Nepoznati Zagreb

24.05.2017., srijeda

Jane's Walk 2017: Željeznicom od riječne do zračne luke ili u (ponovnom) posjetu najvećoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreba

Ove godine sam se posebno potrudio da ne čekate punu godinu na izvještaj sa moje Jane's Walk šetnje wink tako da vam priča stiže sa tek 2-3 tjedna kašnjenja!

Dakle, krenimo na šetnju!

U subotu, 06.05.2017. poveo sam prvu iz niza ovogodišnjih Jane's Walk šetnji pod naslovom "Željeznicom od riječne do zračne luke ili u posjeti najdužoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada". Šetnja nas je povela od polazne točke uz Držićevu uzduž željezničkih kolosijeka u smjeru istoka otkrivajući detalje iz prošlosti i sadašnjosti tog područja, no i propitujući mogućnosti za razvoj u budućnosti sa posebnim osvrtom na mogućnost izgradnje magistralne biciklističke staze koja bi povezivala centar grada sa istočnim kvartovima (Maksimir, Borongaj, Dubrava) kao i sa mjestima u istočnoj okolici grada, Sesvetama i Dugim Selom. Detalje o ideji za izgradnju te magistrale sam već opisivao prije 5 godina u OVOM postu, a situacija se po tom pitanju gotovo nimalo nije promijenila!



GPS trag šetnje. Snimio: Mladen Sokele.


Šetnja je počela kod lijepe, ali zapuštene sjenice na uglu Radničke ceste i Držićeve sa uvodnim pogledom u povijest tog dijela grada. Iako riječna luka u Zagrebu nikad nije sagrađena, ona je postojala u planovima sačinjenim u drugoj polovici 19. stoljeća (npr. u planu iz 1887.) i trebala se nalaziti južno od željezničkih radionica (Gredelja), otprilike negdje između Strojarske i Palače pravde. Trebao je to biti poluzatvoreni "bazen" spojen kanalom sa glavnim savskim tokom tamo negdje kod današnjeg Mosta mladosti. Uz tu luku bi područje Glavnog kolodvora postalo glavni transportni centar tadašnjeg grada obzirom da su plovidba i željeznica bili glavni načini transporta tog vremena. Ne treba zaboraviti da je željeznica stigla do Zagreba 1962. na relaciji Zidani Most - Zagreb - Sisak, a 1870. je spojen i krak prema Budimpešti. Do 1892. je je ulogu glavne željezničke stanice grada vršio današnji Zapadni kolodvor, a tada je sagrađen današnji Glavni kolodvor.



Isječak iz plana grada iz 1887.


Mnogo kasnije pojavio se u gradu i automobilski promet, a s njime je vezan i autobusni prijevoz čije je središte (glavna autobusna stanica) do početka 60-ih bilo prvo na Langovu trgu, a potom se ta funkcija malo-pomalo selila u Ulicu Grgura Ninskoga, iza hotela Esplanada. Tek 1962. godine, sa izgradnjom Držićeve i željezničkog podvožnjaka, autobusni se kolodvor preselio na današnju lokaciju tako da je središte autobusnog prometa stiglo u blizinu jednog od glavnih izlaza iz grada (oko 1970. izgrađena je i Petlja koja je na primjeren način spojila Dtžićevu sa autoputem te Mostom mladosti koji je dovršen nešto kasnije, 1974). Produženjem Branimirove koja je građena u etapama od 1979. pa sve do nedavno ova je lokacija još više dobila na prometnoj važnosti, iako je nekad zapravo bila tek početak industrijske zone koja se prostirala u smjeru istoka i jugoistoka, sve do Žitnjaka i Borongaja.

Dolaskom željeznice u Zagreb u gradu se počela razvijati gradska industrija. Jedno od žarišta industrijskog razvoja je bio zapadni krak pruge, oko Zapadnog kolodvora, no vrlo brzo je aktiviran i istočni krak, selidbom Gradske plinare iz Gundulićeve ulice na današnju lokaciju na početku Radničke ceste, zatim izgradnjom Uljare (sjeverno od pruge, na prostoru današnjeg produžetka Branimirove, od 1916.), Tvornice tekstila (zapadno od Zavrtnice), Tvornice papira (istočno od Zavrtnice, od 1911.), a ne tako daleko, povezana industrijskim kolosijekom, je bila i Tvornica likera i žeste Arko, kasnije Badel (Vlaška ulica, kod Kvatrića, od 1918.) na čijem je dijelu 1930. počela raditi i Tvornica posuđa Gorica, Tvornica bačava (na prostoru današnje zgrade Ine u Šubićevoj) i još više manjih industrijskih pogona (u jednom od njih, bivše tvornice Pluto, se danas nalazi i Muzej automobila Ferdinand Budicki)

