Ja volim stubišta
...iako ispada da se uglavnom koristim ljestvama,
a arhitektica
uvijek sposobna od jedne linije manjeg otpora
uspješno napraviti dvije,
imam taj neki bug...
nulla dies sine linea
precizno - dva.
No valjda zato,
kad već uporno generiram džunglu na asfaltu...
znam si i stvoriti dom s dimnjakom, pticama i drvetom...
from scratch...
mislim, ako mi zatreba...
kad mi zatreba...
precizno - jednom.
______________
______________
I volim matematiku,
no koja sve ljubavi izdam prije ili kasnije...
jer uvijek ima neka
ljubav b > ljubav a,
ja sam davno odbjegla i odmetnula se od brojeva,
i geometriju života rješavam riječima ...
a ta
ljubav b prema riječima
ispade jedina nenadvećiva,
precizno... drugi bug.
(Koliko su tanke granice između nenadvećivih ljubavi i njihovog naličja
o tome govori neka druga teorija...)
I mogu vas naučiti nešto o Geštaltu oblika;
recimo...
četiri točke oči će uvijek vidjeti kao kvadrat,
same popunjavajući onim što nedostaje.
Zamislite samo što je tek srce u stanju...
Ovo sa srcem je iz mog Geštalta...
odmetnuto srce vidi pogotovo -
zamućeno
iskrivljeno,
pa recimo trotočke nadopunjuje u šesterokute...
ne, ovo je ipak
crtica iz života mislim...
a onda, srce je li, recimo razmrsi sve zapetljane linije između razbacanih točki
u samo jednu razlučivu crtu...
i s treskom zatvori kružnicu da više ne može unutra
nikada!
... do prve sljedeće kružnice čija je površina
a na kvadrat
__2
a
a dijagonala
a korijena iz dva.
Zato nikad i nisam naučila pisati u ravnim linijama
dok
nullam dies sine linea
... jer volim da mi remete moje krugove
moje molove...
moje durove...
(notno crtovlje by tessa k)
I što još reći...
Dok linijama prediva besmisla pribirem rasute konstelacije
ja vjerujem u sve crtice kojima svom kozmosu izmišljam konture,
ali moje ime ipak nije -
Djeco Ivica se zovem
jer je jedino u što sam van linija sigurna to da je
Važno je zvati se Ernest
(Geometrija života
by Oscar Wilde),
pa su s tim u vezi - moje koordinate -
Svaka Tessa gleda u nebesa...
pa s tim u vezi...
precizno živim u oblacima,
a stopala ostavljam u Ničijoj zemlji
...vlastitoj Zemlji Crtica.
Volim stubišta... kažem
no jutros,
na standardno vrtoglavom
ups and downs,
napokon nije trebalo misliti koju stepenicu zvučno nagaziti,
koju preskočiti,
koje tri preletjeti, a na kojoj se zaustaviti s dvije noge i predahnuti.
Napokon nije trebalo misliti ...
Jutros sam napokon dobila štenge s uputama.
(
tessa k od
tesara)