Nepoznati Zagreb

Svilkovići, odvojak. Snimio: Vanja

Oznake: svilkovići, Savska Opatovina, KONTEJNER, Otpad, staklo, zeleno

Snimio: Vanja


Do prije nekoliko godina su streličari za svoje treninge koristili jedno od slobodnih zemljišta istočno od Petrovaradinske ulice, jugoistočno od Prečkog i zapadno od Jarunskog jezera ... no, već ih dugo nisam tamo vidio. Ali, baš danas sam slučajno naišao na njihovo novo vježbalište, zapadno od Savske Opatovine, tek stotinjak metara južno od Ljubljanske avenije. Izgleda posve ugodno uređeno ...



Snimio: Vanja

Oznake: streličasrtvo, Savska Opatovina, Ljubljanska avenija

Savska Opatovina, plakat postavljen prije nailaska Corona virusa. Snimio: Vanja


Iako vjerojatno već znate o čemu ću pričati, ipak naznaka za sami početak: Neću govoriti o odjelu za grafički dizajn osnovanom 1984. u okviru pokreta Neue Slowenische Kunst ... već o našoj sadašnjici. A za vas koji ćete ovo čitati za godinu, dvije ili pet, još jedna napomena - ovaj post pišem u jeku svjetske pandemije Corona virusa, već desetak dana su zatvorene državne granice, zatvorene su sve trgovine koje nisu nužne za preživljavanje, ugostiteljski objekti i većina uslužnih radnji, prije 4 dana je zaustavljen zagrebački javni prijevoz, otprije 2 dana nije više dozvoljen izlazak iz mjesta boravka u cijeloj Hrvatskoj, socijalni kontakti u realnom svijetu su svedeni na minimum ...

A uz sve to, prije 3 dana se u Zagrebu desio potres, najsnažniji u posljednjih 140 godina, koji je još dodatno unio nemir i strah u živote Zagrepčana.

I, sad dolazimo do poruke sa ovoga plakata:
Osjećate li se, vi koji čitate ovaj post ovih dana, glamurozno?
Sumnjam.

Živite li svoja pravila?
Hm, sumnjam da će itko od vas na njega odgovoriti pozitivno (eventualno bi to mogao učiniti Pavle Kalinić ...... ).

I, vjerovali ili ne, čak većina od nas pokazuje puno razumijevanje za ovo ne-glamurozno vrijeme kada ne živimo po svojim pravilima. Razumijemo (ili pokušavamo razumjeti) zašto su ovakva pravila nužna, ponašamo se u skladu sa njima ... i, najveće nam je sad pitanje - dokad ćemo tako?
Prijeti li nam ovakav život još samo 3-4 tjedna?
Ili možda čak 3-4 mjeseca?
Ili ... pišem ovo sa zebnjom u srcu ... možda i (puno) duže?
Pa ćemo se pretvoriti u virtualne "duhove", u društvo u kojem će se ljudi bojati međusobnih susreta, rukovanja, zagrljaja, zajedničkih aktivnosti ...?

Tvorci reklama će se već dosjetiti nekom novom propagandnom triku pomoću kojeg će potaknuti (realnu ili virtualnu) kupnju ... ali mene više brine hoćemo li se mi, kao društvo, kad završi ovakvo izvanredno stanje "dosjetiti" nekom novom opuštenijem životu?

Jer, ovaj vanredni "novi kolektivizam" (možda bi nas sve ovo moglo čak podsjetiti na nekakav vid komunizma, žrtvovanje pojedinačnih ciljeva radi viših zajedničkih ciljeva?) je (jedina) dobra stvar za ovakve trenutke, ali ne bi bilo dobro da nam to pređe u naviku kad ti trenuci jednog dana prestanu ...

Oznake: reklama, Corona, epidemija, potres, Savska Opatovina, društvo

Nas sakupljača ima posvuda.

Neki od nas (recimo ja) skupljaju samo određene stvari - koje ponekad mogu biti vrlo bizarne.
Recimo, mene uvijek uveseljavaju stari i neobični natpisi u javnim prostorima, uvijek ih rado snimim (to ste uostalom već uočili na blogu).
A, kao što ste vidjeli u prethodnome postu, sakupljao sam i prazne bočice od pelinkovca kako bih napravio to što sam napravio za akciju "Art na cestu".