Grad se tijekom vremena širio, nekadašnja (industrijska) periferija je postajala sve bliža centru, stambene zgrade su se počele miješati sa industrijskim postrojenjima, s vremenom je i industrija postajala sve nezavisnija od pruge ... i, došlo je do selidbe odnosno zatvaranja većine industrijskih pogona. A na napuštenim prostorima se počelo graditi, prvo ceste (Branimirova), potom stambene zgrade (na području današnje uljare) ... i taj je proces na području uz prugu trenutno u punome jeku. Neki su prostori već prenamijenjeni, neki su upravo u tom procesu, neki još čekaju pravu namjenu u novim okolnostima ...

Nakon pregledavanja starih planova grada grupa šetača, nas 35, krenula je na sjevernu stranu željezničke pruge i strmo se popela na željeznički most kojim je premoštena Držićeva ulica sa kojeg se pruža pregled na cijelo raskršće i Branimir-plac. Nekad se na tome mjestu odvajao industrijski kolosijek za Uljaru, a sada se na mostu nalazi još samo dodatni treći "parkirni" kolosijek na kojem smo mogli u miru stajati i promatrati okolicu. Na tome mjestu vrijedi napomenuti da je koridor današnje Branimirove ulice izgrađivan u više etapa.

- do 30-ih godina 20. stoljeća se Branimirova ulice zvala Baroševa, tramvajsku je prugu dobila 1928., a okretište je bilo ispred Uljare, otprilike na mjestu današnjeg raskršća Branimirove i Držićeve ulice. Okretište se zvalo "Sigečica"
- 1931. je na planu grada, u dijelu između Heinzelove i Krupićeve (Željeznička kolonija) ucrtana Ulica Lisinskoga, no po svemu sudeći ta ulica nikad nije postojala u stvarnosti, već samo u planovima (u novijim planovima nije bila ucrtana)
- 1961. je izgrađena pruga kroz Šubićevu ulicu i spojena na prugu iz Branimirove
- 1962. je izgrađen podvožnjak ispod pruge za Držićevu i tramvaj je prošao prema današnjoj Ulici grada Vukovara (tadašnjoj Ulici proleterskih brigada)
- 1979. je započeta gradnja tzv. "produžene Branimirove" na dijelu između Heinzelove i Mandlove
- 1984.-1985. je Branimirova produžena do Osječke ulice u Dubravi
- 1987. produžena je do Čulinečke ceste
- oko 2000. je produžena sve do Sesveta
- 2005. je kroz teren bivše Uljare sagrađen dio od Držićeve do Ulice Crvenoga križa
- 2007. je Branimirova produžena do Zavrtnice
- 2015. je izvršen spoj između Zavrtnice i Heinzelove sa samo dvije prometne trake
- 2017. je dio između Zavrtnice i Heinzelove ulice proširen u puni profil

Promatrajući željeznički nadvožnjak i sa saznanjem da će se u budućnosti na prostorima Gredelja i ranžirnog dijela Glavnog kolodvora sigurno prostirati razni novi sadržaji (poslovni, trgovački, kulturni, možda čak i stambeni) zanimljivo je primjetiti kako bi bilo lijepo spojiti taj dio zapadno od Držićeve sa istočnim pomoću biciklističkog nadvožnjaka koji bi omogućavao neometanu povezanost na zamišljenoj istočnoj biciklističkoj magistrali.

Od mosta smo se po trasi bivšeg kolosijeka polako spuštali prema početku željezničkog nadvožnjaka dugačkog 1,5 km koji započinje kod stražnjeg ulaza u Gradsku plinaru, a završava nedaleko okretišta Borongaj. Početak nadvožnjaka je označen velikom brojkom 1970 koja označava godinu dovršetka izgradnje. A kao zanimljivost uočenu tokom obilaska, netko je upravo na tome mjestu početka nadožnjaka palio vatru, na ognjištu smo u pepelu pronašli rabljene muške cipele! wink

Nakon prvog dijela na kojem je prostor uz prugu širok i obrastao travom, u nastavku, sve do Heinzelove ulice, uz prugu se pruža novostvoreno parkiralište posuto šljakom. Na tome je dijelu primjetno da se i sa južne strane pruge nalazi nekoliko metara slobodnog prostora koji bi se, u slučaju potrebe, mogao iskoristiti i za smještaj biciklističke staze. Do ulice Zavrtnica, na prostoru nekadašnje tekstilne industrije, se nalazi slobodna parcela na kojoj je u planu izgradnja 4 visoke (16 katova) stambene zgrade, a između Zavrtnice i Heinzelove, na mjestu nekadašnje Tvornice papira, je sada poslovni centar Zavrtnica.



