nagradu Grada Zagreba.
i pisala sam o mostovima, puno premlada da znam da su mostovi niskogradnja, a čak ni Grad Zagreb nije skužio da imam rupu u tekstu.
što Zagreb zna što su građevinari, a što, ah, svilene duše... Zagreb je uvijek bio problematičan i nesuptilan što se gradnje tiče, daleko prije kampiranja na Cvjetnom.

no iako je, eto, Grad Zagreb nagradio jedan bauštelski sastavak,
a ponekad se uistinu most u Londonu, čini kao idealno mjesto za čitanje novina,

ovdje će uvijek vrijediti - New York is state of my mind.

onaj tekst prije godinu dana završila sam s

... a D. me onda pitao -
Mama… koliko je težak Eiffelov toranj.
Ali o tome drugi put.



ipak... ne očekujte moje tornjeve ovdje; tornjevi se ne daju podastrti.
tornjevi su evidentno - VISOKOgradnja.


pa tko prati jutarnje vodostaje rijeka

tessa k - stosedamdesetidva…
tessa k - jedan sedam dva...




Image and video hosting by TinyPic



je jutros je daleko viša od toga


... kaže mi state of her mind.


rekla je još:
ponekad baš u vremenima kad sve plavi, neke rijeke reguliraju svoj tok;
one koje se vječno odbijaju poklopiti s obzorom očekivanja,
jer nisu rijeke - nego su žene.







- suzana...
- ...
- rijeka ili more?
- ocean.




( tessa k od tesara)



| 06:33 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se