utorak, 28.12.2010.

Vivaldizam plavog... kad jednom postanem zima





Image and video hosting by TinyPic






kad jednom postanem zima s unutrašnje strane
pa vrućim dahom zastrem injem sve svoje razbijene prozore,
to su ona mjesta na kojima led više ne otopim -
on drži jedan pogled od slomljenog stakla
i sve što sam srebrnom kandžom urezala u toj kori
samo je odsutna šara u prolazu i ništa više.


svoj pravi potpis ostavljam u zanosnoj kretnji lišenoj kočnica,
na ogledalu jezera dovoljno velikom da u njega stane nebo,
a dok moj prosinački firmament roni samo zvijezde,
a mjesec umnožava sve moje faze i položaje,
više se i ne pitam gdje su u zaleđenom srebru pod nogama
nestali mutni košmari jednog plavog jezera,
nad kojima se stojeći na maljavom rubu tame
ljetos naginjalo jedno tužno drvo.


kušnje prosinačkih jutra obično počinju nevino -
od želje da se otkrije samo jedan neutabani put,

ali očarana i zavedena podsvijest negdje putem
raširi bijeli horizont


i zauvijek mi iz gležnjeva izbavi sav sputani pokret.





Image and video hosting by TinyPic_____Image and video hosting by TinyPic






na jutarnjem replayu...

ova skladba

do daljnjeg






Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic




ovaj tekst traži disklejmer:
(kad ću se više prestati ispričavati za lošu poeziju,
a opet... ne može se protiv kućnog odgoja)

nije mi hladno...
nisam hladna.

samo sam ledom ispisala neke prozore iznutra.

i mnogo bi se tu priča dalo napisati,
ali nažalost...

samo neke od njih mogu biti istinite.



Vivaldizam plavog
by
tessa k
od tesara






| 08:42 | Komentari (19) | Isprintaj | #

subota, 25.12.2010.

Boxing day bilanca ili redactor's cut djevojčice sa šibicama




Nisam uzela papir prije tjedan dva i napisala želim... pa pocrtala dvaput - s lijeva nadesno, a onda istim putem nazad, da se povratnom linijom vratim u vrijeme u kojem moj jezik još nije iz sebe ispustio i želje i takve običaje, jer sam već puno vremena u vremenu u kojem dok pišeš uvijek brineš hoće li dok nižeš redove negdje isplivati i one prave istine. To baš nitko tko piše o sebi ne želi.
Pa će, mislila sam, onaj tko će biti zadužen za želje na mom brdu, morati prstom uprijeti u jedan prazan list i s onog mjesta na njemu koje je znalo rađati tugom iščeprkati riječ koja nedostaje... Ili će je morati sam izreći baš kao da ju je upravo u tom času on izmislio... Ili će morati odlučiti da moje želim bude njegova želja.

Reći će možda – I tako su najljepše one želje koje smo usvojili, a ne rodili, koje ispunjavamo, a ne želimo. Reći će možda – Ti ne moraš ništa, a trebaš sve.

A možda se to već desilo... Možda prepisujem s listova s mojom adresom koje sam dugo lijepila po prozorima pa kroz slova promatrala svijet, iako tek sad priznajem da se pogled promijenio. Pa pravim bilancu darova i mislim...

Možda sam ipak bila dobra najveći dio godine.

Image and video hosting by TinyPic




p.s.
Uvijek me mučila ta božićna bajka iz naslova. Mjesto u knjigama koje je rađalo tugom.
Pa sam joj, koja živim u sektoru brdo u kojem ponekad nedostaju riječi za želje,
odlučila stati na kraj, pretvoriti jedan boxing day u prelijepu izdajicu davnih dječjih tuga
i djevojčici koja je odrasla na brdu - od kutije za šibice napraviti saonice.

A što se odraslih junakinja tiče... Svoje sam riječi ipak obećala željama samo malo kasnije... Kada sama naučim da su vjerojatno najvrijednije one želje koje ispunjavamo,
a ne one koje najviše želimo.