Polako se okupljamo u miru pomalo zapuštene sjenice ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pozdravna riječ i uvod u šetnju. Snimio: Mladen Sokele.


A sad na nadvožnjak! Snimila: Anica Mazura.


Na mostu. Snimio: Mladen Sokele.


Zabranjeno voće je najslađe! wink Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pogled prema Branimir-placu. Snimila: Anica Mazura.


Krećemo u smjeru istoka ... Snimio: Mladen Sokele.


Pričamo o industriji nekad i sad. Snimio: Mladen Sokele.


Evo i početka nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Na novostvorenom parkiralištu kod Zavrtnice ... Snimila: Anica Mazura.


Uz ognjište sa cipelama. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled u dubinu nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Zanimljiv mural, ne znam tko stoji iza njega (kao autor, ali možda postoji i neki sponzor?). Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od zgrada Poslovnog centra Zavrtnica na prostoru nekadašnje Tvornice papira. Snimio: Mladen Sokele.


Razgovor o knjizi "Koko i duhovi". Snimila: Anica Mazura.


Tik uz Heinzelovu uliou sam šetačima postavio nekoliko pitanja, prenosim i pitanja i odgovore! wink
- po čemu je to mjesto poznato?
Po tome što su se tamo sve do prije nekoliko mjeseci sa svojim kamionima okupljali prodavači drva za ogrjev te pilari sa svojim pilama. Ispod mosta su organizirali "dnevni boravak" sa rabljenim kaučevima i foteljama i improviziranim ognjištem. Pretpostavljam da je to mjesto odabrano zbog blizine Istočnog kolodvora na koji je dovožen ugljen.
- na koju knjigu podsjeća to mjesto?
Na knjigu "Koko i duhovi" Ivana Kušana čiji je junak Ratko Milić zvani Koko stanovao ne tako daleko, na Heinzelovoj 31, a u knjizi se spominju i šetnje preko pruge na putu do i od škole (pretpostavlja se one u Kušlanovoj) i do vrta u kojem su iza drvene ograde Koko i Zlatko kopali podzemni prolaz.
- kada je napisana knjiga?
1958.

Kad smo prešli Heinzelovu ulicu (ispod koje teče potok Laščinčak) nastavili smo šetnju u puno ugodnijem zelenom ambijentu parka koji se nalazi sjeverno od pruge, između uzdignutih kolosijeka i kolnika Branimirove ulice - bilo bi prekrasno kada bi njime čim prije bila izgrađena već spominjana biciklistička staza! Sa južne strane pruge pruža se pak potpuno različit pejzaž: tu je širok prostor Istočnog kolodvora sa 20-tak kolosijeka i dugačkim nizom magazina. Kolodvor je sagrađen krajem 20-ih godina prošloga stoljeća i danas je posve prazan iako je još do prije nekoliko godina na njega dopreman ugljen za prodaju i kolosijeci su bili puni teretnih vagona. Neki od sudionika šetnje su se prisjetili kako je tokom rata na taj kolodvor dopremana i humanitarna pomoć, a za vrijeme proizvodnje novih niskopodnih tramvaja na jednom od postranih kolosijeka kolodvora (koji vodi do Radničke ceste) su vlakom stizali novi tramvaji (vidi OVDJE!) i zatim se spuštali na tramvajsku prugu kod današnjeg Superkonzuma na Ulici grada Vukovara (na tom se mjestu nekad okretao tramvaj broj 13).