Neke drugi sakupljači se uopće ne ograničavaju već sakupljaju SVE. I to štogod vi, ja ili bilo tko drugi mislio o tome.
A ide im na ruku ako to SVE mogu negdje i odložiti odnosno od toga SVEGA načiniti nešto.

Pogledajte kako izgleda sjedište (boravište?) jednog takvog sakupljača koji se smjestio na čistinu unutar šikare na zapadnome dijelu Savske Opatovine, tik do savskog nasipa nedaleko Jankomirskog mosta. Nisam ulazio unutra (i zbog natpisa da unutra vlada oštar pas, a i zato što sam smatrao da to nije pristojno), no pogled kroz živicu (nisam ga snimio) govori da se ta oaza SVEGA proteže na više od 100 metara prostora duž te enklave unutar šikare. Pitam se, pitam se, čega li tu sve ima unutra???

A, kad sam se okrenuo, s druge strane nasipa me je dočekala velika praznina, kakva već vlada na tim područjima između Rijeke i Nasipa ... kakva suprotnost!

I, ne mogu reći koji mi je prostor draži (ili manje drag) od ta dva - ovaj nakrcani svime i svačim, lijevo (gledano nizvodno) ili onaj prazni, desno (vidljiv na posljednjoj fotki).

A vama?



Oaza SVEGA unutar ničega - uz savski nasip, nedaleko Jankomirskog mosta. Snimio: Vanja


Tu ima zaista SVEGA. Snimio: Vanja


Ima tu i oglasa ... Snimio: Vanja


A sa druge strane nasipa caruje prostor posve suprotnog dojma - praznine. Snimio: Vanja

Oznake: sava, nasip, jankomir, Savska Opatovina, smeće, sakupljač

Rotor na raskršću Zagrebačje avenije i Savske Opatovine, kod City Centar One West trgovačkog centra. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Kao raritet i bizarnost za kraj, kad sam već kod Savske Opatovine, samo 6 ulica "preživljava" susret sa Zagrebačkom avenijom tj. zapadnim dijelom zagrebačkog "autoputa", a to su sa istoka na zapad Zadarska ulica, Selska cesta, Zelengradska ulica, Peščanska ulica, Rudeška cesta i Savska Opatovina. Svih tih 6 ulica živi pod tim imenom i sjeverno i južno od Autoputa, ali na posve čudne načine.

Zadarska ima kućne brojeve i sjeverno i južno, ali sa sjeverne strane ne postoji sama ulica, samo zgrada.
Selska cesta itekako postoji i sjeverno i južno, provozna je, ali sa južne strane (kud je probijena tek poslije drugog svjetskog rata) nema niti jednog kućnog broja.
Zelengradska je kratka ulica sa dva mala ficleka sjeverno i južno, nema spoja između tih komadića.
Peščanska je također nepovezana, u dva komadića.
Rudeška cesta je jedina puna, prava i cjelovita kao ulica i sjeverno i južno.
A Savska Opatovina je čudo od ulice, na jugu pravo selo, poslije pravo trgovačko predgrađe, zatim opet nekoliko kuća seoskoga štiha ....

Oznake: Savska Opatovina, bicikl, Sjene

Kod Savske Opatovine. Snimio: Vanja

Oznake: Savska Opatovina, vježbanje, nasip, sava

Savski nasip na dijelu kod Savske Opatovine, nailazim na prirodni fenomen .... Snimio: Vanja


Susrećem alternativno izgledajuću ekipicu koja se ulogorila ispod nasipa ... Snimio: Vanja


Odoh i osvrnuh se ... Snimio: Vanja

Oznake: nasip, vatra, di, roštilj, Savska Opatovina

Obilne kiše koje su protekloga tjedna nakon duuuugo vremena podigle Savu sve do vrhova nasipa donijele su smrt savskim paradajzima koje je mutna matica rijeke odnijela tko zna kuda ... Vjerujem da će vas zanimati priča o njima!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prije mjesec-dva pričala mi je Bubamara šarena da je tokom šetnje s prijateljicom na jednom od savskih sprudova primjetila puno malih biljčica paradajza. Zaintrigirala me je ta pričica i nagađali smo kako li su ti paradajzi uopće došli tamo i to još u tolikom broju - bilo ih je puno i živahno su rasli po šljunčanom sprudu tada vrlo niske Save.

