Nepoznati Zagreb

28.04.2017., petak

Potok Bliznec - nekad i sad (Jane's Walk šetnja, svibanj 2016)



Početak šetnje, krećemo u smjeru retencije Jazbina. Snimio: GP


Nekad ljudi i događaji prolijeću pored nas nevjerojatnom brzinom i pokušaji da ih zaustavimo u danom trenutku često budu bezuspješni i iza njih ostanu samo blijeda sjećanja koja s vremenom postaju sve blijeđa i blijeđa. Upravo se to desilo sa nekima od šetnji koje su održane u svibnju 2016. u sklopu manifestacije "Jane's Walk day". Proljeće mi je uvijek nakrcano raznoraznim zbivanjima, a prošle je godine sve to bilo izraženo još mnogo više tako da su se događaji, na privatnom, poslovnom i svakom drugom planu, smjenjivali brzinom svjetlosti ...

... ali, bilo bi šteta da se zbog te brzine izgubi sadržaj nekih od tih događanja jer smatram da bi bilo vrijedno zapisati ih, barem sada, ako to već nisam učinio tada kada su bili vrlo svježi.

Stoga, vratimo se u mjesec svibanj, u subotu 14.05.2016., kada sam zajedno sa kolegicom Anitom Končar iz Centra za kulturu Maksimir poveo šetače uzduž potoka Blizneca, od njegove retencije u dolini između Dotrščine i Gornjeg Bukovca pa sve do Maksimirske ceste. Posebnost te šetnje nije bila samo kiša koja nas je pratila gotovo od prve minute šetnje pa do njenog kraja (sve ostale prošlogodišnje šetnje su protekle po lijepom vremenu!) već i činjenica da je taj kvart kojim je šetnja prolazila zapravo moj rodni kvart - dakle, sve priče koje sam ispričao tokom šetnje nisu priče koje su doputovale do mene preko drugih kazivatelja, već događaji u kojima sam i sam osobno sudjelovao, pričani iz prve ruke, pa su, rekao bih, tim vrednije ... i zato što za mene osobno one imaju određenu sentimentalnu vrijednost, ali i zato što ih svako prepričavanje donekle odmiče od stvarnog događanja, dodaje novi sloj boje koji prigušuje onu originalnu.

Slijedeći tekst je mješavina izvještaja sa šetnje popraćenog podacima o zanimljivostima kraja kroz koji smo prošli i mojih osobnih priča za koje bih želio da ostanu zabilježene barem u ovoj formi, kao dokumenat jednog vremena kada je život u predgrađu (što je dotični kraj bio i nekad i sad) bio bitno drugačiji, ne samo zbog protoka vremena već i fizičkih promjena koje su se dogodile u krajoliku doline Blizneca. Potok Bliznec je nekad bio tek jedan od mnogih prigradskih potoka koji je vijugao svojom dolinom stotinama zavoja i tokova, dijelom zato što je nekad (u doba prije mojeg rođenja) bio korišten i za pogon mlinova, a dijelom i zato što on takav vijugav nije nikom smetao i ljudi oko njega su se prilagodili toj njegovoj zavojitoj naravi. On je danas u cijelom svom "prigradskom" toku "kanaliziran" i njegovo današnje lice niti najmanje ne liči onome iz 70-ih godina kada sam preko njega prelazio bar dvaput dnevno, na putu između svoje ulice Čret i Osnovne škole "Viktor Bubanj" (danas Osnovne škole Bukovac) koju sam u to doba pohađao.

Na početku evo osnovnih podataka o potoku Bliznecu. On izvire skromnim izvorom malko ispod lugarnice kod rascjepa sljemenske ceste (nekad se to mjesto zvalo "kod Željezničara" zbog istoimenog planinarskog doma koji je već dugo zapušten, a sada je Lugarnica mjesto poznato po dobroj hrani) i spušta se do bliznečke pilane koja se nalazi uz početak stare ceste koji vodi prema vrhu Medvednice. Nakon toga potok teče uz ulicu Bliznec, prolazi ispod Markuševečke ceste i kroz zapadne dijelove Bačuna. Potom slijedi ulicu Jazbina dolinom između Remeta i Dotrščinske šume (gdje se i nalazi retencija i gdje je bio početak šetnje), prolazi uz naselje Čret, približava se Maksimirskoj šumi uz koju teče s njene istočne strane sve do Maksimirske ceste gdje je naša šetnja i završila. No, Bliznec i dalje nastavlja svoj tok, ne više kroz zelenilo i uz šume, već u podzemlju. Na taj način prolazi kroz Ravnice, provlači se ispod pruge i Branimirove ulice i nastavlja podzemnim tokom sve do Ulice grada Vukovara gdje otvorenim tokom teče prema Kozari boku gdje se ulijeva u kanalizaciju, tzv. Drek river, s kojim nastavlja put do utoka u Savu kod Ivanje Reke. Treba spomenuti da je koridor potoka na podzemnom dijelu kroz Ravnice i Borongaj slobodan i bilo bi ga moguće upotrijebiti za razne namjene, recimo šetalište i biciklističku stazu koja bi spajala sjever i jug grada, podsljemensku zonu i okolicu rijeke Save - vidi OVDJE tekst o iščezlom potoku sa bloge te OVDJE moj tekst na web portalu "Pogledaj.to" u kojem sam detaljnije pisao o toj temi.



Popeli smo se na vrh retencijske brane. Snimio: GP

Pogled na tok potoka kroz retenciju između Dotrščinske šume (desno) i šumaraka prema Remetama (lijevo).
Snimio: GP



Počela je kiša ... Snimio: GP


A sad o šetnji!

Toga nam dana vrijeme baš i nije bilo naklonjeno, iako je prognoza najavljivala cjelodnevnu kišu sredinom dana se naoblaka ipak raskinula i zasjalo je sunce tako da je na sami početak šetnje stiglo čak neočekivanih 15 šetača, no crni oblaci koji su nailazili su najavili nastavak kiše koja je i počela nekoliko minuta nakon početka šetnje i pratila nas je sve do završetka. Šetnju smo započeli na nasipu retencije Jazbina, najvećeg vodoprivrednog objekta tog tipa na području Zagreba, koja je u potpunosti izmijenila nekadašnji izgled potoka i njegove okolice.

Nakon prvih riječi o potoku Bliznecu i naselju uz njega pale su prve kapi kiše (tek pridošla ekipa TV Jabuke snimila je kratki prilog i zatim se pod prijetnjom pljuska morala povući u auto), a kolona šetača je otvorila kišobrane i povukla se u zaklon šumarka kako bih ispričao neke od priča o mojem djetinjstvu i školovanju. Naime, ulica Čret i okolni predjeli, uključujući i okolicu potoka Blizneca (poznatijeg među kvartovskim pučanstvom kao Mrzljak) su zapravo moj zavičaj, a kuća u kojoj sam sa roditeljima i sestrom proživio prvih 30 godina mog života se nalazila na nedalekom brežuljku Fazanovcu na koji vodi ulica Čret. S potokom sam se družio svakog školskog dana barem dvaput, na putu do i od osnovne škole na Bukovcu, do koje smo mi iz kvarta imali dobrih pola sata hoda. Ali, umjesto da do škole odemo ulicama često smo priječili put raznim prečicama preko livada, polja, šumaraka i voćnjaka, a gotovo sve te kratice su uključivale preskakanje potoka ili prelaske preko brvi. U to doba nije bilo puno mostova - ulice Korana i Melinišće su imale tek uski pješački mostić, bez ograde, koji je u snježno doba bio teško prohodan, dok su vozila potok prelazila gazom. Za velike vode, potok se nije mogao preći već je trebalo ići do najbližeg cestovnog mosta, na ulicu Gornji Bukovac kod Svetošimunske ulice.

Retencija se u GUP-u nalazila još odavna, a sagrađena je tek krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Uz nju je planiran nastavak Avenije Gojka Šuška (nekada Izviđačke aleje) koji je trebao dolinom potoka voditi do Gračana, no, kako se sad čini, vjerojatno još dugo neće biti sagrađen. U moje školsko doba, prije gradnje retencije, taj je kvart kojeg su činile ulice Čret i Jazbina i niz uličica (Jazbinski odvojci I-XI i Jazbinski gajevi I-II) životario na rubu nekadašnje Mjesne zajednice Bukovac. Nije tu bilo vode, kanalizacije niti telefona, asfalt je stigao 1968. u Čret, nešto kasnije u Jazbinu, nije bilo trgovine, čak ni gostionice ... Tek se odvajanjem kvarta u posebnu mjesnu zajednicu (MZ Dotrščina) oko 1978 počelo sa većim promjenama, voda i kanalizacija su uvođene 1980.-1985., a telefon je stigao oko 1995.

Kvart u to doba nije imao puno znamenitih stanovnika - prvi od njih je bio na brijegu Fazanovcu, tamo se naselio umirovljeni direktor poduzeća "Cesta", gospon Musić, zbog kojeg je ta ulica prva dobila asfalt, a on je dugo vremena imao i jedinu telefonsku liniju u kvartu koju su koristili i drugi stanovnici u slučaju krajnje nužde. Nešto kasnije je telefon dobio i mesar Šaronja na uglu Melinišća i Čreta te još jedna kuća na Jazbini, a u 80-ima su u kvart došle i dvije telefonske govornice, jedna kod raskršća Čreta i Jazbine te druga kod Društvenog doma mjesbe zajednice u II Jazbinskom odvojku. Poslije, u 80-ima, kuću je na brijegu izgradio i književnik i dramaturg Tomislav Bakarić, a u 90-ima je jednu kuću na Fazanovcu otkupio tadašnji predsjednik Sabora Tomčić koji ju je prvotnu malu vikendicu pretvorio u veliku kuću neobična izgleda. Za to vrijeme je na Jazbini najveću kuću imao cvjećar Torbica (imao je kiosk na Kvatriću).



Pričam zgode iz svojih školskih dana u zaklonu šumarka kod II Jazbinskog gaja. Snimio: GP


Na mostiću preko sada presahlog korita ogranka potoka koji je vodio do mlina. Snimio: GP


Krećemo putem nekad zvanim "kroz klanac" kojim ćemo stići do glavnog toka potoka. Snimio: GP


Improvizirani mostići preko Blizneca. Snimio: GP


Priče iz kvarta iz mog školskog doba, 70-ih, su brojne - evo nekih:

Sa bukovačke strane potoka protezali su se brojni vinogradi i voćnjaci te poneka strma livada ... iako smo voljeli i vinograde i voćnjake jer su nam svaki u svoje vrijeme davali slatke plodove (najomiljenije su bile trešnje jer su sazrijevale taman prije kraja nastave, dok nas je najmanje zanimalo grožđe jer je sazrijevalo u doba ljetnih praznika kada smo rijetko tamo zalazili, a i vlasnici su na njega najviše pazili wink), najdraže su nam bile livade jer su nam ljeti omogućavale veselo kotrljanje (koje je često rezultiralo zelenim guzama i koljenima na hlačama), a zimi sanjkanje kada smo često ostajali na livadama sve do mrklog mraka.

No, uz jednu od tih padina i put do nje koji se protezao uz potok i drvored jablanova vezana je i jedna druga priča ... u doba kada sam išao u treći razred netko je u doba zimskog sumraka uočio na jablanovima neko svjetlo koje je izgledalo kao da trči kroz krošnje. Svi smo uprli oči i nitko nije bio siguran postoji li to svjetlo ili ne i na kraju je netko rekao "To su sigurno svemirci!" i čini mi se da nam je svima niz leđa prošla hladnoća ... slijedećih tjedana smo naširoko zaobilazili taj predio, pogotovo predvečer. (na žalost, nikad nismo saznali da li se to netko našalio sa nama svijetleći baterijom po drveću ili nam se to svjetlo ipak samo pričinilo)

Što se mlinova tiče, njih je na Bliznecu (dijelu od Dotrščine naniže) bilo više. Jedan od njih se nalazio točno na predjelu gdje se danas nalazi retencija - sjećam ga se tek izdaleka, gledanog sa Jazbine, kao oronule kuće i nikad nisam bio u njegovoj blizini. Kao rezultat postojanja tog mlina potok je na dijelu od ulice Korana do puta koji je spajao Jazbinu i Gornji Bukovac na visini V jazbinskog odvojka imao dva toka, zapadni jači (tekao je ispod bukovačkog brijega) i istočni slabiji (tekao je uz Jazbinu). Nešto niže, kod zgrade mlina koji se nalazio u blizini Gornjeg Bukovca (tamo gdje su i sada napuštene staje svinjogojske farme Imes) i srušen je tokom 90-ih godina, glavni tok je bio bliži Jazbini, a sporedni, često posve suh, bliži Gornjem Bukovcu. Kod ulice Melinišće (koja također duguje svoje ime nekom neznanom mlinu) potok je već bio ponovo u jednom koritu, a svi ovi "dvokoritni" predjeli uzvodno su bili kombinacija vrtova, napuštenih šljivika i guštara svih vrsta. Naravno, potok je bio oivičen vrbama koja su nam često bile jedino sredstvo prelaza s jedne na drugu stranu za vrijeme visokih voda potoka.

Potok se u to vrijeme prelazio na različite načine, a većina njih nije bila nimalo slična današnjima. Naime, jedini pravi most, cestovni, preko Blizneca je u 70-ima bio onaj na ulici Gornji Bukovac, uz rub maksimirske šume. Na dva druga prijelaza, u ulicama Melinišće i Korana, postojala su dva uska pješačka betonska mostića sagrađena tko zna kada. Mostići su bili uski, možda tek 70-tak cm široki, i veće vrijeme svog života bez ograde. Za suha vremena nije bilo problema, no za kiše, visoke vode, a pogotovo snijega i poledice prelazak tih mostova uopće nije bio jednostavan, pogotovo u doba kada su se počele pojavljivati rupe u betonu. Nešto kasnije je most na Melinišću bio zamijenjen drvenim, širim, no onaj na Korani je ostao takav, uzak, sve do početka izgradnje retencije tamo negdje u 80-ima.
A auti? Oni su na tim mjestima prelazili potoke gazom. Za niske vode nije bilo većih problema, no i tada je trebalo paziti na smeće u potoku, razbijene boce i slično. A za visoke vode nije bilo prelaska. Nisam čuo da je ikad itko zaglavio u potoku - vjerojatno zato što su tada ljudi vrlo oprezno postupali sa svojim tutačima. wink

Naravno, postojali su i poprečni putevi. Otprilike na visini sadašnjeg II Jazbinskog gaja vodila je stazica do drvene brvi koja je prelazila potok, a nakon nje se lijepim hladom i oštrom uzbrdicom dolazilo do voćnjaka na brijegu kroz koje se stazom dolazilo do nekadašnje posljednje autobusne stanice na križanju ulica Gornji Bukovac i Bukovac. Tim sam se putem vrlo često vraćao još tokom 90-ih jer je bio najugodniji za velikih vrućina, osvježavala ga je hladovina šume i žubor potoka.

U vrijeme osnovne škole sam se pak najradije služio prelazima koji su spajali raskršće ulica Jazbina i Čret (mjesto koje je često bilo okupljalište nas iz kvarta - nakad davno se tu čak igrala i košarka na ad hoc stavljenom obruču na raskršću ulica - poslije smo, s porastom prometa, koš premjestili na livadu iza kuće obitelji Šerbula, uz potok). Najugodniji prijelaz je išao upravo tim putem, uz kuću Šerbula, do potoka, a potom ili preko kamenja ubačenih u potok ili metalnih gajbi za mlijeko ili preko grana vrbe u zapušteni voćnjak pa preko (često samo blatnog) korita protoke mlina pa dalje preko livade na Gornji Bukovac pa preko Požarinja do škole.

Na livadi uz potok bilo je omiljeno mjesto za igru - u nižim razredima igrala se lovica, skrivača, nekad i nogomet ... u višima smo gradili brane na potoku pa se za većih kiša tamo formiralo malo jezero na kojem su najspretniji napravili malu splav od grana i stiropora, dok se zimi na zaleđenom jezercu igrao hokej ... a bilo je slučajeva i pada u vodu kroz tanak led. Osim toga voljeli smo i preskakivati potok sa povišene obale na malu "plažicu" s druge strane - to je bio pravi "ispit hrabrosti", skok sa visine od barem metar i pol preko potoka koji je bio širok barem još toliko. Često smo bacali torbe preko potoka pa onda sami skakali ... a povremeno je bilo i onih koji su upali u potok. wink

A najstrašniji događaj na tome mjestu bio je dolazak jednog od susjeda koji se ljutio zbog tih naših igara i jednom je prilikom uzeo sjekiru i potrčao za nama - razbježali smo se kud koji, a moj prijatelj i ja smo otrčali do njegove kuće (susjed nas je ganjao i po cesti, dok smo mi bez daha bježali pred njim) i zaključali se u nju i sjeli pod prozor čekajući da se on smiri. Na žalost, nije to bila jedina takva frka, jedan od vlasnika trešanja na Požarinju je najurio grupicu školaraca sa Jazbine i Čreta sa svojeg drveta i skačući sa drveta, jedan od njih, Marijan, je zadobio komplicirani prijelom noge i nekoliko mjeseci se oporavljao od te ozljede.

Na kraju, vezano uz livadu uz potok - tokom 7. razreda grupici nas koji smo voljeli igrati košarku, a prigodnog igrališta nije bilo nadaleko i naširoko palo je na pamet da si sami podignemo koš na toj livadi. Pronađen je odgovarajući debeli drveni stup kojeg smo zabili u zemlju, skupili smo lovu za kupovinu obruča s mrežicom u tadašnjem "Elanu" na ćošku Domjanićeve ulice, a problem table smo riješili tako što smo uzeli staru školsku ploču iz stare školske zgrade koja je tada još zjapila prazna uz noviju zgradu. Koš nas je odlično služio i slijedeću godinu i pol smo tamo provodili većinu vremena na haklu. Istina, malo nas je gnjavio kvrgavi teren livade, ali, hej, imali smo svoje vlastito igralište i bilo smo jaaako ponosni na njega, većinu slobodnog vremena tokom 8. razreda smo provodili uz koš!

Polaskom u srednju školu je koš izgbio na značenju, počele su nas zanimati druge stvari, prava gradska igrališta su nam tada već bila unutar našeg dosega, a mlađe generacije nisu bile toliko zainteresirane za košarku .. zanimljivo, prvo pravo sportsko igralište došlo je u kvart tek oko 2005. godien kada je izgrađeno igralište kod ulice Melinišće!



Gospodarske zgrade sa bukovečke strane potoka koje su u 70-ima bile u vlasništvu tvrtke "Imes" koja je tu uzgajala svinje. Snimio: GP


Na mostu u ulici Melinišće (podsjeća na mlinove, zar ne?). Snimio: GP


Kratka pauza od kiše ... kod ulice Vrteci ("vrtovi") pričam o prošlosti rasadnika, u pozadini je kućica nekadašnje pumpe. Snimio: GP


Riječ preuzima Anita. Snimio: GP


Toliko o tome dijelu doline potoka Blizneca koja je danas neprepoznatljiva. Potok blago vijuga u svom reguliranom koritu uz koji se nalazi i uglavnom neuređena staza koju povremeno koriste joggeri ili dokoni šetači, a zapravo bi, kao što već rekoh, uzduž potoka mogla ići uređena staza uz koju bi se mogla napraviti i magistralna biciklistička staza koja bi povezivala jug grada sa podsljemenskom zonom.

Krećemo nizvodno, od ulice Melinišće prema Svetošimunskoj ulici. Na tome dijelu potok teče uz i kroz teren koji pripada rasadniku "Zrinjevca" koji je naslijedio rasadnik od firme "Flora" koja se tu nalazila tokom 60-ih i 70-ih godina. Još prije se tu nalazila Ciglana odnosno nakon Drugog svjetskog rata su na tome polju radili zarobljenici koje pamte čak i moji roditelji koji su prvi puta posjetili taj kraj 1962. u potrazi za građevinskim zemljištem na kojem bi mogli podići kuću. U ulici Čret je tada bilo tek nekoliko kuća, a na brijegu Fazanovac, gdje su naposlijetku kuću i počeli graditi 1963. postojale su svega tri kuće, obitelji Krsnik uz Dotrščinsku šumu, obitelji Ugarković malko niže te jedna gradska kuća koju su tada nastanjivale obitelji Berec i Podnar. Poslije, u doba kad su stigli i moji roditelji, došli su i Martini, Borovnjaki, Dasovići ...

Iza Fazanovca i rasadnika nalazi se Dotrščinska šuma. Nekad je to bio crkveni posjed (otkud je i potekao toponim Biškupski Čret), tokom Drugog svjetskog rata ubijeno je u Dotrščini nekoliko tisuća ljudi na što podsjeća groblje, ali i niz spomenika koji podsjećaju na žrtve antifašističke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Najstariji od svih spomenika, metalna nepravilna zvijezda na ulazu u šumu, bilo je mjesto primanja u omladince. A nakon osamostaljenja Dotrščina je zaboravljena, klupe i rasvjeta su bili devastirani (i bar donekle obnovljeni posljednjih godina) i ta je park-šuma nestala iz javnosti, a na nju nas je ipak posljednjih godina podsjetio projekt Virtualnog muzeja Dotrščina.

Nešto kasnije, krajem 60-ih, uz Dotrščinu i rasadnik je podignuta i Zatvorska bolnica dok je iza nje, na rubu Dotrščinske šume, još od davna bila streljana. U 80-ima su ju posjećivali učenici srednjih škola u sklopu nastave Obrane i zaštite. Nakon toga je izgrađena streljana Vrapče, a ova je streljana dana na korištenje isključivo Policiji, ponajviše obližnjem Obrazovnom centru Službe unutrašnjih poslova (današnja Policijska akademija). Stanovnici gornjih dijelova naselja, ponajviše brijega Fazanovac, pamte streljanu još iz doba kada nije bio podignut obrambeni zid u šumi koji sprečava dolijetanje metaka sa streljane (onih koji su promašili cijelu metu). Na primjer, jedan takav metak je sredinom 60-ih doletio u moju kuhinju i pljoštimice udario o kuhinjska vrata te se zavrtio na podu.
Na tome dijelu naselja valja još spomenuti trgovinu, "Špeceraj", koja je nekad poslovala u okviru poduzeća "Moslavka", da bi kasnije prešla u "Unikonzum" te naposlijetku u "Konzum". (pored trgovine je bila stara žalosna vrba u čijem su se hladu jeli sladoledi i pilo pivo wink)
Nešto dalje u smjeru grada na Svetošimunskoj ulici se nalazi stara tabla sa natpisom imena ulice koja je na zidu preživjela cijelo razdoblje socijalizma (kada se ulica službeno zvala Šimunskom cestom).

Malo niže smo ponovo uz potok, kod raskršća sa ulicom Gornji Bukovac. Na tome je raskršću nekad bila mitnica, ulazak u grad. Kućica i dan danas stoji, na samome ćošku, no u izmijenjenom obliku. A pored nje je živio i jedan moj školski kolega, Romeo, koji je, na žalost, već više godina pokojni.

Krenimo dalje niz potok. Na tome je dijelu lijepo uređena šetnica koja je izgrađena početkom 70-ih. Popločana je granitnim kockama koje su, na žalost, ponegdje već nestale (njihova "drndavost" uzrokuje nepopularnost te dionice među biciklistima wink), a jedinu veću promjenu je doživjela za gradnje nove vojne bolnice (danas: Klinički bolnički centar Dubrava, prije toga Nova bolnica) kada je kao pritoka dodan potok Štefanovec koji je prije toga tekao u smjeru juga pored okretišta tramvaja u Dubravi, potom uz Štefanovečku cestu i zatim kroz Vukomerec u smjeru juga (vidi post!). Uz taj dio potoka, u doba kada šetnica još nije postojala, na livadama su ljeti često kampirali Česi na putu za Jadran, sjećam se njihvih šatora koji tada nisu nikoga uzbuđivali, to je bila normalna pojava.

Na tome dijelu potok teče uz park Maksimir. Park je nastao krajem 18. i početkom 19. stoljeća, a od 1964. je pod zaštitom kao prirodna cjelina. Idejni začetnik parka je biskup Maksimilijan Vrhovec (1752,-1827.), park je svečano otvoren 1794., a nakon Vrhovca zaslužni za razvoj parka su biskupi Aleksandar Alagović te posebno biskup Juraj Haulik koji je postao biskup 1837. Gospodarske zgrade u parku su nastale oko 1840., dok je svilana postojala prije 1853. A ono što je nas iz kvarta najviše zanimalo su bila maksimirska jezera. Četvrto jezero je nekad davno bilo u upotrebi i za kupanje, no u doba moje mladosti je dugo bilo zapušteno i prazno, tako da je ekipa iz kvarta najčešće odlazila na Prvo i Drugo jezero i to uglavnom zimi, radi klizanja. A brežuljkasta okolica Drugog jezera je bila sasvim dobra i za sanjkanje.

S druge pak strane Svetošimunske ulice sada se nalazi Policijska akademija. Osnovana je 1972. kao srednja škola za obuku policajaca (tada zvanih "milicioneri" koj smo mi zvali "mileki" wink), a kasnije je tamo otvorena Kriminalistička škola, tih godina je u sklopu škole djelovao i nogometni klub NK Mladi milicionar koji se natjecao u jednoj od Zagrebačkih liga, a unutar školskog kruga je 70-ih izgrađen prometni poligon koji je nama, djeci iz kvarta, mamio uzdahe (Imao je čak i semafore!!!), željeli smo se tamo koji put provesti biciklima, no nismo imali pristupa školi ...

Južno od nje se nekad nalazila Pionirska ulica (još i danas pamtim kitnjastu tablu sa imenom ulice ...), ime je dobila po Pionirskoj željeznici koja je vozila po njoj od 31.08.1947. do 21.10.1953. Polazna stanica te željeznice na kojoj su, u skladu sa običajima tog vremena i čim bržem uključivanju u poslove odraslih, djeca radila sve poslove osim onih strojovođe, je bila u Maksimirskoj šumi, nedaleko Fakultetskog dobra. Trasa je potom kroz šumu (mjestimice se još vidi nizak nasip gdje je išla pruga!) dolazila do potoka, prelazila ga na mjestu današnjeg pješačkog mostića te išla dalje trasom danas bezimene, a nekad Pionirske ulice (južno od Policijske akademije) prema sjeveroistoku, prelazila potok Štefanovec sjeverno od ulice Žuti Breg da bi svoju posljednju stanicu (nazvanu Stanica Narodne omladine Hrvatske) imala negdje na mjestu današnje retencije potoka Štefanovec, južno od ulice Miroševečina. Zanimljivo je da je dužina pruge nila tek 2552 metra, u kompoziciji su obično vozila 4 putnička vagona (svaki sa po 20 sjedišta i 20 stajaćih mjesta) i jedan službeni, lokomotiva je, naravno, bila parnjača, a brzina je bila, vjerovali ili ne, 10 km/h. Uzimajući u obzir lokaciju početne stanice (koja se nalazi prilično daleko od tramvajske stanice na Maksimirskoj cesti) i posljednje stanice (također prilično udaljenu od tadašnjih većih naselja, Štefanovca i Markuševca) vidi se da se pri njenoj gradnji nije puno razmišljalo o prijevozu lokalnog stanovništva, već puno više o izletničkoj klijenteli.

Kratak vijek te željeznice pokazuju i podaci o vlasniku te željeznice - na samome početku ona je bila dio sustava JDŽ (Jugoslavenske državne željeznice), no ubrzo je prešla u okrilje Gradskih željeznica Zagreba (zajedno sa Pionirskom željeznicom Dubrava - Markuševečka Trnava i "Samoborčekom") da bi posljednje dvije godine provela pod upravom Narodnog parka Maksimir.

Puno podataka o ovoj Pionirskoj željeznici, uz mnogo fotografija možete pronaći u knjizi Siniše Lajnerta "Pionirske željeznice u Zagrebu, 1947.-1964.", a ja sam ih prenio preko također odlične nedavno izdane knjige Antonia Jurčeva "Od Željezničke kolonije do Ravnica". Od te je željeznice do današnjih dana ostalo na terenu vrlo malo tragova, zapravo tek metalni mostić preko potoka Štefanovca nedaleko ulice Žuti breg kojim danas prelaze pješaci.


Šetalište uz Bliznec na dijelu kod Maksimirske šume. Snimio: GP


Uz jednu od starijih zgrada Fakultetskog dobra. Snimio: GP


Grafiti na zidu uz potok. Snimio: GP


Vratimo se ponovo potoku koji nakon primanja potoka Štefanovca teče uz terene pod vlasništvom Agronomskog odnosno Šumarskog fakulteta. Fakultet je osnovan kao Gospodarsko-šumarski fakultet 1919. godine, spajanjem Višeg godpodarskog učilišta iz Križevaca sa Šumarskim studijem koji je bio u sklopu Mudroslovnog fakulteta.

1921. je kupljeno pokušalište u Maksimiru (pod tim se podrazumijeva oranica između Svetošimunske ceste i Avenije Gojka Šuška), 1934. je dovršen najstariji paviljon u Maksimiru, 1939. je kupljeno pokušalište u Jazbini (na rubu Dotrščinske šume), 1947. fakultetu je dodijeljeno Fakultetsko dobro na Medvednici, a 1959. fakultet je podijeljen na Poljoprivredni i Šumarski fakultet. Novi paviljoni su dodavani 1975. (V paviljon), 1992. (novi paviljon Šumarskog fakulteta) te 2005. (novi paviljon Agronomskog fakulteta) i 2008. (posljednji paviljon Šumarskog fakulteta). Možda niste znali, ali fakultetu (šumarskom) pripada i rasadnik na uglu Hondlove i Maksimirske ceste, a u sklopu nekadašnjeg posjeda je sa radom oko 1926. započela i meteorološka stanica koja se nalazi istočno od "Kraša". Vrijedi spomenuti i tzv. "Armijski trokut" oko kojeg je posljednjih desetljeća bilo sporova između fakulteta i Zoološkog vrta - tamo se tokom Drugog svjetskog rata nalazila vojarna Pavelićevog P.T.S.-a (Poglavnikov Tjelesno Sdrug), a nakon rata je u njoj bila JNA do 1969. kada su prostori prepušteni na korištenje raznim firmama, a igralište je dano NK Tekstilac.

I, malo-pomalo stigosmo i do kraja šetnje, do Maksimirske ceste i tramvajske stanice Ravnice koja se za nas lokalce uvijek zvala "kod Kraša" po tvornici slastica koja je na tome mjestu podignuta u ranim 70-ima i za dana sa južnim vjetrovima je donosila miris keksa u predjele pored Dotrščinske šume. Za kraj vrijedi spomnenuti da je uređeni dio šetališta uz potok Bliznec (od Maksimirske ceste do Svetošimunske ceste) nekad bio dio markirane planinarske staze koja je vodila od Maksimirske ceste do Hunjke. Danas se prvi dio te staze više ne održava, već ona počinje tek kod ulaza u Dotrščinsku šumu, a od nekadašnjih markacija vidi se tek početna, neposredno iza tramvajske stanice, sa izblijedjelim natpisom "Hunjka".

Toliko o tom središnjem dijelu toka Blizneca, ako vas zanima više detalja o njegovom daljem toku kroz naselje Ravnice predlažem vam da proučite već spomenutu knjigu Antonija Jurčeva gdje ćete naći i priče i puno zanimljivih fotografija ... a o daljnjem toku kroz Peščenicu i prema Kozari boku i dalje moći ćete čitati u nekim mojim budućim tekstovima.

Od srca se zahvaljujem GP-u na priloženim fotkama!



Završetak šetnje, uz prestanak kiše ... Snimio: GP

Oznake: šetnja, Bliznec, Čret, maksimir, Jane's Walk, mapiranje trešnjevke


- 08:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.04.2017., četvrtak

Jane's walk 2017

Drage i dragi moji,

došlo je i to doba, svibanjsko doba intenzivnih šetnji! wink

Vjerujem da je dosta vas već upoznato sa programom preko web stranice "Mapiranja Trešnjevke", no nadam se da vas neće smetati što ću raspored šetnji ponoviti još jednom i ovdje, za one koji ne prate projekt "Mapiranja Trešnjevke"!


06.05.2017. (subota) Vanja Radovanović: „Željeznicom od riječne do zračne luke ili Posjet najvećoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada“
Sastanak kod sjenice s fontanom na početku Radničke ceste (križanje sa Držićevom) u 17h.
Tokom šetnje ćemo se prisjetiti detalja povijesnog razvoja područja sjeverno i južno od željezničke pruge koja vodi u pravcu istoka, ali će težište šetnje ipak biti na uočavanju sadašnjeg trenutka tog područja te razgovoru o mogućnostima za daljnji razvoj (prije svega o planu za biciklističku stazu prema Sesvetama i Dugom Selu, ali i o drugim idejama o tom koridoru).
Savjetuje se dolazak javnim prijevozom, a obilazak je moguć i biciklom, dok je sudjelovanje sa dječjim i invalidskim kolicima također moguće, ali uz teškoće. Trajanje šetnje je 2-3 sata.

07.05.2017. (nedjelja): Mladen Perušić: „Jarun, o gradnji za Univerzijadu 1987.“
Sastanak na glavnom ulazu u SRC, Hrvatskog sokola, u10 h.
„Jarun je nekom vrstom sretne sinteze svega što je Univerzijada '87. u Zagrebu do sada stvorila“. rečeno je pred 30 godina, 3. svibnja 1987. na otvorenju SRC-a. Na šetnji ćemo se prisjetiti nastanka veslačkog centra i s autorom programa i projekata gradnje obići zapadni dio parternog uređenja, regatnu stazu, otoke Univerzijade i Trešnjevke, objekte biroa regate s tribinama i gledalištima, dom sportaša, dom tehnike. Šetnja će trajati do 2 sata.

12.05.2017. (petak) Jasminka Klemenčić – Zlica: „Od fontana do fontana“
Sastanak je u 18h ispred osnovne škole Lovre pl. Matačića, Laurenčićeva bb. Folnegovićevo naselje.
Tokom šetnje ćemo slijediti vodu, onu koje ima i onu koje više nema :-)). Davne prošle fontane ispred osnovnjaka, bivši odvojak Savice. I tako redom. Možda dođemo do blagoslovljene vode. Do franceka svakako, piti ćemo iz više njih, prekrasno obojanih pa ponesite boce :-)). Ruta: Malo po Folki, zatim preko Trnjanske savice, Kruga, starog Trnja, pored crkve Krista Kralja do fontana u Aveniji Većeslava Holjevca.
Trajanje: 2 i pol do 3 sata.

20.05.2017. (subota) Antonio Jurčev: „Šetnja Fakultetskim dobrom - nekadašnjim starim maksimirskim majurom“
Sastanak na križanju Maksimirske ceste i Ulice Fakultetsko dobro (istočni ulaz u Zoološki vrt) u 17 sati.
Tijekom šetnje obići ćemo stari maksimirski majur, izgrađen početkom 19. stoljeća uz istočnu granicu parka Maksimir. Staro gospodarsko imanje zagrebačke nadbiskupije prodano je 1921. godine Poljoprivredno-šumarskom fakultetu te od tada to područje nosi ime Fakultetsko dobro Maksimir. Tijekom šetnje razgledat ćemo nekoliko zanimljivih građevina koje su danas zaštićena kulturna dobra Grada Zagreba, ali i upoznati istočno područje parka Maksimir i neke njegove manje poznate priče.
Šetnja će biti srednje zahtjevna, obilazak je moguć i biciklom, dok je sudjelovanje s dječjim i invalidskim kolicima također moguće, ali uz teškoće.