No, prije nego što smo uronili u svijet istočnog kolodvora prisjetili smo se još jedne omladinske knjige koja je vezana uz taj dio grada i govori o životu na rubu grada i predgrađa. Riječ je o "Smogovcima" Hrvoja Hitreca koja je nastala 1976. godine. Njeni junaci su se uglavnom zadržavali u ulici Naselak i okolici i nisu zalazili dalje na jug, do pruge, no Naselak, najstarija naseljena ulica tog kvarta, se nalazi svega 100-injak metara od sadašnje Branimirove. Prošle nas je godine upravo tokom akcije Jane's Walk Milan Dalmacija svojom šetnjom proveo kroz Naselak i njegovu okolicu, kroz svijet "Smogovaca".

Nakon razgovora o knjizi premjestili smo se na južnu stranu pruge, među željezničarske kućice koje stoje u uglu pored Livadarskog puta - neke su uredne sa lijepo održavanim vrtovima, dok su druge trošne i zapuštene. A najzapuštenija je zgrada željezničke stanice koja je zarasla u travu i grmlje, no njenom okolicom ipak caruje puno ljepši prizor velike i neobično razgranate stare trešnje. Pored tih željezničarskih kuća sagrađenih vjerojatno u 50-ima se nalazi i desetak divlje sagrađenih romskih kućica.

Nastavili smo šetnju uz kolosijek u smjeru istoka, prešli smo Donje Svetice i uz pješačku stazu prema Borongajskoj cesti smo napravili pauzu tokom koje smo pojeli već uobičajenu kutiju čokoladnih napolitanki. Harambašićeva je nekad bila dio Borongajske ceste, a ime Borongaj je u to davno doba obuhvaćalo i kraj sve do Maksimirske ceste. A kad smo već bili kod Harambašićeve ulice spomenuli smo i treću omladinsku knjigu toga dana: "Zvižduk s Bukovca" autora Zvonimira Milčeca iz 1976., junaci su živjeli na Bukovcu, ali su pohađali Osnovnu školu u Harambašićevoj ulici (koja je sagrađena 1913., proširena 1921. i 1939., a od 1963. pa do 1991. se zvala Osnovna škola Božidar Adžija). S druge su nas strane, na početku Borongajske, pozdravili hostel znakovitog imena "Favela" i neobičan grafit na susjednoj fasadi. A valja spomenuti da se malko dalje nalazilo nekad i skladište izdavačke kuće "Mladost" (ne znam što je sada u tome prostoru).

Nastavljamo uz prugu, vrlo brzo smo došli do kraja mosta gdje se pruga postepeno spušta na nivo okoline. Tamo smo sreli jednu romsku obitelj koja, čini se (sudeći po vešu koji se sušio i po sakupljenom namještaju), živi ispod mosta.



Uz Heinzelovu ulicu ... Snimila: Anica Mazura


Na duuugačkom zelenom pojasu između Branimirove i pruge. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled na Istočni kolodvor. Snimio: Mladen Sokele.


Razgranata trešnja ispred stanične zgrade Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Zapuštena stanična zgrada. Snimio: Mladen Sokele.


Ljepši dio naselja sa urednim montažnim kućama iz možda 50-ih ... Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od rijetkih preživjelih rampi u Zagrebu, na Livadarskom putu ... a kako nema više vlakova više se niti ne spušta. Snimio: Mladen Sokele.


Na izlazu sa Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Poseban romantičan ugođaj ... Snimila: Anica Mazura.


Hostel "Favela" na početku Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Okupljamo se na pauzi kod početka Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Neobičan mural na početku Borongajskle ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Pauza uz čokoladne napolitanke. wink Snimio: Mladen Sokele.


Još pauziramo ... Snimila. Anica Mazura


Krenuli smo dalje zelenim pojasom ... Snimio: Mladen Sokele.


Ubrzo smo stigli i do okretišta tramvaja Borongaj. Obzirom da se zeleni pojas na sjevernoj strani pruge tu sužava prešli smo našom šetnjom na južnu stranu pruge, među ulice pjesnika i borongajske "limenke". Sa sjeverne strane pruge smo ostavili Željezničku koloniju, jedno od urbanistički najzanimljivijih naselja u gradu koje je građeno od 1927. kada je otvoren Dominikanski samostan na Kažotićevu trgu oko kojeg je tokom godina sagrađeno naselje.