U međuvremenu se razina rijeke dizala i spuštala, a mi smo posve zaboravili na te paradajziće ... da bi ih se ponovo sjetili prije 15-tak dana, taman prije ovih posljednjih velikih padavina. Pa, rekosmo, ajd da mi to pogledamo!

Prošetali smo se do rijeke i, zaista, paradajzi su još bili tamo! Tok vremena i smjena godišnjih doba postarali su biljke i stabljike i lišće su već bili gotovo posve suhi - no, plodovi su još uvijek bili tamo, zeleni i tek poneki sa natruhama žućkaste boje. A pitanje kako su sve te biljke došle tamo i dalje ostaje - imate li vi neku ideju?

Kako god bilo, i biljke i plodove je sad otplavila visoka voda .. ali ću slijedeće godine sigurno pogledati hoće li taj sprud pored šuma Savske Opatovine ponovo biti pun mladih paradajzića!



Pogled sa spruda uzvodno ... Snimio: Vanja


Pogled sa spruda nizvodno ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Neobičan pogled na nebodere Srednjaka sa savskoga spruda. Snimio: Vanja

Oznake: Savska Opatovina, sava, sprud, paradajz

Ovog je petka (14.10.2016., sastanak u 17:30 kod otpremnikove kućice na okretištu tramvaja Prečko) na programu još jedna šetnja vezana uz projekt "Mapiranje Trešnjevke", iz ovojesenskog ciklusa "Posjetimo trešnjevačko susjedstvo", kojom ću sve zainteresirane povesti područjem jugozapadno od Trešnjevačkih zapadnih granica.

Najzapadniji trešnjevački kvart Prečko je administrativno pripojen Trešnjevci 1974. godine kod reforme lokalne samouprave i granica Trešnjevke na tome području prolazi sredinom polja između ulice Svilkovići i Savske Opatovine sve do korita rijeke Save. Dakle, šetnju ćemo započeti na krajnjem trešnjevačkom jugozapadu i njom ćemo posjetiti Savsku Opatovinu i njoj okolne gotovo nenaseljene prostore!



Prizor s južnog dijela područja Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Pogled na trgovački centar City Centar One West, teško je zamisliti veći kontrast ... Snimio: Vanja


S druge strane se u daljini među topolama nazire reklama trgovine Lesnina ... Snimio: Vanja


Mjesto odmora za umorne vrtlare ... Snimio: Vanja


Niz plastenika na sjevernom dijelu nedaleko naselja. Snimio: Vanja



Možda niste znali - taj predio grada je vrlo vjerojatno bio naseljen već za dolaska Slavena (u nedalekom Donjem Stenjevcu su pronađeni nalazi iz 7. stoljeća), dok povijesni zapisi govore da je u neposrednoj blizini Savske Opatovine plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, no već se 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu.
(više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni pregled)

Sve u svemu, uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas samo u imenu naselja i ulice Savska Opatovina, dok o postojanju crkve koliko znam, nema materijalnih nalaza. Što se pak novije povijesti i današnjeg vremena tiče Savska Opatovina je jedan od najmanjih zagrebačkih kvartova i vjerojatno i jedan od najmanje poznatih. Ulica toga imena se nekad pružala sjeverno gotovo do visine današnje Šoljanove ulice, istočno se od nje do nekadašnjeg seoskog dijela Španskog (danas iza zgrade Galerija nova) odvajala ulica Kotarnica, a prema Stenjevcu je vodila ulica imena Dolina od koje još uvijek postoji mali krajičak kod završetka Ulice Ivane Brlić Mažuranić). No izgradnjom trgovačkog centra City Center One West (2006.) njen je sjeverni dio nestao sa lica zemlje. Bilo je tamo nekoliko malenih obiteljskih kuća okruženih poljima i livadama, a sama ulica je na tome dijelu bila neasfaltirana. Sa južne je pak strane ta ulica još uvijek u gotovo istom obliku u kojem je bila i nekad uz iznimku što se umjesto nekadašnjeg običnog semaforiziranog raskršća od 2006. nalazi podignuti kružni tok, a za izgradnje prilaznih cesta već spomenutom trgovačkom centru asfaltiran je odvojak koji ulicu spaja sa Svilkovićima i tako omogućuje prilaz i sa istočne strane. Naselje još uvijek ima pretežno seoski izgled, uz kuće poredane uz jedinu ulicu, velike vrtove, gospodarske zgrade. U cijeloj ulici se nalazi tek jedna useljena stambena zgrada visine tri kata te još jedna koja nije dovršena. Za izgled je karakteristično malo proširenje u sredini ("trg") na kojem se nalazi raspelo sa dvije klupe te mnoštvo plastenika u kojima se uzgaja povrće za zagrebačke tržnice.
(zanimljivo je da se tlocrt naselja kao i njegova veličina nisu značajnije promijenili tokom posljednjih stotinjak godina, provjerite na priloženim kartama!)



