mili bože, što sam se danas nagrizla noktiju. a tek sam na 22 strani.
udubila sam se kao da mi život ovisi o tome,
toliko sam se i opet
uživila da mi je život postao ta knjiga.
mislim ne ova standardna slaba svakodnevna, koju si ga sama pišem, pa onda iz nje bježim.
ne ta.
ta se još
stvara. ta traži još još tri nesretna života samo za srediti fusnote ovog koji se navodno živi,
za dovesti k svijesti ovog koji je navodno nositelj natjecanja. svih pa eto i dobrih protiv sjeveraca. dakle ne - ta.
nego jedna - druga.
mislim... vrag je to čitanjem. ti čitaš, a život ti neopazice postane ta knjiga.
napisana nekad čak istim riječima kao da su tvoje. ove iz fusnota.
ne znam, možda ja imam tu preveliku moć uživljavanja, dok pišem/čitam.
pisanje je i tako uvijek dopisivanje, pa i kad pišeš knjigu.
i ne znam kakva će na koncu ispasti ova koju životom "stvaram",
ali što se čitanja tiče (i ovo nisam jednom čula) - ja sam ja jako zahtjevna čitačica.
pa ako vrijedi i suprotno, da nije samo moj život -
knjiga koju čitam,
nego je i ta
knjiga koju čitam - moj život; e loše će završiti.
knjiga mislim. život uvijek
ide dalje i tu se uvijek ima što za dodavati,
ali čas života u kojem bi mogla završiti dotična -
knjiga prema živom predlošku,
je - zato jer polažem autorska prava bar na taj
predložak - nužno težak i beznadan.
tzv. director's cut.
ovdje naime težino otužnim krajevima, u ime dobrih knjiga.
pa se nadam da će i ova završiti tako. kao dobra knjiga.
idem dalje čitati.
i da... iako pod svjetlom novih spoznaja jest malo klišej...
život mislim,
knjiga je zbilja
breath of fresh air.
pa preporuka - čitati!
nedajbože - živjeti.
i milibože
kuda sad to staviti.
u osobno?
u književnost?
u paranormalno?
ne znam.
liježe svuda lako, što bi se reklo - ko budali šamar.
smislit ću već nešto.
PREKODOBRA!
(
tessa k od
tesara)