Kod željezničke stanice Maksimir smo bacili pogled na sjevernu stranu i pogledali stari natpis gostionice "K aerodromu", pričali smo o pješačkom pothodniku koji spaja Borongaj i Ravnice sa željeznicom i posve je neprikladan za prolaz dječjim ili invalidskim kolicima ili biciklom zbog stepenica usred pothodnika i na sjevernom izlazu (vjerujem da ne bi bilo tako teško napraviti rampu!). A mi smo nastavili put po borongajskoj strani do dijela kvarta u kojem su živjeli željezničari, do Ravenske i Brckovljanske ulice i šetališta Vesne Parun ispod kojeg teče potok Bliznec, idealne trase biciklističke staze koja bi spajala podsljemensku zonu sa poprečnim propmetnim pravcima i okolicom Save. Na tome bi mjestu realizacijom te staze i ove uz željeznicu prema istoku nastao važan biciklistički prometni čvor.

Došli smo do pruge i nastavljamo kolskim putem uz nju, uz niz vrtova koji dijele kolosijeke od pogona Končara koji koristi objekte starog aerodroma. Aerodrom Borongaj je drugi zagrebački aerodrom (nakon prvoga na "Črnomercu" koji se u stvari nalazio na području današnje Trešnjevke), otvoren je 1928. i služio je i za civilne i vojne letove. Tokom drugog svjetskog rata više je puta bombardiran pa je dio bombi pao i na okolna naselja (Željezničku koloniju i Ravnice). Nakon Drugog svjetskog rata zračni je promet preseljen na Lučko, a od 1959. na novotvoreni aerodrom na Plesu.

Danas se uz ogradu bivšeg aerodroma nalazi niz vrtova, najneobičniji od svih je jedan tik uz stazu koji je ograđen samo starim sušilicama za veš, tamo je njih stotinjak!

Nastavili smo šetnju kroz Ranžirni kolodvor, širokom stazom koja ide njegovim južnim rubom i uz koju stoji nekoliko starih zapuštenih vagona u kojima su nekad stanovali beskućnici, no danas su prazni i posve zapušteni. U posljednje vrijeme je nestalo puno tračnica i pragova, no staza je sve bolje ugažena, jer se njom koriste studenti koji idu na predavanja na Kampus Borongaj. Oko nas je carevao miris bagrema u cvatu i pjev ptica koje su nadglasavake udaljene zvukove sa Branimirove ceste .. vrlo neobičan ugođaj.

Skrenuli smo širokom stazom prema Kampusu. Uz stazu su vidljive bivše vojne instalacije i napuštene magazinske zgrade koje više ne služe nikome i ničemu.

Vraćamo se nazad, prelazimo u šumu zarasle kolosijeke (nabrojili smo ih 12), pozdravljamo strane lokomotive i malu dizalicu i zatim nastavljamo uz željezničarske kućice u kojima danas žive neznani stanari (zanimljivi su im vrtovi i kokošinjci položeni između zapuštenih kolosijeka!). Dolazimo do ž.st Trnava i ostaje nam još posljednja zanimljivost, posjet Parku Tomislava Ivčića koji se nalazi 100 metara južno od pruge. Vratili smo se do željezničke stanice i pričekali 15-tak minuta do vlaka kojim smo se vratili, umorni, ali i zadovoljni, do Glavnog kolodvora i time završili šetnju.



Na pješačkom prijelazu kod tramvajskog okretišta Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od borongajskih "limenki". Snimio: Mladen Sokele.


Bivša gostionica "K aerodromu". Snimio: Mladen Sokele.


Pred pothodnikom .. Snimila. Anica Mazura.


Pothodnik kod željezničke stanice Maksimir. Snimio: Mladen Sokele.


Na šetalištu Vesne Parun. Snimio: Mladen Sokele.


Odmor na mjestu gdje potok Bliznec podzemno prolazi ispod željezničke pruge. Snimila: Anica Mazura.


Među vrtovima. Snimio: Mladen Sokele.


Uređaj "Elektronske industrije" Niš. Snimio: Mladen Sokele.


Vrt ograđen sušilicama za veš. wink Snimio: Mladen Sokele.


Napušten vagon na Ranžirnom kolodvoru Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


I ovaj je vidio bolje dane .. Snimila: Anica Mazura


Šećemo se po zapuštenom kolodvoru ... Snimio: Mladen Sokele.


Napušteni magazin na stazi prema Kampusu. Snimio: Mladen Sokele.


Smrdljive naftne instalacije iz doba JNA ... Snimila: Anica Mazura.


Trebamo požuriti prema kraju šetnje, vlak nam kreće za 45 minuta ... wink Snimio: Mladen Sokele.


Lokomotive u gostima. Snimio: Mladen Sokele.