21.05.2017. (nedjelja) Petra Bilić Križan: „Zapruđe i Utrine - upoznajte mjesta gdje zgrade stare brže od ljudi“
Sastanak je kod zgrade ZET-a u Zapruđu (okretište 14-tice) u 10:30h.
Prošetaj kroz 80-te u starom Novom Zagrebu, Zapruđu i Utrinama; Prisjetimo se kako se nekad živjelo u kvartu i usporedba s današmko, stanjem.
Lokacije i zanimljivosti: vrtić, Baburičina, dućan Slavija, most Mladosti, Alkar, Zet, garaže, pogled sa 16. kata na Zagreb, trafostanice, Balokovičeva, parkovi, limena arhitektura; obrtničke radnje u zgradama: videoteka Zovko, foto Saša, frizeraj, pediker, bravar…; dokolica u kvartu: igranje graničara, rolanje, branje lješnjaka, klizanje, gumigumi, klofanje tepiha, sunčanje na neboderu, druženje na klupicama. Dom zdravlja. zapruđanski Centar, trgovine nekad u centru, Burek, kartanje bele, Crkva u stanu, park izmedu Središča i Zapruđa, garaže i urbanizam, neboderi Loenov prilaz, Bundek, bivša Škola Karl Marks, Mestrovičev trg, knjižnica…”Uradi sam” uređivanje fasada, snimanje spota Psihomodo popa Mi smo leteći odred, klizanje, lokomotiva...

26.05.2017. (petak), 18h: Saša Šimpraga: „Svi putevi vode u Rim“
Sastanak ispred Sportskog centra Kozjak/Gradskog kazališta Žar ptica, Bijenička 97 u 18 sati.
Šetnja tematizira segment ladanjskog dijela sjevernog Zagreba, a uključuje zagrebačku adresu Richarda Gerea, pogled na grad iz dvorišta OŠ Remete i posjet jednom od najromantičnijih ljetnikovaca u gradu.
Šetnja će trajati oko 2,5 sata, otvorena je za sve, a uključuje i penjanje uzbrdo.

27.05.2017. (subota) Milan Dalmacija: „Radnička – od centra industrije do centra kapitala“
Sastanak kod stražnje strane nadvožnjaka na Strojarskoj, kod parkirališta buseva, u 16h.
Završno mjesto: Okretište na Savišću, duljina cca 4 kilometra
Trajanje: Cca 2 sata.
Kratki opis: Radnička je gotovo 100 godina bila centar industrije grada Zagreba. Danas, uz nekoliko industrijskih giganata na samrti, sve više nalikuje strogim poslovnim zonama kakve smo navikli vidjeti u zapadnjačkim gradovima. Nedovršena ekonomsko-politička transformacija iz industrijskog u postindustrijsko/kapitalističko društvo, primjetna je i na arhitekturi Radničke, koja je jednim dijelom od grbavog i neurednog tvorničkog puta, postala jedna od najsjajnijih zagrebačkih ulica. Opisat ćemo potpuni razvoj ulice i sve nekadašnje tvornice te to staviti u kontekst današnjih sadržaja u ulici.
Obilazak biciklom je moguć, a osobe s invaliditetom i djeca bi mogli imati problema tokom šetnje radi neravnih puteva.

28.05.2017. (nedjelja) Goran Pinter: "Medvedski breg pod Medvedskom gorom"
Sastanak je na okretištu autobusa Dubrava, linija ZET-a 209 za Čučerje, prije polaska autobusa koji kreće u 16:55 (peron uz famozne Bandićeve zahode). Sâma šetnja počinje na glavnom trgu uz crkvu u Čučerju u 17:15.
Glavno odredište je povijesno spominjano selo Medvedski breg nakon postepenog, srednje teškog uspona i visinske razlike od 110 m. Nastavak šetnje je silazak "na miroševečku stranu" na autobusnu stanicu ZET-a linije 208 Vidovec-Dubrava oko 19:30. Teren je većim dijelom neasfaltirani put/makadam tako da se u slučaju kišnih dana preporuča "ozbiljnija" obuća (i "kišna oprema").
Ukupna duljina šetnje je oko 5 km, a zbog razlike između početne i završne točke šetnje nije preporučljivo dolaziti na početak u Čučerje automobilom nego ga eventualno parkirati u zoni BUS-terminala Dubrava, a koristiti spomenuti javni prijevoz uz cijenu karata 2 x 4,00 kn.


A u sutrašnjem postu ću se malko osvrnuti na jednu od prošlogodišnjih šetnji! wink

Oznake: Jane's Walk, šetnje, mapiranje trešnjevke


- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.04.2017., četvrtak

Bogati vikend program: Sigečica i Podsused!

Iako je vani trenutno prava pravcata zimska atmosfera, tek su 3 stupnja i puše jak ledeni vjetar, nadam se da će se vrijeme do vikenda ipak popraviti (meteorolozi kažu da hoće, da će vjetar stati i razvedrit će se!) jer ga planiram provesti na otvorenome i radno, a pozivam i vas da mi se pridružite!

Za početak, sutra (petak, 21.04.2017.) je na programu još jedna šetnja u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", pod naslovom "Sigečica za napredne početnike". Sastanak je u 18h na uglu Ulice grada Vukovara i Olibske, a ovoga vas puta vodim po tom istočnotrnjanskom kvartu koji je okružen sa četiri važne prometnice (Držićeva, Ulica grada Vukovara, Heinzelova, Slavonska avenija), a počeo se razvijati tokom 30-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, ponovo nas čeka otkrivanje manje poznatih kvartovskih zanimljivosti, u pričanju kvartovskih priča pomoći će mi i jedan od stanovnika kvarta, Dinko Skočir, a nadam se da će svratiti i još poneki od stanovnika Sigečice.

Kad smo već kod šetnji, ne zaboravite, vrlo brzo će nam doći i svibanj sa 8 šetnji vezanih uz globalnu inicijativu "Jane's Walk", pogledajte OVDJE program!



Sigečica na planu grada oko 1930.


Sudar starog i novog na današnjoj Sigečici. Snimio: Vanja


Što se pak subote tiče ... možda se sjećate nedavnog posta na kojem sam pisao o zanimljivoj mogućnosti izgradnje biciklističko-pješačke staze kojom bi se obalom Save spojili Podsused i Zaprešić. I, malo-pomalo zavrtio se kotač događanja - u razgovoru sa kolegama iz "Sindikata biciklista" saznao sam da su oni već prije nekoliko godina izradili okvirni idejni projekt te staze i da je u planu sudjelovanje u ovogodišnjoj "Zelenoj čistki" u okviru koje će se čistiti okoliš bivšeg podsusedskog kupališta oko ušća potoka Dolje u Savu nedaleko željezničke stanice Podsused, a tom prilikom će se i promovirati ideja izgradnje te staze (jer, bliže se izbori, sad je vrijeme wink). Akciji će se pridružiti i članovi udruge "Biom" koja se bavi zaštitom prirode i koji će zainteresirane upoznati sa živim svijetom tog staništa uz obalu rijeke, a najavljeno je i sudjelovanje lokalne podsusedske udruge Eko 2000.

Akcija kreće u 09:30, a preostale detalje potražite u pozivu na akciju!

Nadam se da ću se vidjeti sa nekima od vas na šetnji i u akciji čišćenja!



Savska obala kod Podsuseda danas ... Snimio: Vanja


... a ovako bi mogla izgledati sutra (detalj biciklističke staze uz rijeku Muru u Austriji, sjeverno od Graza). Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, podsused, Sigečica, Zelena čistka, sindikat biciklista, bicikl, mapiranje trešnjevke


- 11:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.02.2017., četvrtak

Trešnjevka i Trnje - susjedi pred vratima Muzeja grada Zagreba



Ispred trnjanske knjižnice Ivana Gorana Kovačića. Snimio: Vanja


Već sam na više mjesta na ovome blogu spominjao zagrebački "poluprsten" kvartova koji su dolaskom željeznice u njihovu blizinu započeli svoj život kao industrijska predgrađa, a sada su vrlo zanimljivi gradski kvartovi koje karakteriziraju velika raznolikost i nebrojeni kontrasti - to su Trešnjevka, Trnje i Peščenica. Obzirom da već neko vrijeme živim i radim na Trešnjevci i da surađujem na projektu "Mapiranje Trešnjevke" onda mi je Trešnjevka od njih tri najbliža, no vrlo su mi zanimljiva i ostala dva kvarta, Trnje i Peščenica, koji istu tu prigradsku priču pričaju na posve drugačije načine.

Stjecajem okolnosti (susjedstvo sa Trešnjevkom) Trnje sam u posljednje vrijeme nešto češće posjećivao i opisivao u svojim postovima, a ove godine će to biti slučaj još i puno češće wink - naime, Muzej grada Zagreba za jesen ove godine priprema veliku izložbu upravo o ta dva kvarta, Trešnjevci i Trnju, a za suradnju je između ostaloga zamolio i Centar za kulturu Trešnjevka odnosno projekt "Mapiranje Trešnjevke". Suradnja se počela ostvariti već ovih dana, paralelno uz prve najave za jesensku izložbu koje su krenule danas i to na pomalo neuobičajen način - kroz gostujuće izložbe u knjižnicama Tin Ujević (Trešnjevka) i Ivan Goran Kovačić (Trnje). U obje su knjižnice postavljeni plakati sa reprodukcijama odabranih novinskih članaka iz novina iz 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća, upravo iz doba kada su ta dva kvarta učinila svoje prve korake ka urbanizaciji, kada su krenuli na dugi put metamorfoze iz sela u grad.
(više o tim tekućim izložbama možete vidjeti i OVDJE, na web stranicama Muzeja grada Zagreba!)

Između ostaloga, pripreme za veliku izložbu najesen u MGZ-u obuhvaćaju i potragu za zanimljivim pričama i artefaktima iz povijesti ta dva kvarta .. stoga, ako imate kakvu zanimljivu staru fotografiju, novinski članak, neki dokument koji može biti lijepi detalj za sklapanje mozaika života tih kvartova kroz povijest, ili pak želite ispričati neke od priča iz svakodnevice tih kvartova javite se u Muzej grada Zagreba autoru izložbe Kristianu Strukiću, a možete i nama, u "Mapiranje Trešnjevke" ili pak direktno komentarom na ovaj post!

Eto, veselim(o) se zanimljivom putovanju kroz povijest Trnja i Trešnjevke tokom priprema za izložbu!



Hvatanje kadrova za HRT ispred knjižnice Tina Ujevića kod koje je počelo neslužbeno otvaranje. Snimio: Vanja


Eksponate vam, na žalost, zbog refleksije nisam mogao posnimiti ... morat ćete sami doći i pročitati članke, zanimljivi su! wink Snimio: Vanja


Razgovor sa autorom izložbe Kristianom Strukićem. Snimio: Vanja


Stigli smo pred knjižnicu Ivana Gorana Kovačića, izlog je okupan suncem ... Snimio: Vanja


Situacija za fotkanje je na Trnju bila bolje ... Snimio: Vanja


Trnovit život na Trnju ... Snimio: Vanja


Najava gradnje tadašnje Varaždinske (poslije Moskovske, Ulice proleterskih brigada i napokon današnje Ulice grada Vukovara). Snimio: Vanja


Još jedna medijska sesija, ovoga puta o Trnju. Snimio: Vanja

Oznake: Muzej grada Zagreba, MGZ, trešnjevka, trnje, izložba, knjižnice, mapiranje trešnjevke


- 17:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.01.2017., srijeda

Mapiranje Trešnjevke: Predbožićna šetnja Trnjem



Zajednička fotka šetača kod Miramarskog podvožnjaka. Snimio: Mladen


Evo napokon i izvještaja sa posljednje prošlogodišnje šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojom smo se prošetali sjeveroistočnim Trešnjevačkim susjedstvom odnosno sjevernim dijelom Trnja!

Šetnja je održana u hladnu predbožićnu večer (petak, 23.12.2016.) i grupi od 20 šetača nije bilo lako izdržati neugodno nisku temperaturu tako da su neki odustali i prije službenog kraja, no oni koji su bili prikladno opremljeni prošli su s kraja na kraj sjevernog Trnja posjetivši neke od najzanimljivijih uličica tog dijela grada u kojima još uvijek živi duh predgrađa.

Trešnjevka i Trnje (zajedno sa nešto udaljenijom Peščenicom) dijele mnoga slična povijesna iskustva razvoja predgrađa od druge polovice 19. stoljeća pa nadalje i zanimljivo je detaljnije promotriti sličnosti i razlike njihova razvoja ... niz podataka o povijesnom razvoju pogledajte na slijedećim linkovima, a nakon toga evo i nekih od usporednih zapažanja!

Podrobnije o povijesti Trešnjevke:
- starija povijest
- administrativni razvoj tokom povijesti
- kronološki prolaz kroz trešnjevačku povijest

Podrobnije o povijesti Trnja:
- kronološki prolaz kroz trnjansku povijest

Kvartovske granice: I Trešnjevka i Trnje su zadobili svoje jasne konture dolaskom željeznice 1862. (Zidani Most - Zagreb - Sisak) i dogradnjom ogranka prema Budimpešti 1870. Željeznica i Trešnjevci i Trnju čini sjevernu granicu i onu između njih, a za oba kvarta južna granica je Sava

Veza kvarta prema centru grada: Oba kvarta su od centra odijeljena željezničkom prugom kao "kineskim zidom" u koju su uključeni i kolodvori (Glavni kolodvor na rubu Trnja, Zapadni koloDvor na rubu Trešnjevke) kao još masivnije komunikacijske prepreke. Trnje je prvo dobilo željeznički podvožnjak (1913. Kumičićeva/Miramarska) kao vezu prema gradu, poslije su slijedili pješački nathodnik pa zatim danas postojeći pothodnik, no Trešnjevka je dobila više prijelaza (1929. današnja Adžijina potom i Savska cesta, Tratinska, a slijedili su i drugi uzduž Savske ceste te onaj najsumvremeniji na sjeveru, za Selsku cestu)

Željeznica: Kod oba kvarta željeznica je bila faktor koji je njihov razvoj pogurnuo u smjeru razvoja industrije i obrta te je, usporedo sa time, odgovorna i za naseljavanje doseljenika koji su se doseljavali i nalazili posao u novim industrijskim postrojenjima i tako doprinosili rastu naselja predgrađa. Ali, željeznica je (vidi gore!) isto tako i Trešnjevku i Trnje odijelila od centra grada. Zanimljivo je da i Trešnjevka i Trnje imaju niz zgrada sagrađenih za željezničke radnike - trešnjevačke se nalaze uz Zapadni kolodvor i nešto su starije od trnjanskih, dok su trnjanske mnogobrojnije i veće, a nalaze se uz Trnjansku cestu.

Sava: Trnje ima bliskiji kontakt sa Savom kroz uređeno šetalište po nasipu (1983./1984.), dok Trešnjevka ima "tampon zonu" u obliku sportskog parka na Jarunu (dovršenog za Univerzijadu 1987.)

Autoput: Kroz oba kvarta je u kasnim 40-ima i ranim 50-ima prošao Autoput koji je prerezao lokalne komunikacije i snažno utjecao na život kvartova. (za više detalja vidi OVDJE)

Važne kvartovske komunikacije: Trnje je svoju drugu važnu komunikaciju u smjeru zapad-istok dobilo u ranim 50-ima (današnja Ulica grada Vukovara koja je život započela još u kasnim 30-ima probijanjem tadašnje Varaždinske i Dubrovačke ulice) i ta je ulica postala ogledni primjer suvremenog "bulevara" tog vremena uz niz reprezentativnih javnih i stambenih zgrada, dok je na Trešnjevci donekle sličan, ali puno manje pompozan prometni pravac sagrađen tek u 80-ima, Horvaćanska cesta, koja je mnogo bolje uklopljena u kvartovska naselja (npr zavojita za razliku od posve ravne Ulice grada Vukovara) i prate ju pretežno stambene zgrade. Obje ulice danas nose i tramvajski promet.

Sport: I Trešnjevka i Trnje su kvartovi sa važnim sportskim objektima - nekako u isto vrijeme su na Trešnjevci nastala nogometna igrališta NK Concordie (danas NK Zagreb) i NK Šparte te na Trnju (NK Građanski, uz Plitvičku ulicu, NK Viktorije, uz Miramarsku ulicu i NK Tipografije, na mjestu današnjeg Cvjetnog naselja). U približno istom se razdoblju savsko se kupalište tokom vremena preselilo sa područja Trnja na područje Trešnjevke. Trnje je u prvoj polovici 20. stoljeća imalo i biciklistički stadion te prostor za moto trke uz Miramarsku ulicu. No, tokom vremena je Trnje izgubilo velik dio svojih sportskih objekata (osim današnjeg igrališta NK Trnje kod Bosutske ulice, igrališta nekadašnjeg NK Jedinstvo/Zagrebački plavi u Veslačkoj, igrališta NK Croatia 98 na Savici i objekata veslačkih klubova u Veslačkoj ulici), dok je Trešnjevka dobila niz novih objekata, od sportske dvorane Kutija Šibica, Doma Sportova, dvorane Cibona, objekata na Jarunu i na Savi.

Kvartovski centar, tržnice i trgovine: Trešnjevka za razliku od Trnja ima jasno definiran centar sa jednom od najvećih gradskih tržnica, dok je kod Trnja drugačije, to je kvart bez jasnoga centra, a stara trnjanska tržnica je gotovo izumrla i na životu je tek tržnica Savica (Trešnjevka ima još dvije tržnice uz glavnu, onu na Jarunu i u Prečkom). Kao zanimljivost, Trnje nema niti jedan trgovački centar, čak niti neku veću trgovinu, dok Trešnjevka također ima ispodprosječnu količinu trgovačkih centara.

Industrijsko naslijeđe: Trnjanski gigant "Gredelj" se odselio iz kavrta i pred stečajem je, dok su trešnjevački giganti "Končar" i "Ericsson Nikola Tesla" još uvijek u kvartu i uspješno posluju. S druge strane "olupina" Bubare (otvorena 1892.) na Trešnjevci lokacijom i zanemarenošću podsjeća na mnogo poznatije i veće ostatke zgrade Paromlina (pokrenut 1862.) na Trnju.

Uličice predgrađa: Splet uličica Pila i Njivica na Trnju podsjeća na sličan niz ulica zapadno od Trešnjevačke tržnice, između Dobojske i Sokolgradske ulice.

Poslovni tornjevi: Dok Trnje ima nekoliko reprezentativnih poslovnih zgrada (od zgrade Vjesnika i "Zagrepčanke" pa do Zagreb towera i zgrada u Strojarskoj), Trešnjevka ima Cibonu i Sky Office

Hoteli: Trešnjevka ima hotel Panoramu (sagrađen 1968.), a Trnje ima hotel Internacional (sagrađen također tokom 60-ih).

Tramvaj: Tramvaj je kroz Trešnjevku prošao 1935., a kroz Trnje 1949.

Osnovne škole iz međuratnog perioda: Trešnjevačka Osnovna škola Augusta Šenoe (1931.) ima trnjanski pandan u Osnovnoj školi Tina Ujevića (1935.)

Stambena naselja iz međuratnog perioda: Naselje Prve hrvatske štedionice (1935. pa nadalje) je reprezentativno međuratno naselje Trešnjevke, dok je adut Trnja Cvjetno Naselje (od 1939.). Ipak, Trešnjevka ima i nekoliko starijih naselja socijalnih stanova (Maršićeva ulica, Pongračevo, Naselje Istrana i invalida ...), koja na Trnju gotovo ne postoje (samo Plinarsko naselje)

Mediji u kvartu: Za razliku od Trešnjevke koja je dom samo jednom od vodećih medija, RTL televiziji, Trnje ugošćuje HRT, TV Jabuku, TV AL Jazzeru, Hanza medije (nekad Europapressholding), dok je nekad na Trnju radila i izdavačka kuća Vjesnik zajedno sa Večernjim listom i drugim novinama i revijama (danas se tamo nalazi tek štamparija Tiska).



Okupljanje šetača. Snimio: Mladen


Uvodna riječ. Snimio: Mladen.


A sad evo i priče o samoj šetnji - započeli smo je razgovorom o tome kako je naše mjesto sastanka, Trg Dražena Petrovića, odlično mjesto za uočavanje razvoja grada kroz protekla desetljeća i stoljeća, jer se tokom vremena na tome mjestu promijenilo mnoštvo različitih funkcija - vidi OVDJE više o tome!.

Na sjeveru je na prostoru Tehničkog muzeja nekad bila tramvajska remiza (od 1891. do 1935.), a potom dio Zagrebačkog zbora (od 1937.) da bi tek nakon Drugog svjetskog rata (1948., za potrebe Zagrebačkog zbora) ) bila izgrađena sadašnja zgrada u koju se 1959. uselio muzej koji je osnovan još 1954. na inicijativu prof.dr.sc. Bože Težaka.

Istočno se na mjestu SC-a nekad nalazila parna pilana Vjekoslava Heinzela (1877.-1910.) , potom tvornica namještaja Bothe & Ehrmann (1910.-1935.), zatim Zagrebački zbor (1937.-1957.), da bi se tu na kraju otvorio 1959. Studentski centar. Južno, na mjestu današnje dvorane Cibona i njene okolice, bila je od 1898. Tvornica kartonaže Schmidt i Hudetz, potom od 1928. Tvornica dvopeka i keksa Bizjak i drug, zatim tvornica dječje obuće Zagreb i pored nje rukometno igralište RK Borac da bi na kraju bila sagrađena sportska dvorana i dva poslovna kompleksa, Cibona i Hoto toranj.

Nakon tih povijesnih "štikleca" smo krenuli uz Savsku cestu do Koturaške koja je svoje ime dobila po biciklistima, "koturašima" kako su se nekad zvali. Koturaška cesta je pandan Magazinskoj cesti sa Trešnjevke, obje su nastale uz prugu kao veza prema sagrađenim skladištima i tvornicama koje su nicale uz željeznicu. Na samome uglu Savske i Koturaške se nekad odvajala Cvjetna cesta, jedna od tadašnjih glavnih trnjanskih prometnica u smjeru sjever-jug. Dobila je ime po Gradskoj vrtljariji koja se nalazila uz nju na mjestu današnje zgrade MUP-a koja je sagrađena godine 1939. kao prostor za Obrtnu školu (projekt poznatog arhitekta Ivana Zemljaka), a sa druge strane, prema Bednjanskoj, je nekad bio Gradski majur na kojem su se uzgajale domaće životinje za prehranu u gradskim ustanovama (bolnice, škole itd).
Sada se na tome uglu nalazi Osnovna škola Tina Ujevića sagrađena 1935. godine, projektirao ju je arhitekt Ivan Zemljak.

Nakon toga smo neposredno nakon škole ušli u zanimljivo dvorište sa nizom niskih kuća koje su možda baš služile radnicima vrtlarije (osnovana 1893., poslije mijenjala ime u Nasadi, Flora, da bi 1977. napokon dobila ime Zrinjevac, sok se uprava preselila u Remetinec još krajem 50-ih godina). Pored tog dvorišta se nalaze zgrade nekadašnje Tvornice baterija Croatia, a nakon nje i poslovna zgrada nekadašnjeg Europapress holdinga koji se sad zove Hanza Media (nekadašnji natpis EPH je uklonjen gotovo bez traga)

Nakon te zgrade smo skrenuli u Koransku ulicu, a potom u Radonjsku, slijepu ulicu na čijem kraju se nalazi nekoliko malih starih kućica koje se nisu gotovo ništa promijenile od međuratnog razdoblja. Neke od njih su napuštene no u nekima se još živi ...



Pred osnovnom školom Tina Ujevića. Snimio: Mladen.


U dvorištu iza osnovne škole. Snimio: Mladen.


Stara metalna vrata iza kojih se krije neizgrađena parcela ... Snimio: Mladen.


Pumpa za vodu u Radonjskoj ulici - natpis na pumpi poručuje da se ostavi voda teči jer je treba jedan od stanara. Snimio: Mladen


Tabla iz nekih prijašnjih vremena ... Snimio: Mladen.


Kućica u Radonjskoj ulici. Snimio: Mladen.


Još jedan prizor iz Radonjske ulice. Snimio: Mladen.


Krenuli smo dalje prema Kupskoj ulici, iza nove zgrade HEP-a čija je izgradnja prije nekoliko godina prouzročila urušavanje ulice. No, osim tog neslavnog događaja ta ulica krije i zgrade u kojima je svoj rad započela XV gimnazija poznatija kao MIOC (hvala Vesni na podsjećanju!)
(škola je osnovana 1964., a preselila se na današnju lokaciju na Jordanovcu 1975.)

U susjednoj Galovačkoj ulici smo pronašli još jednog "Željeznog Franceka" (pumpu za vodu) koja radi, a PimpMyPump ekipa ga je ukrasila ilustracijom sa albuma Haustora. Ispred FER-a nas je čekala ekipa TV Jabuke, nakratko smo se uživo javili u njihov program ... no, hladnoća nam je ohladila noge i prste (a pogotovo voditeljici u tankome baloneru wink) pa smo požurili Bednjanskom ulicom uz stara skladišta prema pauzi za grijanje. Pogledali smo zanimljivu ogradu kod Miramarskog podvožnjaka (sa motivom leptira!), prošli kroz divlje parkiralište na mjestu bivše tvornice vaga, a bacili smo i pogled na street art instalaciju autora Lonca, Srce, (He)Art

Prošli smo iznad pothodnika i zatim napokon otišli na grijanje, u kafić Cug, opremljenim drvenim klupama poput nekadašnjih zagorskih vlakova. To je pravi lokalni birc sa šarolikom klijentelom kojeg se isplati posjetiti i zbog interijera i zbog atmosfere.



Kupska ulica. Snimio: Mladen


Pauza, iza nas zgrade nekadašnjeg MIOC-a. Snimio: Mladen.


Djelo kolektiva "PimpMyPump" uz jednog od još živućih "Franceka" u Galovačkoj ulici. Snimio: Mladen.


Iz drugog kuta. Snimio: Mladen.


Priprema za javljanje uživo na TV Jabuku ispred FER-a. Snimio: Mladen.


Još jedan Francek ... na žalost, neradeći ... Snimio: Mladen.


Pogled na zgradu FER-a uz parking na dijelu bivšeg zemljišta "Geofizike". Snimio: Mladen.


Prolazeći iznad Miramarske ... Snimio: Mladen.


Uranjamo u zonu sumraka .. wink na kraju Koturaške se nalazi veliko divlje parkiralište. Snimio: Mladen.


Heart ... Autor: Lonac, snimio: Mladen.


Pogled odozgo na stajalište ZET-ovih autobusa kod Pothodnika. Snimio: Mladen.


Pogled na interijer "Cuga". Snimio: Mladen.


Šetači se pomalo odleđuju ... wink Snimio: Mladen.


Nakon temeljitog zagrijavanja u toplom lokalu uz čaj i kuhano vino šetnju smo nastavili Trnjanskom cestom, između željezničarskih zgrada. Ulicu grada Vukovara smo prešli kod Kruga, a zatim smo opet zaronili u svijet malih kućica u uskoj Šumetličkoj ulici koja nas je pored Đačkog doma dovela u blizinu stare Trnjanske tržnice koja se posljednjih godina gotovo ugasila.

Hladnoća nas je tjerala da se brzo gibamo, nastavili smo uz crkvu Krista kralja (za koju je nacrt napravio Ivan Meštrović, župa je onsovana 1938.), nogometno igralište NK Trnje (klub je 2014. slavio 90 godina!) i vodocrpilište Kruge ...

Krivajska nas je ulica potom ponovo dovela do ulice Kruge nakon koje smo se još jednom našli u labirintu uskih ulica i kućica, između mnogobrojnih Pila i Njivica ... šetnju smo završili već promrzli kod raskršća Ulice grada Vukovara i Držićeve zaželjevši si sve najbolje za blagdane i uz veselje što će slijedeće šetnje biti u toplije doba godine!



Najuporniji šetači uz ogradu igrališta NK Trnje. Snimio: Vanja


U labirintu Pila i Njivica ... Snimio: Vanja


Za kraj se zahvaljujem Mladenu na fotkama, a vama kao "poklončić" dodajem link na monografiju Trnja izdanu 1981. godine!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, trnje, cug, Koturaška ulica, tržnica, pile, Njivice, pothodnik


- 21:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.12.2016., nedjelja

Mapiranje Trešnjevke: Najava predbožićne šetnje Trnjem!

"Kako sad Trnjem", pitat ćete vi, "ta zar ovo nije Mapiranje Trešnjevke, a ne Mapiranje Trnja?" wink

Ako se sjećate prijašnjih ovojesenskih postova na temu šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke", ove jeseni se šećemo trešnjevačkim susjedstvom. Tokom prijašnje tri šetnje ove jeseni posjetili smo Novi Zagreb (jugoistok), Savsku Opatovinu (jugozapad) te Kustošiju i Oranice (sjeverozapad), a sada je na red došao posljednji neposjećeni kut, sjeveroistočni, i uz njega vezani kvart, Trnje.
(da, pod taj kut bi se mogao podvesti i centar grada, no ostajem dosljedan tome da se šećemo manje poznatim kvartovima - stoga idemo u Trnje! wink)

Trešnjevka, Trnje i još istočnija Peščenica čine gradski "vijenac" nekadašnjih zaselaka koja su s dolaskom industrijalizacije tokom kraja 19. i početkom 20. stoljeća postala područja širenja novosagrađenih tvorničkih pogona, ali i kućica radnika koji su pristigli u grad iz raznih krajeva zemlje. U drugoj polovici 20. stoljeća ti su kvartovi malo-pomalo inkorporirani u grad, no u njima je sve do danas ostalo još mnogo naznaka nekadašnjeg života predgrađa pa čak i sela. Kao i kroz Trešnjevku, kroz Trnje prolaze dva veliak magistralna prometna pravca - jedan od njih je "Autoput" koji traverzira oba kvarta (pa i treći, Peščenicu), dok se druga transverzala Trešnjevke i Trnja jako razlikuju. Na Trešnjevci je to Horvaćanska cesta koja svojim ne odviše pretencioznim tokom vijuga kroz nova pretežno stambena naselja bez mnogo istaknutih objekata (jedina iznimka bi bili neboderi u Ulici braće Domany), dok je to na Trnju Ulica grada Vukovara koja se pravilno do bila bez milosti probija s kraja na kraj kvarta i sa sobom donosi mnoštvo reprezentativnih građevina. Nemojmo zaboraviti da je Ulica grada Vukovara nastala tokom 50-ih i 60-ih godina kada je ona bila simbol novog vremena i nove vlasti ... dok je Horvaćanska cesta pravi produkt kasnijeg i puno manje pretencioznog vremena, 80-tih godina. Nemojmo zaboraviti ni jug oba kvarta i kontakt sa Savom - Trešnjevka meko dodiruje Savu preko zelenog područja oko Jarunskog jezera, dok se Trnje direktno "sudara" sa Savom ... točnije, savskim nasipom, koji iscrtava jasnu južnu granicu kvarta.

Uglavnom, posljednja ovogodišnja šetnja kreće u petak, 23.12.2016. u 18h na Trgu Dražena Petrovića ("Cibona"), ispod sataCibona"), ispod sata, i tokom šetnje ćemo uroniti u Trnje i to prvenstveno one njegove dijelove koji još uvijek nose pečat i atmosferu predgrađa (dakle,klonit ćemo se Ulice grada Vukovara wink) - dođite da se prošećemo zajedno! wink

A do tada se zabavite listanjem nekih od značajnijih godina iz prošlosti Trnja koje sam izvukao uz monografije "Zagrebačko Trnje" (puni naslov: "Zagrebačka opčina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji") izdanoj 1981. godine od Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu.
(slobodno usporedite ovu kronologiju sa onom trešnjevačkom! wink)



Trnje 18887. godine.


Trnje 1898. godine


Trnje 1929. godine


1801. Trnje ima 112 stanovnika u 8 kuća (gotovo 15 po kući!) - Trnje čini grupa kuća oko današnjih ulica Prudi, Školska cesta i Kruge
(na adresi Kruge 73, južno od Slavonske avenije, bio je nekad majur obitelji Kulmer)

oko 1850. Petrinjska cesta je veza grada sa Trnjem, Doljanska cesta veže Kruge sa Petrinjskom cestom koja ide dalje do splavi
Na jug ide i Barutanski put, kasnije preimenovan u Cvjetnu cestu

1831.-1852. Radionica vojničkih kapa (nekad Petrinjska 58, poslije Koturaška 1, kasnije uklopljeno u Paromlin)
1862. Dolazi željeznica, linija Zidani Most-Zagreb-Sisak, Glavni kolodvor i željeznica prema istoku još ne postoji, ali rade se planovi
1862. Izgradnja Paromlina
1865. Otvara se Huttererovo kupalište na Savici
1870. Gradi se pruga za Budimpeštu
1877. Sagrađena ženska kaznionica na Savskoj (na teritoriju Trešnjevke, ali uz samu granicu sa Trnjem)
1890. Izgrađen spoj kolodvora na željeznicu prema jugu (uz Koturašku cestu)
1889. Hutererovo kupalište preseljeno do Savskog mosta (veza na tramvaj)
1889. Nova regulatorna osnova, na Trnju ispod kolodvora planirana riječna luka
1892. Gradi se Glavni kolodvor
1893. Grade se željezničke radionice (kasnije pogoni tvrtke "Gredelj")
1894. Regulacija potoka Medveščaka
1895. Sagrađena tvornica papira u Radničkoj
1899. Gradu priključen i Žitnjak
1899. Sagrađena prva osnovna škola na Trnju, u Trnjanskoj ulici, kod Školske
1900. Počelo imenovanje ulica na Trnju
1905. Tvornica tekstila na Zavrtnici
1910. Preseljena Gradska plinara iz Gundulićeve u Radničku cestu
1911. Sagrađeni dodatni kolosijeci uz Baroševu (danas Branimirovu)
1913. Sagrađen podvožnjak kod Kumičićeve, jedina veza ispod pruge prema centru
1913. Otvorena tvornica Katran na Trnju
1918. Na Trnju su i dalje savski rukavci, sve ceste i dalje vode u smjeru sjever-jug, a poprečno su samo kolski putevi
- nastavak Preradovićeve ulice je Krajčina ulica
- Gajeva prelazi u Paromlinsku pa "međucestu"
- Petrinjska u Trnjansku
- Kruge, moguć spoj prema Klaoničkoj (danas kod Držićeve)
1918.-1924. Tvornica konzervi Hortus, poslije uključena u Paromlin
1920. Otvorena tvornica laka Moster, kasnije Chromos, Radnička cesta
1930. Skladište tvornice šmirgla i ljepila u Koturaškoj 46
1922. Nogometno igralište Građanski uz Cvjetnu cestu te Viktorija (uz Miramarsku/Zelinsku), zimi klizalište
1925. Tvornica turpija Faber u Miramarskoj
1925. Prvi asfalt na Trnju - podvožnjak Miramarske
1928. Tvornica baterija Croatia osnovana 1920. seli se na Koturašku
1928. Prošao tramvaj Branimirovom - veza sa gradom istočnog Trnja
1928. Zabrana divlje gradnje na Trnju
1928.-1933. Uređen odvodni kanal do Savske ceste
1925.-1929. Podignut nasip ozmeđu Savskog mosta i Trnjanske ceste
1930. Uređen trg kralja Zvonimira
1930.-1934. Uređenje Varaždinske i Dubrovačke - postavljene osnove za sadašnju Ulicu grada Vukovara
oko 1930. Rajoni:
XV Zavrtnica
XVI Sigečica
XVII trnje
XVIII Vrbik
1931. Sagrađena Klaonica u Heinzelovoj
1935. Prigradski prsten se dalje razvija: Trešnjevka, Trnje, Peščenica
1935. Sagrađena osnovna škola u Koturaškoj, projekt Ivana Zemljaka
1937. Sagrađena obrtna škola Ivana Zemljaka, danas prostor MUP-a u Ulici grada Vukovara
1935 i nadalje: Podignut savski nasip od Trnjanske ceste pa do Folnegovićeva naselja
1939. Transportiran Crveni most na lokaciju današnjeg Mosta mladosti
1939. Uređenje Cvjetnog naselja
1979. Srušen pješački nadvožnjak kod Glavnog kolodvora

Za kraj: za one koje zanimaju priče o odrastanju na Trnju 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća nek pročita knjigu Dragutina Grgeca "Zanzibar u Zagrebu" koja lijepo i osjećajno opisuje život tog doba na Trnju!

