Nepoznati Zagreb

Suvremena umjetnost usred hrastove šume – mini golf igralište u Gradu mladih. Snimio: Vanja


Sjećate li se još mini golfa?

Nekada, u zlatno doba entuzijazma našeg turizma, u 70-ima, nije bilo kampa ili turističkog naselja koje je držalo do sebe bez mini golf igrališta. Sjećam se tih igrališta, bio sam fasciniran bogatstvom oblika, činilo mi se da svako igralište ima potpuno drugačiju zbirku zapreka, cijevi, spiralnih kanala i još kojekakvih drugih sprava kojima je cilj bio spriječiti lopticu da dođe do konačne pobjede, rupe. Pa onda boje, sve je bilo tako šareno i naprosto izazivalo da se nešto radi po mini golf stazama, pa makar i bez štapa. Uzimao sam kestene, žireve, oblutke, odbačene čepove ... i gurao ih nogom ili bilo kakvim štapom do rupe.

Nakon toga sam malo-pomalo odrastao ... ali mi je pogled još uvijek zapinjao za ta igrališta. No, s vremenom, tamo negdje s početkom devedesetih i sa osamostaljenjem, su ta igrališta počela nestajati ... odnosno, boje su počele blijedjeti, više nitko nije svake 2-3 godine nanosio novi sloj boje, više nitko nije čistio napalo lišće, popravljao savinute ili odlomljene dijelove. Čini mi se kao da ljudi vjeruju da mini golf nosi neke ideološke predznake … veliki “pravi” golf se u našim krajevima doživljava kao razbibriga dokonih bogataša, dok je sa mini golfom potpuno drugačije, čini se da u duhu naših ljudi postoji neka veza te igre sa dobom socijalizma - možda ljude podsjeća na to doba zato što su ga igrali u doba socijalizma? Ili – kapitalisti su izmislili golf, a komunisti su onda kao reakciju (naravno, neuspjelu) izmislili mini golf? No, kako onda tumačiti činjenicu da se mini golf igra u cijelome svijetu i da su svjetski "prvaci" u igranju mini golfa SAD i skandinavske zemlje, a ne Rusija, Kina ili Sjeverna Koreja?

Ili je možda tajna u tome da je mini golf naprosto prespor za sadašnje generacije? Sada, kada se, čini se, cijeni jedino adrenalin napumpan do krajnosti, bilo stvaran ili onaj induciran virtualnim svijetom ekranskih igara, mini golf je zanimljiv kao i promatranje rasta trave na livadi. Ako mene pak pitate, više volim taj sporiji tempo, kad se uz igru može i pročavrljati sa suigračima, baciti pogled na svijet oko sebe, zamijetiti simpatična prolaznicu ili oslušnuti pjev ptica, protegnuti ruke i leđa ...

Da, čudno je to što se desilo sa mini golfom ...

… a osim toga što mi je bilo zanimljivo zapaziti kako djelić naše turističke i zabavne prošlosti tone u zaborav, obilazeći ova zapuštena igrališta bio sam (ponovo) fasciniran bojama svih tih sprava i prepreka, koje su, sada, nakon što su već x puta prebojavane i nakon toga y godina prepuštene vjetru, kiši i oštećenjima, poprimile nevjerojatno zanimljiv koloristički uzorak prepun flekica svih boja … pokušajte primjetiti te detalje na slijedećim fotkama!

Obzirom da se ovaj blog ipak bavi nepoznatim Zagrebom, a ne nepoznatim Porečom, Crikvenicom ili Makarskom, pogledajmo kakvo je stanje sa zagrebačkim mini golf igralištima! Ja znam za njih 6 (navodno postoji još jedno na Šalati, ali ga nisam stigao posjetiti!) i u različitim su stanjima zapuštenosti:

- Jarun I (zapad): Tu i tamo je u upotrebi, neodržavano već godinama, no zasad još uvijek u podnošljivom stanju, najviše ga upotrebljavaju djeca čiji roditelji roštiljaju u obližnjim paviljonima pa onda klinci svrate na rundu mini golfa ... naravno, ne pravog, sa štaom i lopticom, već kao i ja nekad, s kamenčićem i improviziranom palicom.



Jarun I: Tepih od topolina lišća. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Maštovita naprava, kao iz nekog SF filma! Snimio: Vanja


Kao iz knjige o geografiji, stvaranje riječnih dolina .. Snimio: Vanja


Rialto? Snimio: Vanja


Raketa svih boja. Snimio: Vanja


- Jarun II (istok): U blizini je Aquarius, ali i stolovi za stolni tenis, boćalište .... ovdje je više slučajnih prolaznika, no same staze su u sličnom stanju relativno podnošljive zanemarenosti. Moram istaći da sam fasciniran bojom koja se ljušti na svim zaprekama i otkriva po nekoliko slojeva istovremeno i cijela zapreka izgleda kao da je obojana nekom fantazmagoričnom kombinacijom boja!