Vama želim spust od kojeg zastaje dah. A ako ne bude sve k'o po žici, i ako i ne bude žice za uzbrdo, a brdo se učini baš jako brdovito

... ima čari i u penjanju.

Krosmajhart...




( tessa k od tesara)



| 18:32 | Komentari (7) | Isprintaj | #

utorak, 21.12.2010.

točka na kojoj se igla ne okreće - biranje juga I, II i III




promjene I - sastavak


u ponedjeljak je tema za sastavak bilo pitanje:
postoji li nešto s čim nisi zadovoljan i što bi htio promijeniti na sebi?

u utorak sam našla "sastavak":
ne postoji ništa što bih htio promijeniti na sebi.

točka.
ja u upitnik uskličniku. i mislim - blaženo dijete.
kažem:

- ma gle, moraš to malo doraditi. i ne možeš reći - sa svime sam zadovoljan.
mora biti nešto što možeš i želiš poboljšati.


- ali mama. ja sam sa svim zadovoljan!
i ti bi uvijek htjela da ja nešto dugo pišem. e pa žao mi je.
a i već sam dobio kvačicu.




Image and video hosting by TinyPic



promjene II - pismo; let


tvoja želja za promjenom, a znam po sebi, ne znači da ćeš se i pokušati promijeniti.
to će se dogoditi kad/ako očistiš svoj inner world od oštrica koje se neprepoznatljive uvuku s onim milujućim riječima i učine da samu sebe varaš kako te ništa ne boli.



danas sam pri povratku s juga vidjela rode. čitava jata u letu koja nisu otišla. fascinantan prizor. onda su mi rekli da su se rode promijenile. da postoje i neke nove rode koje više ne sele na jug.

nekad se promijenimo... negdje baš oko onog časa u kojem smo to prestali željeti dogodi se dan u kojem se probudimo i pokažemo svijetu drugu stranu krila. onu vanjsku koja se ne vidi sa zemlje. barem jednako zanosnu.

(zemlja je u meni uvijek budila osjećaj nejasne krivice i ja sam odvraćala svoj pogled od nje puna stida što na zemljovidu svog lica stalno premještam i mijenjam baš onu točku svoje tuge za koju silno želim da bude nađena i da netko na nju položi prst.)


... dogodi se dan u kojem ne stremimo pošto-poto jugu... niti sjeveru,
moj direktor mi je danas rekao: - Suzana, razočarala bi te ta tvoja Rusija.


... dan u kojem shvatimo da nebo nije točka na karti svijeta.

a jedino se to i čini kao fair play prema nebu, mislim kad si već njega odabrao kao partnera za igru... život.

i dozvoljeno nam je promijeniti sve koordinate svojih emocija na svim svojim radarima,
i možemo i ostati i otići i vratiti se i nikad se više ne vratiti... i promijeniti smjer juga,
a da svejedno nismo izgubili ništa od sebe

...dokle god nismo zaboravili letjeti i dokle god je naš let fascinantan prizor.






Image and video hosting by TinyPic




promjene III - kvačica


čitav život odgovaram si na pitanje - što bi htjela promijeniti na sebi?
uglavnom predugim i zamršenim referatima o tuzi bespotrebnih ptičjih stopala.
ali, jutros... na papiriću za špeceraj napisala sam - ništa.
nisam ga naknadno literarno doradila i nisam mu našla nijednog tipfelera.

čitav život odgovaram na jedno te isto pitanje koje mi postavljaju
- zašto si tako stroga prema sebi?
jutros je nebo pod kojim sam vozila bilo zastrto fascinantnim prizorom,
a moj je let, putanja i izbor točke na kojoj se moja igla vrti - već u ponedjeljak dobio kvačicu.

u utorak sam samo prepoznala svoj rukopis u njoj.



Image and video hosting by TinyPic



( tessa k od tesara)



| 23:13 | Komentari (7) | Isprintaj | #

subota, 18.12.2010.

jutarnje oduzimanje frivolnih želja



Ovdje je jutros neko vrijeme stajala jedna priča koja je htjela postati frivolna,
ali imala je preduboke oči koje su sve razumjele,
pa sam joj rekla neka se bolje spremi i pokuša drugi put.

