blijedoplavi ženski rukopis

“…Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu
mogu se mjeriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate.
Jer dan nije njihovo pravo područje.
Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje,
a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.
Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno.


Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica,

ili sagori bez traga i spomena....”












“…Ali, proljeće je. Opet proljeće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam...
Znam da u svijetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca proljetni vjetrić,
sunčevih odbljesaka na metalu i u vodi, praznih sjedišta u kupeima,
ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu.
Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika.
Znam da se svuda i uvijek može javiti Jelena, žena koje nema.
Samo da ne prestanem da je isčekujem!”

Jelena, žena koje nema
Ivo Andric



...
ali, proljeće je. opet proljeće.

tessa k od tesara



gotta go...