Jarun II. Kao boja ZET-ovih štangi! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Standardno iskrivljeni stalak za zapisivanje rezultata. Snimio: Vanja


Jedno od općih mjesta mini golfa – košarkaška imitacija! Snimio: Vanja


Ovdje dolazi do izražaja živopisnost boja! Snimio: Vanja


Završni koš za loptice koji sada služi kao koš (za smeće). Snimio: Vanja


Meni baš draga fotka, ali vam ne mogu reći zašto – jednostavno mi je draga. Snimio: Vanja


Ovaj batrljak metalne cijevi na ispucalom betonu najzornije pokazuje taj mozaik slojeva boja koji je nastao višegodišnjim (ne)održavanjem. Snimio: Vanja


Elegantan luk. Snimio: Vanja


- Grad mladih: Igralište se nalazi u hrastovoj šumi usred tog djeci namijenjenog kompleksa i, čini se, izuzetno rijetko dočeka igrače. No, staze su u solidnom stanju i zapravo im više treba metla i četka nego kist i boja. Moj favorit što se lokacije tiče, u hladu šume!



Grad mladih, u zagrljaju hrastova lišća ... Snimio: Vanja


Pregršt staza razbacanih šumom. Snimio: Vanja


- ŠRC Utrine: Igralište se nalazi u sklopu sportskog centra, okruženo zapuštenim objektom nekadašnjeg kafića, zapuštenim boćalištem i u sjeni obližnjeg objekta T-coma. No, ako ponesete dobru metlu i lopatu mogli biste ga brzo osposobiti za igru. Boja se i ovdje pomalo ljušti, no glavna prepreka igri su gomile lišća i biljke koje su narasle oko staza. I da, davno postavljene klupe su u stanju raspada. No, lokacija između crnogorice je sasvim OK, a neobičan lik ciganskih crta u čijim ustima loptica završava na kraju igre je naprosto neodoljiv!



Utrine: Detalj igrališta uz napušteni ugostiteljski objekt. Snimio: Vanja


I ovdje ima polovičnih detalja ... Snimio: Vanja


Još jedan luk, sa lijepom sačuvanom ogradicom i puno lišća. Snimio: Vanja


Niz terena obgrljenih zelenilom. Snimio: Vanja


Priroda se pobrinula za svježi zeleni tapecirung. Snimio: Vanja


A ovdje je i debeli lisnati tepih ... Snimio: Vanja


Pogled unazad na špalir terena. Snimio: Vanja


Pod oštrim kutem u oštrom šiblju! Snimio: Vanja


Niz lukova ispod niza lampi. Snimio: Vanja


Nesretni zarđali gutač loptica ... Snimio: Vanja


- Svetice: Ovo je nedvojbeno najstarije živuće mini golf igralište u gradu i vjerojatno najrjeđe u upotrebi (bilo koje vrste). Asketski dizajn igrališta odaje da je izgrađeno tamo negdje u 60-ima, ako ne i ranije, a okvir od trave koji je zarastao oko metalnih cijevi pokazuje neupotrebljavanost.



Igralište u ŠRC Svetice, po svemu sudeći najstarije u Zagrebu. Snimio: Vanja


Gusti sloj trave omekšava oštre metalne rubove ovog strogo funkcionalno dizajniranog igrališta. Snimio: Vanja


Na žalost, većina igrališta je u polovičnom stanju (vidi i prethodnu fotku). Snimio: Vanja


Najrobustnija od svih mini golf zapreka u gradu. Snimio: Vanja


- Zapruđe: Najzapuštenije igralište, usprkos blizini pred nekoliko godina uskrslog Bundeka i položaju u parku tik uz rub mnogoljudnog Zapruđa. Ovo je, uz igralište u Utrinama, nedvojbeno najpristupačnije igralište i zaista je šteta što je velika većina staza u jadnom stanju ... treba spomenuti i da je dio parka u kojem se nalazi igralište omiljeno među vlasnicima pasa tako da se čuvajte "nagazno-razmaznih mina" ako se šećete tamo.



Zapruđe: Pregled mini golf igrališta blizu Bundeka. Snimio: Vanja


Atmosfera zaborava: lišće i mahovina. Snimio: Vanja


Perfektna kamuflaža! Snimio: Vanja


Most preko lisnate rijeke. Snimio: Vanja


Teren kojeg su nagrizle rđa i grickalice. Snimio: Vanja


Kao da bježi ... Snimio: Vanja


Nakon ovog pregleda dobivam želju da uzmem metlu, lopatu, 2-3 kantice boja i kistove i krenem u gerilsku akciju uređenja igrališta. A onda nakon toga organiziram seriju Zagreb Grand prix turnira u mini golfu nakon kojih bi se svi sudionici smjestili u hlad i s pivicom ili sladoledom u ruci nastavili družiti ... jer, radije igram mini golf na pravom realnom igralištu nego neku adrenalinsku igricu za ekranom kompjutera kojeg, i zahvaljujući i ovom blogu) imam i previše pred sobom!