Isječak iz karte izdane 1880. godine.


Dio karte izdane 1914. godine.


Dio karte iz 1932. godine.


Dio plana grada Zagreba iz 1965. godine.


Dio plana iz 1965. godine.


Dio plana grada iz 1978. godine.


Savska Opatovina se nalazi unutar vodozaštitnog područja Stara Loza, vodocrpilište se nalazi nešto zapadnije, u smjeru potoka Dubravice koji meandrira tim područjem prije finalnog utoka u Savu. Na tom velikom području oivičenom sa sjevera Ljubljanskom avenijom, na istoku granicom Trešnjevke kod Prečkog i na jugu i jugozapadu rijekom Savom nalazi se tek nešto manje od 100 kuća u toj jedinoj asfaltiranoj ulici čitavog područja. Cijeli bi se taj predio mogao ugrubo podijeliti na dva dijela - južni dio, uz savski nasip, koji je obrastao šumom i gustim grmljem i koji je vrlo teško prohodan jer se nekoliko staza koje vode kroz njega mogu proći tek u zimskom periodu kad se povuče vegetacija, te sjeverni dio, koji je prekriven poljima i livadama, velikim dijelom zapuštenim. Koliko se iz starih karata (npr. na karti iz 1880.) može opaziti, pravokutna mreža kolskih puteva na tome dijelu potječe još iz doba kada je taj dio vrlo vjerojatno pripadao dvorcu Jankomir (u kojem je danas smještena Psihijatrijska bolnica Svetog Josipa)

Zanimljivost južnog šumskog dijela je raznolikost vegetacije (neki dijelovi pomalo liče afričkim savanama!) u kojima negdje prevladavaju agacije, negdje topole, negdje glog ... te meandri potoka Dubravice koji zapravo nestaje u tome području jer se on u Savu izlijeva tek nakon kiša. Taj je dio ipak lako dostupan i autom jer se u središtu Savske Opatovine od te ulice odvaja makadamski put (prohodan za automobile) koji kroz šumarke i guštare vodi prema savskom nasipu te dalje do prostora kojeg koristi Paintball klub.

Za razliku od južnog dijela, sjeverni dio je nedostupan autom i kolske puteve je moguće prijeći jedino biciklom odnosno traktorom. Na žalost, tim putevima nije moguće doći sve do Save zato što ne postoji prijelaz preko potoka Dubravice.

Ako vas zanima više detalja o tome području pogledajte i slijedeća dva posta s mog bloga koji se njime bave, a, naravno, pozivam vas i da dođete na šetnju u petak gdje će biti još više govora o raznim zanimljivim detaljima toga područja!

Amazona pred našim vratima

Potočna arheologija: Potoci Dubravica i Borčec/Orešje

Oznake: Savska Opatovina, šetnja, mapiranje trešnjevke

Tko kaže da su mačke u veljači razdražljive?



Savska Opatovina. Snimio: Vanja

Oznake: mačak, Savska Opatovina, Sunce

Džungla Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Vjerujem da je većini vas poznat pojam „džungla na asfaltu“, no danas nemam namjeru baviti se gradskim temama i džunglama, već onim prigradskim. Pretpostavljam da većina vas zna gdje se nalazi Savska Opatovina, ali vas je malo zaista i bilo u tom gradskom kvartu koji se nalazi daleko na jugozapadu grada, u onom „džepu“ s kojim se bivša općina Susedgrad naslanjala na rijeku Savu. Savska Opatovina je maleno naselje, sastoji se tek od jedne glavne ulice sa nekoliko kratkih odvojaka, i život se tamo odvija više seoskim nego gradskim ritmom. Dok ostali kvartovi uzdišu pod teretom novogradnji, ovdje se nalaze tek dvije male zgrade, dok ostatak naselja predstavljaju obiteljske kuće i to pretežno manje. Oko naselja se nalazi mnoštvo vrtova od kojih dobar dio uroda stiže na gradske tržnice ... a iza njih se nalazi zagrebačka džungla.