Oznake: mapiranje trešnjevke, trnje, šetnja


- 15:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.11.2016., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Prošetali smo se sjeverozapadnim trešnjevačkim susjedstvom (Kustošija, Oranice, Malešnica, Špansko)

U petak, 11.11.2016., još jednom smo se prošetali u okviru ovogodišnjeg niza šetnji trešnjevačkim susjedstvom. Polazna točka nam je bio sjeverozapadni kut Trešnjevke, ugao Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, trasa šetnje nas je povela u smjeru zapada uzduž željezničke pruge, a potom smo se u luku uz potok Vrapčak prošetali nazad do trešnjevačkih granica, do ugla Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste. Vrijeme nas, na žalost, nije poslužilo - tokom cijele šetnje je padala kiša i uz hladno vrijeme i povremeni vjetar uvjeti za hodanje baš nisu bili ugodni ... no, pristiglo je ipak čak devetoro šetača od kojih je većina bila dobro opremljena za takve vremenske uvjete tako da smo prošli čitavom predviđenom trasom šetnje uz vrlo dobrodošlu pauzu u toplini usputnog kafića u kojem smo se ugrijali i popili zagrijavajuće napitke. wink

Tokom ove šetnje smo manje govorili o prošlosti, a više o sadašnjem stanju i mogućnostima koje budućnost nosi kvartovima koje smo posjetili. Ipak, za bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti treba znati nešto i o prošlosti tako da ću ovdje dati neke od osnovnih podataka o kvartovima koji se nalaze sa te strane Trešnjevke.

Prije svega treba spomenuti da je ova šetnja zapravo prirodni nastavak šetnje koju smo održali u proljeće 2016. pod nazivom "Tvornice Trešnjevke - Kolijevkom Trešnjevačke industrije" kada smo se prošetali od Zapadnog kolodvora sve do polazne točke ove šetnje. Sve što je tada rečeno o razvoju industrije uz željeznicu (što je i bio poticaj za razvoj Trešnjevke) vrijedi i za te zapadne krajeve, od Kustošije nadalje. Ali, na tom je području bilo stanovništva i prije nego što je započela "kolonizacija" Trešnjevke - naselja su se većinom poredala uzduž puta kojim se putovalo iz smjera zapada prema Gradecu, a koji je slijedio brežuljke koji su pružali sigurnost pred poplavama. Od istoka prema zapadu su tu bila naselja Kustošija, Gornje Vrabče (koje je bilo i sjedište općine kojoj su pripadali današnji trešnjevački kvartovi Jarun, Ljubljanica, Rudeš, Voltino i Prečko), Stenjevec i Podsused. Evo kratkih podataka o njima - kako su nekad glavne ustanove naselja bile crkva i škola, tako sam se zadržao na podacima vezanima uz njih!



Trasa šetnje.


Topografska karta iz 1914. godine.


Topografska karta iz 1932. godine.


Plan općine Kustošija iz 1944. godine.


Kustošija:
- osnovna škola osnovana je 1904. godine
- crkva sv. Nikole Tavelića otvorena je 14.11.1943. kada je on bio tek blaženik i za otvaranje crkve potrebno je bilo dobaviti suglasnost Vatikana. Ona je i dobivena tako da je to prva crkva posvećena njemu u cijelome svijetu. Zanimljivost je priča koja kazuje da je idejni nacrt za crkvu dao književnik Miroslav Krleža.
- industriju Kustošije je predstavljala ciglana (nekad u vlasništvu obitelji Müller), zatim Vojna pekara (danas objekat MUP-a u Ilici) te sa južne strane pruge, u Donjoj Kustošiji, tvornica olovaka TOZ, osnovana 1957., koja je ove godine otišla u stečaj. Treba spomenuti da se uz Zagrebačku cestu na kustošijanskoj strani nekad nalazio i vojni otpad zatvoren u 80-im godinama prošloga stoljeća (u studentsko doba sam još navraćao tamo po rabljene vojne čuturice!)
- od kulturnih institucija Kustošija je imala i svoje kino na početku Vatrogasne ulice koje je na repertoaru obično imala akcijske, kung fu i erotske filmove. Zgrada kina je srušena prije desetak godina.
- Kustošija je svojedobno imala i svoju općinu - 1937. se odcijepila od općine Gornje Vrabče i obuhvaćala je Gornju Kustošiju, zatim predjele od potoka Črnomerca pa do Vrapčaka na jugu (današnje Voltino koje se tad nazivalo Donja Kustošija, zatim Ljubljanicu, Rudeš i Staglišće sve do potoka Vrapčaka) te na zapad do današnje Granične ulice (otud i ime!) i južnije do Zagrebačke ceste. Općina je rasformirana završetkom Drugog svjetskog rata, a njeni sjeverni dijelovi su kasnije (od 1953.) pripojeni općini Črnomerec.
- vrijedi spomenuti ideje za revitalizaciju park šume Grmoščica izložene u OVOM članku sa idejom uređenja šetnice od okretišta Črnomerec preko mosta preko Kustošijanske ceste koji je služio za prijevoz gline za ciglanu pa do Grmoščice otkud bi se moglo pješačkim nathodnikom (izgrađenim 1971.) prijeći željeznička pruga i zatim se spojiti na trasu Samoborčeka po kojoj bi, u skladu sa planovima iznesenim i u sklopu akcije "Zagreb za mene", trebala biti uređena pješačko-biciklističko-rekreativna staza sa pratećim sadržajima. Staza bi trebala biti magistralna biciklistička prometnica koja bi vezala sva zagrebačka zapadna predgrađa, Zaprešić i Samobor sa centrom grada.


Vrapče:
- područje Vrapča poklonjeno je darovnicom hrvatskog kralja 1217. godine, godinu izgradnje crkve nisam uspio naći
- osnovna škola je otvorena točno na dan šetnje, 11.11.1863., u Gornjem Vrapču, dok je ona u Donjem Vrapču, pored Ilice, Osnovna škola Janka Draškovića, otvorena 1934. Škola je nekad bila domicilna za djecu iz Španskog, kao što je nekad i škola u Španskom (nakon osamostaljenja OŠ Špansko) bila domicilna za djecu iz Prečkog.
- u Vrapču nije bilo puno industrije, tek TOZ koji se nalazio na granici sa Kustošijom te TEP u Oranicama. Danas se južno od željezničke pruge nalazi kontejnerski terminal HŽ-a (koji izaziva sporove susjedstva radi buke, mogućeg zagađenja i čestog zatvaranja rampi na Sokolskoj cesti), a pored njega su prostori MUP-a i ljevaonica umjetnina Ujević.
- 1878. je otvorena Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 1923. i odjel u Jankomiru koji je danas samostalna psihijatrijska bolnica Sveti Ivan.
- na području Donjeg Vrapča (istočno od potoka Vrapčaka) se nalazi i poznato groblje na kojem su se uz umrle bolesnike psihijatrijske bolnice pokapalo i lokalno stanovništvo, Posljednji ukopi su održani tokom 70-ih godina, nakon toga je groblje bilo napušteno i zapušteno da bi ga posljednjih godina uredio "Zrinjevac".


Stenjevec:
- na tom području pronađeni su nalazi iz rimskog i staroslavenskog doba
- crkva Blažene djevice Marije je sagrađena 1344. godine, uz nju se nalazi i Starokrščanska crkva Svetog Antona (nije mi poznata godina njene gradnje, nešto detalja možete naći OVDJE), a nešto dalje je i malo groblje
- škola je otvorena 1860., do 1888. u nju su išla i djeca iz Podsuseda, a do gradnje škole u Bizeku 1933. i tamošnja djeca. Škola se na sadašnjoj lokaciji u Bolničkoj ulici nalazi od 1960. (vidi OVDJE tekst o povijesti škole)
- na području Stenjevca je nekad bila tvornica Ris (čamci, kondomi, gumena roba), dok je južno od njega, na području Jankomira, nova industrijska zona koja je otvorena u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća


Podsused:
- kapelica Sv. Martina datira iz 13. stoljeća, salezijanska crkva Don Bosca je otvorena 1939.
- tvrđava Susedgrad također se spominje od 13-14. stoljeća
- osnovna škola je otvorena 1988.
- najstariji industrijski objekat Podsuseda je cementara otvorena 1906., a zatvorena oko 1980.
- Podsused je bio poznato izletište sa mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi, posjetioci su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.)


Šetnja nas je vodila trasom Samoborčeka u nastavku Ulice kralja Tomislava, na početku smo pogledali neobično dvorište na sjevernoj strani uz nove zgrade sa dobro održavanom ogradom iz starih štanci, a nakon njega smo prošli uz igralište NK Kustošija koje je još donedavno imalo retro natpis Rukometnog kluba Kustošija uklonjen prošle godine. Na prijelazu preko potoka Kustošaka (uz koji je moguća vrlo lijepa šetnja sve do Jaruna, a potencijalno i moguća izgradnja biciklističke staze!) pogledali smo godinu gradnje mosta na kojem se nalazi kućica čuvara pruge (izgrađen 1936.) i zatim se nastavili šetati uz zid na kojem se nalazi izložba street art uradaka (između ostaloga i jedan posvećen štrumfovima te Arf Cozir) nakon kojeg se nalazi najvjerojatnije najstarije zagrebačko igralište odbojke na pijesku napravljeno ranih 90-ih .. na žalost, sada je u vrlo lošem stanju.

Prošetali smo se dalje uz željezničku prugu i duge redove drva za ogrjev i nekoliko malih vrtova ograđenih ogradama od željezničkih pragova da bi naposlijetku došli do obiteljske kuće koja je sagrađena točno uz same kolosijeke (nedavno je i proširena!). Stazica kroz grmlje nas je dovela do pješačkog nathodnika na koji smo se popeli i kroz kišnu zavjesu pogledali Ilicu i okolne ulice.

Tamo smo već bili zreli za sušenje i topli čaj (poneko i za rakijicu wink) pa smo sjeli u lokalni kafić gdje smo ostali dobrih sat vremena.

Nastavak šetnje nas je vodio Graničnom ulicom iz koje smo uskim prolazom skrenuli prema Dravogradskom putu, spomenuli smo sada nedostupan bazen u krugu zatvorene tvornice TOZ (u mraku je posve nevidljiv sa vanjske strane ograde), i nastavili Mestinjskim putem do ljevaonice umjetnina Ujević. Prečicom kroz grmlje i pored košnica izašli smo na Oranički odvojak I koji je zbog kiše bio pun vode i jedva prohodan. Vratili smo se do staroga groblja i preko njega smo došli do potoka Vrapčaka gdje smo se podijelili u dva dijela. Oni sa stanom na sjeveru i zapadu su krenuli kućama prema Ilici, dok je ostatak grupe sa ciljem na jugu grada krenuo pješačkom stazom niz potok do POS-ova naselja (sagrađenog na mjestu bivše kasarne Prečko) kroz koje smo stigli do završne točke, Zagrebačke ceste uz bivši Mercator centar (danas Konzum).

A evo i nekoliko fotografija sa šetnje - zahvaljujem GP-u na ustupanju fotki snimljenih u teškim uvjetima kiše i vjetra!



Uz pružni kamen na trasi Samoborčeka pored igrališta NK Kustošija. Snimio: GP.


Na pješačkom nathodniku kod bivše tvornice TOZ. Snimio: Vanja


U kafiću, uz kopije starih karata. Snimio: GP


U ulici Oranički odvojak I, pored ogromne lokve vode. Snimio: GP


Na mostu preko Vrapčaka. Snimio: GP



Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, TOZ, Vrapčak, kustošak, Grmoščica


- 14:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.11.2016., subota

Svjetski WC dan



Dobronićeva ulica, Prečko, uz hrpu otpada, snimljeno 2014. godine. Snimio: Vanja


Možda niste znali, ali danas, 19.11., se svake godine obilježava Svjetski dan WC-a.
Ne vjerujete? wink

Pogledajte na web stranicu Ujedinjenih naroda!

A moj/naš prilog toj uvijek aktualnoj temi se može naći na web stranici "Mapiranja Trešnjevke"!

Oznake: wc, mapiranje trešnjevke, preko, Dobronićeva ulica


- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.10.2016., srijeda

U petak se šećemo Savskom Opatovinom!

Ovog je petka (14.10.2016., sastanak u 17:30 kod otpremnikove kućice na okretištu tramvaja Prečko) na programu još jedna šetnja vezana uz projekt "Mapiranje Trešnjevke", iz ovojesenskog ciklusa "Posjetimo trešnjevačko susjedstvo", kojom ću sve zainteresirane povesti područjem jugozapadno od Trešnjevačkih zapadnih granica.

Najzapadniji trešnjevački kvart Prečko je administrativno pripojen Trešnjevci 1974. godine kod reforme lokalne samouprave i granica Trešnjevke na tome području prolazi sredinom polja između ulice Svilkovići i Savske Opatovine sve do korita rijeke Save. Dakle, šetnju ćemo započeti na krajnjem trešnjevačkom jugozapadu i njom ćemo posjetiti Savsku Opatovinu i njoj okolne gotovo nenaseljene prostore!



Prizor s južnog dijela područja Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Pogled na trgovački centar City Centar One West, teško je zamisliti veći kontrast ... Snimio: Vanja


S druge strane se u daljini među topolama nazire reklama trgovine Lesnina ... Snimio: Vanja


Mjesto odmora za umorne vrtlare ... Snimio: Vanja


Niz plastenika na sjevernom dijelu nedaleko naselja. Snimio: Vanja



Možda niste znali - taj predio grada je vrlo vjerojatno bio naseljen već za dolaska Slavena (u nedalekom Donjem Stenjevcu su pronađeni nalazi iz 7. stoljeća), dok povijesni zapisi govore da je u neposrednoj blizini Savske Opatovine plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, no već se 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu.
(više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni pregled)

Sve u svemu, uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas samo u imenu naselja i ulice Savska Opatovina, dok o postojanju crkve koliko znam, nema materijalnih nalaza. Što se pak novije povijesti i današnjeg vremena tiče Savska Opatovina je jedan od najmanjih zagrebačkih kvartova i vjerojatno i jedan od najmanje poznatih. Ulica toga imena se nekad pružala sjeverno gotovo do visine današnje Šoljanove ulice, istočno se od nje do nekadašnjeg seoskog dijela Španskog (danas iza zgrade Galerija nova) odvajala ulica Kotarnica, a prema Stenjevcu je vodila ulica imena Dolina od koje još uvijek postoji mali krajičak kod završetka Ulice Ivane Brlić Mažuranić). No izgradnjom trgovačkog centra City Center One West (2006.) njen je sjeverni dio nestao sa lica zemlje. Bilo je tamo nekoliko malenih obiteljskih kuća okruženih poljima i livadama, a sama ulica je na tome dijelu bila neasfaltirana. Sa južne je pak strane ta ulica još uvijek u gotovo istom obliku u kojem je bila i nekad uz iznimku što se umjesto nekadašnjeg običnog semaforiziranog raskršća od 2006. nalazi podignuti kružni tok, a za izgradnje prilaznih cesta već spomenutom trgovačkom centru asfaltiran je odvojak koji ulicu spaja sa Svilkovićima i tako omogućuje prilaz i sa istočne strane. Naselje još uvijek ima pretežno seoski izgled, uz kuće poredane uz jedinu ulicu, velike vrtove, gospodarske zgrade. U cijeloj ulici se nalazi tek jedna useljena stambena zgrada visine tri kata te još jedna koja nije dovršena. Za izgled je karakteristično malo proširenje u sredini ("trg") na kojem se nalazi raspelo sa dvije klupe te mnoštvo plastenika u kojima se uzgaja povrće za zagrebačke tržnice.
(zanimljivo je da se tlocrt naselja kao i njegova veličina nisu značajnije promijenili tokom posljednjih stotinjak godina, provjerite na priloženim kartama!)



Isječak iz karte izdane 1880. godine.


Dio karte izdane 1914. godine.


Dio karte iz 1932. godine.


Dio plana grada Zagreba iz 1965. godine.


Dio plana iz 1965. godine.


Dio plana grada iz 1978. godine.


Savska Opatovina se nalazi unutar vodozaštitnog područja Stara Loza, vodocrpilište se nalazi nešto zapadnije, u smjeru potoka Dubravice koji meandrira tim područjem prije finalnog utoka u Savu. Na tom velikom području oivičenom sa sjevera Ljubljanskom avenijom, na istoku granicom Trešnjevke kod Prečkog i na jugu i jugozapadu rijekom Savom nalazi se tek nešto manje od 100 kuća u toj jedinoj asfaltiranoj ulici čitavog područja. Cijeli bi se taj predio mogao ugrubo podijeliti na dva dijela - južni dio, uz savski nasip, koji je obrastao šumom i gustim grmljem i koji je vrlo teško prohodan jer se nekoliko staza koje vode kroz njega mogu proći tek u zimskom periodu kad se povuče vegetacija, te sjeverni dio, koji je prekriven poljima i livadama, velikim dijelom zapuštenim. Koliko se iz starih karata (npr. na karti iz 1880.) može opaziti, pravokutna mreža kolskih puteva na tome dijelu potječe još iz doba kada je taj dio vrlo vjerojatno pripadao dvorcu Jankomir (u kojem je danas smještena Psihijatrijska bolnica Svetog Josipa)

Zanimljivost južnog šumskog dijela je raznolikost vegetacije (neki dijelovi pomalo liče afričkim savanama!) u kojima negdje prevladavaju agacije, negdje topole, negdje glog ... te meandri potoka Dubravice koji zapravo nestaje u tome području jer se on u Savu izlijeva tek nakon kiša. Taj je dio ipak lako dostupan i autom jer se u središtu Savske Opatovine od te ulice odvaja makadamski put (prohodan za automobile) koji kroz šumarke i guštare vodi prema savskom nasipu te dalje do prostora kojeg koristi Paintball klub.

Za razliku od južnog dijela, sjeverni dio je nedostupan autom i kolske puteve je moguće prijeći jedino biciklom odnosno traktorom. Na žalost, tim putevima nije moguće doći sve do Save zato što ne postoji prijelaz preko potoka Dubravice.

Ako vas zanima više detalja o tome području pogledajte i slijedeća dva posta s mog bloga koji se njime bave, a, naravno, pozivam vas i da dođete na šetnju u petak gdje će biti još više govora o raznim zanimljivim detaljima toga područja!

Amazona pred našim vratima

Potočna arheologija: Potoci Dubravica i Borčec/Orešje




Oznake: Savska Opatovina, šetnja, mapiranje trešnjevke


- 08:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.09.2016., petak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja jugoistočnim trešnjevačkim susjedstvom, od Savskog mosta do Buzina



Ruta šetnje označena na Google Maps karti, označio: GP


Zajednička fotka sudionika ispred zatvorene trgovine "Borova" u Horvatovoj ulici. Snimio: GP


Isječak topografske karte iz 1914. godine.


Završetak ljeta donio je i početak nove sezone šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke" i prvom smo šetnjom (održanom u petak, 16.09.2016.) započeli jesenski ciklus posjećivanja Trešnjevci susjednih kvartova. Prvi su na red došli kvartovi jugoistočno od Trešnjevke i nakon sastanka na krajnjem jugoistočnom kutu Trešnjevke (pred starim Savskim mostom) put nas je poveo preko Save, u Novi Zagreb.

No, prije opisa šetnje vrijedi spomenuti neke podatke vezane uz zajedničke momente u prošlosti ta dva kvarta! Naime, Trešnjevka i Novi Zagreb dijele neke zajedničke zemljopisne i povijesne fakte o kojima smo popričali na samome početku šetnje. Oba kvarta obilježila je rijeka Sava kao jedna od granica i kao faktor nesigurnosti zbog opasnosti od poplava, zatim dolazak željezničke pruge te pomak od 30-ak godina u njihovom razvoju – razvoj Trešnjevke kao urbane cjeline počeo je 20-ih godina 20. stoljeća, a Novog Zagreba 30 godina kasnije, u 50-ima, a slijedeći koraci su se ponavljali sličnim razmakom.

Dakle, i Trešnjevci i Novom Zagrebu Sava predstavlja velik dio granice i ona ih je kroz povijest svojim vijugavim tokom, rukavcima, plavljenjima i priobalnim gustišima učinila nepovoljnim za stanovanje. Povijesno jezgro Zagreba, Gradec i Kaptol, su namjerno smješteni na brežuljke iznad doline - ta im je pozicija omogućavala dobar pregled nad pristupnim putevima i blizinu polja u podnožju bregova, ali i sigurnost pred poplavama. A poplavnu ravnicu koja je činila većinu današnje Trešnjevke i Novog Zagreba su nastanjivali tek oni koji nisu mogli odabrati neko bolje mjesto te su stoga oba kvarta vrlo dugo bila vrlo rijetko naseljena - na Trešnjevci je bilo nekoliko manjih zaselaka na rubu savskih rukavaca (Horvati, Jarun, Rudeš, Prečko), dok su sela na području današnjeg Novog Zagreba bila smještena podalje od rijeke, na mjestima gdje se tlo već malko izdizalo (Sveta Klara, Otok, Jakuševac).

U drugoj polovici 19. stoljeća je oba područja dosegla željeznička pruga - Trešnjevci ona čini cijelu sjevernu granicu te orati njenu istočnu granicu, dok je Novom Zagrebu željeznica donijela čuveni "trokut" sa grananjem pruga prema Sisku i Karlovcu. Iako je razvoj Trešnjevke zapravo započeo dolaskom pruge i prvih tvornica i skladišta koja su tražila blizinu kolosijeka i prazan prostor (što je uz naseljavanje radnika koje je uslijedilo povuklo sve ostale promjene) sami kvart od te željeznice do dana današnjeg nije gotovo ništa profitirao u prometnome smislu - pruga odjeljuje Trešnjevku od susjednih kvartova i prometno ju izolira, dok je jedina željeznička stanica na njenom području (na samome rubu) Zapadni kolodvor koji je Trešnjevci okrenuo leđa i od nje je teško dostupan i posve nepovezan javnim prometom (o planiranim željezničkim stanicama Vukovarska i Savski most se govori već desetljećima, no ništa se još nije učinilo). Novi Zagreb na svome području ima dvije željezničke stanice, Remetinec i Klaru, no one se nalaze na samome rubu urbanog područja i zapravo su više ruralne lokalne postaje nego dijelovi gradske prometne mreže.

Zanimljiv je i podatak da su Trešnjevka i Novi Zagreb prolazili slične faze urbanizacije sa odmakom od 30 godina - Trešnjevku je urbanizacija dodirnula 20-ih godina 20. stoljeća, a Novi Zagreb (kroz izgradnju Brodarskog instituta i Velesajma) 50-ih godina. Trešnjevku 30-ih je obilježila izgradnja njenog zapadnog dijela, a Novi Zagreb 60-ih izgradnja prvih većih planskih naselja (Trnsko, Zapruđe). Trešnjevku 40-tih i 50-tih je zadesio val masovne izgradnje kao i Novi Zagreb 70-tih i 80-tih ... Tek, srcem Trešnjevke je tramvaj prošao 1935., a Novim Zagrebom tek 1979., dakle 44 godine kasnije.



Uobičajeni kaos na okretištu Savski most. Snimila: Anica Mazura.


... kod autobusa je nešto urednije. A za sjećanje za budućnost nek budu vidljive granitne kocke! Snimio: Branko Margetić.


Stari Savski most koji već dugo čeka obnovu .... Snimio: Mladen Sokele.


Gust promet preko mosta ... Snimio: Branko Margetić.


Čuveni željeznički most iz 1939. kome se sve jače lijepi nadimak "Hendriksov most". Snimio: Mladen Sokele


Netko je na pješčani sprud lansirao skupocjeni cestovni stupić ... Snimio: Mladen Sokele.


Slučajno naišli akrobat ... Snimila: Anica Mazura.


... a uhvaćen i objektivom Branka Margetića.


Okupljamo se ... Snimio: GP


Uvodni dio ... Snimila: Anica Mazura.


Nek se vide malo bolje i šetači ... wink Snimila: Anica Mazura


Gledamo staru kartu ... Snimio: Mladen Sokele.


Krenuli smo ... evo i crvene linije iz rada Davida Kabalina koja pokazuje zakrivljenost mosta. Snimio: GP


Poznati "Napoleonov obelisk" s južne strane Savskog mosta. Snimila: Anica Mazura



"Četvorka" za 4 bicikla. Snimio: Branko Margetić.


Sunčani sat u rasadniku "Zrinjevca". Snimio: Mladen Sokele


Akrobat na motociklu na parkiralištu "Zrinjevca". Snimio: Branko Margetić.


Pauza u "Galeriji Rotor". Snimio: Mladen Sokele


Pred ostacima street art uratka autora Lonca - "Riba u Loncu", kako je netko to nazvao. Snimio: Mladen Sokele


Rotor obuhvaćen jednim pogledom. Snimio: Mladen Sokele


Fotografkinja Saša u iščekivanju novih motiva ... Snimila: Anica Mazura


Ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča koji samuje od izgradnje Rotora. Snimila: Saša Martinović Kunović


Pred napuštenom voćarnom na početku Savskog Gaja. Snimila: Anica Mazura


Pričam o godinama izgradnje pojedinih novozagrebačkih naselja ... Snimio: Mladen Sokele.


A sad krenimo na šetnju!
(Zahvaljujem na odličnim fotkama vrijednim fotografima Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri, GP-u i Mladenu Sokeleu!)

Na samome početku sam šetačima skrenuo pažnju kako je točka našeg susreta, tramvajsko okretište Savski most, zapravo trenutno najstarije (gledavši datum posljednjeg uređenja) tramvajsko okretište - to nam kazuju granitne kocke na tlu, betonski stupovi koji su nekad onemogućavali vozilimaa da staju na zelenim površinama (datiraju iz doba oko Drugog svjetskog rata) , metalni stup za struju (iz 50-ih ili 60-ih) ... O toj lokaciji su prošle, 2015. godine, inicijativa "Ars publicae" i njen voditelj Saša Šimpraga pokrenuli projekt "Tromostovlje" sa ciljem oživljavanja i revalorizacije prostora oko savskih mostova. Jedan od rezultata tog projekta je i crvena linija na ogradi starog savskog mosta koja je bila dio performansa Davida Kabalina koja pokazuje inače teško vidljivu zakrivljenost mosta.

S druge strane mosta, u "inozemstvu", stali smo kod poznatog "Napoleonovog kamena" koji je označavao granicu Ilirskih pokrajina. Na tome je mjestu nekad bila i mitnica - posve je moguće da je to bila kuća koja i danas stoji kod mosta sa južne strane ulice.

Šetajući se Remetinečkom cestom zamijetili smo jedan od antologijskih gradskih grafita "Slušao sam Rozgu i dobio tumor na mozgu", a sa druge strane ceste je poznata gostionica duge tradicije, "K savskom mlinu" . Za one manje upućene, taj dio grada se naziva Kajzerica (dakle, nije to samo kvart istočno od pruge!), a dobio je ime po carskom vojnom vježbalištu koje se nalazilo na mjestu današnjega naselja. Između dva rata je tamo bila i Gradska ekonomija, a jedan od njenih nasljednika je i rasadnik gradskog poduzeća Zrinjevac koji je nekad bio još i veći nego danas, a obuhvaćao je i kuće za radnike koje su radili na ekonomiji.

Šetajući dalje na parkiralištu rasadnika uočili smo motociklista koji je na motoru izvodio akrobacije koje su oduzimale dah (poput upravljanja motorom dubeći na glavi, vožnje na jednom kotaču itd), a nakon njega smo se uputili prema Rotoru, jednom od rijetkih mjesta na kojima se pješaci, biciklisti i javni promet osjećaju sigurno i ugodno, a vozači motornih vozila strepe (jer je Rotor najfrekventnije mjesto prometnih nesreća u čitavoj državi!). Rotor je uz to i prava izložba street arta koja često mijenja svoj "postav" tako da se isplati posjetiti ga bar nekoliko puta godišnje.

Sa Rotora krenusmo uz slijepi ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča (današnje Avenije Dubrovnik) koji označava početak naselja Savski gaj. Na tom je početku napuštena kućica koja je, tako kažu, nekad bila voćarna.

Nastavismo dalje, uz kratku pauzu na drvenim klupama kod kioska na ulazu u naselje - te su klupe (bez naslona) tipične za Novi Zagreb, kao što su tipični i pješački podvožnjaci koji onemogućuju prolaz osobama sa dječjim klicima, invalidima i biciklistima. Istina, sad se ugrađuju "tračnice" koje pomažu biciklistima, no to je još uvijek nepotpuno i nepraktično rješenje.

Uz još jedno kratko stajanje na ulazu u naselje Trokut napokon stigosmo i do točke na kojoj smo se odvojili od buke i prometa glavnih cesta - do početka naselja Trnsko. Uronismo u oazu gradskih vrtova i nizova garaža koje odlikuju zanimljiva raznolikost vrsta vrata i boja. Naš nas je put vodio uz željezničku prugu, uz napuštenu česmu kod Osnovne škole Trnsko, uzduž ostataka nekadašnjeg kolosijeka koji je vodio do Velesajma (ostaci tračnica se i sad vide u grmlju iza škole!), uz mnoge stazice koje preko pruge vode do Trokuta. Prema tom naselju vodi vrlo reprezentativan široki pješačko-biciklistički pothodnik (čak sa iscrtanim stazama) te dva uža i starija pothodnika, na sjeveru i jugu naselja, ali i mnoštvo stazica koje su preko tračnica, ignorirajući opasnost od vlakova, ugazili stanari tokom godina.

Najzanimljiviji od svih tih pothodnika je onaj južni, uzak i ulaza obraslog puzavicama, koji vodi u vrtni svijet južnog Trokuta. Tamo smo šetajući zatekli snimateljsku ekipu koja je snimala kadrove sa motociklom u prolazu. Nas su pak zainteresirali vrtovi, ali vrijedi spomenuti i neobičnu predolujnu atmosferu, uz vjetar koji nosio lišće i nekoliko kapi kiše oko nas dok su se na nebu smjenjivali tmurni oblaci (kiša nas je, na sreću, mimoišla i počela padati tek po povratku u grad).



Odmor na klupicama uz Savski Gaj. Snimila: Anica Mazura


Šetnja uz rub naselja Trnsko, uzduž pruge ... Snimila: Anica Mazura


Niz garaža, u ovom bloku žute boje ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Detalj garaža. Snimio: Branko Margetić


Nebo se zatamnilo i palo je nekoliko kapi kiše ... i, na sreću, ostalo na tome. Snimila: Anica Mazura


Ovo je trasa nekadašnjeg teretnog kolosijeka za Velesajam ... Snimio: Mladen Sokele


Ostaci tračnica kolosijeka za Velesajam. Snimio: Mladen Sokele


Šta kažu indijanci, ide li vlak? wink Snimio: Branko Margetić


Obnovljivi izvori energije u Trnskom. wink Snimio: Mladen Sokele


Mnogo je lijepih vrtova ... Snimila: Anica Mazura


Lijepa stazica među vrtovima ...Snimio: Mladen Sokele


Najreprezentativniji, prije nekoliko godina uređen pješački podvpžnjak između Trnskog i naselja Trokut. Snimio: Mladen Sokele


Iznenadni susret sa prijateljima nekih članova naše grupe ... Snimio: GP


I fotografi se smiju osvježiti! wink Snimio: Mladen Sokele


Kad grožđe dozori na električnoj banderi ... :weink: Snimila: Anica Mazura


Naša grupa na ulazu u povijušama sakriveni podvožnjak ... Snimio: Mladen Sokele


Motor u uskom podvožnjaku ... kao prizor iz kriminalnog filma! Snimila: Saša Martinović Kunović


Pogled na južni rub Trnskog, napuštamo civilizaciju! Snimila: Saša Martinović Kunović


Kućica na kraju grada ... dobro došli na selo ... Snimio: Mladen Sokele


Iza pothodnika smo već bili na južnoj granici Trnskog i urbanog dijela grada. Uz neobičnu plavo obojanu seosku kuću obraslu grmljem i napuštenog narodnjačkog kluba "Fontana" došli smo nakon nekoliko minuta i do prijelaza željezničke pruge na spoju Radmanovačke i Utinjske ulice. Nakon što se okupila vesela kolona krenuli smo u sumrak uskom stazicom uz prugu ... za mog prethodnog prolaza trasom šetnje, prije 3 tjedna, ta je stazica bila s obje strane stisnuta visoko naraslim grmljem, no u međuvremenu su željeznički radnici posjekli grmlje i pokosili travu tako da je ambijent bio manje "mističan" nego tada ... ali, sumrak je ipak činio svoje i sve nas je nakon šetnje kroz urbano Trnsko obuhvatila atmosfera predgrađa. wink

Poslije nekoliko minuta hoda izronili smo na kraju jedne od ulica većini nepoznatog naselja koje zapravo nema neko posebno ime ... odnosno, to naselje čini samo jedna ulica, Horvatova, sa svojim mnogim odvojcima koji također nose njeno ime što je bila tema mnogih viceva te večeri. wink U daljini smo vidjeli svjetla Sloboštine i Dugava, osvijetljeni toranj crkve u Svetoj Klari ... no, oko nas su bile samo obiteljske kuće, livade i polja te poneka nova zgrada koja se navirivala iz pozadine gdje se naziralo naselje Otok. Malo-pomalo stigli smo i do njega, Otoka, do višestrukog prijelaza preko željezničke pruge na Oreškovićevoj cesti gdje smo snimili zajedničku fotku i pozdravili se sa manjom grupicom šetača (i naših dvoje biciklista) koji su se žurili kućama. A mi ostali smo produžili uz prugu (naravno, i nadalje beskrajnom stoglavom Horvatovom ulicom) do željezničke stanice Zagreb Klara obavijene tamom ... kao da smo negdje vrlo daleko od bilo kojeg grada. No, civilizacija je zapravo bila vrlo blizu - odmah nakon stanice smo naišli na "ficlek" nekadašnje glavne ceste za Sisak (zvane tada Velikogorička cesta) koji je odrezan za gradnje Ranžirnog kolodvora 1971.-1973. i koji nas je vrlo brzo kroz grmlje doveo do stjecišta svih mogućih infrastrukturnih pravaca: autoput (obilaznica), željeznica (kolosijek za Ranžirni kolodvor iz pravca Siska), plinovod, dalekovod ... a iza toga obasjavala su nas svjetla trgovačkog centra Supernova, kao da smo naišli na svemirski brod u "Bliskim susretima treće vrste", iz tame na svjetlo!

Stigli smo i do kraja šetnje, do Buzina - obišli smo Supernovu, popeli se stazicom na cestovni nadvožnjak preko Ranžirnog kolodvora i brzo stigli na autobusnu stanicu na kojoj smo nakon dosta čekanja dočekali i autobus koji nas je vratio u grad. A oni sretnici koji su posve neočekivano stigli u blizinu svojih domova mogli su se kući vratiti i pješice - Sloboština i Dugave su bili nadomak ruke.

Sve u svemu, bila je ovo zaista lijepa šetnja, puna dobrih vibracija, razgovora i smijeha pod oblačnim nebom kasnoljetne noći ... već se veselim slijedećoj šetnji koja će nas 14.10.2016. povesti u smjeru trešnjevačkog jugozapadnog susjedstva!