Počela sam pisati drugu priču;

Bila jednom jedna zlatna djevojčica i imala je tri minus dvije želje

Image and video hosting by TinyPic

ali bilo je to malo.
Premalo i za priču i za ispuniti božićno pismo, a kamoli za još podijeliti ovdje.

Osim toga to je više dnevnik, a dnevnici se pišu pod glavoboljom i njihove riječi su barem dvije plus jednu godinu bolovale od nesanice, pa ne znaju što govore i jako su osjetljive. Svira recimo neki dopadljivi božićni pjesmuljak, a one su iritirane već na prvu loptu. Dopadljive se priče zato pišu u rukavicama ili iz treće ruke koja ne baca prvu loptu van pravila igre.

Priču o sebi najbolje je od nekoga prepisati... u zadnji čas, baš kao i Dear Santa pismo, baš kao zadaću na hodniku prije sata matematike. Takve priče uvijek znaju više od nas i s nimalo truda daju točan rezultat za - tri minus dvije želje i tko je snalažljiv u pisanju posiže za njima spretno i lukavo i gleda ih očima punim đačkog obećanja koje je izdajica - da će sljedeće godine biti bolji u zbrajanju želja za popuniti jedno neposlano pismo.


Image and video hosting by TinyPic




Ja čekam svoju priču koja će mi se dragovoljno dati da je skinem od-do ... i prepišem.
Samo... jednom kad mi dođe, bolje joj je da pazi da negdje ne pogriješim.
Ništa se ne može mjeriti s ironijom u životu koja je nastala greškom u vlastitom prepisivanju.
Jer ja ću recimo prepisujući, trećem redu lakomisleno pribrojiti i jedan topli Božić svog djetinjstva, a Djed Mraz će mi onda čitav život donositi rukavice za pisanje iz treće ruke, uvjeren da negdje u meni čuči dijete smrznutih dlanova kojem je uvijek hladno.

...

Davnih joj je godina mama gurnula u ruke svoj adresar i nekoliko kutija Unicefovih čestitki i još zadatak da svojim krivim rukopisom u ime njihove obitelji ... ajmoreć K. ,
napiše čestitke svim obiteljima iz adresara - od A-Z.
I sad... pretpostavljam da je taj literarni zadatak baš i nije nadahnuo kad je odlučila prepisati tekst s neke stare čestitke koju su par godina prije, dobili od obitelji - ajmoreć B.
Prepisala je sve. Baš sve. I dvije godine staru Novu godinu. Pa i - "Želi Vam obitelj B."


...

Svoju je pažnju prenio kao što putuje legenda
- s jednog njenog koljena na drugo koljeno;

"Priče su ti zakrivljene kao svemir i s greškom draga, ali ja jako volim oba,
a ti si posve ista kao tvoje priče,
osim što bi se trebala zvati Iskra, a ne Suzana."

...

Sretne se priče ispisuju brzinski, posuđenom olovkom i na savinutim koljenima kao formulari za vizu ulaska na aerodromu obećane zemlje.

...


Image and video hosting by TinyPic




Kad me jednom upoznaju, odmaknu se korak dva unatrag
i pitaju što nije u redu sa mnom...
Zašto ne izgledam tužno kao moje prekucane priče?
Ja onda recimo kažem da je to zato
što mi se jedino frivolni anđeli čine živima. Ili nešto tako...

Ne želim da itko sazna da život kucam iz mjesta gdje je sve moje.





