blijedoplavi ženski rukopis

kad bih htjela ponovno pisati.




ali dok si još uvijek vjerujem;

da sve ovo izbjegavanje pisanja - nije pisanje,
da konji ipak nisu - down the rabbit hole,
da spomenari nisu dnevnici,
da lijeva strana nikako ne može stradati od desne
kada ih dijeli ravni horizont...

na tren mi se učini da konju kojeg izbjegavam, ipak prilazim s krive strane.



dok svoju formu pokušavam izgubiti u moru,
a o sadržaju...
...
najednom pomislim:


trebalo je možda sjesti u plavi avion
... padobran ostaviti doma.






p.s.

rekla sam:

- no svejedno...
meni je i tako uvijek onakvo vrijeme kakvo mi je u glavi,
a trenutno mi je u glavi najljepše moguće proljeće.
a ovih se dana, mislim, i stvarnost poklopila sa mnom.



rekao je:

- nikad od tebe meteoropata.
upravo obratno - pribojavam se za klimu.









down the rabbit hole...

by


tessa k od tesara