Nepoznati Zagreb
06.12.2019., petak
Kamo na izlet - u godini 1958! Naslovnica vodiča kojeg je 1958. godine izdao Turistički savez Zagreba u nakladi od 20 000 primjeraka. Tekst je napisao Ljubo Milazzi u redakciji "Privrednog vjesnika", a tiskano je u tiskari "Univerzum" u Zagrebu Skenirao: Vanja Pronađoh ovu knjižicu malog formata (pola A5) sa 40 stranica koja me je na vrlo lijep način podsjetila kako je riječ "izlet" nekad imala posve drugačije zančenje nego sada. Posljednjih godina se na jednodnevne izlete ide na more, do Ljubljane, Graza, pa čak i Budimpešte i Beča ... dok se u ovoj knjižici kao izletnička odredišta navode i Dubrava, Sesvete, Remete, Gračani, Šestine, Susedgrad ... Eto, tako je bilo prije samo 61 godinu! Isto tako je zanimljivo pogledati listu turističkih odredišta koja se spominju u knjižici - evo ih redom, pobrojana po abecedi, kako se i pojavljuju u njoj! Bedekovčina, Bregana, Čateške Toplice, Daruvar,Delnice, Dubrava, Dugo Selo, Gračani, Ivanec, Klanjec, Karlovac, Krapinske Toplice, Krapina, Kumrovec, Lepoglava, Lipik, Lobor, Mokrice, Ozalj, Plitvička jezera, Pregrada, Remete, Rimske Toplice, Rogaška Slatina, Samobor, Sesvete, Sisak, Skrad, Sljeme, Stubičke Toplice, Susedgrad, Sutinske Toplice, Šestine, Šmarješke Toplice, Trakoščan, Topusko, Tuheljske Toplice, Varaždinske Toplice, Varaždin, Videm Krško, Zelina. Listajući informacija o odredištima interesantno je vidjeti i popis lokala koji nude ugostiteljske usluge kao i prometne veze, a za motorizirane turiste (kojih tada nije bilo baš puno) dane su i informacije imali mjesto "benzinsku stanicu" ili "benzinsku sisaljku" ... ako netko zna u čemu je razlika, neka pojasni, molim! I, na kraju, tu su i vozni redovi. Prvo vozni red vlakova, kako na stanici Zagreb Glavni kolodvor, tako i za "Samoborček" (koji se u knjižici navodi pod imenom "Samoborac"), dok je za Pionirsku željeznicu dan samo broj telefona za informacije. A nakon toga i polasci i dolasci autobusa sa tadašnje dvije autobusne stanice (u to doba Zagreb nije imao središnji autobusni koodvor), one na Langovom trgu (tadašnji Trg Marka Oreškovića) i pored hotela "Esplanade" (kasnije često referencirana kao stanica u Ulici Grgura Ninskog). Obratite pažnje kao niti jedan autobus ne polazi iz zagreba nakon 17h!  Uvodni tekst, prvi dio.  Uvodni tekst, drugi dio.  Izvod iz vodiča.  Izvod iz vodiča.  Izvod iz vodiča.  Izvod iz vodiča.  Vozni red, željeznički.  Vozni red, željeznički.  Vozni red, željeznički.  Vozni red autobusa. Opaska: Primjetit ćete na više mjesta otisnuto prezime Nikšić - pretpostavljam da je to bio prethodni vlasnik ove knjižice (koju sam nedavno našao u antikvarijatu i kupio za 30 kn) koji se tim otiskivanjem htio osigurati da knjižica ne nestane tokom posuđivanja ...  Oznake: izlet, 1958., Turistički savez, Kamo na izlet |
09.12.2015., srijeda
U potrazi za suncem, plavim nebom, širinom vidika! Selo Ivančići kod Sv. Jane, nevjerojatan prizor u kojem se može uživati satima ... Snimio: Vanja Kada krene niz ovakvih dana kao što su sada, tmurni, sivi, hladni, magloviti ... osjećam se kao da me je netko strpao u neku ogromnu kutiju i zatvorio poklopac. Ovakvo je vrijeme super za biti kod kuće, piti čaj i gledati kroz prozor .. nije loše niti za rad, pogled kroz prozor me uopće ne vuče van iz ureda ... OK je i za obilazak tekućih adventskih sajmova, a i izlozi dućana izgledaju još šarenije i veselije nego obično kad se usporede sa sivilom neba. Ali, fućkaš to, dajte mi ipak malo sunčeva svjetla, bar koju zrakicu da se malo ogrijem i osvježim oči! Proteklu nedjelju sam, zajedno sa obitelji i prijateljima, krenuo u potragu za suncem. Vremenska prognoza je bila vrlo eksplicitna - u dolini magla koja se možda neće ni razići, a u brdima sunce. Stoga, sumnji nije bilo: Trebamo krenuti u brda! Otišli smo u Samoborsko gorje, na Japetić, i nismo požalili! Nakon duge vožnje kroz maglu i sivilo od našeg ishodišta, u blizini Ivančića kod Sv. Jane, već se naziralo sunce. A kad smo krenuli hodati, iz doline Žumberačke reke, od napuštenog Jankova mlina, sunce nas je pratilo od prvog koraka! Kakav kontrast! Nije to bila neka silna toplina, ali uz strm uspon na brijeg i sunce s leđa vrlo brzo sam se skinuo u kratke rukave! Poslije, kad se staza uravnala, hodali smo u puloverima i tek smo kod doma na Japetiću, gdje je jače počeo puhati vjetar, ponovo obukli jakne ... a ispod nas, duboko u dolini, magla je prekrivala sve. Najfascinantniji trenuci su došli po našem silasku do Ivančića gdje je taman mirovala gornja granica magle ... iz nje su izvirivale posljednje kuće naselja, vrh crkvenog tornja, antene na vatrogasnom domu. Kao u bajci! Ljudi, kad čujete prognozu kao toga dana, ne razmišljajte puno, odjurite na najbliže brdo i osunčajte se, skupite energiju do slijedećih sunčanih dana koji će tko zna kad doći!  Na planinskome hrptu, prema selu Grabarak. Snimio: Vanja  Uokvireno suncem i lišćem. Snimio: Vanja  Magleno more ispod nas. Snimio: Vanja  Dom na Japetiću. Snimio: Vanja  Kasnojesenski pejzaž. Snimio: Vanja  Pogled od doma na Japetiću prema nizini. Snimio: Vanja  Dvoslojna mrtva priroda. Snimio: Vanja Pogled na padine uz rub sela Ivančići - rub maglenog mora. Snimio: Vanja P.S. Kako vidim, kolega po objektivu, GP, na svome je blogu danas također dotaknuo ovu temu ... Oznake: izlet, šetnja, Japetić, Sunce, ja, planina |