Sačekivanje kod rampe ... Snimila: Anica Mazura


Nastavljamo stazicom uz prugu ... Snimila: Anica Mazura


Okupljanje na početku Horvatove ulice, nakon izlaska iz grmlja. Snimila: Anica Mazura


Stara velika željeznička zgrada uz ž.st. Zagreb Klara. Snimio: Mladen Sokele


Izlazak iz grmlja na svjetlost ... Snimio: Mladen Sokele


Kao pred Betlehemom ... trgovački centar Supernova. Snimio: Mladen Sokele


Puni je mjesec nakratko izvirio između oblaka pred kraj šetnje pozdraviti šetače! Snimio: Mladen Sokele


Na samome kraju, evo i nekih značajnih godina u povijesti Novoga Zagreba (njegova zapadnog dijela):

1334. Prvi spomen sela Odra
1768. Izgrađena sadašnja crkva u Sv. Klari
1783. Izgrađen prvi drveni most preko Save, na mjestu današnjeg starog mosta
19. Stoljeće: Kajzerica je Carsko vježbalište, poslije Gradska ekonomija pa logor
1832. Izgrađena crkva u Jakuševcu
1862. Izgrađena željeznička pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak
1891. Otvorena linija konjskog tramvaja do Savskog mosta
1892. Postavljen most željezne konstrukcije (poslije poznat kao Crveni most, stajao u produžetku Držićeve ulice)
1938. Postavljen sadašnji pješačko-biciklistički Savski most
1939. Postavljen sadašnji željeznički most
1947.-1950. Izgradnja Hipodroma
1950. Gaj preko Save (Savski gaj) ulazi u sastav šireg područja Zagreba
1950.-1955. Izgradnja Brodarskog instituta
1953.-1964. Gradonačelnik Zagreba je Većeslav Holjevac
1955. Formirana općina Remetinec od dijelova općine Odra (pripadala Velikoj Gorici)
1956.-1957. Gradnja Zagrebačkog velesajma
1957. Remetinec ulazi u sastav gradskog područja
1957. Gradnja sjevernog dijela Savskog gaja, najstarijeg urbaniziranog naselja1959. Počinje gradnja Trnskog (Osnovna škola otvorena je tek 1964.)
1959. Otvoren Most slobode
1962.-1968. Gradi se Zapruđe
1963. Počinje gradnja Sigeta
1964.-1978. nastaje Park mladenaca
1964. Grade se barake u Botincu za postradale od poplave
1969.-1972. Grade se Utrine
1970.-1973. Gradi se Sopot
1971.-1973. Gradi se Ranžirni kolodvor, stočni sajam Otok je preseljen na Hrelić
1974.-1978. Gradi se Travno
1974. Osniva se općina Novi Zagreb
1974. Izgrađen Most mladosti
Kraj 70-ih: Grade se Dugave
1979. Tramvaj po prvi puta u Novom Zagrebu, preko Mosta mladosti, do Sopota
1981. Otvoren Jadranski most
1985. Spojen tramvajski prsten kroz Novi Zagreb preko Jadranskog mosta
kraj 80-ih: Gradi se Sloboština
kraj 80-ih: Gradi se Lanište
1990. Ukida se općina Novi Zagreb, novi ustroj gradske samouprave

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, SAvski most, novi zagreb, otok, Sveta Klara


- 08:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Ove se jeseni šećemo po trešnjevačkoj okolici!

Ljeto nam je na izmaku (ovih dana čak i uopće ne meteorološki koliko kalendarski wink) i vrijeme je da se malo-pomalo priviknemo na jesenske uvjete života u gradu ... a to između ostaloga znači i da je vrijeme za nove šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke"! wink

Već sam se zaželio šetnji u uvijek ugodnom društvu vas, ljubitelja Trešnjevke, i drago mi je što vam mogu najaviti što smo vam moji kolege s projekta i ja pripremili za ovu sezonu!

Nakon što smo tokom prethodne tri godine našim šetnjama posjetili sve trešnjevačke kvartove (a posjećivat ćemo ih i nadalje!) ove godine smo odlučili malko proširiti naše vidokruge i znatiželjno pogledati u najbliže trešnjevačko susjedstvo .. jer, Trešnjevka ne živi izolirano od svoje (pri)gradske okoline tako da za razumijevanje njenog života trebamo poznavati i živote okolnih kvartova. Stoga ove godine šetnjama krećemo u posjet trešnjevačkim susjedima i to sa sva četiri trešnjevačka kuta!



Niz raznobojnih garaža uzduž puta kojim ćemo proći u petak. Snimio: Vanja


Zapuštena česma u naselju kroz koje ćemo proći tokom šetnje. Snimio: Vanja


U "džungli" na rubu grada, na putu kojim ćemo proći. Snimio: Vanja


Za sve četiri navedene šetnje vrijedi slijedeće:
- sve su šetnje "u nepoznato", dakle, do samog početka šetnje vam nećemo otkriti njene detalje. Preporučamo dolazak javnim prijevozom, a završna točka svih šetnji će biti kod neke od stanica javnog gradskog prijevoza
- trajanje svih šetnji je 2-3 sata (ovisno o broju šetača i razgovorima koje ćemo voditi tokom šetnji) i sve će vas voditi manje poznatim putevima Trešnjevki susjednih kvartova


16.09.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog jugoistoka, sastanak na početku starog savskog mosta (okretište tramvaja 4 i 7) u 17:30h

14.10.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog jugozapada, sastanak uz tramvajsko okretište Prečko, kod prometnikove kućice, 17:30h

11.11.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog sjeverozapada, sastanak na uglu Zagrebačke ceste i Tomislavove ulice (južna strana cestovnog podvožnjaka ispod željezničke pruge), ugao Voltina naselja, 18h

23.12.2016. (petak), predbožićni polazak u nepoznato sa trešnjevačkog sjeveroistoka, sastanak kod stepenica kod sportske dvorane Cibona, 18h


Dakle, prva šetnja je već vrlo blizu pred nama, ovoga petka, i povest ću vas zanimljivim stazama i uličicama kvartova jugoistočno od Trešnjevke ... neću sad reći kojima da ne pokvarim iznenađenje wink , ali vjerujem da će vam biti zanimljivo - nadam se da se vidimo u petak na starome Savskome mostu!



Netko je dosjetljivo načinio vrtna vrata od sušilice za veš. Snimio: Vanja


Javna zgrada staroga kova pored koje ćemo proći tokom šetnje u petak. Snimio: Vanja

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, nepoznato, jugoistok


- 14:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.03.2016., srijeda

U posjetu kazalištu Trešnja

Ove godine nas projekt "Mapiranje Trešnjevke" ne vodi u šetnje po trešnjevačkim kvartovima (uz iznimku svibnja i Jane's Walk - o tome kad se približe ti dani!) već u posjete trešnjevačkim institucijama, više ili manje poznatima. Prošle godine smo bili u posjeti Osnovnoj školi Augusta Šenoe i tvrtci Ericsson Nikola Tesla, a ovu sezonu smo započeli sa posjetom kazalištu Trešnja. To je kazalište rođeno 1954., kada su djelatnici društva "Naša djeca" odlučili pokrenuti dječju dramsku grupu. Ubrzo zatim je grupa dobila i novo ime, Pionirsko amatersko kazalište, sa sjedištem u tadašnjem domu kulture "Maksim Gorki" koji se nalazio baš na mjestu današnje zgrade kazališta Trešnja. 1960. godine kazalište dobiva novo ime, Pionirsko kazalište Trešnjevka - centar za estetski odgoj mladih. Nakon daljnjih 10 godina kazalište se profesionalizira i pod imenom Malo kazalište Trešnjevka nastavlja svoj uspješan rad. 1986. kazalište mijenja ime u Kazalište Trešnja, a tri godine kasnije njihovo sjedište kreće u rekonstrukciju prema projektu arhitekta Andrije Mutnjakovića. Gradnja je potrajala, ponajviše zbog teških ratnih vremena, a za to vrijeme kazalište je priređivalo programe u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka .. i, napokon, nakon 10 godina radova, 1999., nova zgrada, ovakva kakvu je danas poznajemo, kreće u svoj život, zajedno sa kazalištem, koje se od 1994. zove Gradsko kazalište Trešnja Danas je to najveće dječje kazalište u Hrvatskoj koje mjesečno u prosjeku daje 25 predstava, gostuje diljem Hrvatske te u drugim zemljama, pokreće nove programe ...



Kazalište ovih dana. Snimio: Mladen Sokele.


Plakat prve predstabe kazališta, preneseno iz monografije kazališta izdane 1999.


Kazalište 50-ih godina, preneseno iz monografije.


Kazalište tokom 70-ih godina, preneseno iz monografije.


Unutrašnjost stare zgrade kazališta, preneseno iz monografije.


Unutrašnjost kazališta 90-ih, preneseno iz monografije.


I, sastadosmo se mi, skupina ljubitelja otkrivanja Trešnjevke, nas 17, u kišno i hladno popodne ispred kazališta Trešnja u Moščeničkoj ulici gdje smo u ime projekta "Mapiranje Trešnjevke" zakazali susret sa našim domaćinima iz kazališta koji će nas provesti kroz svoj kazališni svijet slijedeći program nazvan "U kazalištu o kazalištu" koji već desetak godina školskoj djeci pokazuje drugu stranu kazališnog života. U kazališnom kafiću dočekala nas je šefica marketinga Kristijana, a ubrzo je stigla i ravnateljica Višnja Babić, inače dugogodišnja glumica tog kazališta koja je prije godinu i pol došla na njegovo čelo. Kako nam se sama predstavila, "Višnja koja radi u Trešnji, a najpoznatija je kao Dunja" (Dunja, cura Mazala Vrageca iz "Smogovaca"), u kazalištu radi još od 1986. godine i glumica je sa najdužim stažem u ansamblu. Ukratko nam je prepričala povijest kazališta sa posebnim osvrtom na doba kada su radili u CeKaTe-u čekajući dovršavanje njihove zgrade, na oduševljenje novom zgradom nakon useljenja, na program koji nudi klasična djela dječje književnosti s čim je moguće boljim produkcijskim uvjetima, na potrebu za radove na zgradi ... Između ostaloga saznali smo i da kazalište ima 56 zaposlenih (od kojih 19 glumaca), da surađuju sa mladim glumcima, pokreću dodatne programe sa ciljem privlačenja publike kao npr. "Kazalište i knjiga" u čijem sklopu se u kazalištu prezentiraju nove knjige.

A nakon uvodnog razgovora tokom kojeg smo pogledali i oba zastora, Šutejev protupožarni (koji se diže uz pištanje koje vjerojatno služi kao znak za uzbunu) te svečani Rabuzinov, došlo je vrijeme da se iz gledališta dvorane preselimo na pozornicu. Izvrtili su nas nekoliko krugova na kružnoj pozornici, pogledali kako se lebdi iznad nje, a i što sve ima iza nje, popričali smo sa inspicijenticom Leom koja nam je pokazala od čega se sve sastoji njen vrlo raznolik i vrlo stresan posao, a onda smo krenuli u obilazak drugih prostora. Bili smo u podrumu u posjetu propadalištima, ali i kolekciji keramičkih pločica koje su preostale nakon rekonstrukcije zgrade i služe kao rezerva ako se kad koja od fasadnih pločica ošteti (saznali smo i da zgrada zapravo uoopće nije proširena već je preuređena unutar postojećih gabarita). Bili smo i u scenskoj radionici i saznali ponešto o tome kako nastaje scenografija. Nakon toga slijedio je uspon do garderobe, dvorane za probu i baletne dvorane, a onda jedna od najuzbudljivijih točaka, krug iznad pozornice po galeriji na kojoj se nalez "cugovi" (nosači) sa reflektorima, scenskim priborom i svim ostalim što pomaže u dočaravanju scenske magije. Potom krenusmo u tonsku režiju gdje nam je o svjetlu i tonu na sceni ponešto ispričao kazališni majstor svjetla čiji posao spaja kreativni i tehnički pristup predstavi. Prošetali smo se i "tavanom" kazališta iznad gledališta i na kraju završismo ponovo u kafiću gdje smo sa Kristijanom još malo popričali o kazališnom životu.

Sve u svemu, bio je to vrlo zanimljiv posjet koji nam je otkrio puno sitnica iz kazališne svakodnevice, ali i puno entuzijazma s kojime kazališni radnici prilaze svom poslu očaravajući tisuće djece (i odraslih) koji dolaze na njihove predstave.

(zahvaljujem Mladenu Sokeleu i Branku Margetiću na dijeljenju svojih fotografija te Kristijani iz kazališta na posudbi monografije!)



Susret u kazališnom kafiću. Snimio: Mladen Sokele


"Odbor za doček", ravnateljica Višnja, Kristijana iz marketinga i, posve desno g. Hrgović, šef tehnike. Snimio: Vanja


Polukrug zainteresiranih ... Snimio: Mladen Sokele


Fotografije nekadašnjih glumaca u foajeu. Snimio: Mladen Sokele.


U šarenome predvorju. Snimio: Vanja


Ravnateljičina uvodna riječ. Snimio: Vanja


Šutejev zastor (uz pištanje). Snimio: Vanja


Rabuzinov zastor. Snimio: Vanja


Napokon na pozornici! Snimio: Vanja


Svijet iznad scene. Snimio: Mladen Sokele


Vrtimo se na pozornici! Snimio: Vanja


Kristijana leti! Snimio: Vanja


Još malo u razgovoru sa simpatičnom ravnateljicom. Snimio: Vanja


Inspicijentica Lea nam pokazuje tajne svog zanata. Snimio: Vanja


S druge strane zastora ... Snimio: Mladen Sokele


Ispod pozornice. Snimio: Vanja


Sve je odlično obilježeno! Snimio: Mladen Sokele


Naš vodič uz propadalište. Snimio: Vanja


Torta sa držačem za šešir. Snimio: Vanja


Skladište fasadnih pločica. Snimio: Vanja


U radionici. Snimio: Vanja


Snimio: Branko Margetić


Na ulazu u garderobu. Snimio: Vanja


Kristijana objašnjava važnost šminke u predstavi. Snimio: Vanja


Kad zasvijetli ... Snimio: Branko Margetić


Dvorana za probe. Snimio: Vanja


U baletnoj dvorani. Snimio: Vanja


Pogled na pozadinu pozornice s visine. Snimio: Vanja


Poluge za rukovanje sa "cugovima". Snimio: Vanja


Posjetioci pozorno slušaju ... Snimio: Vanja


U kutu. Snimio: Vanja


Nek se vidi dubina ... Snimio: Vanja


Put u dubine ... Snimio: Branko Margetić


Jedan od puno kazališnih pultova. Snimio: Vanja


Iznad gledališta. Snimio: Vanja


U katakombama ispod krova ... Snimio: Mladen Sokele


Snimio: Mladen Sokele


Pogled dolje kroz otvor za reflektor. Snimio: Vanja


Uvijek je dobro imati smisla za humor .. wink Snimio: Branko Margetić


U režiji svjetla i tona. Snimio: Vanja


Tonski pult u dnu gledališta. Snimio: Mladen Sokele


Foto odmor za kraj obilaska. wink Snimio: Vanja

Oznake: Kazalište Trešnja, trešnjevka, mapiranje trešnjevke


- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.01.2016., utorak

Šetnja: Treća predbožićna trešnjevačka dijagonala



Trasa šetnje, u kartu ucrtao Mladen.


Sudionici šetnje usred Zagrebačke avenije. Snimio: GP


Iz prošle vam godine još dugujem pričicu kako nam je bilo na trećoj predbožićnoj dijagonali projekta "Mapiranje Trešnjevke" - i, evo priče! wink

Šetnja se odigrala taman u pravo vrijeme, u srijedu 23.12.2015., dok je još vladalo lijepo i relativno toplo vrijeme. Sastanak je bio u 18h na Trgu Dražena Petrovića ,ispod "vure", tako da smo slijedili tradiciju prethodnih šetnji te jeseni kad smo se sastajali ispod "vura" na Remizi i na Trešnjevačkom placu. Radni naziv šetnje je bio "Kroz buku i tišinu velegrada", a retci koji slijede će vam otkriti zašto je dobila baš to ime! wink I, da ne zaboravim, u tu pretprazničnu večer skupilo nas se čak 44 šetača, čime smo postavili novi "dijagonalni" rekord naših predbožićnih šetnji!

(Zahvaljujem od sveg srca GP-u na priloženim fotkama i Mladenu na ucrtavanju trase šetnje u kartu!)

Za početak, nakon okupljanja smo se prisjetili povijesti tog dijela grada, sjeveroistočnog dijela Trešnjevke i gornjeg dijela Savske ceste, i svih promjena koje su se tamo desile u posljednjih stotinjak godina - za detalje pogledajte ovaj tekst

A zatim - krenusmo. Prvo kroz prolaz Cibona, najnoviji od svih podželjezničkih prolaza u tom dijelu grada (probijen pred Univerzijadu), a zatim uz nekadašnju Dugandžićevu, a sada Ulicu Florijana Andrašeca. Teško opazivim stepenicama popeli smo se iza jednog reklamnog stupa na željezničku prugu i dospjeli na neočekivano mirno mjesto, pred skretničarsku kućicu koja se nalazi na južnom uglu željeznikog trokuta. U kućici već dugo nema nikog (kroz zaključana vrata uočili smo zapušteni radni stol, ne odeć uredni WC ...), no ispred nje je zgodna brajda na kojoj su još visjeli grozdovi - prava kasna berba!

Slijedeća etapa nas je povela dalje prema jugu, pored Doma zdravlja MUP-a u Šarengradskoj ulici, koji se na toj lokaciji nalazi još od 1953. godine, pa onda preko Vukovarske do zapuštene ljevaonice umjetnina LIKUM-a, Likovne zadruge umjetnika Hrvatske osnovane 1948., koja više ne postoji. A što se dešava sa ljevaonicom možemo samo nagađati... Slijedeća postaja nam je bio Gagarinov put koji je već sam po sebi atrakcija (jedna od rijetkih pješačkih ulica našeg grada pa još imenovana prema astronautu i koja vodi prema Raketama na Vrbiku, a ispod nje je potok Kunišćak sa cjelokopnom kanalizacijom tog dijela grada), ali je vrijedilo ispričati i priču o zapuštenom željezničkom rasadniku i planu za izgradnju brze prometnice uz prugu koji stoji u ladici, na sreću ili ne, već više desetaka godina.



Polazak na šetnju. Snimio: GP


Pred ljevaonicom. Snimio: GP


Na Gagarinovom putu. Snimio: Vanja


Idemo dalje, ulazimo nakratko u Studentski dom Dr Ante Starčevića (bivša "Šara"), kapaciteta 1237 kreveta, ali ubrzo izlazimo u odvojak Nove ceste na kojem su se zaigrala slova koja se nalaze uz adresu Nova cesta 135. Slova idu ovim redoslijedom, od glavne ceste prema njenom kraju: 135b, 135, 135c, 135a, 135f, 135d, 135e. wink

Skrećemo u Vrandučku ulicu i prolazimo uz kuću sa zbirkom čajnika na balkonu koja tu stoji već niz godina ... popričali smo usputno i o zelenoj površini, trešnjiku, koji se nalazi južno od Trešnjevačkog placa i zaštićena je zona ... nastavljamo dalje Vrandučkom uz niz malih kućica i izlazimo na ulicu Dužice gdje su još prije nekoliko mjeseci stajali ostaci napuštene automehaničarske radionice ... sada je tu prazan prostor koji čeka neku novu gradnju.

Sad je uslijedio bučni dio šetnje - uz "Autoput", bučnu Zagrebačku aveniju, punu prometa, krenuli smo u smjeru zapada, do pješačkog prijelaza kod Nehajske/Ujevićeve ulice. A tamo je uslijedilo iznenađenje za sve šetače kojima sam obećao dio šetnje po dijelu kojim se sigurno još nikad nisu prošetali - skrenuli smo na zelenu površinu koja dijeli dva kolnika široke ceste i zatim smo se njome prošetali do sredine nadvožnjaka preko Selske ceste gdje smo snimili zajedničku ftku na veselje vozača u prolazu (hitna pomoć nam je u znak pozdrava nakratko zasvirala, a jedan vozač je otvorio prozor i pitao kakvo je vrijeme u Siriji aludirajući da smo izbjeglice wink). Pogled sa mosta je bio zanimljiv, no buka nije tako da smo se spustili do slijedećeg prijelaza, kod Pulljske/Srednjaka gdje smo utonuli u obiteljske kućice sjevernog dijela Srednjaka. Prošli smo Dubašničkom ulicom, već poznatom iz lanjske proljetne šetnje Srednjacima, gdje živi majstor scenografije i kožarstva.

Šetnja nas je potom vodila u smjeru novogradnji - za početak, obišli smo prvu trešnjevačku žirafu koja se nalazi na krovu garaže u središtu Srednjaka. Nakon nje prelazimo potok i preko livade se divimo prizoru velikih zgrada u Ulici braće Domany koje su u to doba najviše osvijetljene. A onda - vrijeme je za pauzu u parku na igralištu među jablanovima u Ulici Hrvoja Macanovića ... kolači, keksi, kuhano vino, vrijeme za odmor i razgovore.

Nakon 20-tak minuta odmora nastavljamo uz kućicu koja je sada Dječji vrtić, a nekad je bila župna crkva, od 1980. do 1982. godine. Prolazimo pored osnovne škole Ivana Meštrovića (sagrađena 1969. godine nakon što je Osnovna škola Horvati postala pretijesna poslije izgradnje Srednjaka), pa kroz lijepo uređeno dječje igralište u parku unutar susjednog bloka, za razliku od ostalih novijih parkova, u njemu rastu breze i žalosne vrbe.

Slijedeća etapa nas je povela preko ulice Hrgovići, ispod raskršća sa Horvaćanskom cestom se nalazi ušće potoka Vrapčaka i Kustošaka. Tu je nekad bila gostionica sa kuglanom, omiljena kod stanovnika tog kraja, no sada je tu župna crkva Svete Mati Slobode (vidi OVDJE o povijesti župe) izgrađena 2009. godine po projektu arhitekta Nikole Bašića poznatog po instalacijama Morske orgulje i pozdrav suncu u Zadru. Ušli smo nakratko u crkvu pogledati zanimljivu unutrašnjost i jaslice, a potom smo nastavili uz potok do "adrenalinskog parka" tj. cijevi položenih preko potoka koje zovu na okušavanje ravnoteže.



Pred Osnovnom školom Ivana Meštrovića. Snimio: GP


Prva trešnjevačka žirafa! Snimio: GP


Vrijeme je za odmor. Snimio: GP


U parku, ispod žalosnih vrbi. Snimio: GP


Unutrašnjost crkve Svete mati slobode. Snimio: GP


Pred crkvom. Snimio: GP


Nastavljamo dalje, još kratko uz potok južno od Horvaćanske ceste, a zatim krećemo za njim prema sjeverozapadu, ponovo mirnijim dijelom, kroz naselje Vrbani. Prolazimo i crkvu Blagovijesti navještenja Gospodinova (izgrađenu 2004.), zatim vrtove okružene šibljem nedaleko Zagrebačke avenije, a potom prolazimo i ispod bučne prometnice pješačko-biciklističkim podvožnjakom, rijetkim predstavnikom te vrste u Zagrebu. Šetnju smo dovršili šetajući se uz Sky Office te stambeno-poslovnu zgradu bivšeg Mercatora (autor: Nikola Franić) i dolaskom do Zagrebačke ceste gdje nas je, sa druge strane ulice, prigodno dočekalo Betlehemsko selo u organizaciji Župe blaženog Ivana Merza (osnovane 2011.) koje se nalazi na početku naselja POS Oranice.

To je bio i kraj šetnje, pozdravili smo se i zaželjeli jedni drugima sretan Božić i sve najbolje za blagdane ...

Ovom šetnjom je završena jesenskozimska sezona akcija, nastavljamo sa novm akcijama u proljeće 2016, informacije o njima očekujte krajem veljače!



Na kraju šetnje. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, cibona, rudeš


- 09:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.12.2015., nedjelja

Savska cesta: Kad se povijest poigra ...

Za početak, malo reklame: Najavljujem posljednju ovogodišnju šetnju u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", održat će se u srijedu, 23.12.2015., sa početkom u 18h, a polazište je Trg Dražena Petrovića, nađemo se "ispod vure" na tramvajskoj stanici kod dvorane "Cibona". Službeno ime šetnje je "3. tradicionalna trešnjevačka dijagonala", a ja ovo izdanje nazivam "Kruz buku i tišinu velegrada", jer ćemo za naše šetnje s kraja na kraj Trešnjevke proći kroz neka od najtiših i najbučnijih njenih dijelova ... jer, svaki od njih ima eki svoj rajc, razlog zašto ga se isplati posjetiti. (naravno, točnu trasu šetnje vam neću odati, jer je ovo ipak mali izlet u nepoznato, ne želim kvariti draž otkrivanja wink)

Toliko o reklami ... a sad, jedno moje zanimljivo zapažanje vezano uz točku našeg starta, raskršće Savske ceste i Tratinske ulice. Da li ste kada razmišljali kako je povijest zapravo nepredvidiva i često sa sobom nosi radikalne promjene? Pokazat ću vam to upravo na primjeru dijela grada u kojem ćemo se naći u srijedu navečer!



Isječak plana grada iz 1926. godine.


Pogledajte ovaj isječak plana grada iz 1926. godine ... to je doba kada se na Trešnjevci tek počelo graditi, Trnje je također tek započelo svoj razvoj i grad je samo malkice privirio južno od pruge. Uočite što se nalazilo oko gornjeg dijela Savske ceste tada i kakvo je stanje danas!

- na mjestu gdje se danas nalazi jedan od najluksuznijih hotela u gradu, Westin (nekada "Interkonti") 1926. godine su se nalazila vojna skladišta, a u desetljećima prije gradnje hotela bila je tamo vojna pekara.

- malko južnije, tamo gdje je sad lokal "Krivi put" i neki zavodi Fakulteta za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju, u to doba je bila Potkivačka škola, a kasnije Veterinarski fakultet.

- još malo južnije, na mjestu Tehničkog muzeja, bila je nekad prva remiza ZET-a, a nakon njenog preseljenja na Trešnjevku, tamo je prebačen Zagrebački zbor odnosno preteča Zagrebačkog velesajma. Tehnički muzej stigao je tek 1954.

- Južno od Tratinske ulice, na adresi Savska 18, tamo gdje su sada zgrade koje pripadaju kompleksu Cibone, tamo je bila Tvornica kartonskih proizvoda Ivan Hudetz d.d.. A na mjestu zgrade "Agrokora" bilo je još do kraja 80-ih rukometno igralište RK Borac na kojem su se ljeti održavale disko večeri.

- nakon željezničkog nadvožnjaka na karti iz 1926. je vidjiva tvornica odjeće, no tamo je ubrzo otvorena Tvornica dvopeka keksa i vafla Bizjak (jedna od tvrtki iz kojih je nakon Drugog svjetskog rata nastao Kraš), da bi poslije tamo bila Tvornica dječje obuće Zagreb, a nakon njenog rušenja je krajem 90-ih sagrađen poslovni objekat Hoto kojeg je duže vrijeme koristio Hrvatski telekom, a sada zjapi prazan.

- još južnije, nakon Vukovarske, dugo je vremena bila Ženska kaznionica, tokom Drugog svjetskog rata bio je tamo Ustaški logor, a onda je 1972. sagrađena jedna od najneobičnijih zgrada u Zagrebu, nekadašnja trgovina Slovenijalesa, a danas zbir raznih trgovina.

Pogledajmo i djelić istočne strane ceste:

- tamo gdje je danas Studentski centar, na adresi Savska 25, nekad je bila tvornica pokućstva Bothe i Ehrmann, da bi nakon njene likvidacije na tu lokaciju bio preseljen Zagrebački zbor nakon kojeg je, preseljenjem preko Save i preimenovanjem u Zagrebački velesajam, na tu lokaciju došao Studentski centar

- pored centra se danas nalazi Hrvatski novčarski zavod, a prije njega se tamo od 1912. godine nalazila Kromolitografska tvornica Rožankovski i drug, a nakon Drugog svjetskog rata je preimenovana u Štampariju Ognjen Prica u kojoj su se uglavnom tiskali formulari.

- još jedan pogled južnije od pruge, tamo se na mjestu gdje je danas zgrada Ministarstva unutarnjih poslova nalazilo Gradsko vrtlarstvo

Dakle, povijest es zaista zna dobro poigrati: umjesto vojnih baraka niču luksuzni hoteli, umjesto Remize muzej, umjesto kartonaže sportska dvorana, umjesto tvornice keksa luksuzna poslovna zgrada, umjesto kaznionice neobična trgovina, umjesto tvornice pokućstva studentski centar, a umjesto vrtlarstva ministarstvo ... Zanimljivo, zar ne? wink

Oznake: Savska cesta, trešnjevka, mapiranje trešnjevke, povijest


- 17:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.11.2015., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja po Staroj Trešnjevci (na petak, 13.!)



GPS trag šetnje, snimio: Mladen Sokele


Zajednička fotografija na kraju šetnje. Snimio: Mladen Sokele


Posljednja šetnja jesenskog ciklusa "Mapiranja Trešnjevke" krenula je sa Trešnjevačkog trga, ispod "vure" na ulazu u Park Zvonimira Milčeca, u 18h na Petak 13. Bolje mjesto za početak šetnje najstarijim dijelom Trešnjevke nije se moglo zamisliti, jer je tu ipak središte kvarta: tu je plac (osnovan još davnih 30-tih godina 20. stoljeća), bivša zgrada Name (sagrađena 1960.) koja istina nema više tako veliko značenje kao nekad, nedaleko je i crkva Sv. Josipa, sagrađena 1939., i time najstarija crkva Trešnjevke, a pored nje je i nekadašnja gostionica "Dvije lipe", nekad jedno od "svjetovnih središta", na žalost, u međuvremenu preuređena u igračnicu i bez svojih poznatih lipa. Dakle, pravo srce Trešnjevke!

Popričasmo na početku o povijesti kvarta, spomenuh neke od zanimljivosti vezanih uz imena ulica, evo nekoliko kratkih:

- vjerojatno se neki od vas sjećaju da je sadašnja Ulica Boždidara Adžije prije nosila ime Ulica Kate Dumbović odnosno Samoborska cesta. Kata Dumbović (1903.-1941.) bila je radnica i početkom Drugoga rata članica Rajonskog komiteta KPH. U noći sa 13. na 14.07.1941. krenula je u akciju oslobađanja komunista iz logora Kerestinec gdje su se uz Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija, Augusta Cesarca nalazili i njen muž Mato Dumbović, ali i Božidar Adžija, po kojem je njena ulica dobila ime nakon osamostaljenja Hrvatske.

- Ogrizovićeva ulica je dobila ime po književniku i pravašu Milanu Ogrizoviću (1877.-1923.), no nakon Drugog svjetskog rata često se sretalo i ime njegovog sina, učitelja i revolucionara Bogdana Ogrizovića po kojem se i danas zove knjižnica u Preradovićevoj ulici, a nekad se zvala i današnja V gimnazija.

- Još jedno od ulica zamijenjenih imena je ona nekada zvana po Jakovu Dugandžiću (1905.-1941.), također narodnom heroju, rođenog u Čitluku pored Mostara, koji je od 1930. radio u ZET-u. Florijan Andrašec (1888.-1962.), po kojem sad ta ulica nosi ime, je bio pučki pjesnik, poznat kao sakupljač pjesama Međimurja, zajedno uz Vinka Žganca (prije Drugog svjetskog rata se ta ulica nazivala Šarengradska, dok to ime danas nosi samo jedan njen odvojak)

- zanimljiv je primjer ulice u kojoj je jedan Ljudevit (Jonke) naslijedio drugoga (Farkaša Vukotinovića) koji se preselio u centar grada, gdje njegova ulica čini dio "zelenog vala". Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813.-1833.) bio je književnik, političar i znanstvenik (botanika, mineralogija), dok je Ljudevit Jonke (1907.-1979.) bio književnik rodom iz Karlovca.

- preostale dvije preimenovane ulice su Ulica Andrije Žaje (jedan od osnivača KPH, nekad se po njemu zvala ulica Donje Svetice), nekad ulica Đure Daničića (1825.-1888.), srpskog jezikoslovca, te Tratinska ulica, nekad Ulica Rade Končara (1911.-1942., sekretar KPH). Što se tiče ulice Ivana Broza (1852,-1893., jezikoslovca i književnog povjesničara rođenog u Klanjcu), on je jedini Broz koji je ikada pod tim imenom imao ulicu ili trg u Zagrebu, zato što se trg posvećen Josipu Brozu Titu uvijek službeno nazivao Trg maršala Tita, a ne Trg Josipa Broza Tita.

Nakon te uvodne riječi krenuli smo iz parka prema Ulici grada Vukovara - ovoga nas je puta bilo 38, kako je nešto kasnije ustanovio naš mladi službeni Brojač wink.

Obzirom da je početak šetnje bio tako kasno cijelo nas je vrijeme pratio mrak, no bili smo dobro opremljeni baterijskim svjetiljkama tako da smo mogli zaviriti u svaki kutak. A zahvaljujem i fotografima, Mladenu Sokeleu, Branku Margetiću i Nevenu Iveti, na trudu s kojim su popratili šetnju i na dijeljenju fotografija!

Prva postaja šetnje nam je bilo bivše kino "Trešnjevka" (zvano "Buhara", što je u to doba bio čest nadimak za prigradska kina) koje se nalazi u dvorištu na početku Ulice grada Vukovara. Trenutno je u njemu skladište tvornice vijaka Kranjec i ništa ne odaje da je nekad to bilo važno sastajalište Trešnjevčana.

Nakon kina krenuli smo tajnim prolazom kroz haustor u kojem se još uvijek mogu vidjeti stara unutarnja vrata od kristalnog stakla sa ugraviranom zvjezdicom. Po izlasku na Novu cestu krenuli smo na sjever (i usputno se prisjetili trgovine Standard konfekcije koja se nalazila na uglu Tratinske) i usputno popričali o starim šahtovima iz doba NDH-a na kojima piše "Brzoglas". Šećući se stigli smo i do pekare Klare, a nedaleko nje je i zgrada u kojoj je svoj život počela knjižnica Trešnjevka.

Kroz haustor smo prošli u Ogrizovićevu ulicu, uočili smo duboka dvorišta koja su sad izgrađena novim zgradama ... kroz jedno takvo dvorište smo došli sve do stražnje starne zdravstvene stanice. Na žalost, prolaz do nje nije bio moguć - vrata su zaključana, opasana lokotom i ograđena bodljikavom žicom.

Malo dalje, na kućnome broju 16a stoji stara kuća na kojoj se može vidjeti otisak graditelja, ali i žuti križ koji je još preostao od poplave 1964. kada su takvim oznakama komisije označavale da su kuće pogodne za stanovanje (one za rušenje su označene crvenim križem). Prošli smo kroz hodnik te napuštene kuće i kroz dvorište se vratili na ulicu .. i dalje do kratke slijepe Lukavečke ulice. U njoj smo sreli dvije stanovnice te ulice, makedonku koja u njoj živi već 41 godinu i zadovoljan je mirom svoje ulice, te drugu gospođu koja je manje zadovoljna zato što je ulica uknjižena kao livada, a ne javna prometnica i zbog toga ne mogu dobiti asfalt. Isto tako, iza njene kućice se nalazi napušteno gradilište poslovnog centra koji se počeo graditi na lokaciji nekadašnje konfekcije "Vesna".



Sakupljamo se, polako, ali sigurno. Snimio: Mladen Sokele


Naš lučonoša. wink Snimio: Mladen Sokele


U uskome krugu ... uvodna riječ u Parku Zvonimira Milčeca. Snimio: Neven Iveta


Treba rasvijetliti mračnu prošlost ... wink Snimio: Neven Iveta


Na prijelazu preko Tratinske ulice. Snimio: Branko Margetić


Službeni brojač prebrojava šetače. wink Snimio: Branko Margetić


Promatramo još uvijek očuvanu oznaku inspekcije nakon poplave 1964. Snimio: Mladen Sokele


Druga strana napuštene i ruševne kuće u Ogrizovićevoj ulici. Snimio: Mladen Sokele


Jedan fotograf snima drugu dvojicu, Mladen i Neven na "zadatku" ... wink Snimio: Branko Margetić


Cijela grupa se natiskala u kratku Lukavečku ulicu, jednu od posljednjih neasfaltiranih ulica Trešnjevke ... Snimio: Mladen Sokele


Razgovor sa jednom od stanarki Lukavečke ulice. Snimio: Mladen Sokele


Slijepi završetak Lukavečke ... Snimio: Mladen Sokele


Slika iz predgrađa kakvo je nekad bilo ... Snimio: Neven Iveta


Po izlasku iz Lukavečke ulice krenuli smo Kranjčevićevom ulicom prema hotelu Laguna (izgrađenom 1972.), prošli smo kroz njegovo dvorište i zatim skrenuli u Badalićevu ulicu pored vrtića Trešnjevka, smještenog u Badalićevoj 24, jednog od najstarijih dječjih vrtića grada sa dugom povijesti. Osnovan je još 1930. na adresi Trakošćanska 45 da bi tokom godina mijenjao imena, prvo u "marijan Čavić", zatim u "Kata Dumbović" te u sadašnje ime. Zgrada pored koje smo prošli sagrađena je 1989. na mjestu nekadašnjeg Pionirskog doma koje je osnovalo društvo "Naša djeca" 1956.

