//Kamenčić
|
nagazio sam ga na cesti kako li je tamo dospio? |
//Kiosk
|
moderni svjetionik za sve one u mraku noći ...što traže pljugu ili cugu... |
//Kad se spuste oblaci
|
pogledao sam kroz prozor ...prema sljemenu... netom je pala kiša ...i njen miris je ostao visiti u zraku... puhao je nježni povjetarac ...malčice prohladan... doletio mi je ...sasvim nenametljivo... vidio sam teško, sivo nebo ...u oblacima... što je zagrlilo netom opranu planinu ...poput kućnog ogrtača... da ju zaštiti ...od naših malenih pogleda... |
//Budilica
|
ne mogu bez nje a tako ju želim razbiti smrviti u male komadiće izvući svaki tik i zatrti svaki tak ...u društvu je zabilježen porast agresivnosti... |
//12
|
ja sam 12 a ja sam broj 3546, ne hvalim se što sam veći broj od 12. by moj mali brat (8 god) |
//Povratak kući
|
uz cvrkut ptica pažljivo guram ključ u bravu pazeći da nikoga ne probudim |
//Zaigrani
|
hajmo igrati biljar ti si na potezu gađaj crnu osmicu Zemlju? da. |
//Ulične lampe
|
vraćam se kući nakon još jedne pijanke mrak je ali utjehu mi pružaju visoki stupovi puni neona što strpljivo stoje i čekaju pazeći da mi se putem što ne dogodi |
//Gitara
|
okrhnuti vrat sa metalnim žicama koliko će još dugo morati trpiti dim i prljave ruke |
//Nadvožnjak
|
izgledao je tako moćno i veliko... betonski ponos socijalizma. a kada sam pogledao izbliza vidio sam kako šutljivo trpi rijeku što se puna crvenih svjetala lagano gubi prema istoku... |
//Sjene
|
hodao sam u mračnoj noći svjetla su hodala sa mnom a ja sam vidio same tanke sjenke kako lagano prolaze pored mene... |
//Pločnik
|
grubi kameni asfalt po kojem hodam pretvara se u mutnu rijeku što lagano prolazi ispod mojih nogu prateći ritam mojih koraka poput nekog starog prijatelja kojem je uvijek drago kad me vidi |
//Burek
|
hladno jutro je uhvatilo mlade pijane ljude oni su mu bježali otvorili su vrata i rekli: mi bi jedan ...s mesom... |
//...
|
zdravo pozdravila je kiša novi dan juče kao zvono odjekuje sjenke na granama vise u divljini gladna djeca žedna ljubavi mogli bismo sanjati zauvjek zaboraviti buđenje u hladnom jutru žene čuvaju tajnu koja se krije u sjenama drveća nadasve ispružena na dlanu zaključana srca prestaju da se smiju guest poem by Jimbo |
//Kiša
|
sivi oblaci i mračan dan tisuće kapljica su završile putovanje ...spava mi se... |
//Strelica
|
pitao sam je kuda da idem... nije mi odgovorila. lijeno je ispružila šiljak gdje su joj rekli i nastavila se smijati meni. |
//...
|
tako puno hrabrosti treba da budes veliki čovjek i veliki duh. (...ove riječi posvećujem Karolu Woytili...) |
//Semafor
|
nije mi jasno... zašto te lijepe, šarene boje shvaćaju tako ozbiljno? |