Na samome kraju, evo i par zanimljivih linkova:

- općenito o mini golfu (Wikipedija)
- zanimljiv tekst o povijesti mini golfa jednog od američkih entuzijasta
- Zgodan filmić o trikovima igre: obavezno pogledajte!
- Facebook stranica mini golf kluba Zagreb (čini se baš nije aktivna) – navodno čak postoji nekakav “indoor” teren u Šubićevoj?
- web stranica “velikog” golfa, ali i sa osvrtom na mini golf turnir

A ako vam još nije dosta mini golfa, pogledajte kraću (i nešto drukčiju) verziju ove moje priče koju sam objavio pred koji mjesec na portalu "Pogledaj.to" za koji u posljednje vrijeme napišem koji članak.

Oznake: mini golf, Grad mladih, Svetice, Zapruđe, Utrina, Jarun

Ulaz. Snimio: Vanja


Jedan od novijih paviljona Grada mladih. Snimio: Vanja

Prije desetak dana posjetio sam sa klincima Grad mladih odnosno nekadašnji Pionirski grad. Posljednji put sam tamo bio davnih ranih 70-ih, kada sam do njega ponekad zašao sa svojim roditeljima ... nije da mi je to bilo najomiljenije izletište, čak ga niti jednom nisam posjetio sa školom (a u vrtić nisam ni išao), ali mi je svejedno to naselje ostalo u uspomeni kao djelić mog djetinjstva.. I kad sam pretprošle nedjelje odlučio ponovo svratiti pomalo sam se pribojavao tog susreta, ponajviše jer nisam znao u kakvom će me stanju on dočekati. Znao sam da klinci vrtićke dobi i oni iz nižih razreda osnovne škole redovno odlaze tamo, no svejedno sam se bojao da će cijeli kompleks možda ostaviti na mene dojam zapuštenosti i nemara.

No, dobra je vijest da je Pionirac odnosno Grad mladih u posve dobrom stanju. Naravno, to ne znači da je u međuvremenu postao Disneyland (i dobro je što nije! ), većina objekata čak nije ni obnovljena ... no, on svoje godine nosi ponosno i bez srama. Livade su pokošene, šuma uredna, sprave na dječjem igralištu su ispravne (iako stare - no, mislim da je to ovim novim dječjim generacijama čak i zanimljivo), a objekti ... velika većina su stari, no izvana izgledaju da su u prihvatljivom stanju (osim jednoga na rubu šume koji je propao), a restoran je, premda pomalo staromodan, sasvim u redu i, za razliku od mnogih drugih objekata te dobi, ima vrlo lijep i svježe obnovljen WC.

Ukupni dojam mi je pozitivan, pogotovo zbog vidljive brige za objekte i okolicu - možda pavioljoni i jesu stari, ali su, vidi se, uredni i čisti, čini se da se održavaju s trudom i ljubavlju.

Zna li itko od vas nešto više o povijesti Grada mladih?

Pokušao sam naći nešto na webu, no osim njihove web stranice sa minimum podataka i teksta iz registra zaštićenih kulturnih dobara grada Zagreba (vidi dolje!) nisam uspio naći ništa više, a moja zamolba mailom voditeljici objekta za malo više podataka nije urodila plodom.

Evo što piše u registru (link):

Povijesni dio kulturno-povijesne cjeline "Pionirski grad" (Grad mladih), izgrađen 1948. -1953. godine, jedinstveni je sačuvani primjer arhitekture javne namjene iz prvih poslijeratnih godina u gradu Zagrebu namijenjen rekreaciji djece uz edukaciju. Urbanist Josip Seissl i arhitekt Ivan Vitić bili su nosioci izrade programa i planiranja kompleksa. Unutar šumske površine smještajni su paviljoni za muziku, kiparstvo, slikarstvo, kazalište, škola, gospodarski paviljoni i drugi, koje je uz Vitića projektirao i Marijan Haberle. Hortikulturno uređenje "Pionirskog grada" djelo je dvaju naših eminetnih krajobraznih arhitekata, Zvonimira Frölicha i Pavla Ungara.

Prošećimo se malo po naselju!