Taj teren zapravo predstavlja vodozaštitnu zonu crpilišta Stara loza koje je već duži niz godina izvan sustava opskrbe pitkom vodom zbog pronađenih zagađenja, a odlikuje ga „poluprirodna“ poplavna šuma (poluprirodna, zato jer se ona s vremena na vrijeme sječe) koja se pretvara u močvaru u doba visokih voda (kao recimo ove veljače). Kroz nju vodi makadamska cesta kojom se može doći do savskog nasipa i nedalekog paintball igrališta i nekoliko staza, no ostatak je gotovo izvan domašaja ljudske ruke zbog gustoće vegetacije – tim se predjelima može proći samo zimi i u rano proljeće, kada grmlje još nije zazalenilo, a ljeti se oni pretvaraju u pravi gustiš. U sredini tog gustiša se nalaze ostaci savskih rukavaca koji predstavljaju završetak toka potoka Dubravice. Ako se sjećate, prije dosta vremena sam svojim postom ispratio taj potok od Aleje grada Bologne sve do Ljubljanske avenije uz koju se nalazi dobro poznato jezero koje je carstvo za sve ribiče ovog dijela grada. Ali, potok tu ne nestaje već se jedva opazno pruža i južnije prema Savi i kroz niz, za suše nespojenih, rukavaca. Postoji čak i njegov odvod (sa zaštitnim ventilima, radi sprečavanja ulaza savskih voda) koji cijevima prolazi ispod savskog nasipa nedaleko prije spomenute ceste kojom se od Savske Opatovine dolazi do nasipa.

Možda niste znali da je upravo na tom predjelu u srednjem vijeku plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas u imenu naselja i ulice Savska Opatovina.
Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, a 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu. (nešto više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni dio.

Ali, vratimo se mi u današnjicu – od samostana već stoljećima nema ni traga ni glasa, no prije dva tjedna uputila se mala, ali hrabra ekipa na šetnju kroz te slabo poznate i teško prohodne prigradske predjele. Cilj nam je bio pronalaženje korita potoka Dubravice i po mogoćnosti izlazak na Ljubljansku aveniju u blizini vodocrpilišta nedaleko hotela Holiday. Do crpilišta nismo stigli, no svejedno smo nakon šetnje bili vrlo zadovoljni postignutim jer smo ne samo otkrili rukavce koji predstavljaju korito Dubravice već smo i otkrili zanimljiv sustav staza kojima se prvenstveno koriste ribiči i igrači paintballa.
Neću vas gnjaviti detaljima staza i prirodnog obilja kojeg smo vidjeli već uživajte u fotkama!

(zahvaljujem se svim kolegama-istraživačima na ugodnome društvu, a Mladenu još i na pripremi karata i GPS tragu!)



Predio Savske Opatovine kako izgleda na ortofoto karti. Priredio: Mladen


Prema nasipu. Snimio: Vanja


Ulazak u šumu sa istočne strane. Snimio: Vanja


Boce u koferčiću iz tko zna čije raritetne zbirke. Snimio: Vanja


Priroda pobjeđuje otpatke civilizacije – u mahovinu obučena odbačena cipela! Snimio: Vanja


Na stazi … Snimio: Vanja


Odraz močvarnog duha … točnije duhice. Snimio: Vanja


Sunce se polako spušta kroz žbunje. Snimio: Vanja


Spasitelj iz naših redova. Snimio: Vanja


Paintball tereni, puno veći no prije nekoliko godina ... Snimio: Vanja


… čak su napravili i drveni tenk! Snimio: Vanja


Prostor je lijepo uređen, imaju čak i male svlačionice, streljanu, stolove za roštilj … Snimio: Vanja


U blizini paintball igrališta se nalaze i ispusti vode u Savu, no oni su gotovo cijelo vrijeme suhi … ipak, tu su za svaki slučaj ventili koji sprečavaju ulazak savske vode u prostor iza nasipa. Snimio: Vanja


Biciklistička … Snimio: Vanja


… trkačka … Snimio: Vanja


… i šetačka idila na nasipu. Snimio: Vanja


Zabilježeni trag naše šetnje, zabilježio i priredio Mladen.

Oznake: Savska Opatovina, šetnja, džungla, sava, rukavci