( tessa ajmoreć k od tesara)



| 08:50 | Komentari (5) | Isprintaj | #

četvrtak, 09.12.2010.

jutarnje ogledalo - oladelgo ejnratuj


__________________________________________________________________________
Image and video hosting by TinyPic


normalne žene simuliraju svoje odraze
stavljaju umjetne trepavice i ravnaju kosu.
pogledaju se ujutro u ogledalo i kažu si
"čestitam! divna si... vodim te na kavu."

neki odrazi nisu normalni pa simuliraju svoje glavne junakinje.
imaju duge trepavice i nered u kosi
i čekaju ih u svojim okvirima
dugo i beznadežno svakoga jutra
dok si ga one kao pišu svoju jutarnju bajku
... o ogledalima.

ponekad ih se generalno pametnije od odraza
može uloviti samo u nekom njihovom dalekom
dahom zamagljenom kutu.

a jutarnje bajke one nisu organizirane dobro kao život
u koji stvari ulaze s kvalitetno prevedenim uputama i upozorenjima
pa još na devet jezika...
za svaki latentno ugroženi mačji život po jedan prijevod Upozorenja,
i u koji stvari ulaze u kompletu s manualom koji je opsežniji
i od svih tričavih bajki koje bi se ujutro dale napisati,
a za koje poslije nema ni vremena ni stručnog kadra
za kvalitetno ga prevesti na recimo vlastiti jezik,
pa eto na vrećici ambalaže jednog kupaonskog zrcala
na kojoj je pisalo
"ne stavljati na glavu, opasnost od gušenja"
i čije sam mjehuriće ispucala u prazno
nigdje nisam pronašla uputu

"pogledati se bar jednom dnevno".

ili bar

"ne tražiti se u njemu praznim očima agnostika."


najteže od svega je zavesti sebe,
ali ja baš uvijek volim tu igru, pa i kad je jako teška



Image and video hosting by TinyPic


pa i kada mi nije jasno
zašto moje ogledalo ne zna koje sam boje


...

kada ujutro ne moram dalje pisati
znam da su mi se misli poklopile sa životom.

elementarna optika ravnog zrcala iz fizike sedmog razreda -

kut upada jednak je kutu loma svjetlosne zrake,

a to je ujedno i jedini lom koji je oćutila jutrošnja bajka
i ostala cijela.
ništa od sedam godina nesreće nažalost.
samo golo simetrično zrcaljenje zrake svjetla...



pogledala se u ogledalu i rekla
"e tu sam te čekala."
i odvela se na kavu...




a ogledala su zbilja moćna stvar.
mogu se recimo naći u svakom toaletu.


( tessa k od tesara)



| 07:28 | Komentari (13) | Isprintaj | #

petak, 03.12.2010.

Oscare, trebam Vas. Opet!




Image and video hosting by TinyPic

Ovo jutro danas me rasturi svaki put.

Jučer je bilo sivo i maglovito jutro, a po granama je popadalo inje... i bila je to samo jedna od pregršt šansi za domaću zadaću koje bi takvo jučerašnje jutro pružalo u nekim drugim vremenima, ali vremena su prva, pa je namjesto opisa jutra s one strane prozora, moj sin svoje retke ispisivao pod naslovom
"Koliko situacija, toliko intonacija".
(sic!)

Ta tema je dakle po meni (sic!) za jednog desetogodišnjaka... a i šire, i zvuči poput štucaja i... uglavnom,
ja ne volim - (sic!).
(sic!) u tekstu je poput mobitela za vrijeme predstave, poput pljuske na licu nedužnog djeteta, poput ležećeg policajca, poput zalogaja koji zaglibi u glibu... grlu, a doći ćemo i bliže grlu jutros, strpljenja samo, pa eto... ako su jutra proteklih godina pripadala stopalima, e naredna će dušu dati dati za giljotine, to je u planu, iako ja nisam njihov autor ni konstruktor ni planer, ali osjećam to kao što se osjeća plan višeg reda u urbanizmu i miris snijega u zraku, a giljotine, što ono znamo o giljotinama, giljotine su revolucija... i Voila!... eto me jutros kako revolucionarno odlučujem koristiti - (sic!) za inače uvijek uravnoteženim doručkom, i odlučujem ne složiti bijelu salvetu u još jedan origami ždrala na slabim koljenima i pridružiti nadi redni broj taj i taj, i odlučujem ne stvoriti valove plavog u vodi u koju ću umočiti i isprati prste prije fino balansiranog objeda, a s njih će onda otpasti plavetni pigmenti u ritmu lijepog plavog valcera, kojeg ću ja onda po sluhu otplesati trotočkama, jer trokorak je to je li, pa uvijek trotočke samo ne točka, samo ne brana, nikad brana na plavom Dunavu pa ni kao zalogaj u uskom grlu. Sve rijeke moraju teći i ne smiju završiti osim u moru, ni presušiti, a pogotovo ne moja, jer kako ću inače plešući zamišljati što ćeš pomisliti kad moje ostavljene plešuće stope kao slučajno pronađeš, hoćeš li se čuditi zašto sam ih ostavila ovdje, hoćeš li pogoditi koje značenje za mene ima prva, koje druga, a koje treća plava mrlja u mojoj trotočki... i koje sam tvoje vrline kojoj od njih nadjenula...