Ovaj tunel od betonskih cijevi se nije promijenio od moje mladosti! Snimio: Vanja


Jedan od rijetkih starih tobogana u besprijekornom stanju. Snimio: Vanja


Još jedan retro-detalj: tobogan završava u pješčaniku obrubljenom medvedničkim zelenkastim kamenom, tako tipičnom za gradnju tog razdoblja! Snimio: Vanja


"Baterija" starih njihaljki. Snimio: Vanja


I ova čudna penjačka građevina nije puno drukčija nego u 70-tima ... i još je potpuno funkcionalna. Snimio: Vanja


No, nisu sve sprave muzejski primjerci - ovo "penjalište" je jedinstveno u Zagrebu i u vrlo dobrom stanju. Snimio: Vanja


U bestežinskom stanju. Snimio: Vanja


U labirintu penjališta. Snimio: Vanja


Klackalice sa tunelićem za puzanje za manje klince. Snimio: Vanja


Ovaj dječji WC izvana izgleda posve dobro, no ipak bih vam preporučio da ga zaobiđete, čak i ako vas stisne ... Snimio: Vanja


Jedan od zatvorenih objekata. Snimio: Vanja


Napuštena baraka usred šumice - danas očito poligon za drvodjelske i grafiterske radove. Snimio: Vanja


Ovaj paviljon je jedini u raspadu, izgleda da je nastradao u požaru. Snimio: Vanja


Idilično. Snimio: Vanja


Jedan od centralnih objekata na brežuljku u više nego dobrom stanju. Snimio: Vanja


Tipičan paviljon za smještaj djece. Snimio: Vanja


Skulptura Josipa i Ivana Cikača "Majka i dijete" (potsvaljena 1987.). Snimio: Vanja


Skulptura "Stup svečanosti" Milene Lah (postavljeno 1985.) na vršnoj livadi sa pogledom prema Dubravi i Žitnjaku. Snimio: Vanja


Teleobjektivom približena panorama grada. Snimio: Vanja


Pogled niz padinu. Snimio: Vanja


Aleja paviljona. Snimio: Vanja


Tako tipična nezaboravna velika lampa sa brojem paviljona. Snimio: Vanja


Jedan paviljon je taman dovoljno velik za jednu vrtićku grupu. Snimio: Vanja


Paviljon "en face". Snimio: Vanja


Pogled prema restoranu na vrhu brijega. Snimio: Vanja


Ulaz u restoran - ima veliku lijepu terasu, dovoljno mjesta i unutra, a radi i za građanstvo (obiteljski kompletni meni je 35 kn). Snimio: Vanja


Terasa kao stvorena za odmor, kao kod najboljeg planinarskog doma! Snimio: Vanja


Velika blagovaonica koja preko tjedna sigurno odjekuje dječjim žamorom. Snimio: Vanja


Snaga hrvatske improvizacije - bubanj veš-mašine kao divovdka pepeljara! Snimio: Vanja


Približavamo se izlazu ... Snimio: Vanja


Još jedan pozdrav prije izlaska! Snimio: Vanja

Na samome kraju - onima starijima je uz uspomene na Pionirski grad vezana i uspomena na Pionirsku željeznicu koja je 16 godina, između 1948.i 1964. godine, prometovala između Dubrave i Slanovca (Markuševečke Trnave). O njoj ću neki drugi put napisati opsežniji post, a do tada pogledajte članak o njoj na web stranici Kluba željezničkih modelara i upoznajte inicijativu za očuvanje te pruge!

Oznake: Pionirski grad, Grad mladih, Dubrava, šetnja

Kod Grada mladih. Snimio: Vanja

Zanimljivo je kako su tokom godina (ponajviše krajem 90-ih, ako se dobro sjećam) neki dijelovi grada dobili natpisne ploče kao da su samostalna mjesta - Kajzerica, Savski gaj, Granešinski Novaki. S jedne strane je to posve OK, pretpostavljam da dosta posjetilaca obližnjeg grada mladih ne zna pravo ime kvarta koji se nalazi preko ceste (većina ga tak i tak naziva samo "Novaki") kao i drugih kvartova .... no, onda bi to trebalo konzekventno provesti kroz cijeli grad (kao što se to ponegdje i čini, npr u Njemačkoj, ali opet samo za mjesta koja imaju svoje odvojene jedinice teritorijalne samouprave). A kak bi to izgledalo? recimo, vozeći se po Zagrebačkoj aveniji na svakom drugom-trećem semaforu bi za skretače udesno bile žute table sa natpisima "Prečko", "Vrbani", "Staglišće", "Gajevo", "Srednjaci", "Knežija" ... pa onda jedan veliki "Trnje" ....

Vjerojatno bi bilo bolje kada bi table bile bijele (kao što su to sada npr natpisi na putokazima na Zagrebačkoj aveniji) koje simboliziraju da se ne radi o posebnim mjestima već lokalitetima unutar grada.

A za kraj, svo jednog natpisa izvan gradske nomenklature koji teži za većim stupnjem lokalne samouprave za Dubravu!


Pored Narodnog sveučilišta Dubrava. Snimio: Vanja

Oznake: natpisi, Grad mladih, Granešina, Fabijanići