Krećemo dalje, uz vrtić se nalazi moderni stambeni blok, poznat po tome što je u njemu svojedobno živio predsdjednik SDP-a i nekadašnji Predsjednik vlade Ivica Račan. Sada tamo nema poznatih stanara (bar koliko mi znamo), ali zato zgrade kriju tri zanimljiva neobična detalja: čudne istake na rubu krova, neobičan prostor usred dvorišnog dijela uz ulaz u garaže te "tribine" na čijem zidu se nalazi neobičan grafit sa svinjama koje jašu leteće mrkve (autor grafita je nepoznat).

Nakon toga ulazimo u još jedno dvorište, na uglu Tratinske i Badalićeve, zagledavamo preostali dio vrta podno unutarnjeg parkirališta, primjetan je "sukob" novogradnji koje prate asfaltirana parkirališta te starije građenih zgrada iza kojih se nalaze ograđeni vrtovi.

Dalje idemo Tratinskom, uočavamo stari kućni broj sa natpisom "Končarova", preko puta je malena kućica Zavoda za rafiniranje plemenitih kovina (glavni je ulaz iz Ulice Florijana Andrašeca) te staru ruševnu kuću pored njega. Pogledali smo usputno i stari sandučić u kojem su nekad bili istaknuti filmovi na programu Kinematografa Zagreb, a sada ih koristi projekat "Bacači sjenki".

Napuštamo Tratinsku ulicu i skrećemo u Brozovu, ulazimo u dva dvorišta sakrivena iza uličnih zgrada. Uočavamo dvorišni red kućica koje su očito starijeg datuma od zgrada sa ulične strane ... tu caruju tišina i mrak. Na žalost, nema pogleda na Zagrebov stadion, ali naslućujemo toranj Cibone u mraku - poslovni ljudi su već napustili svoje urede.



Petak Trinaesti, prvi put. Snimio: Neven Iveta


Jedna od reklama na pročelju hotela Laguna ... Snimio: Mladen Sokele


Dio neobičnog grafita u dvorištu novogradnje na adresi Badalićeva 26, uz brodiće s očima tu je i mnoštvo praščića koji jašu na mrkvama ... wink Snimio: Branko Margetić


Dvorište dotičnog bloka, uočite neobične ukrase na rubu krova zgrade. Snimio: Mladen Sokele


Zaustavljanje u Tratinskoj ulici. Snimio: Neven Iveta


Na Tratinskoj ulici, pogleda uprtog u jednu od posljednjih malih napuštenih kućica u tom kvartu (adresa: Tratinska 23). Snimio: Branko Margetić


Danas Tratinska, nekad KončarOva ... Snimio: Branko Margetić


Tramvaj u punoj brzini ... Snimio: Branko Margetić

>
Mračna dvorišna strana inače dobro osvijetljene Brozove ulice. Snimio: Neven Iveta


Slijedeća postaja šetnje je bio nadvožnjak na Adžijinoj ulici (sagrađen 1930.) uz koji se nalazi najviši vrh Trešnjevke, visok cca 120 m i neformalno nazvan po lokalu s druge strane ulice, Mrzla piva. Do kraja šetnje nam nije više preostalo puno hodanja, prođosmo Adžijinom pored još davno zatvorene Dione pa pored kazališne radionice HNK i stare benzinske pumpe, da bismo šetnju završili možda i najvećom atrakcijom, prigodnim (ipak je bio petak, 13.!) grupnim ulaskom u prostor stare Bubare, sagrađene još 1892., koja je nakon tog vremena proživjela sve i svašta, ugostivši radionice Taxi remonta, filmske ekipe, skvotere te, naposlijetku, "obične" beskućnike koji, čini se, još uvijek tamo žive. Naša kolona oboružana baterijama prošla je glavnom stazom kroz ruševine sve do stražnjeg dvorišta. Po uhodanosti staze čini se da je taj kompleks prilično često posjećen ... no u taj mračni večernji čas svima nama je ovladalo neobično ozračje tog napuštenog ruševnog kompleksa.

Nakon povratka na svjetlo i buku velegrada preostalo je još samo pozdraviti se sa nadom da ćemo se ponovo vidjeti 23.12., na još jednoj Predbožićnoj trešnjevačkoj dijagonali!

Na kraju, sve vas pozivam na posljednju ovogodišnju šetnju, treću tradicionalnu Predbožićnu trešnjevačku dijagonalu, koja kreće u srijedu, 23.12.2015. u 18h od "vure" kod poslovne zgrade Cibone, Trg Dražena Petrovića. Radni naslov šetnje je "Kroz tišinu i buku velegrada"!



Pored najvišeg vrha Trešnjevke. Snimio: Branko Margetić


Prohladna je večer, Ulica Božidara Adžije, nekad Kate Dumbović, nekad Samoborske, je prazna ... Snimio: Neven Iveta


Petak je Trinaesti, vrijeme je za jezoviti završetak šetnje ulaskom u napuštenu Bubaru ... šetači su spremni uhvatiti se ukoštac sa uzbuđenjima koja ih očekuju! Snimio: Mladen Sokele


Prolazak kroz zidine ... Snimio: Mladen Sokele


Samotni i mračni polusrušeni zidovi Bubare. Snimio: Branko Margetić

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Stara Trešnjevka


- 15:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.10.2015., petak

Pongračevo: Kvart pun atrakcija? wink!



Istočni dio Pongračeva, snimljen sa nebodera pored Remize. Snimio: Vanja


Uskoro, za točno tjedan dana, nam predstoji još jedna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" i već se veselim što ćemo se ponovo vidjeti "na terenu"!

Dakle, u petak, 23.10.2015., u 17h se okupljamo "ispod sata" na okretištu tramvaja na Remizi (ako ne znate gdje je tamo sat: naći ćete ga tik uz potok!) i krećemo u šetnju Pongračevim te okolicom Remize, kvartom koji se nekad nazivao tada najvažnijom ulicom tog dijela, Vurovčicom. Možda na prvi pogled to ne izgleda kao neko osobito atraktivno odredište, no pogledajmo malo detaljnije što se sve može vidjeti na tom ne odviše velikom području:

- ZET-ovo tramvajsko spremište svima poznato kao Remiza
- sportska dvorana "Kutija šibica"
- naselje Istrana i invalida
- igralište NK Trešnjevka, nekad nogometnog prvoligaša i sudionika evropskog kupa Velesajamskih gradova
- Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini (projektirao Nikola Plečnik)
- kazalište "Trešnja" (sa 61-godišnjom tradicijom!)
- Dječji dom "Antun Gustav Matoš"
- Naselje socijalnih stanova uz Selsku cestu (1927.-1928.)
- Stambeno naselje za radnike ZET-a (1931.)
- bivša Tvornica dizala Radnik, danas tiskara Znanje
- nikad ostvareni Istarski trg
- naselje na prostoru nekadašnje kasarne "Logor Krste Frankopana"
- igralište NK Končar, poslije Drugog svjetskog rata logor za zarobljene njemačke vojnike
- najvijugaviju ulicu središnje Trešnjevke, Stubičku ulicu
- zgrade za radnike Industrogradnje

Kao što vidite, ovaj nam kvart pruža više nego dovoljno "štofa" za još jednu zanimljivu šetnju (naravno, očekujte puno detalja vezanih uz ove i još neke druge teme koje ćemo dotaknuti tokom šetnje!) i vjerujem da ćemo provesti ugodna 2-3 sata šećući se uzduž i poprijeko po kvartu!

Nadam se da se vidimo slijedećeg petka!


Oznake: mapiranje trešnjevke, pongračevo, trešnjevka, šetnja


- 08:54 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.07.2015., četvrtak

Prečko s nogu - zatvaranje proljetne sezone šetnji na "Mapiranju Trešnjevke"!

Danas je napokon osvježilo i prestajem sa postovima vezanim uz vrućinu gradskog asfalta, jer ... stiglo je vrijeme za odrađivanje dugova. Već je prošlo mjesec dana od posljednje šetnje u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke", one kroz Prečko, a ja sam vam ostao dužan izvještaj sa te šetnje. Evo ga!



Nek se zna gdje smo bili! Snimio: Branko


Sudionici šetnje, nas 35! Snimila: Saša


GPS trag šetnje - snimio i fotkao: Mladen


U petak, 12.06.2015., na Dan Prečkog, u 19h, u vruću i ljepljivu, pravu ljetnu večer, skupilo se 35 hrabrih šetača koji su prkosili vrućini i komarcima i odlučili su pod mojim vodstvom krenuti u kružnu šetnju po tom najjugozapadnijem trešnjevačkom i zagrebačkom kvartu.

Prije samog početka evo i nekoliko uvodnih povijesnih činjenica:

početak 13 st. - Cisterciti dolaze na otok Sv. Jakova i grade samostan od kojeg danas nema vidljivih tragova, no ostalo je ime "Savska opatovina" koje je preživjelo sve te vjekove (otok se nalazio negdje na području između sadašnjeg Prečkog i Savske Opatovine). Ova činjenica predstavlja Prečko kao možda čak najstariji naseljeni predio današnje Trešnjevke!

1221. - Kralj Andrija II daruje posjede Kaptolu, poimence se spominju Grmoščica, Završje, Rudeš i Prečko

1242. - Zlatnom bulom su svi tereni zapadno od potoka Črnomerca dani Kaptolu (dakle, i Prečko)

1759. - na karti su vidljivi Prečko i Špansko, dva susjedna kvarta, tada još sela, koja su dijelila sličnu sudbinu tokom vremena (Znate li da su se stanovnici Prečkog nekad zvali Prečkani, a Španskoga Španjčani?)

između dva svjetska rata - izgrađena je kasarna na području na kojem se danas nalazi POS-ovo naselje te bivši kartodrom. Za NDH su se tamo nalazile njemačke jedinice, nakon završetka rata su tamo bili zatvoreni domobrani, dok je do raspada Jugoslavije bila kasarna JNA. Hrvatska vojska prestaje sa korištenjem objekta sredinom 90-ih godina i kasarna se ruši oko 2000. godine radi gradnje novog naselja.

do cca 1950. godine - Prečko je nekad, do izgradnje "autoputa" tj. sadašnje Zagrebačke avenije, obuhvaćalo i predio uz Zagrebačku cestu oko raskršća sa Oranicama kao i prostor već spomenute kasarne, dok se zapadni dio Prečkog ubrajao u Špansko. Ta su imena bila u upotrebi još i u 60-tima kada su npr. zgrade između Dobronićeve i Ulice Slavenskoga nazivane Novo Prečko, dok su zgrade i kuće nešto zapadnije, oko Tijardovićeve i Bezdanske nazivane Novo Špansko.

do 1955. - Prečko je pripadalo općini/obćini Gornje Vrapče/Gornje Vrabče (nakon toga 1955.-1972. općini Susedgrad, 1972.-1974. općini Črnomerec te od 1974. općini Trešnjevka)
1965. - grade se prve zgrade u Ulici Slavenskoga, Dobronićevoj i Lhotkinoj te Matetićevoj. Prvobitno su bile namijenjene smještaju studenata, no zapravo su u njih useljeni građani koji su nastradali u velikoj poplavi 1964. godine.
1966. - u ulici Dekanići se gradi montažna škola koja je do 1970. bila u sastavu osnovne škole u Španskom, a 1970. je gradnjom novog objekta postala OŠ Maršal Tito te je osamostaljenjem Hrvatske preimenovana u OŠ Prečko.
1974. - gradi se dječji vrtić Prečko (1976. i nova zgrada)
1976. - gradi se Oš Nikole Tesle te Župna crkva Presvetog trojstva (od 1966. do 1976. je na tom području djelovala župa Novo Špansko, mise su se održavale u kući Nikole Matošića)
1978. - otvara se Knjižnica Prečko
oko 1980. - otvara se centar za automatsku obradu podataka (CAOP), današnji Apis, te Tržnica Prečko
1995. - otvara se Shopping centar Prečko, među prviam u gradu
1998. - sagrađena je kapelica žrtvama križnog puta (u blizini mjesta gdje se već nalazilo raspelo)
2000. - tramvaj stiže u Prečko prioduženom Horvaćanskom cestom te proširenom Matetićevom
oko 2003. - otvorena je renovirana tržnica, malo kasnije i Dom kulture sa novim zdravstvenim ordinacijama

Nakon uvodnog slova i priprema za snimanje (veći dio šetnje je snimljen za potrebe HTV-ova programa) krenuli smo u šetnju. Prvo pothodnikom u smjeru tržnice ... nakon što smo zaključili da je prostor pothodnika zapravo premalo iskorišten i dobro se u njemu izvikali da čujemo jeku izašli smo ponovo na svjetlo dana kod tržnice i popričali o njenoj prošlosti kao i prošlosti najbliže joj okolice. Nekad je tu bilo raspelo, kao sjećanje na nastradale u Križnome putu, zatim najstariji dućan ("kod Buve"), u baraci, preko puta sadašnjeg Spara, a nekadašnje Slavije odnosno Dione, poslije je tu bila i posljednja autobusna stanica ... Spomenuli smo i današnji dućan "kod Arapa", a nešto kasnije i posljednje konje u kvartu (neki nam još dolaze u posjetu, iz Španskog") koji su se odselili prije nekoliko godina.



Dok je u Domu kulture trajao prigodni program ... Snimio: Mladen


... mi smo se okupljali kod pothodnika ispred Doma. Snimio: Mladen


HTV-ova ekipa u iščekivanju akcije ... Snimio: Branko


"Šalabahter" za moje podsjećanje - najvažniji momenti u povijesti Prečkog! Snimila: Saša


Okupismo se ponovo oko starih karata ... Snimio: Mladen


I HTV-ov fotograf je stigao u prve redove! Snimila: Saša


Kao na ragbiju ... wink Snimio: Mladen


Šetnja kreće ulaskom u podzemlje! Snimio: Mladen


Uz vrisak usred pothodnika! Snimila: Saša


Tu je i naš četveronožni pratilac! Snimila: Saša


Naš službeni brojilac na izlazu iz pothodnika! Snimio: Mladen


Suočenje kamer-mana i kamer-womana! Snimila: Saša


Pod kasnoproljetnim nebom ... Snimio: Branko


Na uglu kod tržnice, nekada u srcu starog Prečkog. Snimio: Mladen


Nakon toga smo većini šetača manje poznatim putevima povezali Tucmane, Sakačevu ulicu, Matačićevu (bivšu Konjevićevu) i Smetaninu: oko betonske bandere nasred ulice, pa preko napuštenog gradilišta, pa kroz uzak prolaz obrastao grmljem ... Onda krenusmo kroz ostatak ulice Mlake (sa uradi-sam natpisom ulice) i popesmo se na najviši vrh Prečkog, uzvisinu kod bivše Dione (sada Spara) između Štefanićeve i Sibeliusove (ona tu čast dijeli sa brdašcem u dvorištu OŠ Nikole Tesle). Poslikasmo se svi zajedno, prisjetismo se zlatnih dana pečenjarnice "Grana" (Prečko je centar roštilja!), uočismo vrt koji u ogradi ima dva stalka od znakova za autobusne stanice ... i onda zaronismo u carstvo vrtova i komaraca, tajnom stazom koja slijedi tok nekadašnjeg riječnog rukavca i koja krije pumpu za vodu važnu svim vrtlarima.

Kad smo izronili iz vrtnoga carstva krenusmo do Petrovaradinske pa preko nje opet kroz vrtove do Ulice Dore Pejačević. Od njenog kraja, naizgled slijepog, krenusmo dalje kroz uski prolaz s grafitima i stigosmo do najstarije kuće Prečkog koja stoji napuštena i trošna kod raskršća Jarnovićeve ulice i ulice Prečkog. Tužna je i djeluje kao neki uplašeni emotikon, kućica koja bježi pred grmljem koje ju slijedi ...



Posve ruralno dvorište u ulici Tucmani. Snimio: Branko


Mali urbani vrt u Sakačevoj ulici. Snimio: Mladen


Uskim prolazima iz ulice u ulicu. Snimila: Saša


Zadivljeni starim natpisom i bogatsvom žica na uglu Hatzeove i Smetanine ulice. Snimila: Saša


Skoro kao u Rumunjskoj ... Snimio: Mladen


Evo i jedva čitljiva natpisa ... Snimio: Branko


Ulica u nestajanju (barem njen zapadni dio) i "uradi sam" tabla. Snimio: Mladen


Skup na ledini kod najvišeg vrha Prečkog! wink Snimio: Mladen


Ulazak među vrtove. Snimila: Saša


Ovdje vrtove ograđuju i ZET-ovim štangama od autobusnih stanica .... Snimio: Branko


Suradnja mladih i starih. Snimio: Mladen


Vrtimo hrvatsko! wink Snimio: Branko


Guta nas zelenilo ... Snimio: Mladen


U grmlju je dobro sakrivena pumpa ... Snimio: Mladen


Od pumpe stazica ide dalje, uzduž grmlja .. Snimio: Mladen


Izronismo iz grmlja na drugoj strani vrtova. Snimio: Mladen


Mmmmmmmmmmmmmmmm! Snimio: Mladen


Ponovo smo prešli Petrovaradinsku i skrećemo prema vrtovima južno od Prečkog. Snimila: Saša


Okupljanje uz pumpu na malome "trgu". Snimila: Saša


Vrlo uredan vrt južno od Jarnovićeve ulice. Snimial: Saša


Niz kanti punih vode za zalijevanje. Snimila: Saša


Vrtni namještaj visokog komfora. Snimio: Mladen


Voditelj i Brojilac ukorak. Snimila: Saša


Jedan od posljednjih dječjih pješčanika Prečkog ... Snimio: Mladen


Konektor za VGA kabel? wink Snimio: Mladen


Odmor umornih fotografa .... Snimio: Branko


U uskome prolazu između Ulice Dore Pejačević i Jarnovićeve ulice.


Sakrivena djela grafitera ... Snimio: Mladen


Vjerojatno najstarija kuća u Prečkom (u ulici Prečko) ... kao da se boji i viče "Pomagajte!!!" wink Snimila: Saša


Ista kućica, ali sa strane, s pogledom na stari ganjak. Snimio: Mladen


Župna crkva Presvetog trojstva ... koja izgledom više liči na alpski hotel. Snimio: Mladen


Stižemo i do crkve (sagrađene 70-ih pod uvjetom da izgleda čim manje kao crkva, bez tornja) a pored nje je napušteno plinsko skladište, jedno od nekadašnja dva u Zagrebu (prvo je bilo na Radničkoj cesti na Žitnjaku). Nastavljamo dalje ulicom Prečko i susrećemo, koga li, malo tajlandsko prase!

Krećemo stazicom prema najnovijim zgradama Prečkog i iza njih do zajedničkog vrta Eko Ekipe Prečko gdje nas je naslikavala TV ekipa. Neki su tu odustali, zbog komaraca ili produženog trajanja šetnje ... a mi ostali smo prošli po još jednoj vrtlarskoj stazici, kroz grmlje, pored napuštene telefonske govornice usred polja i pored ovčjeg tora na ulicu Svilkovići, na rubu Trešnjevke, koja ja tu tek grbavi makadam. A tu je i čuveni Joža koji uzgaja koze.

Prođosmo pored tramvajskog okretišta, pored vrta patuljaka u Bezdanskoj ulici, kroz pothodnik pa Tijardovićevom i kroz park nazad do Doma kulture. Već je bio mrak, bijasmo pomalo i umorni, a u dvorani su naveliko prašile "Zvijezde" i njihov zaštitni znak, Renato Metessi, jedan od poznatijih stanovnika Prečkoga.


>
Opet prečica - sada uz teniska igrališta. Snimio: Mladen


Praćeni smo i iz zraka ... wink Snimio: Mladen


Zalazak na rubu grada ... Snimio: Branko


Snimanje za HTV-ovu ekipu ... Snimila: Saša


Vrt Eko Ekipe Prečko. Snimila: Saša


Oglasna ploča Eko Ekipe. Snimio: Branko


U vrtu: slama, klijališta ... Snimio: Branko


Uz ogradu ... Snimio: Branko


Bliski kontakt sa majkom zemljom ... Snimila: Saša


Što to tamo gori ... Snimila: Saša


Stara telefonska govornica usred polja! Snimila: Saša


Na kraju šetnje, u sumrak, zasvijetli tamo negdje daleko ... reklama trgovačkog centra! wink


Dobili smo i još jednog dodatnog gosta! Snimio: Branko


Već smo dobra dva sata u šetnji ... Snimio: Branko


Evo nas ponovo u urbanoj zoni wink Snimila: Saša


Tko zna, možda nekad i neki slovenac zaluta u Bezdansku ulicu? wink Snimila: Saša


Iz vrta patuljaka ... Snimila: Saša


Na povratku, u dubinama pothodnika ... Snimio: Mladen


Znaci lokalpatriotizma. Snimio: Mladen


Neke šetnja očito još nije iscrpila ... wink Snimio: Mladen


Šetnja je gotova - taman da stignemo na kraj koncerta "Zvijezda" u Domu kulture! Snimio: Mladen


Zahvaljujem vrijednim fotografima, Branku, Mladenu i Saši, na odličnim fotkama, a Mladenu i na vrijednome GPS tragu čitave šetnje!!!

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, ma, preko


- 11:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.05.2015., četvrtak

Krenimo sutra zajedno u šetnju!

Prije nešto manje od mjesec dana najavio sam vam OVDJE sve zagrebačke šetnje koje će se održati u okviru globalnog projekta "Jane's Walk Day" čiji je zagrebački partner Centar za kulturu Trešnjevka odnosno projekt "Mapiranje Trešnjevke". U međuvremenu je već održana prva šetnja iz ciklusa, 24.04.2015. nas je Saša Šimpraga proveo zanimljivim manje poznatim predjelima Medveščaka (krenuli smo od Bookse i preko Petrove crkve, Voćarske ulice, Voćarskog naselja, Šalate, Novakove ulice i Ribnjaka završili smo, hodajući uz kaptolske zidine, na Europskom trgu, najmlađem trgu Zagreba). Bio sam na toj šetnji i jako mi se svidjela, a svidjelo mi se i to što je bila jako dobro posjećena, sa Sašom se prošetalo 45 šetača!

U međuvremenu smo žena i ja uhvatili priliku i posjetili i jednu od Jane's Walk šetnji u Ljubljani. Prošloga ponedjeljka, 04.05.2015., bili smo na jednoj od ljubljanskih izndanja Jane's Walk šetnji, Marko Peterlin iz Inštituta za politike prostora nas je proveo po gradskoj četvrti Šiška u šetnji pod naslovom "Put gradske prehrane". Tokom šetnje, čiji je početak bio na tržnici Šiška, a završetak na tržnici Koseze, prošli smo Vodnikovom cestom uz koju se moglo vidjeti nekoliko još aktivnih seljačkih gospodarstava unutar gradskog prostora, ali i gostionica raznih usmjerenja tako da smo posjetili mjesta proizvodnje hrane (gospodarstva), razmjene (tržnice, trgovine) i konzumacije (gostionice). Šetnji je prisustvovalo 25 šetača, a nakon šetnje smo imali i priliku popričati sa voditeljem i razmjeniti iskustva sa dosadašnjih šetnji.

Evo i nekoliko fotki s ljubljanske šetnje!



Na početku šetnje, sastanak na staroj tržnici Šiška koja je odnedavno ponovo u radu. Snimio: Vanja


Ispred seljačke kuće obitelji Vodnik pored koje se nalazi tradicionalna gostionica. Snimio: Vanja


Zanimljivo ime kafića kod sportsko-reakreacijskog centra Ilirija ... ali ipak nema veze sa Jane's Walk! wink Snimio: Vanja


Jedno od seljačkih gospodarstava koje još uvijek živi u urbanom okolišu. Snimio: Vanja


Usred Ljubljane, no kao da smo na selu! Snimio: Vanja


Razgovor ispred vatrogasnog doma u kvartu Koseze. Snimio: Vanja


A što se tiče budućih šetnji ... one su pred nama, sutra!

Stoga, pozivam vas sve da sutra (petak, 08.05.2015.) u 18h budete na jednom od ishodišta šetnji: Na Podsusedskom trgu (voditeljica: Andreja Kolić), kod Centra za kulturu Maksimir u Švarcovoj ulici (voditeljica: Anita Končar), na Britanskom trgu (voditeljice: Iva Silla i Andrea Pisac) ili ispred Centra za kulturu Trešnjevka (voditelj: moja malenkost wink)- dođite i šećite se sa nama, veselimo se druženju sa vama!

Slijedi više podataka o šetnjama ovoga petka:

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centra za kulturu Maksimir, Švarcova ulica 18h, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

08.05.2015., Šetnja Podsusedom, sastanak ispred knjižnice Podsused, Podsusedski trg, u 18h, voditeljica Andreja Kolić.
Šetnja će vas povesti Podsusedom, nekada omiljenim izletištem Zagrepčana na pola puta do Samobora. Na uzvisini se nekad dobro vidio utvrđeni grad Susedgrad (od kojeg se i danas vidi dio očuvanih zidina), koji je najpoznatiji po zloglasnom vladaru Tahiyu, dok je ljeti Podsused pružao osvježenje na uređenom kupalištu na Savi. Uz te zanimljive točke od današnje podsusedske ponude treba izdvojiti i lijepo uređenu Poučnu stazu, 800 godina staru kapelicu, kostur zagrebačkog kita koji potječe iz doba Panonskog mora ...

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, knežija, Srednjaci, maksimir, podsused, Šiška, šetnja


- 12:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.04.2015., srijeda

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja Naseljem Prve hrvatske štedionice uz posjet Ericssonu Nikoli Tesli

Projekt "Mapiranje Trešnjevke" otvorio je još jednu sezonu šetnji Trešnjevkom (danas, u srijedu, 22.04.2015., slavimo točno 2 godine od pokretanja projekta!), ovaj puta šetnjom kroz Naselje Prve hrvatske štedionice i posjetom tvrtci Ericsson Nikola Tesla. Šetnju je i ovaj put vodila moja malenkost, a na fotkama zahvaljujem vrijednim fotografima koji su ih stavili na raspolaganje: Barbari, Branku, GP-u, Mariu, Mladenu i Saši!

Na polaznoj točci, ispred Centra za kulturu Trešnjevka, u petak 17.04.2015. u 18h, skupila se poveća grupa šetača, na kraju smo uspjeli nabrojati čak 65 duša! Duh proljeća, pojačana medijska prisutnost (vezana i uz pristupanje projekta globalnoj incijativi Jane's Walk o čemu sam već pisao) i sve veći broj stalnih posjetilaca koji dolaze na sve šetnje učinio je svoje, usprkos sivom i ne tako toplom popodnevu.

Šetnja je započela uvodom u povijest Trešnjevke, sa posebnom pozornošću na dio Trešnjevke u kojem se nalazi naselje Prve hrvatske štedionice, koje se počelo rađati 1935. godine po projektu arhitekta Zdenka Strižića koji je tokom svog radnog vijeka, pogotovo u prvoj fazi rada u Njemačkoj, stekao mnogo iskustava u projektiranju naselja za sve veći broj doseljenika iz ruralnih krajeva u velike gradove (naselj Weissendorf u Stuttgartu, naselje pored Bulowplatza u Berlinu).

Pogledajmo nekoliko važnih godina za razvoj tog dijela Trešnjevke:

1862. Otvorenje željezničke pruge do Zagreba, Zapadni kolodvor je tad bio glavni zagrebački kolodvor
1877. Otvorenje Gradskog vodovoda na lokaciji u Magazinskoj cesti
1892. Pušten je u upotrebu Glavni željeznički kolodvor, Zapadni kolodvor postaje manje važan
1901. Pušten u promet "Samoborček"
1907. Otvorenje "Munjare" (Električne centrale)
1921.-1925. Izgradnja gradskih kuća u bloku Selska-Magazinska-Meršićeva
1927.-1928. Izgradnja provizornih stanova kod raskrižja Selska-Ozaljska
1928. Otvorena Osnovna škola Kralja Tomislava
1929.-1930. Izgrađeno Naselje Istrana i invalida u bloku Selska-Veprinačka-Mošćenička
1930. Gradnja Trešnjevačkog placa
1931. Izgrađeno stambeno naselje za namještenike ZET-a sjeverno od Remize
1932. Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe na Selskoj cesti
1932. Otvoren je prvi dječji vrtić u gradu, u objektiam uz osnovnu školu Augusta Šenoe
1935. Izgrađeno Naselje Prve hrvatske štedionice između Ozaljske, Selske i Krapinske
1935. Otvorena tramvajska veza prema Remizi
1939. Izgrađena crkva Sv. Josipa u Trakošćanskoj ulici
1939.-1941: Izgradnja crkve Sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti
1940. Otvoren park sa dječjim igralištem u Zorkovačkoj ulici
1953. Tvornica Nikola Tesla seli se na današnju lokaciju u Krapinskoj ulici
1964. Izgrađena zgrada u Zorkovačkoj ulici (za tadašnju "vojnu poštu")
1985. Otvoren je novi objekt dječjeg vrtića "Bajka" u Zorkovačkoj ulici



Susret na Fedorovu uglu Trešnjevačkog parka. Snimio: Mario


Skupljamo se uz klupe ispred Centar za kulturu. Snimio: Mladen


Grupa je sve veća ... Snimio: Mladen


Karte (planovi grada iz davnih vremena) su na stolu! Snimila: Saša


Ovo je kopija plana grada iz 1930. godine. Snimila: Saša


Dio okupljenih sluša uvodnu riječ. Snimila: Saša


Dečki iz obližnje škole koji su dobili zadatak pribilježiti sve zanimljivosti. Snimila: Barbara


Svi u krug! Snimio: Mladen


Plotunska foto-paljba! wink Snimila: Saša


Važno je imati dobar pregled! wink Snimio: Mario


Nakon uvodne riječi krenuli smo Slavetićkom ulicom u kojoj se još uvijek može vidjeti veći broj malih kućica kakve su nekad činile većinu stambenih objekata na rubu grada, bez vode, često i bez struje - prema njima su kuće projektirane u novome naselju bile nevjerojatno luksuzni objekti. U nekim od tih kućica se još i danas živi (obratite pažnju na istočnu stranu ulice!), dok su neke prepuštene propadanju.

Na samome ulazu u zaštićeni dio naselja, na početku Gredičke ulice, uočili smo zanimljivu sliku žetelice iznad ulaza u kuću, a nakon toga smo, uz razgovore o detaljima projekta i izvedbe naselja krenuli dalje. Velika novost koju je uveo projektant Strižić bilo je prebacivanje prostorija u kojima se obitava tokom dana (dnevna soba, kuhinja) na vrtnu stranu stana, dok su servisne prostorije (kupaona, WC) bile okrenute na uličnu stranu, suprotno dotadašnjim običajima. Tim se izmjenom postiglo da je vrt postao mjesto života, produženi dnevni boravak, a ne kao do tada samo mjesto za uzgoj povrća ili skladište za nepotrebne stvari. Isto tako, velika se pažnja usmjerila pravilnoj orijentaciji kuća (istok-zapad) kao i rasteru ulica.



Duga kolona je krenula preko parka. Snimila: Saša


Masovni prelazak Ozaljske ulice - kao da su demonstracije! wink Snimila: Barbara


Slavetićka ulica nam je pokazala kako se nekad živjelo ... Snimila: Saša


Slavetićka ulica je bila pretijesna za sve nas ... Snimila: Barbara


Bilo je šetača na dvija i četiri noge kao i na dva kotača. wink Snimila: Saša

>
Pogled niz ulicu. Snimio: Mario

>
Rijeka šetača teče Slavetićkom ulicom. Snimio: Mario


Trešnjevačka idila davnih dana. Snimila: Saša


Simpatična teta iz dvorišta u Slavetićkoj nam je pokazala da se vrtne pumpe i dalje koriste - iako ne za piće. Snimila: Saša


Šupe i drvarnice čuvaju uspomene na dane kad su ih svi trebali ... za drvo za ogrjev, za alat za vrt i još puno toga. Snimio: Mario


Ovdje više nitko ne živi ... Snimila: Barbara


Unutrašnjost jedne napuštene i napola urušene kuće u Slavetićkoj ulici. Snimio: Mario


Jedno od najpamtljivijih dvorišta, već godinama poznato po plavo-rozim tonovima. Snimila: Barbara


Ulazimo u Gredičku ulicu, a time i u zaštićenu zonu Naselja Prve hrvatske štedionice. Snimila: Barbara


Gredička ulica - nekad i sad. Snimila: Barbara


Pred vratima kuće sa slikom žetelice. Snimila: Barbara


Pogled na žetelicu i zanimljiva vrata kroz zanimljivu ogradu. Snimio: Mladen


Vau! Snimila: Barbara


Zlato Trešnjevke! wink Snimio: Mario


Ovakva gomila ljudi nije mogla proći nazapaženo ... Snimila: Barbara


I ovo je dio života na Trešnjevci! wink Snimila: Barbara


Ovi su prozori vjerojatno na tome mjestu već 70-tak godina ... Snimio: Mladen


Mozaik starih i novih fasada ... Snimio: Mladen


.. i starih i novih balkona sa dvorišne strane. Snimio: Mladen


Napredujemo Gredičkom ulicom prema Ericssonu Nikoli Tesli. Snimila: Barbara


Pogledajmo malo i zeleni pojas vrtova između kuća! Snimila: Barbara


Nakon razgovora o naselju smo krenuli prema Ericssonu Nikoli Tesli gdje nas je čekala ekipa iz tvrtke koja nam je kroz polusatnu prezentaciju predstavila prošlost, ali i sadašnji trenutak tog poduzeća koje je spojilo tradiciju tvrtke Nikola Tesla, koja je osnovana 1949. godine kao mali servis za telefonske uređaje sa 20-tak zaposlenih i tokom vremena se razvila do velike tvornice koja je izvozila velike količine telekomunikacijske opreme na istočnoevropska tržišta tog doba, sa tradicijom Ericssona, tvrtke koju je osnovao Lars Magnus Ericsson 1876. godine i koja je već desetljećima u vrhu svjetske telekomunikacijske industrije i u nekim dijelovima tog tržišta predstavlja svjetskog lidera.

Nakon prezentacije smo prošli tzv tehnološki put gdje su predstavljeni neki od projekata na kojim se u tvrtci trenutno radi, od e-zdravstva i sličnih projekata za tzv. e-društvo pa do najnovijih telekomunikacijskih rješenja. Na žalost, nismo imali prilike zaviriti u maketu, među testne objekte gdje se krije mnoštvo opreme namijenjene testiranju.

Kao suprotnost predstavljanju sadašnjosti tvrtke čuli smo od nekih sudionika šetnje, bivših zaposlenika kompanije, kako je bilo nekad raditi u njoj: o strogom režimu dolaska u firmu kada se zapisivalo svako kašnjenje, o odličnim plaćama (na dan isplate su ispred tvornice u redu stajali taksisti koji su radnike vozili u Samobor na kolače ili pak u kupovinu u centar grada), o ulozi svojevrsnog "posrednika" pri prodaji Ericssonovih uređaja na tržišta tadašnjeg Sovjetskog saveza ...



Pred ulazak. Snimila: Saša


Odmor za već pomalo umorne noge ... Snimila: Barbara


Tokom prezentacije ... Snimio: Branko


Tokom prezentacije ... Snimio: Mario


Školarci se javljaju sa svojim pitanjima. Snimila: Barbara


Komentar jednog od nekadašnjih zaposlenika firme. Snimila: Barbara


Pogled odozada ... Snimio: Mladen


... i sprijeda. Snimio: Mladen


Suradnice pred početak razgledavanja ... Snimio: Mladen


Na početku tehnološkog puta ... Snimila: Barbara


Prezentacija u "plavome hodniku". Snimila: Barbara


Na izlasku ... Snimila: Barbara


Fotografija hodnika tehnološkog puta preuzeta sa Ericssonove web stranice.