Image and video hosting by TinyPic

e to sve jutros revolucionarno - neću.


I ne da mi se jutros biti fina i mirisna za bečkim doručkom, ja i tako i inače ne plešem po klasičnim normama nego po intuiciji, i više od Dunava ja volim Amazonu i džunglu što zove se Tess, ali stavit ću joj točku danas svejedno, i potrudit ću se sama da mi jedan zalogaj najvažnijeg obroka u piramidi zdrave prehrane zaglavi u uskom grlu i da ga iskašljem bez dlana pred ustima.

A ako mi još kasnije uspije u glib uglibiti neko slovo iz gutljaja juhe s abecedom, ajmoreć ili O... ili W....e onda sam uistinu - (sic!) preko svake svoje mjere.



Image and video hosting by TinyPic



A zadaća. Intonacije su žice mislim... durovi i molovi u grlima... to je moja tema, mislila sam samo tri takta prije (sic!)-a za iskašljavanje i podizanje bunta kod stola, kojeg valjda bez vlastitog imuniteta sada trebam uzimati u pravilnim razmacima svakih osam sati da se razina bunta održi.
Sezona kašlja je, takva su vremena, mislila su moja druga vremena, malo moj bunt ima veze sa mnom.
Go with the flow... pa makar uz grlo.

Predloženu uvodnu rečenicu
Jučer je bilo sivo i maglovito jutro...
koja me danas rasturi svaki put, moj sin je odbacio.
Za deset godina bi mi vjerojatno rekao - Mama ne možeš nadopisati "Jučer je bilo sivo i maglovito jutro" ispred svakog jebenog teksta i onda prigodno završiti u suzama, pa makar hinjenim, dok si ispravljaš tipfelere.

Image and video hosting by TinyPic


Pomislila sam da jedan dan bolovanja i jutro u vlastita četiri zida ma kako romantično zvučalo, ipak gomila problem na probleme u pisanju, i da je uz sav luksuz bivanja doma u petak, možda ipak najlakša zadana tema i ispisivanje uobičajenih redaka Radnog Staža.
Ja sam jučer recimo u Radni Staž neuobičajeno upisala - "limfni čvorovi na vratu". Doktor je napisao dosta toga drugoga. Piše gore od mene.
Iako su limfni čvorovi jako literarni. Na kao ona udubina na mom vratu koji je jer je moj - osjetljiva Ničija zemlja s puno trusnih područja po liniji ošit-grlo, minulih tuga i čežnji, jako čulnih operacijskih šavova i morskih tjesnaca koji se svojataju s raznih strana, ne kao ta rupica na njegovom dnu koju bi Almasy u Engleskom pacijentu, na dan svog bolovanja, nazvao Almasyev Bospor... mislim, ne baš tako literarni.

Ali svejedno... Puno literarniji od upale mjehura na primjer. Ona je recimo samo nedovoljno profinjena istina koja će možda završiti u nekom okrajku mog inboxa kao mračna tajna, ali nikako i nikada neće isplivati u javnosti, osim možda jutros kao - (sic!).
Javnost je ovdje standardno pretplaćena na hinjene suze... to je njena svakodnevna soup of the day s abecedom.

