blijedoplavi ženski rukopis

filmovi koji iole drže do sebe strogo traže director's cut koji bi bio nesretan.
ili bar nedorečen.

danas je ljeto u kontinentalnom Zagrebu,
a ja sam prizemljila sve planine odavde do mora...
i povukla horizont između točaka koje su mi potpuno vidljive i poznate.

nemam nijednog dogovora sa sobom koji bi se kasnije nekako mogao pretvoriti u kajanje,
a ovaj ljetopis ima sve manje snage da mi se mućki osveti na baš svakoj od svojih strana,
sve bez zareza intuicije za ne-znajuću pripovjedačicu.

i još, štoliću i kakoliću...
nemam ni najmanjeg jutarnjeg poriva
za prijaviti se na audiciju za glavnu anti-junakinju nekog tessinog posta
koji će se poslije htjeti samouništiti...

i koji će i mene ubiti (u pojam) toliko,
da ću i smrtno nešto...
na smrt gladna
i mrtvo umorna
bježati od sebe kao rasuta
Živa.
(Hg)


knjiga mora biti sjekira za zamrznuto more u nama... rekao je Kafka.

što kad more zatopli?

...
danas je ljeto u kontinentalnom Zagrebu, a ja brinem;
s godinama sam do savršenstva razvila napredne tehnike za tugu.

neću valjda završiti glupavo sretna.
i dorečena...


mislim... što sad?



( tessa k od tesara)