Pozdravljamo se i sa našim voditeljicama kroz tehnološki put ... Snimio: Mladen


Pokoja riječ iz nekadašnjeg života firme ... Snimila: Barbara


... i iz današnjeg života firme. Snimila: Barbara


Po svemu sudeći, priče su zanimljive ... Snimila: Barbara


Raznobojna fontana u parku u krugu kompanije. Snimio: Mladen


On je zaslužan za puno toga oko nas - skulptura u parku u krugu kompanije ... Snimila: Barbara



Posjet tvrtci je završio razgovorom u parku uz vodoskok gdje smo se oprostili od domaćina i krenuli dalje kroz naselje, prvo pored starih poklopaca šahtova (najstariji datira još iz doba gradnje naselja - vidljivo po natpisu ljevaonice Gajić koja je djelovala između dva rata u Selskoj cesti) pa dalje do parka u Zorkovačkoj. Taj je park značajan za Zagreb po tome što je to drugi najstariji park sa dječjim igralištem tog tipa (prvi je onaj na Trgu kralja Petra Krešimira IV). Otvoren je 22.06.1940. nakon uređenja po projektu Cirila Jegliča i Smiljana Klaića, fontanu je osmislio Josip Seissel, a skulpturu "Frulaš" (zapravo, njen gipsani odljev) izradio je Fran Kršinić. Odljev je vrlo brzo nestao i nikad više nije pronađen, da bi prije 2 mjeseca na isto mjesto bila postavljena skulptura Luje Lozice koji ima kuću pored parka.

Nakon kratkog razgovora uz park prošetali smo se i do najkraće ulice u Zagrebu, Novodvorske ulice, koja, iako tako izgleda, zapravo nije slijepa ulica. Izašli smo na njen "slijepi" kraj u Cesargradsku ulicu i zatim, hodajući kroz špalir malih kućica, stigli smo i do kraja šetnje ... taman prije početka kiše koja je počela padati pola sata kasnije!



Izašli smo iz Ericssona Nikole Tesle i ponovo opažamo detalje naselja - stare poklopce šahtova! Snimila: Barbara


Evo šahta iz 30-ih! Snimila: Saša


Uz park u Zorkovačkoj. Snimio: Mladen


Kao na pozornici ... Snimio: Mladen


Večernji pogled na park. Snimio: Branko


Svima smo zanimljivi ... Snimila: Barbara


Odozgo nas gledaju i stanari nebodera u Susedgradskoj ulici .. wink Snimio: Mario


U tjesnacu Cesargradske ulice. Snimila: Barbara


Zahvaljujem se svima na dolasku i veselim se slijedećoj šetnji koja kreće 08.05.2015. u 18h, također ispred Centra za kulturu Trešnjevka, u smjeru Knežije i Srednjaka!

Oznake: mapiranje trešnjevke, trešnjevka, NAselje Prve hrvatske štedionice, Ericsson Nikola Tesla, Jane's Walk


- 18:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.04.2015., utorak

Jane's Walk: Upoznaj svoj grad kako bi ga više volio!

Da li ste kada čuli za gospođu Jane Jacobs (1916.-2006.), urbanisticu, spisateljicu i aktivisticu iz Toronta?
A za šetnje nazvane njezinim imenom?

Jane Jacobs nije se formalno obrazovala za gradskog planera, međutim njezina knjiga objavljena 1961. "Smrt i život velikih američkih gradova" (vidi OVDJE uvod u knjigu) je unijela revoluciju u poglede na funkcioniranje gradova, njihovo nastajanje, razvoj i pad i njezine ideje danas tvore opće mjesto razumijevanja evolucije gradova kako urbanistima i planerima tako i političarima i aktivistima svih vrsta. Ona je gradovima prilazila na posve nov i do tada nepoznat način, kao na socijalne cjeline. Smatrala je da je izuzetno važno da sami građani upravljaju razvojem gradova i kvartova u kojima žive i poticala je ljude da se bolje upoznaju sa okolinom u kojoj stanuju, rade, polaze školu, bave se sportom, šeću … jer, kako je rekla, na taj način oni postaju svjesni toga kakvu životnu okolinu zapravo žele. Isticala je važnost i ljepotu bogatih i životnih gradskih pejzaža, “baleta pločnika”, kako ih je ona nazivala, procesa u kojima se razvija poseban odnos između stanara, susjeda i prolaznika koji život ulice čini ugodnim i prijateljskim. Nasuprot jednoličnosti i praznine poslovnih četvrti, otuđenosti širokih prometnica i beživotnosti stambenih kvartova bez adekvatnih javnih prostora, ukazivala je na važnost pješačkih zona i općenito mjesta pogodnih za susrete s ljudima.

Nakon njezine smrti, njoj u počast, tadašnji gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg proglasio je 28.06.2006. Danom Jane Jacobs, dok je Toronto njenim danom proglasio 04.05.2007. i tom prilikom organizirao dvadesetak besplatnih šetnji gradom. Od tada se taj dan obilježava u sve većem broju gradova i ove godine u projektu sudjeluje 135 gradova iz 27 zemalja sa 6 kontinenata! A ove godine se tom nizu gradova priključuje i Zagreb, preko Centra za kulturu Trešnjevka i projekta Mapiranje Trešnjevke!

Nekoliko riječi o šetnjama: Jane’s Walk šetnje su besplatne lokalno organizirane šetnje tokom kojih se ljudi skupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima. Dok klasična razgledavanja više sliče predavanjima, ove su šetnje sličnije razgovoru uz šetnju. Voditelji dijele svoja iskustva i znanja, ali također potiču diskusije i sudjelovanje šetača. Šetnje se mogu usredotočiti na bilo koji aspekt kvarta i bilo koju temu. Šetnje mogu biti ozbiljne ili zabavne, informativne ili objašnjavajuće. Mogu se usmjeriti na povijest nekog mjesta ili ono što se događa upravo sada. Svatko može voditi šetnje – jer je svatko najveći poznavalac kraja u kojem živi!

Na primjer, šetnju u Colchesteru u V. Britaniji su vodila braća od 6 i 4 godine, koji su šetačima pokazivali mjesta na kojima se vole igrati. U Ljubljani su na šetnju došli članovi gradske uprave kako bi porazgovarali o mogućim budućim namjenama zapuštenog gradilišta. U srcu Toronta, u Kanadi šetnju su vodili članovi lokalnog udruženja pridošlica koji su tek nedavno došli u grad, ali su brzo u njemu pronašli ugodno društvo. U Calcutti, u Indiji, grupa šetača je krenula u istraživanje močvara koje se nalaze na gradskom rubu.

Na ovim šetnjama se može mnogo toga naučiti, ali one uz to mogu biti i vrlo zabavne. Ovdje možete sresti svoje susjede, upoznati nove prijatelje, razmijeniti posjetnice sa dotad nepoznatim ljudima. Možete naučiti nešto novo i podijeliti sa drugima neko vaše znanje!



Prizor sa šetnje Savskom cestom i njenom okolicom u proljeće 2014. Snimila: Barbara


Prizor sa Predbožićne trešnjevačke dijagonale, šetnje održane u prosincu 2013. Snimila: Barbara


Što se našeg, zagrebačkog učešća tiče, vjerojatno ste već primjetili da se šetnje Trešnjevkom pokrenute prije dvije godine u okviru "Mapiranja Trešnjevke" tematski zapravo potpuno poklapaju sa ciljevima i izvedbom Jane's Walk šetnji. Stoga je bilo posve prirodno priključiti se toj velikoj međunarodnoj obitelji gradova u kojima se odvijaju šetnje. Šetnje su koordinirane na vrlo jednostavan način - svatko tko ih želi voditi može se prijaviti preko web stranice matične organizacije u Torontu koja pruža osnovne usluge pomoći kod organizacije (smještaj najava na njihovoj web stranici, ideje za propagandu šetnji i kontakte s medijima) i prikuplja iskustva i reakcije dosad održanih šetnji). Lokalna organizacija (u ovom slučaju: Centar za kulturu Trešnjevka) koordinira sve lokalne šetnje i pomaže u komunikaciji sa globalnom organizacijom.

Zanimljivo je što su zbog djelovanja Jane Jacobs, koje je najjače ostavilo svoje tragove i u SAD i u Kanadi, osnovane čak dvije organizacije koje se brinu o Jane's Walk šetnjama. Neprofitna organizacija "Jane's Walk" ima sjedište u Torontu i koordinira šetnje diljem zemaljske kugle te organizira Jane's Walk Fsetival koji se ove godine odigrava od 01. do 03.05.2015. S druge strane, organizacija "Jane Jacob's Walk" se brine o sličnim šetnjama prvenstveno u Sjedinjenim Državama Amerike pri čemu ponekad obje organizacije surađuju.

Što se pak tiče zagrebačke ponude šetnji, odlučeno je da se one neće odigrati na sam Praznik rada (zbog tradicije naših krajeva da se taj dan obično proslavlja u prirodi, uz roštilj i druženje), već u dane prije i poslije njega. Pogledajte ovdje cijelu "šetačku ponudu" koja vam se nudi tokom travnja i svibnja i odaberite što vam se najviše sviđa (podatke o šetnjama prijavljenim za Jane's Walk možete naći OVDJE, a o onima u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke" OVDJE)!


17.04.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Ericssonu Nikoli Tesli, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj šetnje: Vanja Radovanović
Prošetat ćemo se naseljem Prve hrvatske štedionice, no najveći dio vremena provest ćemo u posjetu tvrtki Ericsson Nikola Tesla koja se na rubu tog naselja nalazi gotovo od osnutka. Pogledajte kako jedno od najuspješnijih domaćih poduzeća izgleda iza kulisa, da li zaista unutar svojih prostora ima park sa vodoskokom i što je sve vidio švedski kralj Carl XVI Gustaf za svojeg posjeta 2013. godine!

24.04.2015., Od Bookse do Trga Europe, sastanak ispred knjižare Bookse, Martićeva ulica, u 18h, voditelj Saša Šimpraga
Šetnja započinje potragom za tragovima nakadašnjeg biskupskog vrta, nastavlja se po brdima, uključuje lociranje lokacije jednoga od najstarijih zagrebačkih mostova, a završava na najnovijem gradskom trgu!

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centar za kulturu Maksimir, Švarcova ulica, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

29.05.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Proljetnu sezonu šetnji zatvorit ćemo još jednim posjetom naselju Prve hrvatske štedionice, ali ovaj put ćemo se koncentrirati na njegov zapadni dio i na posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe u Selskoj cesti, jednoj od najstarijih i najpoznatijih škola Trešnjevke – pogledajmo je ovaj put i iznutra! A uz nju ćemo proći još nekim malo poznatim predjelima naselja koji inače bivaju nezapaženi.

Napomena: Sve šetnje se odvijaju bez obzira na vremenske uvjete!

Nadam se da se vidimo na bar nekoj od šetnji!

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, šetnje, CeKaTe


- 12:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.12.2014., petak

Druga predbožićna trešnjevačka dijagonala: Sa sjeverozapada na jugoistok!



Trasa šetnje. Snimio: Mladen


I ove godine je završetak "šetačke sezone" projekta "Mapiranje Trešnjevke" obilježen Predbožićnom trešnjevačkom dijegonalom, šetnjom s kraja na kraj Trešnjevke. Za razliku od prošlogodišnje "dijagonale" (koja nas je vodila od sjeveroistoka, starog Samoborskog kolodvora, jedne od najstarijih zgrada na Trešnjevci, kroz sve novije i novije predjele, do Prečkog, na krajnjem jugozapadu Trešnjevke), ovogodišnja šetnja nas je vodila sa sjeverozapada na jugoistok, a održana je u nedjelju, 21.12.2014.. Početak šetnje je bio na uglu Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava, na tlu Kustošije, punih dvadesetak metara u "inozemstvu" (općini Susedgrad), a na polazištu se okupilo 25 šetača - većinom poznatih lica sa prethodnih šetnji, ali i uz poneko novo.



Okupljamo se ... Snimio: Mladen


Portret još necjelovite grupe sa stupom. wink Snimio: GP


... fotograf na zadatku! Snimio: Mladen


Okupili smo se i krenuh sa uvodnom rječju ... Snimio: Mladen


... pogled u prošlost Voltinog naselja i okolice ... Snimila: Barbara


... uz pomoć plana grada iz 1961. godine. Snimila: Barbara


Na početku, nakon uvodnog slova o povijesti tog dijela Trešnjevke, krenuli smo u šetnju, a evo i značajnijih zanimljivosti koje smo posjetili po putupo

- u Postojnskoj ulici smo se divili lijepom malom kružnom toku u čijem središtu raste stablo negundovca, zasađenog, kako naši izvori kažu, rukom oca vlasnika firme Auto Krešo

- posjetili smo bivše prostore Tvornice dječjih kolica i namještaja Jadran, a obzirom da su južna kolna vrata bila taj čas zaključana, onda smo ih s velikim veseljem preskočili

- prošetali smo se uzduž i poprijeko kroz Pupinovo naselje (izgrađeno 1947. po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića) i divili se zanimljivim zgradama, lijepim drvenim balkonima, natpisu "Pupinovo Corner", a nakon toga progackali po blatnim stazicama kroz vrtove koji se nalaze između zgrada i nekadašnjeg teretnog kolosijeka bivše pruge za kasarnu Prečko

- prisjetili smo se "električne Trešnjevke", odnosno povijesti tog njenog dijela koji je u velikoj mjeri ovisio o tvrtci Končar, koja je pod imenom "Prvo jugoslovensko d.o.o. Siemens" doselila krajem 20-ih godina uz potok Črnomerec. Naselje koje je počelo nicati oko njega u 50-im godinama je nazvano Voltino, pored njega je bilo Pupinovo naselje, glavna ulica, danas Golikova, je bila nazvana Teslinom, a jedna od ulica, Hanamanova, po fizičaru Franji Hanamanu, izumitelju žarulje sa metalnom žarnom niti.

- zapazili smo da su zgrade u Hanamanovoj posve iste kao one u Novom Zagrebu, u naselju Savski Gaj

- blatnjavim puteljkom smo izašli na lijepo šetalište uz potok Kustošak, tik uz prelazak preko magistralnog vrelovoda koji iz Toplane vodi za Špansko i Malešnicu, na mostiću smo popričali sa lokalnim maloljetničkim društvom wink



Na mala vrata ulazimo u krug bivše trvornice Jadran ... Snimila: Barbara


... a izlazimo na velika, ali i zatvorena! Snimila: Barbara


S druge strane ulice skrećemo u Pupinovo naselje. Snimila: Barbara


I Pupinovo naselje je imalo svoj "korner" ... wink Snimio: Mladen


Nakon blatnjave staze izlazimo na lijepu stazicu punu atmosfere predgrađa ... Snimila: Barbara



... upravo ovu. Snimila: Barbara


Klupica u vrtovima pored Pupinova naselja čeka toplije dane i dolazak tapecirunga ... Snimio: Mladen


Vrlo lijepo ukrašen ulaz u jednu od zgrada u Hanamanovoj iluci. Snimila: Barbara


Na mostiću preko vrelovoda. Snimila: Barbara


- Nastavili smo uz Kustošak pored okretišta autobusa za Mažuranićev trg, Mladen nas je podsjetio zašto iza Koreničke ulice potok skreće naglo na istok (zbog zaostalih rukavaca Save koji su se nekad pružali južno od potoka, o čemu govore stare karte, uleknuća na terenu i ime glavne ulice, Jezerska).

- na mostu između Zeničke i Uskočke ulice progovorili smo ponešto o biciklističkim rutama, jedna od njih, koja vodi od Prečkog prema centru grada, prelazi upravo preko toga mosta zaobilazeći bučne glavne ceste i semafore vodeći bicikliste ugodnijim prilazima i prolazima. Istovremeno smo uočili prvi u nizu žutih tipskih mostova koji su na Kustošaku (njih nekoliko) i Vrapčaku (samo jedan) podignuti pred Univerzijadu.

- između Zeničke ulice i Zagrebačke avenije šetali smo se zapadnom obalom potoka, po stazici popločanoj starim betonskim kvadratnim pločama od kojih mnoge već nedostaju, a staza je nagnuta prema potoku

- kod Zagrebačke avenije i prvog od dva semafora na našem putu smo zaključili da bi u Austriji vrlo vjerojatno uz potok napravili i pothodnik za pješake kako bi se mimoišlo bučno raskršće

- šetnju smo nastavili Sigetečkom ulicom, spomenuli nedavno nestalu pumpu, "železnog Franceka", koja je uklonjena sa gradilišta u Ogulinskoj, a zatim i razlog slave igrališta NK Jarun (nekada NK Borac) na kojem je osnovan HDZ

- posjetili smo lijepu ogradu sa motivima paučine u Koprivničkoj ulici

- nastavili smo šetnju sve do parka pored Macanovićeve ulice sa uzdignutim kružnim klupama i redovima jablana gdje smo se odmorili uz svjetlost svijeća i slatke zalogajčiće

- nakon pauze smo se prisjetili da je trasom sadašnje Macanovićeve ulice nekad vodila Peščanaks aulica, glavna prometnica od Savskog mosta prema Vrapču (trasom Peščanska-Jablanska-Oranice-Vrapčanska), kojom su u doba prije 2. svjetskog rada do Vrapča i škole hodala djeca, pogrebne povorke te ljudi na misu

- spomenuli smo i zašto na Trešnjevci nikad nije bilo groblja: umrli zapadno od potoka su pokapani na groblju u Vrapču, a oni istočno na groblju Sv. Duh (nestalom za gradnje bolnice), a nakon toga na Mirogoju. Usput smo se prisjetili i doba kada je kućica na Peščanskoj služila za vjerske obrede salezijanaca prije gradnje sadašnje crkve u Dugoratskoj ulici (Staglišće)

- put smo nastavili uz potok Črnomerec, preko Horvaćanske ceste (drugi i zadnji semafor), zatim preko Jarunske ceste i dalje, blatnjavom stazom do nasipa uz Savu i sve do Jadranskog mosta uz koji smo se pozdravili nakon 2 i pol sata hoda i zanimljivih razgovora



Niz Kustošak ... Snimila: Barbara


Grupni portret na mostiću. Snimila: Barbara


Večernja izmaglica ... Snimila: Barbara


Izmaglica okom druge kamere. Snimio: Mladen


Tromostovje bez jednog mosta, kako je primjetio jedan šetač ... wink Snimila: Barbara


Još jedna od malih zanimljivosti Trešnjevke: ograde napravljene od ostataka štanci. Snimila: Barbara


Jedan od najromantičnijih djelića Trešnjevke, šetalište uz Kustošak između Potočke i Golikove ulice. Snimio: GP


Pogled nizvodno, prema Golikovoj. Snimila: Barbara


Mladen objašnjava porijeklo zavojitosti potoka na tom predjelu ... Snimila: Barbara


... a ja nastavljam priču o bližoj povijesti, o nekadašnjem hotelu "Gaj". Snimila: Barbara


Na prvom žutom mostu ... Snimila: Barbara


Nakon mira na sporednim stazicama morali smo se suočiti sa bukom Zagrebačke avenije ... Snimila: Barbara


Oblici predgrađa. Snimila: Barbara


U Sigetečkoj ulici, pored igrališta NK Jarun gdje je 17.06.1989. osnovan HDZ. Snimila: Barbara


Pauci vas gledaju sa ograde u Koprivničkoj ulici. Snimila: Barbara


Amfiteatar za odmor! Snimila: Barbara


Trenuci za zakusku! Snimio: Mladen


Ćaskanje! Snimila: Barbara


Odmor s pogledom na Gajevo. Snimio: GP


Krećemo nakon pauze u lijepom parku uz Macanovićevu ulicu. Snimio: Mladen


Ajmo dalje! Snimila: Barbara


Pažljivi slušači. Snimila: Barbara


Uvijek moramo imati bar jednog peseka na šetnji! wink Snimila: Barbara


Svjetlima uvijek urešeni neboderi u Ulici braće Domany. Snimila: Barbara


Pod žalosnim vrbama uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Kod ušća Črnomerca u Vrapčak. Snimila: Barbara


Svježina večeri uz potok. Snimila: Barbara


Lokva do lokve, šetalište! Snimio: Mladen


Carstvo svjetla s druge strane rijeke. Snimila: Barbara


Kao zaključak, zanimljivo je spomenuti kako smo tokom dvije predbožićne dijagonale prešli Trešnjevku uzduž i poprijeko gotovo isključivo po pješačkim putevima i tek po ponekoj manje prometnoj ulici što je velika vrijednost Trešnjevke koju bi trebalo promovirati i čim bolje zaštiti protiv mogućih devastacija i prekomjerne izgradnje. Trešnjevačka šetališta zaslužuju više pažnje!

Zanimljivost na kraju: šetnji je prisustvovala i Ane, Baskijka koja privremeno boravi u Zagrebu, kao prva gošća iz inozemstva (ako stalnog šetača, gospodina Cencelja, rodom iz Slovenije, ali stalnim boravkom zagrepčanina, uvrstimo ipak u rubriku domaćih šetača)!

Zahvaljujem svim šetačima na ugodnom druženju, a posebno od sveg srca autorima fotki: Barbari, Mladenu (također i na GPS-tragu!) i GP-u!



Još jedna zajednička za kraj, vrijeme je za pozdrave ... do slijedećeg puta! Snimila: Barbara

Oznake: Voltino, rudeš, Gredice, Gajevo, Pupinovo naselje, mapiranje trešnjevke, šetnja, dijagonala


- 07:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.11.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja Ciglenicom (s pogledom na grad iz ptičje perspektive)!

Prošloga petka, 07.11.2014., ponovo je na dnevnome redu (zapravo "noćnome redu", jer smo krenuli po mraku, u 17h) bila šetnja, ovog puta smo uzduž i poprijeko isprešetali Ciglenicu, kvart kroz koji nas put još nije nanio tokom prethodnih šetnji!



Trasa šetnje. GPS trag snimio Mladen.


Prekrasan pogled sa cigleničkog nebodera! Snimila: Barbara


Na mjestu polaska, u Parku Pravednika među narodima, skupilo nas se tridesetak, što poznatih lica, što novih pridošlica, i nakon uvodne riječi o povijesti kvarta krenuli smo u njegovo istraživanje. Na žalost, prilaz hokejskom centru pored Toplane je bio zaključan, tako da nismo mogli izbliza pogledati taj kutak Trešnjevke u koji se iznimno rijetko zalazi, no to smo nadoknadili zavirivanjem u zanimljive zakutke ostatka kvarta. Šetnju smo započeli polukrugom po južnom dijelu Ciglenice koji je obuhvatio dio trase već davno uglaslog “Samoborčeka”, tragove toplovoda koji od Toplane vodi u zapadni dio grada (zimi je lako prepoznati njegovu trasu, jer se zbog gubitka topline na njoj snijeg nikad ne zadržava!), dobro sakriven prostor Doma zdravlja iz 60-tih godina (interijer se gotovo i nije promijenio, uključivši i staru drvenu vješalicu u čekaonici!), starog “železnog Franceka” na ćošku Stubičke i Klanječke (još čeka da mu PimpMyPump daju neko novo ruho ...), nekadašnju postolarsku radionicu kod Kumrovečke i stazicu uzduž potoka Črnomerca, uz Miljansku ulicu.

Nakon toga smo se prebacili na sjeverni dio i u desinićkoj ulici pogledali fasadu koju je oslikao street art umjetnik Lunar, prošetali smo se Ivanečkom ulicom, stali kod napuštene gumare “Marijan Čavić” (usputno smo pogledali i obližnja dvorišta), skrenuli u Selsku cestu pa u Zlatarsku ulicu, prošli kroz labirint novoizgrađenih zgrada te ulice (usput uočivši neobičnu svjetliju verziju novih kućnih brojeva) , ali i kroz dvorišta preostalih malih kućica, vratili se nazad do Selske ceste i prošli kroz naselje “gradskih kuća” u Meršićevoj ulici, naluknuli se kroz prozorčić kovačke radionice uz željezničke kolosijeke (na žalost, nismo uspjeli dobiti kovača Stipu da nam pokaže svoje kovačko znanje!) da bi na kraju došli do vrhunca večeri, nebodera u Selskoj cesti, na čiju smo se terasu popeli (zahvaljujem Damiru Kovačiću, predsjedniku Mjesnog odbora Ciglenica na posredovanju, i predstavnici stanara nebodera, koja nam je omogućila vrhunski doživljaj pogleda na grad u bistroj jesenskoj noći!).

Pogled na grad je bio naprosto fantastičan: bistra jesenska noć iznad grada prepunog svjetla (i to još u tako ugodnom društvu šetačica i šetača)! Neponovljivo!

Nakon uživanja u širokim pogledima na sve strane svijeta,koji otkrivaju da je Zagreb gledan sa te visine zaista pravi velegrad, spustili smo se ponovo na ulični nivo i svratili do prostora mjesnog odbora gdje nas je Damir počastio grickalicama i sokovima i ispričao nam ponešto o životu gradske četvrti, organizaciji gradske vlasti, problemima kvarta i idejama za njegov budući razvoj.

A sad, nakon kratke priče, evo i zbirke fotki, zahvaljujem se Barbari, Mladenu i Goranu na odličnom bilježenju i ove šetnje!



Okupljanje u parku pred početak šetnje. Snimila: Barbara


Pogled na spomen ploču palim članovima radničkog udruženja "Ciglenica". Snimio: Mladen


Uvodna riječ na početku ... Snimila: Barbara


Nekoliko rečenica o povijesti Ciglenice ... Snimio: Mladen


Prolazimo uz stanicu "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Kućica između trase "Samoborčeka" i toplovoda. Snimila: Barbara


Pred zdravstvenom stanicom u Drugoj Zagorskoj ulici. Snimila: Barbara


Nevjerojatno stubište uz Drugu Zagorsku ulicu. Snimio: Mladen


Napušteni "Francek" na uglu Stubičke i Klanječke. Snimila: Barbara


U hodu ... Snimila: Barbara


Posljednji komad tračnica "Samoborčeka" na prijelazu preko Klanječke ulice. Snimila: Barbara


Slika predgrađa ... Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Stepenice iz Miljanske ulice prema stazici uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Uz Lunarov mural na fasadi obiteljske kuće u Desinićkoj ulici. Snimila: Barbara


U prolazu pored zatvorene gumare "Marijan Čavić"- Snimila: Barbara


Vrebanje motiva uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Iznad nadvožnjaka preko Selske ceste, u blizini nebodera koji nam je nešto kasnije podario prekrasne poglede. Snimila: Barbara


Podvožnjak Selske ceste. Snimio: Mladen


U Zlatarskoj ulici, pomalo podsjeća na SKH ... wink Snimila: Barbara


Napuštena gradnja koja već desetljećima nagrđuje ugao Zagorske i Stubičke. Snimila: Barbara


Trošni kućerak ni 50 metara udaljen od crvenog nebodera. Snimila: Barbara


U dvorištu između Selske ceste i Meršićeve ulice. Snimila: Barbara


Prolaz između izvana nevidljivih kućica unutar bloka izgrađenog 20-ih godina uz Meršićevu ulicu. Snimila: Barbara


Pred kovačnicom uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Pogled u kovačnicu kroz odškrinut prozor ... Snimio: Mladen


Zaštitni znak Ciglenice, 200 metara visok dimnjak Toplane. Snimila: Barbara


Vožnja do terase nebodera (potrajalo je dok smo se svi prevezli ...). Snimila: Barbara


Za naše pojmove nevjerojatno uredni sandučići u neboderu ... Snimio: Mladen


Pogled s nebodera u smjeru jugoistoka, prema Savskoj cesti i Trnju. Snimila: Barbara


Pogled na zapad uzduž Zagorske ulice, a desno je Grmoščica. Snimila: Barbara


Selska cesta i podvožnjak gledani s nebodera. Snimio: Mladen


Pogled na Sky office. Snimio: Mladen


Oči u oči ... Snimila: Barbara


Grupna fotka navrh nebodera! Snimila. Barbara


Pa još jedna ispred nebodera ... Snimila: Barbara


U prostoru Mjesnog odmora. Snimila: Barbara


Razgovor s predsjednikom Mjesnog odbora Damirom Kovačićem. Snimio: Mladen

Oznake: šetnja, Ciglenica, mapiranje trešnjevke


- 09:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.10.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Iznenađenja Knežije!

Prošloga petka, 17.10.2014., poveo sam još jednu iz niza šetnji u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke". Ovoga puta smo se prošetali Knežijom i to uz dva posebna iznenađenja koja su obilježila ovaj neuobičajeni petak!

Početak šetnje je bio ispred Osnovne škole "Horvati" ispred koje smo se već jednom sastajali, na početku šetnje koja nas je vodila uzduž Savskog nasipa i preko Gajeva, Staglišća i Vrbana. No, ovoga puta smo krenuli drugim smjerom: za početak smo sjeli na klupe školskoga igrališta, na mjesto kojim je nekad vladao hlad starih kestena, a sada, kad su kesteni posječeni, pozdravljalo nas je popodnevno sunce. Zajedno smo se, uz stare planove grada, prisjetili povijesti Knežije, od doba kada su na tim prostorima vladala polja i voćnjaci i kada je otprilike na lokaciji sadašnjeg raskršća Selske ceste i Knežije, kod nekadašnje Name, a sada trgovine Pitarella i Konzuma, bilo središte sela Horvati (uz obližnje zaseoke Gredice i Vurovčice, a na mjestu današnjeg Studentskog doma Stjepan Radić su bile livade zvane Srednjaki), pa do novijeg doba, doba stambenih zgrada pretežno sagrađenih u 60-ima, kada se također zbivaju promjene, samo nešto sporije.



Knežija negdje tokom 18. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija i okolica 1898. godine (označena je tada novosagrađena osnovna škola Horvati). Izvor: Web stranice Knjižnica grada Zagreba.


Knežija s početka 20. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija 1932. godine. Privatni izvor.

>
Knežija 1954. godine. Privatni izvor.


Pred početak šetnje ... Snimio: GP


Na školskom igralištu. Snimio: GP


Uvodna priča o povijesti Knežije ... Snimila: Barbara


Na ćošku Stolačke i Romićeve, prisjećajući se nestale stazice prema Ujevićevoj ulici ... Snimila: Barbara


Nakon pogleda u povijest, prošetali smo se Stolačkom ulicom do Romićeve (s tog mjesta je još ne tako davno, prije desetak godina, vodila stazica prema Ujevićevoj ulici - sada je to ograđeni posjed), a od tamo smo došli do Horvaćanske ceste i napuštenog i zapuštenog prostora nekadašnjeg filmskog studija "Ocean filma", uz koji se vežu počeci kinematografije u Zagrebu. Isti taj prostor je još jednom ušao u povijest mnogo godina kasnije, oko 2002. godine, u doba prvog zagrebačkog skvota, zabilježenog i u dokumentarnom filmu "Bastards of Utopia" autora Maple Razsa i Pache Veleza koji su i sami duže vrijeme boravili u tom skvotu. U to je doba prostor studija bio poznatiji pod nazivom Vila Kiseljak ili jednostavno “Skvot na Knežiji” i bio je preteča današnjeg AKC Medika. Na žalost, nakon višestrukih sukoba sa skinheadsima je skvot napušten, a prostorom su zagospodarili beskućnici i danas izgleda strašno, prepun je smeća i tragova koji pokazuju kako je bijedan život ljudi sa ruba (u jednoj od prostorija se, čini se, još uvijek boravi).



Ovako se nekada reklamirao studio ... Izvor: Izložba u Muzeju grada Zagreba.


Na ulasku u "studio" ... Snimila: Barbara


U zapuštenom dvorištu "Ocean filma". Snimila: Barbara


Lovci oštra pogleda u foto safariju! wink Snimila: Barbara


Hodnici puni smeća i prašine ... Snimila: Barbara


U carstvu smeća i korova. Snimila: Barbara


... ponovo u civilizaciji! Snimio: GP


Poslije tog pogleda "preko ruba" koji je pokazao mučnu sliku svakodnevnog života naših najsiromašnijih sugrađana došlo je vrijeme za ljepše teme i prizore, za prvo iznenađenje te večeri: dobrotom udruge "Trenutak.39" i njene pokretačice Vanje Hraste imali smo priliku pogledati ne samo zanimljivu izložbu umjetničkih radova autora koji su izlagali u tom jedinstvenom prostoru koji je spoj životnog prostora i umjetničke galerije, već i spektakularnu igru tmurnih oblaka i sunca pred zalaskom koji su nam pružili nesvakidašnji pogled koji se sa balkona pruža na cijeli istočni dio grada.



Na balkonu Trenutka 39. Snimio: GP


Hvatajući dramatični trenutak pred zalazak sunca ... Snimila: Barbara


Umjetničko gnijezdo u Trenutku 39. Snimila: Barbara


Umjetnička instalacija pristigla iz Mađarske ... Snimila: Barbara


Western-umjetnost! wink Snimila: Barbara


Pogled na početak Horvaćanske, jedini njen dio koji je zadržao smjer proteklih stoljeća. Snimila: Barbara


Dramatično nebo nad gradom sa balkona iz Trenutka 39. Snimila: Barbara


Nakon razgledavanja stana/galerije, razgovora sa Vanjom i uživanja u pogledu, došlo je vrijeme i za drugo iznenađenje. No, do njega nije bilo tako lako doći, iako se nalazilo ne tako daleko, u Škreblinovoj ulici: naime, uz već spominjane tmurne oblake došao je i jak vjetar koji je sa sobom donio i prve kapi kiše. No, grupa je hrabro, uz tek manje gubitke wink, stigla do ateliera kipara Marina Marinića. A tamo nas je dočekalo mnoštvo kiparskih radova koji su do vrha napunili sve tri prostorije omanje kućice ... riječi teško mogu opisati taj prostor pa to onda prepuštam fotkama!

Naravno, razgledavanje ateliera je bilo samo pola atrakcije, druga polovica je bila razgovor sa živopisnim umjetnikom kojeg trešnjevčani ponajviše pamte po "Kikirikiju", koji se nalazi u Parku Stara Trešnjevka, a stanovnici Knežije po skulpturi "Stanje duha" koja se nalazi u dvorištu ateliera, vidljiva sa ulice.

Dok smo razgledavali skulpture vrijeme je pokazalo svoju ćudljivost i zasulo nas ponovo kapima kiše pa je šetnja time bila i završena ... a ostatak zamišljene trase šetnje, koja je radila nekoliko zavoja kroz Knežiju i završavala na Srednjacima, ćemo posjetiti neki drugi puta!



Sačekivanje pod tmurnim nebom, nakon prvog iznenađenja slijedi drugo! Snimila: Barbara


Zajednička fotka (istina, nekolicina nam je ostala iza ćoška ... ) Snimila: Barbara


Ulazimo u atelje, na vratima nas čeka domaćin! Snimila: Barbara


Marin u svome carstvu. Snimio: GP


Marinove skulpture. Snimila: Barbara


Snimio: GP


Hrvatski prijatelji Maori! Snimila: Barbara


wink Snimio: GP


Zahvaljujem se Barbari i GP-u na odličnim fotkama sa šetnje, Saši na pomoći kod organizacije i nadam se da se vidimo na slijedećoj šetnji, 07.11.2014. s početkom u 17h u Parku Pravednika među narodima (park kod raskršća Selske ceste i Zagorske ulice). Put će nas tada povesti kroz Ciglenicu, jedan od do sada neposjećenih trešnjevačkih kvartova ... i, naravno, potrudit ćemo se da i ovdje osiguramo poneko iznenađenje!

A posljednja šetnja ove godine će se održati 21.12.2014., sa sastankom u 17h, ispred trgovine “Konzum” kod raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (u blizini željezničke pruge i ž.st. Kustošija). Riječ je o drugoj Predbožićnoj Trešnjevačkoj dijagonali - svima nam se svidjela lanjska koja nas je odvela sa sjeveroistoka na jugozapad Trešnjevke, a ovoga ćemo se puta dijagonalno prebaciti sa trešnjevačkog sjeverozapada do jugoistoka, sve do Savskoga mosta … dođite i osjetite predbožićnu atmosferu Trešnjevke hodajućim ritmom!

P.S. Evo linkova na reportaže sa dosadašnjih šetnji:

- svibanj 2013: Ljubljanica, Voltino, Rudeš

- lipanj 2013: Trešnjevački jug: Od Knežije do Vrbana

- prosinac 2013: Prva predbožićna trešnjevačka dijagonala (Samoborski kolodvor - Prečko)

- svibanj 2014: Predgrad Sava (Savska cesta i okolica)

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, iznenađenja, Trenutak 39, Marin Marinić, knežija


- 00:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2014., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Dolje s rubnjacima!