Image and video hosting by TinyPic


Mrzim umjetne trepavice, nacrtane obrve i hinjene suze - piše u svoj dnevnik likinja iz knjige koju ću jednom dovršiti. Potpuno sporedna likinja koja boluje od prenačitanosti Wildeom, upale mjehura i nekoliko dječjih bolesti, ali ima jako lijepe duge trepavice koje joj magle pogled. Pročitala je jučer ovo:

- Čovek vam je kao glavica crnog luka. Uvek pod jednom ljuskom naiđe druga; ljuštite i očekujete bog zna šta, a kad dođete do kraja, na dnu ne nađete nista. Ama baš ništa.
- Ništa? Kažete nista! Luk i voda. A suze? Šta je sa suzama? Suze ste zaboravili, moj gospodine.
(Predeo slikan čajem Milorad Pavic)



i briznula u plač, a ja sam pomislila kako to mora imati neke veze s njom... iako ne kontam baš to - briznuti.
I fuck... sad vidim da ću joj odabrati krivo ime. Ne valjda Suzana... to moram ispraviti. To ću poboljšati kad dođem u situaciju da joj biram omen. Ne smije biti Suzana. To je bar lako promjenjivo.
I tako je ovo što pišem prvih 40 godina samo nedorađena radna verzija.
No trebalo bi onda izbrisati i Wildea iz kliničke slike ... mislim kad već mijenjamo, jer...

pravi prijevod Wildeovog djela, koje u podnaslovu nosi "A Trivial Comedy for Serious People", je -

Važno je biti iskren.

Image and video hosting by TinyPic
(sa slovom manjka u iskrenosti... by tessa k)


Važno je biti Earnest, a da pri tom uopće nije bitno zvati se Ernest...
Važno je biti Suzna, a da pritom uopće nije bitno zvati se Suzana.

Image and video hosting by TinyPic



...

napisala mi je B. neki dan...

znaš kako svaka ovulacija ostavlja trag/ožiljak na jajniku? tako nekako ostavljaju i ljudi tragove na srcu. neki pliće, neki dublje. ciklički nas podsjete da smo živi i da osjećamo. nije to baš tako loše. iz traga na jajniku se rodi novi život ponekad. iz traga na srcu se rodi žena koja ima srce kojeg nudi da mu ostavi tragove. i nisam se usudila pitati, no ako ti je neka beštija slomila iznova srce, izmlatit ću ga, psa mi.
a ako si ti mene htjela pitati, a nisi se usudila, da ovuliram. možda i evoluiram. konačno!




S. mi je opet rekao jučer da je tek nakon laserske operacije oka ponovno počeo plakati od luka
... da te medicina ponekad ipak vrati tvojoj pravoj prirodi.


I pitam se... može li se to dogoditi meni. Evolucija. Ili da me medicina vrati mojoj pravoj prirodi. To pruža nadu. Možda napokon prigrlim svoju mračnu stranu.


Ono što znam je da je grlo zadnja linija obrane koju je sporedna likinja pustila braneći svoju bajku... zato jer je situacija tražila tu intonaciju, ali kao dvanaesta digresija ovdje koja nije numerirana nada u obliku ždrala složena od svilenog papira u pristojnom ženskom krilu, nego je zgužvana kukavica ispala iz što drugo nego - kukavičjeg jaja -

sljedeću bajku neću graditi više od svoga rebra.

Tko želi u bajku neka donese vlastito. Pa ćemo pustiti kliničkoj slici da se razvije.

Image and video hosting by TinyPic


A ti Suzana, vrati se za stol i napiši tu juhu do kraja... Do zadnje žlice!

...

Sve je žuljalo, smetalo u vječnom pokoju kad mi je vjerna čitateljica pozvonila u Šestu dimenziju-
Oscare, trebam Vas. Opet!


Image and video hosting by TinyPic



( tessa k od tesara)

| 14:21 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se