Pješački prijelaz kod autobusne stanice u Jarnovićevoj ulici (Prečko). Snimio: Vanja


Ulični su rubnjaci već dvadesetak godina pravi kamen spoticanja (i figurativno, ali i doslovno! wink ) u stalnom odmjeravanju snaga gradske vlasti sa jedne strane i građana sa druge. Nekad davno su rubnjaci (iliti purgerski „rinzoli“) bili simbol grada, jedan od onih detalja koji razlikuju grad od sela ... čuvali su pješake od vode, cestovnog blata i vozila, a važna je bila i njihova vizuelna komponenta (pročitajte OVDJE što o rubnjacima pišu na Wikipediji). No, nekim kategorijama pješaka su oni prouzročavali muke: invalidima, maloj djeci, roditeljima s dječjim kolicima ... i, tokom 80-ih se i kod nas pojavila inicijativa o spuštanju rubnjaka. Ne znam točan datum kada se počelo sa time, no vjerujem da su prvi radovi počeli u doba priprema za Univerzijadu kada su se počeli spuštati rubnjaci u centru grada, a nova naselja su građena sa već spuštanim rubnjacima.

Trenutno važeći propisi propisuju visinu rubnjaka od 3-5 cm na pješačkim i biciklističkim prijelazima – ta bi visina trebala dozvoljavati prijelaz osobama u/sa kolicima, a istovremeno bi slijepim i slabovidinim osobama nadalje davala signal da se nalaze pred prijelazom ceste. Što se pješačkih prijelaza tiče, ta je visina uglavnom u redu ako je prijelaz spušten na cijeloj njegovoj širini .. no, na žalost, to je rijedak slučaj, vrlo često su rubnjaci spušteni tek na malome dijelu prijelaza, dok su na ostatku oni i dalje vsiine od 10 i više centimetara. Na biciklističkim stazama je i ta visina upitna (sjećate li se mojeg posta o biciklističkim stazama na Zagrebačkoj aveniji, Prisavlju ili pak Trakošćanskoj ulici?), nakon 15-tak minuta vožnje i dvadesetak pređenih rubnjaka visokih 5 ili više centimetara prođe vas želja da vozite bicikl ...

I, kao posljedica svih ovih nesporazuma i nadmudrivanja vezanih uz rinzole odlučili smo u sklopu projekta „Mapiranje Trešnjevke“ podsjetiti vas na njih i dati vam mogućnost da ih prijavite gradskoj vlasti. Pošaljite nam točnu lokaciju (ulicu, raskršće), možete poslati i fotku, a mi ćemo ju zapisati u našu listu koju ćemo krajem godine, za šest mjeseci, 01.12.2014., poslati Vijećima gradskih četvrti Trešnjevka-sjever i Trešnjevka-jug kao prijedlog građana za Male komunalne akcije u godini 2015. To će biti naš doprinos približavanju vas, građana i gradske vlasti – primjer jednog od načina kako bi zapravo mogla izgledati suradnja i briga gradskih vlasti za građane: slušajući njihove potrebe.
(najaktivniji će biti i nagrađeni! wink)

A sada pogledajte desetak ad hoc primjera nespuštenih ili loše spuštenih rubnjaka sa Trešnjevke - sa veseljem očekujemo vaše poruke sa lokacijama rubnjaka i unaprijed vam se zahvaljujemo na učešću u našoj akciji!



Pješački prijelaz preko Jarunske ulice kod Studentskog doma Stjepan Radić (sjeverna strana). Snimio: Vanja


Isti pješački prijelaz, južna strana. Snimio: Vanja


Još jedan slični prijelaz na Jarunskoj cesti, između Županića i Hrgovića (južna strana). Snimio: Vanja


Prijelaz kolnog ulaza u dječji vrtić Prečko – upravo tamo gdje je najpotrebnije rubnjaci nisu spušteni ... tipično i za Vrbane! Snimio: Vanja


Ponovo Prečko, kod prilaza parkiralištu južno od Shopping centra jedan rubnjak je spušten, a drugi (ovaj na slici) nije. Snimio: Vanja


Tržnica Prečko – nitko se nije sjetio da bi bilo dobro spustiti rubnjak na glavnome prilazu tramvajskoj stanici od tržnice. Snimio: Vanja


A na prilazu parkiralištu uz tržnicu su čak dva rubnjaka na samo koji metar udaljenosti ... Snimio: Vanja


Djelomično i nekvalitetno spušten rubnjak na raskršću Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Na raskršću Jarunske ulice i ulice Gredice, sa betonskim blokovima koji bar malo olakšavaju prijelaz biciklima. Snimio: Vanja


Vrlo frekventan pješački prijelaz kod Shopping centra Prečko na koji je netko nadodao malo betona kako bi olakšao prijelaz. Snimio: Vanja


Još jedan legendarni previsoki rubnjak koji već desetljećima tlači pješake i bicikliste – Horvaćanska nedaleko Selske ceste. Još davno je ovdje bial hrpica betona koja je činila malenu rampu ... no, netko ju je razbio i maknuo da bi nakon nekoliko mjeseci netko razvalio dio rubnjaka kako bi omogućio lakši prijelaz. Rezultat: prijelaz je malko lakši, no vizualno je prizor ružan ... mnogo bi bilo ljepše sa stručno spuštenim rubnjakom čitavom širinom prijelaza. Snimio: Vanja

Oznake: rubnjaci, mapiranje trešnjevke


- 16:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.05.2014., nedjelja

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja nekadašnjom granicom grada i sela (Predgrad Sava/Horvati)!

U petak, 09.05.2014., održana je i druga ovoproljetna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke", ovoga puta smo se prošetali uzduž željezničke pruge koju mnogi doživljavaju kao istočno predziđe Trešnjevke. No, to nije posve točno, jer se upravo istočno od pruge nalazi Savska cesta oko koje se nalaze najstariji izgrađeni predjeli tog kvarta! Tokom 19. stoljeća se uz Savsku cestu razvilo predgrađe nazvano logičnim imenom Predgrad Sava, dok je sa druge, zapadne, strane svoj ruralni život živjelo selo Horvati.

Naravno, u današnje doba nema više puno tragova toga doba, no još uvijek je moguće pronaći neke detalje koji podsjećaju na to vrijeme ... a našoj šetnji bio je cilj pokazati bogatstvo zanimljivih priča i slika koje nam mogu ponuditi ta dva susjedna kvarta, okolica Savske ceste te današnja Knežija.

Početak šetnje mi je donio veliko iznenađenje - za razliku od dosadašnjih šetnji kada broj "šetača" nikad nije prelazio 30, ovoga puta nas se sakupilo više od 40 (prvo brzinsko brojanje je dalo brojku od 46 šetača!). Bila je to velika grupa koju nije lako voditi kroz ulice pune prometa, prolaznika, biciklista, a teško je i podijeliti informacije sa svima, popričati, odgovoriti na pitanja ... ja se nadam da su svi uspjeli čuti barem najvažnije detalje i da su doživjeli djelić atmosfere koja se skriva iza svima poznatih uličnih fasada!

(zahvaljujem se Barbari, GP-u i Mladenu na fotkama sa šetnje!)



Ruta šetnje. Zabilježio Mladen


Okupljanje na polazištu ispred parka na Trešnjevačkom trgu. Snimio: Mladen


Okupili smo se u rekordnom broju! Snimila: Barbara


Uvodno slovo. Snimila: Barbara


Uvodno slovo 2. Snimila: Barbara


Suncem obasjani … Snimila: Barbara


Nakon uvoda u parku na Trešnjevačkom trgu krenuli smo Novom cestom i pogledali kako je kreativna skupina "Pimp My Pump" uljepšala oronulo pročelje turobne zgrade na uglu Nove ceste i Trešnjevačkog trga (ne propustite pogledati šarene gljivice na podzidu preko puta!), a zatim se otputili Šetalištem Jurija Gagarina na kojem smo popričali o nekad puno većem "otisku" ruskih imena ulica na Trešnjevci (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/stara-tresnjevka/rusija-na-tr/) te o potocima Trešnjevke i Zagreba, za što nam je povod bio potok Kuniščak koji teče ispod tog šetališta, a odvodi kanalizacijske vode Trešnjevke sve do Ivanje Reke i utoka odvodnog kanala u Savu.

Pogledali smo i kroz vrata Željezničkog rasadnika (sada uglavnom napuštenoga), uočili zgradu Industrogradnje, jednu od 5 zgrada Savske ceste koje su uvrštene u monografiju "Arhitektura 1945-1985" i po čemu je ona na drugome mjestu po broju značajnih arhitektonskih ostvarenja u Hrvatskoj, odmah iza susjedne Ulice grada Vukovara. Na tu listu su se uvrstile slijedeće građevine:

- 1949.: Tehnički muzej (projektant: Marijan Haberle)
- 1970.: Trgovina “Slovenijales” (projektant: Lujo Schwerer)
- 1972.: Poslovna zgrada “Industrogradnja” (projektant: Grozdan Knežević)
- 1972.: Poslovna zgrada “Vjesnik” (projektant: Antun Ulrich)
- 1976.: Poslovna zgrada “Zagrepčanka” (projektant: Slavko Jelinek)



Bujica šetača prelazi Vukovarsku! Snimila. Barbara


Stara turobna kuća koju su oslikali PMP-ovci! Snimila: Barbara


Divimo se novome radu PMP-ovaca na Novoj cesti. Snimio: GP


Pauza na Gagarinovu šetalištu, ispred poslovnih zgrada Industrogradnje i Zagrepčanke. Snimio: GP


Ispred Željezničkog rasadnika. Snimila: Barbara


Natpis iz nekih boljih vremena rasadnika koji je sada uglavnom napušten. Snimila: Barbara


Dvije trećine tima majstora kamere. Snimio: GP


Nakon toga smo skrenuli neuglednim puteljkom kojim se često služe prodavači neslužbenog "buvljaka" na Gagarinovom putu (vidi OVDJE) kao zamjenom za WC. Kad god sam želio sam proći tim putem nailazio sam na nekoga tko je pritjeran potrebom čučnuo u grmlje uz put wink . Ovaj put smo bili brojni i neumoljivi i prošetali se putem gotovo do kraja ... a kako se ne bi morali istim putem vraćati nazad providnost nam je poslala pomoć u vidu žene s djetetom koja je izašla kroz vrata obližnje obiteljske kuće, dapače neki od nas su je čak i poznavali! Prošli smo kroz njeno dvorište do ceste i usput doživjeli još jedan neočekivano miran kutak naličja inače bučne Savske ceste.

Na slijedećem zaustavljanju smo pogledali zanimljive radove u haustoru Drvodjelske škole, a nakon toga još dva tipična haustora sa radionicama u dnu i mnoštvom šupa postrance.



Karte su uvijek zanimljive … Snimila: Barbara


Ovaj put je i meni bio nepoznat … Snimio: Mladen


… a otvorio nam je zanimljiv pogled u svijet dvorišta Savske ceste! Snimio: GP


Reljefi u haustoru Drvodjelske škole koji su, vrlo vjerojatno, načinili učenici. Snimio: Mladen


Otkrivanje haustora .. Snimila:Barbara


U retrovizoru … Snimila: Barbara


Nakon prelaska Zagrebačke avenije uronili smo u možda najneobičniji kutak šetnje, mjesto na kojem se nalazi nekoliko kuća koje možda još datiraju s kraja 19. stoljeća ... tamo još nema vodovoda, a baka sa balkona jedne od njih se čudom čudila što radimo oko njene kuće u tolikom broju.



Iznenada uskrsla stara reklama za “Sutlu” iz Šenkovca na ćošku Savske ceste i Zagrebačke avenije. Snimio: Mladen


I ovo je Savska – provlačenje uskom stazicom kroz grmlje … Snimio: Mladen


U jednom od najegzotičnijih (i najvećih) dvorišta Savske ceste. Snimio: Mladen


To je vjerojatno jedna od najstarijih kuća u Savskoj, još uvijek bez vodovoda … Snimila: Barbara


Baka iznenađena bujicom ljudi u njenom dvorištu … Snimila: Barbara


S dvorišne strane … Snimila: Barbara


Tvornice djeci! wink Snimila: Barbara


Kod Nove ceste smo ponovo malko promijenili perspektivu i pogledali naličje Savske ceste prolaskom kroz još jednu skupinu starih kuća na mjestu kojih je, prema urbanističkom planu i vijestima iz novina, već davno trebao biti izgrađen kompleks poslovnih zgrada. Prošli smo i ispred nekadašnje Tvornice dugmadi Zagreb, a zatim zaokrenuli na mirniju knežijansku stranu. Tamo nas je dočekao motodrom za natjecanja modela automobila (a na obližnjoj livadi se na travnatoj stazi mogu natjecati bicikli), a zatim i zasluženi odmor na nekadašnjim stolovima za stolni tenis koje su okolni stanovnici, uz dogradnju klupa, pretvorili u mjesto za druženje.

Nakon odmora prošli smo pored ateljea kipara Marina Marinića (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/knezija/marin-marinic/) sa skulpturom "Stanje duha" koja viri iz grmlja, a zatim na drugi kraj Knežije, do Kninske ulice i malog kružnog toka oko jednog drveta. Na toj je lokaciji, ako ćemo vjerovati starim kartama, bilo nekad središte sela Horvati.

Na tome je mjestu završena i šetnja koja se, što zbog velikog broja "šetača", što zbog zanimljivih razgovora rastegla preko 2 sata ... zahvaljujem svima na dolasku i nadam se da se visimo na slijedećim šetnjama na jesen ove godine!



Odmor uz stolnoteniske stolove pretvorene u lokalno okupljalište zvano Bayer na Knežiji. Snimio: GP


Uokvireni odmor. wink Snimila: Barbara


Zajednička fotka većine sudionika šetnje ispred ateljea kipara Marina Marinića. Snimila: Barbara


Završerak šetnje uz maleni kružni tok oko jednog drveta u Kninskoj ulici. Snimila: Barbara


Za kraj, još dvije zanimljive informacije – znate li da administrativna granica Trešnjevke na istoku zapravo nije sredina Savske ceste (kako se uobičajeno smatra), već istočna granica parcela koje se nalaze na istočnoj strani Savske ceste? Dakle, na području Trešnjevke se nalaze i zgrada “Vjesnika” i “Zagrepčanke” i Pedagoške akademije!

Usporedimo još stanovništvo Trešnjevke 1853. godine (kada centralni dio današnje Trešnjevke još nije ni bio naseljen):

Pregrad Sava: 35 kuća, 225 stanovnika
Horvati: 30 kuća, 230 stanovnika
Ljubljanica: 3 kuće, 17 stanovnika
Jarun: 14 kuća, 153 stanovnika
Rudeš: 7 kuća, 78 stanovnika
Prečko: 8 kuća, 104 stanovnika


Cijela današnja Trešnjevka je tad imala 707 stanovnika u 97 kuća!

Uočite kako je prosječni broj stanovnika po kućanstvu u to doba bio između 7 (Predgrad Sava) i čak 13 (Prečko) i rastao je sa udaljenošću od grada!

No, 1931. godine je Savska cesta (sama za sebe) imala 174 kuće i 3375 stanovnika!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Savska cesta, knežija


- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.05.2014., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Savska cesta i okolica (+ najava šetnje!)

Savska cesta ima posebno značenje u srcima Zagrepčana iako ne tako mnogo njih zaista stanuje u njoj. Mnogima je ona bila sinonim za odlazak na kupanje na Savu ili pak odlaska u pravcu mora, bilo gledajući ju iz visine, sa željezničkog nasipa, za putovanja vlakom, bilo vozeći se po njoj prema starom Savskom mostu, remetincu i dalje prema Karlovcu. Sada, kada se većina prometa prema jugu odvija drugim pravcima, je ona ipak jedan od glavnih pravaca putovanja javnim prijevozom, noseći na sebi velik dio putnika koji iz centra grada putuju prema zapadnom dijelu Novog Zagreba.

Savsku cestu je teško smjestiti kvartovski jer ona sama predstavlja granicu Trešnjevke i Trnja tako da ju zapravo svojataju oba kvarta, a granica sama po sebi se tokom desetljeća šetala s jedne strane ceste na drugu da bi se, bar za sada, smirila na sredini. No, kako je ona ipak "mikrokozmos" za sebe, ja ću u ovom postu napisati ponešto o njoj kao cjelini, a uskoro, u petak, 09.05.2014., ćete imati prilike se njome i prošetati sa mnom, u sklopu druge šetnje "Mapiranja Trešnjevke" koja će nas odvesti u svijet nekadašnjeg predgrađa (Predgrad Sava) i sela (Horvati) južnog Zagreba.

Polazak šetnje je u 19h sa Trešnjevačkog placa, sa čistine ispred parka (ispod sata), a put će nas povesti s obje strane željezničkog nasipa koji predstavlja "istočno predziđe" Trešnjevke.

A sada o Savskoj!


 photo savska5_zps3c7b1db5.jpg
Ovdje je vrijeme stalo prije stotinjak godina - dio između Savske ceste, pruge i Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska4_zps47276d53.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska6_zps86d38d5f.jpg
Snimio: Vanja


Savska cesta je jedna od najstarijih zagrebačkih cesta, dio čuvenog zagrebačkog slova "T" kojim je Zagreb odvajkada spojen sa svojom okolicom. Na zapadu je prilaz gradu osiguravala Ilica, prateći put tik uz krajnje južne obronke Medvednice koji su osiguravali prolaznost čak i za poplava (tok Save je u srednjem vijeku, ali i puno kasnije, bio sjevernije nego sada, recimo nadomak crkve u Stenjevcu su još uvijek vidljivi ostaci rukavaca), na istok je veza grada sa svijetom bila Vlaškom, Maksimirskom i dalje putem kroz Dubravu koji i dan danas slijedi glavna prometnica. A napredovanje prema jugu je sprečavala rijeka Sava i svatko tko je želio bilo na jugozapad (smjer Karlovac), bilo na jugoistok (smjer Sisak) morao ju je prijeći.

Prvi pravac koji je vodio prema i preko Save nije bio onaj po Savskoj cesti, već po Petrinjskoj ulici koja je u doba prije prolaska željeznice vodila u smjeru Save i skele koja je bila smještena otprilike na poziciji današnje Trnjanske ceste (koja je to ime dobila nakon prolaska željeznice koja je taj smjer podijelila na dva dijela - gornji, Petrinjsku ulicu, i donji, Trnjansku cestu). Na tom prijelazu je 1764. bio smješten i prvi most preko Save, pontonski.

No, 1783. car Josip II određuje gradnju pravog mosta na položaju na kojem se i danas nalazi pješački Savski most, u produžetku Savske ceste koja je do tada vjerojatno bila samo beznačajan put. Njena trasa je izravnana kako bi predstavljala najkraću vezu od centra grada do mosta ... i od tada nadalje pozicija Savske ceste kao vodeće prometnice prema jugu je bila neprikosnovena.

Između 1809. i 1814. Sava je bila granica Napoleonovih Ilirskih pokrajina, dakle, Savska cesta je vodila prema granici. Nakon toga događaji se smjenjuju sve bržim i bržim ritmom!

1862. Otvara se željeznička pruga uz Savsku cestu (smjer Sisak), preko Save sada vode dva mosta, a cesta dobiva svoj prvi željeznički prijelaz, onaj kod današnje Veslačke ulice.

1870. Otvara se i željeznička veza između Zagreba i Budimpešte. Za Savsku cestu to znači još jedan željeznički prijelaz, onaj uz Crnatkovu, kojim su vlakovi stizali iz Budimpešte na tada jedini zagrebački kolodvor (današnji Zapadni kolodvor).

1873. Gradi se prva tvornica u Savskoj cesti, na adresi Savska 139 (neposredno pored današnje Kraljevske dvorane Jehovinih svjedoka). Radi se o tvornici šibica Pulsera i Mosera koja radi do 1890.

1877. Na mjestu današnjeg SC-a (Savska 25) Vjekoslav Heinzel gradi parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!).

1890. Uz gradnju Glavnog kolodvora pušta se u promet i kolosijek uz Koturašku cestu (treći i posljednji željeznički prijelaz).

1891. Savska cesta dobiva tramvaj, tada još konjski, jednu od prvih linija. A uz tramvaj dobiva i prvu Remizu, na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja.

1892. Nekadašnji drveni cestovni most zamijenjen je metalnim.

XX. stoljeće Savska cesta dočekuje kao jedna od glavnih gradskih prometnica i središte sve jače industrijske zone koja se formira na prilazu Pregrada Save, gradskog predgrađa koje živi od transporta drvetom po rijeci Savi i trgovine njime ... a grade se i gostionice, prvi maleni industrijski pogoni ... Za razliku od nedalekih Horvata koji su imali seoski karakter, Predgrad Sava je imao jasan urbani karakter.

1902. U Savskoj 16 se nalazi Potkivačka škola (na mjestu današnjeg Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije).

1910. Elektrificira se tramvaj.

1923. i 1925. su bile velike poplave. 1925. je pojačan nasip do ušća potoka Črnomerca (koji nije izdržao nalet vode tek koji mjesec kasnije) da bi 1929. nasip bio dodatno pojačan.

1926. Gradi se novo savsko kupalište. Dotadašnje se nalazilo na trnjanskoj strani, dok se novo seli na trešnjevačku stranu.

1928. Na adresi Savska 32 se otvara tvornica keksa "Bizjak", nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.

1929. Počinje gradnja nadvožnjaka za željezničku prugu - prvi je sagrađen onaj kod Veslačke (1929.), zatim onaj kod Crnatkove (1930.), a zatim onaj uz Koturašku (1935.).

1935. Umjesto Potkivačke škole se na adresi Savska 16 nalazi Veterinarski fakultet. Tramvajska pruga dolazi na Trešnjevku (sagrađen je nadvožnjak preko Tratinske ulice) i remiza se seli na današnju lokaciju, a umjesto nje 1937. stiže Zagrebački zbor.

1939. Umjesto starog mosta gradi se novi metalni željeznički most koji i danas služi svojoj svrsi. Pušta se u rad novosagrađena Učiteljska gimnazija.


Na ovome mjestu ću stati sa nabrajanjem značajnih datuma u povijesti Savske ceste i pokušat ću nabrojati sve važne adrese iz ekonomske povijesti Savske ceste do Drugog svjetskog rata.

Početak Savske - danas je tu hotel Westin (nekada Intercontinental), no nekada su tamo bile barake vojnih skladišta

Savska 16 - 1902. je tu Potkivačka škola, a zatim veterinarski fakultet, a danas je tamo Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije.

Savska 20 - Paracelsus, kemijsko farmaceutski laboratorij Šafranek, 1921 – Habitus, tekstilna tvornica i zavod za konfekcioniranje

Savska 22 – Zagrebačka tvornica odijela i rublja

Savska 23 - Bregant i drug firma, 1921. Samovez, industrija kravata

Savska 25 - Vjekoslav Heinzel gradi 1877. parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!). Tu je kasnije bila i Vaga, poduzeće za proizvodnju vaga i utega dd.

Savska 27 - Ovdje radi tiskara i litografija Rožankovski, 1931. počinje sa izradom i metalnih pakovanja, osniva se poduzeće Lim koje kasnije prelazi u Bužanovu ulicu. Tiskara kasnije postaje državna tiskara, štamparija Ognjen Prica, a potom tiskara AKD d.o.o. koja se tu nalazi i danas.

Savska 28 - Kartonaža Schmidt & Hudetz

Savska 31 - Pharma, apotekarsko dd, poslije Industrija vodomjera i fabrika električnih sijalica

Savska 32 - 1928. se otvara tvornica keksa "Bizjak" (nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.)

Savska 52 – Lacet, prva domaća tvornica vrpci i čipaka

Savska 58 – Higiea, prva jugoslavenska tvornica čepova, poslije Radnička pekara

Savska 72 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 76 - Sava, tvornica sapuna i kemijskih proizvoda D. Fried, Lewi i drugovi k.d.

Savska 86 – Novatekst – tekstilna tvornica

Savska 88-90 - Tvornica čokolade Mirin (suvlasnik Bizjak) (2. Svjetski rat)

Savska 100 - Trgovina građevinskim drvetom

Savska 102 - Chemolander, kemijsko tehnički proizvodi

Savska 105 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 107 - stolarska radionica 1902. Godine. 1921. Tvornica čarapa Mira, 1927. Tvornica čarapa Golub

Savska 110 - Rapid, mašinsko parno kotlarsko poduzeće

Savska 115 - Thierry pl. Alfred i Goršetić pl. Đuro, fabrika toaletnog sapuna.

Savska 116 - Umjetna bravarija Dolovski & Čivrag

Savska 119 - Stolarska radionica između dva svjetska rata

Savska 134 - Ventilator ing Koporčić (poslije preselila u Radničku 32)

Savska 139 - Tvornica šibica Pulsera i Mosera (1873. - 1890.)

Savska 150 - Electa – mehanička tkaonica vunenih tkanina

Savska 160 - Tvornica dugmeta, Itad, jugoslovensko industrijsko i trgovačko

Savska 170 - Kaja, poduzeće za izradu finih kovina

Savska 176 - gostionica Dolinar (1902.)

Savska 179 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata

Savska 206 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata.

(većina podataka navedenih u ovome tekstu preuzeta je iz knjige "Crvena Trešnjevka", izdanje Instituta za povijest radničkog pokreta Hrvatske, 1982.)



 photo savska1_zpsd2b835e9.jpg
Južni dio zapadne strane Savske ceste, još uvijek pun dotrajalih obiteljskih kućica. Snimio: Vanja

 photo savska2_zpsb3edc8d8.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska3_zps256ff6ec.jpg
Vulkanizerska radionica južno od Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska7_zps40645dec.jpg
U jednom od dvorišta Savske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Savska cesta, mapiranje trešnjevke, šetnja


- 13:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.04.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja zelenim kutem Trešnjevke (Vrbani, Prečko) - od betona i stakla do vrbe i gloga!

Prošloga petka, 11.04.2014., prošetali smo se po prvi puta ove sezone u okviru projekta “Mapiranje Trešnjevke”, ulicama, uličicama, putevima i stranputicama krajnjeg jugozapada Trešnjevke, kroz Vrbane i Prečko. Vrijeme je bilo lijepo, svježe, ali ugodno za hodanje, večer nas je obradovala bistrim nebom i mjesečinom, a sudionici, njih devetnaest, su bili puni entuzijazma i nisu posustali ni kada smo u sumrak zaronili poljskim stazcama koje su nas provele kroz vrtne predjele. A dobar razlog za entuzijazam je bio drugačiji doživljaj grada sa njegovog ruba – šećući se po mraku poljskim stazicama i naposlijetku i savskim nasipom bilo je lijepo doživjeti svjetla grada, udaljeni bruj gradske vreve, djelić atmosfere gotovo pa seoskog predgrađa, gloga i vrbe, koje na nekim mjestima gotovo fizički dotiče staklo i beton novih građevina.

Slijedeće fotke (Barbara i Mladene, puno vam hvala na njima!) i GPS trag (Mladene, hvala!) će vam, vjerujem, dočarati bar djelić atmosfere koja je vladala na šetnji … Hvala svim “sušetačima” koji su ovu šetnju učinili baš takvom kakva je zapravo i zamišljena, nadam se da se vidimo u istom ili još većem broju 09.05.2014. u 19h na Trešnjevačkom placu ispred parka kada krećemo u slijedeću šetnju Knežijom i okolicom Savske!

P.S. Hvala i prisutnoj djeci na strpljivosti, a moram spomenuti i tri peseka koji su isto hrabro, svaki na svoj način, doprinijeli šetnji! wink



GPS ruta šetnje, snimio i obradio Mladen.


Startna pozicija: Sky office. Betona i stakla je puno, no već se vidi i zelenilo koje će nas sve više okruživati tokom šetnje! Snimio: Mladen


Na početku: Uskladimo karte! wink Sudionici šetnje su dobili kopiju topografske karte iz druge polovice 19. stoljeća na kojoj se vidi tadašnji izgled tog područja – zaseoci uz potoke i savske rukavce povezani kolskim putevima. Karte potražite OVDJE (gore lijevo su kontrole za povećavanje, smanjivanje, a možete i ublendati nove karte za usporedbu! Snimila: Barbara


Ovako su ti krajevi izgledali negdje oko 1870. godine (već se vidi trasa pruga Zidani Most-Zagreb_Sisak koja je izgrađena 1865.). Izvor: Digitalizirana zbirka topografskih karata Austro Ugarske monarhije, Državni arhiv Austrije u Beču.


Sa osmijehom u podzemlje! wink Snimila: Barbara


Ulazak u Had .. Snimio: Mladen


Ispod Zagrebačke avenije – pomalo zaglušujuće i klaustrofobično iskustvo. Ali, prešli smo cestu bez semafora i opasnosti! Snimila: Barbara


Vrbani: divlji vrtovi i procvala arhitektura. Snimio: Mladen


U srcu Vrbana II, divimo se lijepim voćnjacima. Snimila: Barbara


Upravo ovima! Snimila: Barbara


Na nevidljivoj granici Vrbana i Prečkog, tamo gdje će jednom produžena Vrapčanska nositi breme tranzitnog prometa. Snimio: Mladen


Jedan od naših četveronožnih sušetača, posebno drag djeci! Snimila: Barbara


Još jedan pesek, jako drag i jako star, koji nas je pratio iz vlasničkog naručja. Snimila: Barbara


Ispred Doma kulture Prečko, u blizini roštiljskog epicentra Prečkog. wink Snimila: Barbara


Svak na svome poslu .. wink Snimio: Mladen


Još jedan podzemni prolaz, ispod Matetićeve/Horvaćanske – izbjegli smo sve semafore taj dan! Snimila: Barbara


Postaja: Tržnica Prečko, u blizini nekadašnjeg srca sela Prečko. Snimila: Barbara


Najstarija kuća Prečkog, a iza nje Crkva Presvetog Trojstva u neobičnom “hotelsko-planinarskom stilu” koji je bio diktiran zahtjevima vlasti 1976. kada je građena da izgleda čim manje kao crkva. Snimila: Barbara


Napušteno plinsko skladište, dugogodišnja konstanta Prečkog prepuštena propadanju 2011. Snimio: Mladen


Napuštamo udobnost i toplinu asfalta i krećemo u mekoću i svježinu vrtova – ulazak u vrtno carstvo Prečkog kod vrta EkoEkipe Prečko. Snimila: Barbara


Usprkos grlobolji dobro raspoloženje me nije napuštalo, šetnja je imala dobru vibru wink Snimila: Barbara


Samoiznikla uljana repica u cvatu na trenutačno neobrađenim parcelama. Snimila: Barbara


Vrt EkoEkipe Prečko – nekoliko vrtlarica je bilo iznenađeno nenadanom povorkom koja je prošla vrtom … Snimila: Barbara


Iza leđa nekadašnjeg Centra za automatsku obradu podataka (CAOP), zgrade na krajnjem jugozapadnom kutu Prečkog i Trešnjevke. Snimila: Barbara


U sumrak na otvorenom polju. Snimila: Barbara


Praćeni mjesecom. Snimila: Barbara


Usred mraka bljesnula je supernova Mladenova blica! wink Snimio: Mladen


U labirintu stazica južno od Prečkog – lampa nije bila nužna, ali je nekima ipak dobro došla. wink Snimila: Barbara


Nasred livade oko 20:30 … kao da je snimano infracrvenom kamerom. wink Snimila: Barbara


Tamo gdje selo susreće grad – ulica Vrbje. Snimila: Barbara


Ponovo u civilizaciji! Cipele su možda pomalo blatne, ali je zato raspoloženje još uvijek na visini! Snimila: Barbara


Zadnja stanica Vrbani – odmor na šetalištu Vrbana III, pored trgovačkog centra Point. Vrijeme je za pozdrave i odmor … (a ja odoh direkt u krevet jer me je već načela i temperatura). Snimila: Barbara

Za kraj: Svima sretan Uskrs, čitamo se u utorak slijedeći tjedan!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, vrbani, preko


- 09:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.04.2014., četvrtak

Proljetna gužva

Malo ću prekinuti serijal o umjetnosti između grada i prirode sa nekoliko najava ... kako to već obično biva, čim nakon zime sunce malo zagrije i zazelene se trava i drveće odmah se aktiviraju i ljudi i krene neprekinuti niz aktivnosti svih vrsta i sad treba biti pravi majstor za ugurati čim više takvih sadržaja u uobičajeno prekratke intervale slobodnog vremena.

Pazitete sad ovu listu za slijedeće dane!


  • Sutra, 11.04.2014., kreće prva ovoproljetna šetnja u ciklusu "Mapiranje Trešnjevke" pod imenom "Zeleni kut Trešnjevke", obilazimo Vrbane i Prečko, a polazak je u 19h ispred Sky Office-a! (Vidi najavu i na CKT-stranicama!)


  • U subotu, 12.04.2014. u 12h ispred knjižnice u Jelkovcu kreće performativna šetnja "Izmišljena povijest Novog Jelkovca" sa Sašom Šimpragom i Aleksandrom Hut Konom - vidi njihove trenutne aktivnosti!


  • U nedjelju popodne, 13.04.2014.,od 16h nadalje, zajednički gradski vrt Eko Ekipe Prečko proslavlja svoju prvu godišnjicu - svi ste pozvani! (lokacija vrta: Prečko, kod raskršća Jarnovićeve i Ulice Slavenskog, južno od Osnovne škole Nikole Tesle




Oznake: mapiranje trešnjevke, eko ekipa Prečko, Saša Šimpraga


- 14:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnje za sezonu proljeće/ljeto 2014!

Drage i dragi moji, još malo pa će se navršiti i godina dana života projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojeg sam pokrenuo u suradnji sa Centrom za kulturu Trešnjevke i grupom entuzijastičnih pojedinaca (GP, Mladen, Tina, VT te još mnogi drugi koji su također svojim djelićima doprinijeli slaganju trešnjevačkog mozaika! U međuvremenu se na web stranici projekta nakupilo već pravo mnoštvo podataka i raznih priča i fotografija, a njihov broj raste gotovo svakog dana.

A jedan od "zaštitnih znakova" projekta su i vođene šetnje - prošle godine smo ih imali četiri:

- od Remize kroz Voltino naselje, Rudeš i Ljubljanicu
- od Savske ceste kroz južnu Trešnjevku
- od Trešnjevačkog trga kroz sjeverozapadnu Trešnjevku
- od starog samoborskog kolodvora, Predbožićna trešnjevačka dijagonala

Ovoga nas proljeća očekuju još dvije šetnje:

- petak, 11.04.2014. (polazak od Sky officea u 19 sati) - vodim vas malo poznatim putevima Vrbana i Prečkog, sve do krajnje jugozapadne točke Trešnjevke. Slogan šetnje je: Od stakla i betona do vrbe i gloga u sat i pol šetnje! wink

- petak, 09.05.2014. (polazak iz parka na Trešnjevačkom trgu u 19 sati) - vodim vas jugoistočnim dijelom Trešnjevke, područjem Knežije i okolice pa do Savske ceste, najstarijim urbanim dijelom Trešnjevke u kojem se sve do danas miješaju zdanja koja su bila avangarda svog doba sa kućicama i zapuštenim dvorištima koja su se malo promijenila u posljednjih 100 godina.

Bit će mi drago ako ćete doći u navedene dane i prošetati se sa mnom kroz manje poznate zakutke Trešnjevke!

(Trajanje šetnji je cca sat i pol, ako grupa bude veća onda se to zna otegnuti i na dva sata. Šetnje kreću po svakom vremenu, dakle, održat će se i u slučaju kiše.)

Dođite!

(A ako želite pročitati malo više o ovom projektu, bacite oko na članak koji je o njemu izašao u H-Alteru!)




Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnje, preko, vrbani, knežija, Savska cesta


- 17:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.12.2013., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Izvještaj sa predbožićne trešnjevačke dijagonalne šetnje



Uz ostatke "Samoborčeka" na Klanječkoj ulici. Snimila. Barbara


Prekjučer (nedjelja, 22.12.2013.) se prošetasmo s ćoška na ćošak Trešnjevke, skupilo nas se, na moje veliko veselje, čak dvadeset i troje i prošli smo manje poznate zakutke Trešnjevke. Za vašu ilustraciju, u toj šetnji smo više od 90% vremena proveli na raznoraznim stazicama, putićima, šetalištima izbjegavajući promet i buku glavnih prometnica - koristili smo trasu bivšeg "Samoborčeka", zatim bivšeg teretnog kolosijeka koji je vodio od Črniomerca do Prečkog, potom pješačke staze Vrbana i Prečkog da bi šetnju završili među vrtovima na krajnjem jugozapadnom dijelu Trešnjevke između Prečkog i Save.

Pogledajte kako nam je bilo - zahvaljujem se na fotkama Barbari i GP-u!



Sastanak u parku ispred starog Samoborskog kolodvora. Snimio: GP


Uvodna besjeda na početku šetnje. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Krapinske ulice. Snimila: Barbara


Kod kućice na prijelazu trase "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Atmosfera predgrađa kod Andraševečke ulice. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Stubičke ulice. Snimila: Barbara


Kratka pauza na Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


Pogled na neobičnu urešenu kuću kod Miljanske ulice uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Razgovarajući o vječnom skladištu ogrjeva u Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


U Rudeškom ogranku. Snimila: Barbara


Slijedeći tračnice ... u Rudešu kod Jablanske ulice. Snimila: Barbara


Silazimo u pothodnik kod Zagrebačke avenije. Snimila: Barbara


U prolazu ispod Zagrebačke avenije. Snimio: GP


U pothodniku uz potok Vrapčak. Snimila: Barbara


Gledajući stari plan grada iz 1961 ... na ulazu u Prečko. Snimila: Barbara


Fotka najupornijih na okretištu tramvaja u Prečkom. Snimila: Barbara

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, predbožićna dijagonala


- 16:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.11.2013., petak

Mapiranje Trešnjevke - svečano otvorenje!

Drage i dragi moji, jučer je otvorena web stranica projekta "Mapiranje Trešnjevke"!!!

Trenutno vam se na njoj nudi 165 tekstova iz svih sfera života Trešnjevke, njene prošlosti, sadašnjosti pa čak i budućnosti! wink

Prolistajte ju, pronađite što vas zanima, pišite komentare, dopune, javite što vam se sviđa, a što ne ... i, naravno, ispričajte i neku vašu priču vezanu uz Trešnjevku! Jer, jedan od glavnih pokretača ovog projekta je bila ideja da se sakupljeno znanje o Trešnjevci moje i mojih suradnika obznani javnosti na svima dostupan i demokratičan način način, putem web stranice ... i da se ono nastavi širiti i dopunjavati prilozima svih zainteresiranih za ovaj projekat.

Dakle, uključite se i vi svi, na bilo koji vama prikladan način - slanjem starih fotki, novinskih članaka, vaših priča iz života!

Unaprijed vam hvala na sudjelovanju!


A kao pratnja ovom tekstu, evo kratke skokovite šetnje trešnjevačkom dijagonalom, od sjeveroistoka prema jugozapadu, sa svim različitim licima Trešnjevke!



Na krajnjem sjeveroistoku je park ispred starog kolodvora "Samoborčeka" .. Snimio: Vanja


Stari natpis na kući u Tratinskoj ulici, također jedan od tragova prošlih vremena (između dva rata). Snimio: Vanja


... stara oglasna ploča kod parka na Trešnjevačkom trgu! Snimio: Vanja


Ulica Dužice, nekad je ovdje bila tvornica cipela "Šimecki", a sada su novogradnje. Snimio: Vanja


... Ljubljanica, nekad prijelaz iz Zagreba na selo, danas tek ulazak u svijet obiteljskih kuća! Snimio: Vanja


Nakon svijeta kućica stižemo u svijet gustog prometa i velebnih zgrada ... Snimio: Vanja



... i na kraju, tramvajsko okretište u Prečkome, na samoj zapadnoj granici! Snimio: Vanja

Oznake: mapiranje trešnjevke, otvorenje


- 11:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.10.2013., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Jesenska sezona počinje novom šetnjom!

Drage i dragi moji, jesen nam je već dobrano pokucala na vrata i došlo je vrijeme za početak move sezone projekta "Mapiranje Trešnjevke"!

Za početak, ovaj petak, 11.10.2013., sastajemo se u parku na Trešnjevačkom trgu (onom preko puta bivše "Name") u 18h kako bismo pobliže pogledali urbano srce Trešnjevke, kvart omeđen Tratinskom, Novom cestom, Adžijinom. Iako većina nas (pa i ja wink) misli kako dobro poznaje taj kvart svako toliko izroni neki novi detalj, neka nova priča koja obogati njegovu priču. Ovaj puta nećemo toliko puno hodati već ćemo se usredotočiti na detalje!

(u slučaju kiše se šetnja NE odgađa, već se samo mjesto sastanka premješta ispod krova "Konzuma" u zgradi bivše "Name" - početak je isti, 18h)

Nakon toga, u četvrtak, 24.10.2013., se selimo na tržnicu Jarun i igramo se ponovo sličnih igara kao onomad na Remizi u lipnju ove godine. sastanak je ponovo u 18h, ovaj puta kod drvenog mostića uz taksi stajalište na istočnoj strani tržnice

(u slučaju kiše se igra također NE odgađa - dođite sa kišobranom!)

Oba događanja su najavljena i na službenoj stranici "Mapiranja Trešnjevke", vidi OVDJE!)

Uz sve ovo još dodatna najava da se naveliko radi na već spominjanoj web stranici "Mapiranja Trešnjevke", imate moju riječ da će to biti vrlo zanimljiva i detaljima bogata stranica koja će i vama omogućiti da sudjelujete u radu ovoga projekta sa vašim komentarima, pričama, starim i novim fotkama. Web stranica je još "nevidljiva" (ne morate ju tražiti po mreži, još je nedostupna), a u javnost ćemo je pustiti negdje sredinom studenoga. Naravno, to će biti javljeno i ovdje na blogu.


A uz sve to, evo i jedne moje obavijesti nevezane uz projekt "Mapiranje Trešnjevke". U srijedu, 16.10.2013. u 19h se u galeriji "Modulor" u Centru za kulturu Trešnjevka otvara moja samostalna izložba fotografija pod naslovom "Poruke koje je p ...". Radi se o mnoštvu poruka koje nas svakoga dana zasipaju svojim informacijama sa svih strana, pa čak i stupova javne rasvjete, napuštenih izloga, zidova, stabala ... no, s vremenom, kako meteorološkim tako i onim drugim, njihovo značenje blijedi i gubi se, nestaje, od njih ostaje samo njihov fizički "okvir", papir, selotejp, a duša se gubi. Pogledajte na mojim fotkama kako izgledaju poruke koje je potrošilo vrijeme!



Oznake: mapiranje trešnjevke, galerija Modulor, poruke, šetnja, igra


- 13:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.09.2013., utorak

Pomozimo "Mapiranju Trešnjevke"!

Drage i dragi moji, već znate da sam se dosta angažirao na projektu "Mapiranje Trešnjevke", projektu koji svima vama i nama želi staviti na raspolaganje čim je više moguće detalja o životu Trešnjevke jučer, danas pa čak i sutra. Trenutno se radi na izradi web stranice koja bi se predvidivo trebala pojaviti u javnosti početkom studenog i na kojoj ćete moći naći poveću količinu informacija (tekstualnih i slikovnih) o Trešnjevci, a ideja je da se stranica nakon svoga izlaska u javnost i nadalje obogaćuje, ne samo snagom i djelom nas koji smo projekt pokrenuli, već i snagom i djelom i vas, stanovnika i posjetioca Trešnjevke, građana Zagreba, okolice i šire. Cilj je projekta upravo taj - aktivirati sve nas kako bi iz svojih ladica, arhiva, sjećanja izvukli fotke, priče, zgode koje bismo podijelili sa drugima i time složili trešnjevački mozaik koji bi bio dostupan svima.

Uglavnom, to je to s čime bi svi vi na ovaj ili onaj način možda mogli pomoći "Mapiranju Trešnjevke" - vašim znanjem, pričama, sjećanjima. A za početak, evo liste konkretnih pitanja na koja bih rado dobio odgovore od vas ako ih znate!

- Kada je otvoreno, a kada zatvoreno kino "Triglav"?
- Kada je radilo kino "Trešnjevka" (poznatije kao "Buhara") na početku sadašnje Vukovarske, malo iza placa?
- kada je otvoreno plivalište u Žajinoj (Daničićevoj)?
- kada je sagrađen, a kada izašao iz upotrebe teretni kolosijek Črnomerec- Prečko za tadašnju kasarnu Prečko?
- kada je sagrađena sportska dvorana "Kutija šibica"?
- kada su sagrađene zgrade u Vrbanima između Rudeške i Ulice hrvatskog sokola?
- kada je sagrađena "Nama" na Vrbanima?
- kada je otvoren "Getro" na Vrbanima, a kada McDonald's pored njega?
- kada je sagrađeno naselje Gredice (zgrade između potoka Črnomerca i Heberleove ulice)?
- kada je sagrađen podvožnjak ispod željeznice kojim Nova cesta ulazi u Savsku kod Knežije?
- kada je sagrađen kružni tok na raskršću Nove ceste, Kranjčevićeve i Žajine?
- kada je Nova cesta postala Lenjingradska,a kada joj je vraćeno originalno ime?
- kada je izgrađen atelje "Spektar" u Zorkovačkoj ulici gdje je sada fitness klub "Mo-Fit"?

Eto, za početak je pitanja više nego dovoljno - navalite!
I, naravno, puno vam hvala svima na pomoći u ime svih nas na projektu!


Za kraj, evo i najava novih akcija u sklopu projekta!

11.10.2013. (petak) - Šetnja sjeverozapadnim dijelom Trešnjevke, sastanak u 18h u parku kod Trešnjevačkog placa. Tok šetnje će biti malko drugačiji nego inače (biti će malko manje hodanja! ;o) ), a bilo bi zgodno ponijeti i koji papir i olovku!

24.10.2013. (četvrtak) - Igra na Jarunskoj tržnici (slična onoj kakvu smo već igrali na Remizi u lipnju ove godine), sastanak u 18h na drvenom mostiću kod taxi stajališta uz tržnicu (ponesite pisaljku!)

U oba slučaja će se akcije održati i u slučaju lošeg vremena - ako bude kiša za šetnju se nalazimo ispod krovića "Name" na Trešnjevačkom placu, a za igru ispod krova tržnice kod već spomenutog mostića.





Oznake: mapiranje trešnjevke, pitanja, šetnja, igra, Jarun, Trešnjevački trg


- 09:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.07.2013., četvrtak

Poigrajmo se kod Remize - odgovori!

Kao što već obećah, evo i odgovora na postavljena pitanja vezana uz igru kod Remize koja sam objavio u postu od 01.07.2013.!

Nadam se da su bar neki od vas pokušali sami pronaći odgovore na postavljena pitanja, a vi kojima se ovakva igra sviđa javite se na jesen kada ćemo igrati novu igru, tada na tržnici Jarun!

==============

MAPIRANJE TREŠNJEVKE, IGRA PRVA (Remiza)
11. 06. 2013., autor: Vanja Radovanović

Odgovori na sva ova pitanja se mogu pronaći pažljivim promatranjem odnosno razgovorom sa prolaznicima i mještanima u slijedećem području:
- sa zapada ome?eno zapadnom obalom potoka ?rnomerca i ku?ama uz nju
- sa juga omeđeno zgradama Remize
- sa istoka omeđeno Vitezovićevom/Puljskom ulicom
- sa sjevera omeđeno stražnjom stranom zgrada oko okretišta tramvaja (Ozaljska 148-150, Kozmo, Konzum, pošta, banka)

Sretno i dobru zabavu!




1. Kad je R&R radio od kada do kada je radio?
6-24h, kazuje plakat na ulazu u gostionicu uz potok Črnomerec, lijevo od mosta za Ljubljanicu.

2. Gdje se na okretištu tramvaja nalazi javni WC i keramičke pločice koje boje prevladavaju u njegovu uređenju?
Na sjevernoj strani, između kafića „Stop“ i lokala „Fresh food“. WC je popločen plavim keramičkim pločicama.

3. Koji je broj trafostanice za zgradu Ozaljske 150?
579 (nalazi se sa stražnje strane zgrade)

4. Vlasnik koje Ane je Ruža?
Ruža Čolak je vlasnica brusione i kopiraone kod „Kozma“.

5. Gdje je najviša dozvoljena visina 4,9 metara?
Na tramvajskim ulazima u Remizu, istok i zapad.

6. Koja se utakmica igrala u petak, 15.travnja 2011. godine, s početkom u 15:30 sati?
Na igralištu NK ZET na Savici igrali su NK veterani AP Podused – NK Hajduk (veterani), to govori plakat nalijepljen na unutrašnjosti stakla na staroj čekaonici uz okretište tramvaja.

7. Ako je klokan 30, koliko je Danska?
41. Vidljivo na naljepnicama na telefonskoj govornici ispred Zagrebačke banke.

8. Tko prodaje pozamanteriju?
Trgovina „BUBA“, Ozaljska 150 (ulaz uvučen).

9. Koliko košta 0,5 rakije od oraha u pečenjarnici „Viktorija“?
Ovo je trik-pitanje i svaki odgovor vrijedi ... naime, u tom lokalu ne drže rakiju od oraha! wink
(vidi tekst dolje!)

10. Gdje se na razmaku od samo 15 centimetara nalaze natpisi za ženski WC, lift i kavu
U izlogu firme „Bob reklam“, Ozaljska 148.

11. Ako vam ne treba žica, što vam treba?
Fotelja! Tako kaže reklama za „Evo TV“ na vratima pošte.

12. Gdje u zadanom području još uvijek možete naći napisan originalni logo „Name“?
Na natpisu za parkiranje lijevo od stražnjeg ulaza u Ozaljsku 148.

13. Gdje je hidrant na udaljenosti 9,60 metara?
Kod ulaza u ZET-ovu prodavaonicu karata.

14. Što je „MKN TOD-PROM“?
To je poduzeće (d.o.o.) za proizvodnju i promet roba, natpis se nalazi uz „Konzum“.

15. Koliko katova ima zgrada iznad „Konzuma“ na okretištu tramvaja?
15

16. Gdje se nalazi poklopac šahta koji datira iz doba prije Drugog svjetskog rata (prepoznat ćete ga po natpisu „Ljevaonica D. Gajić“), vjerojatno od gradnje Remize 1936. godine?
Između potoka i stare čekaonice na okretištu tramvaja!

17. Koje vrijeme pokazuje sat sa logom cigareta „Milde sorte“?
04:46, u staroj portirnici „Name“ sa stražnje strane zgrade!

18. Gdje se nalazi reklama za vinjak „Glembay“?
U izlogu firme „Bob reklam“, Ozaljska 148.

19. Pogledajte natpise za mjenjačnicu na ulazu pošte. Što je različito?
Neobičan je izbor jezika na kojem su napisane poruke. Na natpisu gore lijevo piše „Exchange office“ na hrvatskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku, a na natpisu dolje piše „Currency exchange“ na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkomjeziku.

20. Donesite dva živa mrava!
Tradicionalni zadatak u svim igrama ovakvog tipa koje sam do sada radio! wink



Dodatak: Vezano uz pitanje broj 9 i rakiju od oraha .... ovakve igre radim povremeno već 15-tak godina u raznoraznim prigodama - za zabavu svijim prijateljima, kao slobodnu aktivnost za međusobno upoznavanje ljudi na esperantskim susretima, kao "team building" aktivnost na projektima u kojima radim u firmi i trudim se da pitanja budu ne samo zanimljiva (dakle, i ne preteška i ne prelagana), nego i da iziskuju određeni "napor" od sudionika, da se raspituju za odgovore kod prolaznika, trgovaca itd. Jednu od takvih igara sam organizirao 2000. godine u Pregradi za članove projekta na kojem sam radio - stigao nas je pun autobus, podijelio sam ih u skupine po 4-5 (ukupno je bilo 7-8 skupina) i krenula je potrega za odgovorima uzduži poprijeko Pregrade, a jedno od pitanja je baš bilo to, cijena rakije od oraha u lokalnom bircu u kojem se ta rakija, naravno, nije držala. Naravno, takva aktivnost nije prošla nezapaženo u malom mjestu poput Pregrade i prva stvar koja je upala u oči je bila ta da je tokom dana 7-8 ljudi ušlo u birc i pitalo za rakiju od oraha ... kod prva 2-3 upita gostioničar je bio pomalo iznenađen, a poslije je tražio objašnjenje i kod zadnjih je već sve znao pa je svakome nepoznatom gostu odmah rekao da rakije od oraha nema. wink

A stjecajem okolnosti sam nekoliko godina kasnije pričao sa jednom mještankom Pregrade i kroz razgovor smo došli do toga da je ona ispričala kako je, eto, prije nekoliko godina bio neki čudni događaj u gradu, neki čudni ljudi su hvatali mrave po mjestu, raspitivali se za rakiju od oraha i općenito zagledavali u svaki kutak, priča o tome je doprla do svih stanovnika ... na to sam se nasmijao od srca i ispričao joj pozadinu te čudne akcije koja je ušla u legendu mjesta! wink

Oznake: trešnjevka, mapiranje trešnjevke, Remiza, igra, odgovori


- 08:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.07.2013., ponedjeljak

Poigrajmo se kod Remize!



Remiza. Snimio: Vanja



Već sam vam u nekoliko prigoda spominjao projekt "Mapiranje Trešnjevke" kojim se bavim posljednjih mjeseci i koji se tu i tamo isprepliće i sa ovim blogom ... a jedna od aktivnosti vezanih uz "Mapiranje ..." je bila i igra koju sam pripremio za zainteresirane znatiželjnike i koja je održana 11.06.2013.

A za sve vas koji tada niste došli, a željni ste malo zabave, evo i pitanja - odgovore ću vam postati također ovdje, na blogu, za točno 10 dana, u četvrtak, 11.07.2013!

Eto, poigrajte se i zabavite se! wink

Svaki komentar će me veseliti!

(napomena: igrači su imali 45 minuta za pronalazak odgovora)

==============


MAPIRANJE TREŠNJEVKE, IGRA PRVA (Remiza)
11. 06. 2013., autor: Vanja Radovanović



Odgovori na sva ova pitanja se mogu pronaći pažljivim promatranjem odnosno razgovorom sa prolaznicima i mještanima u slijedećem području:
- sa zapada omeđeno zapadnom obalom potoka Črnomerca i kućama uz nju
- sa juga omeđeno zgradama Remize
- sa istoka omeđeno Vitezovićevom/Puljskom ulicom
- sa sjevera omeđeno stražnjom stranom zgrada oko okretišta tramvaja (Ozaljska 148-150, Kozmo, Konzum, pošta, banka), dakle Labinskom ulicom

Sretno i dobru zabavu!


1. Kad je R&R radio od kada do kada je radio?

2. Gdje se na okretištu tramvaja nalazi javni WC i keramičke pločice koje boje prevladavaju u njegovu uređenju?

3. Koji je broj trafostanice za zgradu Ozaljske 150?

4. Vlasnik koje Ane je Ruža?

5. Gdje je najviša dozvoljena visina 4,9 metara?

6. Koja se utakmica igrala u petak, 15.travnja 2011. godine, s početkom u 15:30 sati?

7. Ako je klokan 30, koliko je Danska?

8. Tko prodaje pozamanteriju?

9. Koliko košta 0,5 rakije od oraha u pečenjarnici „Viktorija“?

10. Gdje se na razmaku od samo 15 centimetara nalaze natpisi za ženski WC, lift i kavu

11. Ako vam ne treba žica, što vam treba?

12. Gdje u zadanom području još uvijek možete naći napisan originalni logo „Name“?

13. Gdje je hidrant na udaljenosti 9,60 metara?

14. Što je „MKN TOD-PROM“?

15. Koliko katova ima zgrada iznad „Konzuma“ na okretištu tramvaja?

16. Gdje se nalazi poklopac šahta koji datira iz doba prije Drugog svjetskog rata (prepoznat ćete ga po natpisu „Ljevaonica D. Gajić“), vjerojatno od gradnje Remize 1936. godine?

17. Koje vrijeme pokazuje sat sa logom cigareta „Milde sorte“?

18. Gdje se nalazi reklama za vinjak „Glembay“?

19. Pogledajte natpise za mjenjačnicu na ulazu pošte. Što je različito?

20. Donesite dva živa mrava! (naravno, ovaj se zadatak odnosio samo na igrače uživo, vi, "online igrači" ne morate sakupljati mrave! wink )





Remiza. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Remiza, mapiranje trešnjevke, igra


- 11:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.06.2013., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Vrijeme je za drugu šetnju, putevima južne Trešnjevke!

Drage i dragi moji, došlo je vrijeme za još jednu šetnju vezanu uz moj projekt "Mapiranje Trešnjevke" kojeg ostvarujem u suradnji sa Centrom za kulturu Trešnjevka!

Prošli put smo se šetali Voltinom, Rudešom, Ljubljanicom (pogledajte OVDJE kako nam je bilo!), a sada ćemo se spustiti malo južnije i obići Trešnjevačke kvartove južno od "autoputa" odnosno Zagrebačke avenije. Kao i prošli puta, ni sada neće manjkati zanimljivosti svih vrsta, tragova prošlosti i sadašnjosti tog područja (a i pogleda u njihovu budućnost!), a posebnu pozornost pridajem tome da vas povedem manje poznatim stazama i ulicama, da vam po mogućnosti otkrijem nešto što još niste ni vidjeli ni čuli i pri tome vam pokažem staze pogodne za šetnju i bicikliranje.

Stoga, svi vi koje zanima ovakav program dođite u četvrtak, 06.06.2013. u 19h kod osnovne škole Horvati na početku Horvaćanske ceste (nedaleko Savske ceste). Očekuje nas cca 2 sata laganog hoda, molim vas da ponesete prikladnu obuću - trasu šetnje sam obišao jutros i tu i tamo je bilo i malkice blatnjavih dionica ... u svakom slučaju, u četvrtak se očekuje vrijeme slično današnjem, oblačno, ali pretežno suho, i šetnja će se održati!

Nadam se da se vidimo, a do tada, za zagrijavanje, pogledajte ovu zanimljivu kartu koja spaja stari plan grada iz 1950. godine sa sadašnjim stanjem na terenu!


Dvoslojna karta sa jednim slojem iz 1950. godine (crvene oznake) i drugim iz 2013. - hvala Mladenu na odličnom spoju!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja


- 10:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.05.2013., utorak

Mapiranje Trešnjevke, program drugi: Poigrajmo se kod Remize!

Ovaj petak, 17.05.2013., u 18h vas očekuje drugi program iz serijala "Mapiranje Trešnjevke"! Sastanak je ponovo na Remizi, ovaj puta ispred trgovine "Kozmo", no sada vas ne očekuje šetnja znanim i neznanim stazama okolnih kvartova, već mala istraživačka igra za sve zainteresirane znatiželjnike oštra oka! Trajanje igre je 30 minuta, a igra je pogodna za sve između 1 i 101 godine!

Pravila je slijedeće: Očekuje vas papirić sa 20 zagonetnih pitanja, a odgovore možete naći pažljivim promatranjem svega oko vas u krugu 100 metara!

Najbolji i najznatiželjniji oštrookci će biti i nagrađeni, a svi zajedno ćemo se, vjerujem, i dobro zabaviti!

(Dođite čak i u slučaju lošeg vremena zato što se čak i tako može odigrati bar dio igre!)



A kao nadopunu ovoj najavi dajem vam jedan mali foto-štiklec s Remize! Da li ste primjetili otisak broja "85" na fasadi zgrade "Name"? Ako se dobro sjećam, tu je stajao natpis posvećen obljetnici "Name" ... uzevši u obzir da je "Nama" osnovana 1881., natpis bio iz 1976. godine što bi bilo u redu jer je "Nama" na remizi otvorena 1971. godine!
(nešto više o povijesti "Name" nađite OVDJE!)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: mapiranje trešnjevke, Remiza, nama, igra


- 11:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.05.2013., ponedjeljak

Voltino naselje, Rudeš, Ljubljanica - laganim korakom kroz zelene oaze i povijest pregrađa Trešnjevke!

Drage i dragi moji, u petak je održana najavljena šetnja zapadom Trešnjevke, Ljubljanicom, Voltinom i Rudešom, i htio bih vam u ovome postu dočarati djelić atmosfere te lijepe večeri i opisati vam u kratkim crtama rutu koju smo prošli!

Prije svega zahvaljujem na dolasku svima koji su se u petak, 03.05.2013. pojavili u 19h na okretištu tramvaja na Remizi, na nekadašnjoj gradskoj granici preko koje smo tom šetnjom iskoračili! Bilo nas je nešto više od 30, što starih što mladih, sa biciklima, dječjim kolicima i pesekima, sa i bez fotoaparata, iz Rudeša, Sigečice, Medveščaka, Novog Zagreba ...ali i, dakako, iz Rudeša, Voltinog, Ljubljanice!

Šetnja je potrajala puna 2 sata, prošli smo 6,5 kilometara (hvala ti, Mladene, na preciznoj informaciji! wink) i dotakli mnogobrojne teme od kojih ću ovdje spomenuti samo neke, čisto da ih se podsjetim(o)!

A priča je tekla otprilike ovako:

- mjesto sastanka, na Remizi, uz potok Črnomerec, nije odabrano slučajno - do 1945. godine je to bila administrativna granica grada Zagreba na kojoj se nalazila mitnica, gradske granice su tada imale jače značenje nego sada!

- na zapadu sadašnje Trešnjevke, zapadno od potoka Črnomerca, se nalaze tri naselja:
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a južno od sadašnje Baštijanove ulice, je Ljubljanica, koja je nastala "prelijevanjem" grada preko svoje granice tokom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća kada se intenzivno naseljavala i urbanizirala Trešnjevka
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a sjeverno do Baštijanove ulice se nalazi Voltino naselje, to je planski kvart koji nije postojao prije 30-tih godina prošloga stoljeća, a svoj je ubrzani razvoj doživio nakon 1947. godine kada su izgrađene zgrade Pupinova naselja koje je, zapravo, "predgrađe" Voltinog
- između potoka Kustošaka i Vrapčaka se nalazi Rudeš, nekadašnje selo, jedno od najstarijih u zapadnom dijelu današnjeg Zagreba - osnovna škola Rudeš je najstarija škola današnje Trešnjevke (starija dvije godine i od škole "Horvati" u Horvaćanskoj o kojoj sam nedavno pisao) i druga najstarija (nakon škole Gornje Vrapče koja datira iz sredine 19. stoljeća) u zapadnom dijelu Zagreba.
Sva tri kvarta bila su do pripojenja Zagrebu dio općine Vrabče.

Pogledajmo neke od važnijih datuma u razvoju cjelokupne Trešnjevke:

1862. - izgradnja "južne pruge", smjer Zidani Most-Zagreb-Sisak koja je odredila sjevernu i istočnu granicu Trešnjevke
1878. - izgradnja vodovodnog crpilišta
1892. - izgradnja Bubare
1910. - izgradnja "Munjare"
1901. - Puštanje u promet "Samoborčeka"
1921.-1925. - Izgradnja socijalnih stanova u bloku Magazinska-Selska-Meršićeva
1927.-1928. - Izgradnja socijalnih stanova na Pongračevu (Selska-Ozaljska)
1929.-1930. - Izgradnja naselja Istrana i invalida (blok Selska-Moščenička)
oko 1930. - puštanje u rad tržnice na Trešnjevačkom trgu
1931. - izgradnja naselja za ZET-ove službenike (Creska-Lošinjska)
1935. - Početak izgradnje naselja Prve hrvatske šredionice
1936. - Dovršetak izgradnje tramvajska pruge do Ljubljanice i otvaranje Remize
1945. - administrativno širenje grada preko potoka Črnomerca (do tada su na području Trešnjevke postojale slijedeće mitnice:
- Gredice (danas Horvaćanska/Braće Domany)
- Ljubljanica (danas okretište tramvaja)
- Zagorska ulica
oko 1950. - izgradnja "autoputa" koji je bitno izmijenio krajolik Trešnjevke i odvojio je na "sjeverni" i "južni" dio kakve ih poznajemo danas.
1962. - podignuta nova zgrada Samoborskog kolodvora
1979. - ukinut "Samoborček"

Neki od važnijih datuma u razvoju kvartova zapadno od potoka Črnomerca:

1895. - otvaranje osnovne škole Rudeš na adresi Anina 99 (zgrada postoji i danas, prva zidana zgrada u to doba u kvartu)
1923. - tadašnje "Jugoslavensko Siemens d.d." (kasniej "Končar") gradi prve zgrade na zemljištu uz potok Črnomerec (Fallerovo šetalište)
1930. - gradnja nove škole u Rudešu (Rudeška 71)
1941. - obješena skojevka Ruža Crnković u Rudešu (današnja Dinarska ulica)
nakon 1945. - plansko kreiranje "električnog kvarta" - Voltino naselje, Teslina ulica (poslije Kroflinova, Drvinje, danas Golikova), Hanamanova ulica
1947. - izgrađeno Pupinovo naselje po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića
1948. - gradnja osnovne škole Ljubljanica (nekad 27. osnovna škola, osnovna škola "Sava Kovačević")
??? - otvaranje skladišnih i poslovnih prostora (skladište Željpoha/Ferimporta u Golikovoj, skladište Šume u Klanječkoj, tvornica namještaja Jadran u Tomislavovoj ...)
kraj 50-tih i početak 60-tih - gradnja zgrada u Hanamanovoj, gradnja kolosijeka prema vojarni u Prečkom, - veliko širenje KOnčara nauštrb ulica u susjedstvu
-60-te - gradnja prvih zgrada u Voltinom
1964 - otvaranje osnovne škole "Voltino" (nekad Rade Končar)
1964. - Škola u Rudešu preimenovana u školu Milana Špalja, poplava zahvaća i Rudeš
kraj 70-tih ili početak 80-tih - gradnja "papagajki"
kraj 80-tih - gradnja zgrada u zapadnom "novom" Rudešu


Što smo dalje pričali?

- gledali smo staru lampu ulične rasvjete iz 70-tih uz potok
- prisjetili se natpisa na nedalekoj zgradi koji slavi 29.11., Dan Republike
- gospon Mario (puno mu hvala na brojnim zanimljivim pričama iz života tih kvartova!!!) nam je ispričao kako se nekad na mostu kod Stubičke "prodavala cigla", kako je na terenu nekadašnjeg NK "končar" odnosno NK "Elektrostroj" bio nakon 2. svjetskog rata logor za zarobljene nijemce od kojih su neki ostali raditi u "Končaru". Malo više, kod bivše glavne porte "Končara" je bio i prvi, najstariji, toplovod, ali i kino "Končar" te dvorana za radničke aktivnosti (sport, kultura ...). Isto takom čuli smo da je sadašnji cestovni most na Baštijanovoj ulici sagrađen pred dolazak Tita kako bi posjetio "Končar" sa stilom, a ne kroz tamo neke uličice wink
- pozdravili cijevi najstarijeg toplovoda koji je toplinom napajao samo "Končar" i obližnje zgrade (danas uz njega raste bazga)
- provjerili smo cijevi novog, suvremenog toplovoda - obje su tople! wink
- pogledali smo iznimno lijep vrt prepun cvijeća kod Klanječke ulice
- pozdravili stari most (sada obnovljen!) kojim je nekad vozio "Samoborček", a u blizini kojeg se 02.11.1966. godine desio sudar sa ZET-ovim autobusom u kojem je poginulo troje putnika i ozlijeđeno 23 (pogledajte POST i na njemu link na novinski članak u komentaru!)
- posjetili smo radionicu za servis lokomotiva HŽ-a koja je, prema riječima već spomenutog Maria, najstarija u cijelom Zagrebu. Nekada je tu lokalna manguparija krala željeznički inventar, a pogotovo karabit za pucanje
- ispričali smo priču o nekadašnjem teretnom kolosijeku Črnomerec-Prečko koja je vodila do bivše kasarne Prečko u kojoj su za vrijeme drugog svjetskog rata bili smješteni nijemci, a nakon njega tenkovi pa kasnije roba u magazinima
- trasu spomenute pruge smo slijedili do skladišta "Šume" u kojoj se nekad prodavao ugljen i drvo za ogrjev i koje sad polunapušteno i jedva promijenjeno u zadnjih 50 godian čeka nekog novog vlasnika
- uživali smo za sumraka u miru Pupinova naselja dok se još netko nije uselio na prostor bivšeg skladišta "Ferimporta" koje graniči sa njim i trenutno je u fazi rušenja
- idilično mirno je bilo i uz potok Kustošak gdje su nas grickali komarci
- slijedeći trasu pruge uočavali smo kako su si razni stanovnici, ali i firme "privatizirali" dijelove trase
- posjetili smo i prazne prostore bivšeg skladišta kemijskih proizvoda uz ratarsku ulicu sa njegovim lijepim drvoredom jablana
- prošetali smo se najljepšim dijelom šetališta uz Kustošak

Moja osobna želja i želja Centra za kulturu Trešnjevka kao suorganizatora ovog projekta, "Mapiranje Trešnjevke - nevidljivi grad" je prikupljanje svih ovakvih informacija, "malih" i "velikih" priča s Trešnjevke, koje daju sliku, boju i okus povijesti ovog kvarta i njihovo publiciranje javnosti. Stoga vas molim, javite se svojim pričama bilo kao komenarima ovog posta i bloga, bilo CKT-u na adresu modulor@cekate.hr, zabilježit ćemo ih i uskoro dati na uvid svima zainteresiranima putem web aplikacije!
Unaprijed vam hvala!

A uskoro ćete biti i obaviješteni, na ovome blogu i putem informacijskih kanala CeKaTe-a, i o slijedećim akcijama u sklopu ovog projekta!

Pogledajte sad GPS tragove šetnje (Mladene, puno ti hvala na bilježenju i obradi!) i pregršt fotografija sa šetnje koje je snimio GP, uvijek budna oka spremnog za bilježenje najfinijih detalja!



GPS trag šetnje projiciran na "golu" kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


GPS trag šetnje projiciran na detaljnu kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


K'o nekad u sedam ... početno okupljanje. Snimio: GP


Uokvireni uvod (kroz okno nadstrešnice tramvajskog stajališta iz 1936. godine zaštićenog kao javno kulturno dobro. Snimio: GP


Samo slijedite strelicu ... i doći ćete do voditelja. wink Snimio: GP


Pogled s visoka i s toploga (obje cijevi toplovoda su vruće!). Snimio: Vanja


Tu je nekad kloparao "Samoborček"! (stari most kod Zagorske ulice). Snimio: GP


Dosegli smo najsjeverniju točku šetnje i gotovo dotakli općinu Črnomerec. Snimio: GP


Kroz spokoj Pupinova naselja. Snimio: GP


Na Kustošaku, na mjestu nekadašnjeg željezničkog mosta i sadašnje najezde komaraca ... Snimio: GP


U srcu Rudeša, susret željezničkih tračnica i ratarske ulice. Snimio: Vanja


Pred zadnju etapu, na uglu Koreničke i Virjanske ulice te potoka Kustošaka.


Romantika pregrađa ... Snimio: GP


Povratak gradu ... (uz potok Kustošak nedaleko Golikove ulice) Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, ljubljanica


- 11:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.05.2013., četvrtak

Vidimo se na sutrašnjoj šetnji!

Nadam se da se vidimo sutra na šetnji po Voltinom naselju i Rudešu u sklopu akcije "Mapiranje Trešnjevke" - polazak je u 19h sa Remize, od taxi stajališta pored potoka Črnomerca!



Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


A kao pripremu, pogledajte neke od mojih starijih postova, recimo:

- o Pupinovom naselju

- o teretnom kolosijeku između Črnomerca i Prečkog
l
- o zapuštenom skladištu "Šuma prometa"

- o "cijevnim mostovima"

Oznake: mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, kustošak, črnomerec, ckt


- 12:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2017  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2017 (14)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)
Studeni 2013 (18)
Listopad 2013 (17)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (24)
Lipanj 2013 (21)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se