Napuštena dizalica na kolodvoru. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Uz kolosijeke ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Još smo u svijetu željeznice, radionica i skladišta ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Vrtovi i kokošinjci među napuštenim kolosijecima. Snimio: Mladen Sokele.


Kraj šetnje: Čekajući vlak na ž.st. Trnava. Snimio: Mladen Sokele.


Povratak vlakom ... Snimio: Mladen Sokele.


Za kraj, zahvaljujem se na fotkama Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri i Mladenu Sokeleu, a za vas još jedan mali dodatak, kronološka lista nastajanja tramvajskih veza tog istočnog dijela grada:

1926. Otvorena je pruga od Kvaternikovog trga Heinzelovom do Sajmišta (u blizini Klaonice)
1928. Otvorena pruga Branimirovom (tadašnjom Baroševom) do okretišta Sigečica (danas križanje sa Držićevom)
1935. Otvorena je pruga Zvonimirovom do okretišta Harambašićeva
1942. Otvorena je pruga od Maksimira do Dubrave
1949. Otvorena je pruga Ulicom grada Vukovara do Heinzelove
1950. Otvoren je produžetak pruge Ulicom grada Vukovara i današnjom Ulicom grada Gospića do okretišta Žitnjak
1954. Ukinuta je pruga Kvaternikov trg - Sajmište Heinzelovom ulicom
1961. Izgrađena je pruga Šubićevom ulicom
1962. Izgrađena je pruga Držićevom ulicom
1963. Produžena je pruga od Harambašićeve do Borongaja
1971. Maknuta je pruga po Držićevoj (južno od Vukovarske) zbog izgradnje Petlje
1979. Izgrađena je pruga Držićevom do Sopota u Novom Zagrebu
2000. Produženje pruge do Savišća

Oznake: šetnja, Jane's Walk, Borongaj, Dubrava, pečenica, bicikl, željeznica


- 17:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.04.2017., petak

Potok Bliznec - nekad i sad (Jane's Walk šetnja, svibanj 2016)



Početak šetnje, krećemo u smjeru retencije Jazbina. Snimio: GP


Nekad ljudi i događaji prolijeću pored nas nevjerojatnom brzinom i pokušaji da ih zaustavimo u danom trenutku često budu bezuspješni i iza njih ostanu samo blijeda sjećanja koja s vremenom postaju sve blijeđa i blijeđa. Upravo se to desilo sa nekima od šetnji koje su održane u svibnju 2016. u sklopu manifestacije "Jane's Walk day". Proljeće mi je uvijek nakrcano raznoraznim zbivanjima, a prošle je godine sve to bilo izraženo još mnogo više tako da su se događaji, na privatnom, poslovnom i svakom drugom planu, smjenjivali brzinom svjetlosti ...

... ali, bilo bi šteta da se zbog te brzine izgubi sadržaj nekih od tih događanja jer smatram da bi bilo vrijedno zapisati ih, barem sada, ako to već nisam učinio tada kada su bili vrlo svježi.

Stoga, vratimo se u mjesec svibanj, u subotu 14.05.2016., kada sam zajedno sa kolegicom Anitom Končar iz Centra za kulturu Maksimir poveo šetače uzduž potoka Blizneca, od njegove retencije u dolini između Dotrščine i Gornjeg Bukovca pa sve do Maksimirske ceste. Posebnost te šetnje nije bila samo kiša koja nas je pratila gotovo od prve minute šetnje pa do njenog kraja (sve ostale prošlogodišnje šetnje su protekle po lijepom vremenu!) već i činjenica da je taj kvart kojim je šetnja prolazila zapravo moj rodni kvart - dakle, sve priče koje sam ispričao tokom šetnje nisu priče koje su doputovale do mene preko drugih kazivatelja, već događaji u kojima sam i sam osobno sudjelovao, pričani iz prve ruke, pa su, rekao bih, tim vrednije ... i zato što za mene osobno one imaju određenu sentimentalnu vrijednost, ali i zato što ih svako prepričavanje donekle odmiče od stvarnog događanja, dodaje novi sloj boje koji prigušuje onu originalnu.

Slijedeći tekst je mješavina izvještaja sa šetnje popraćenog podacima o zanimljivostima kraja kroz koji smo prošli i mojih osobnih priča za koje bih želio da ostanu zabilježene barem u ovoj formi, kao dokumenat jednog vremena kada je život u predgrađu (što je dotični kraj bio i nekad i sad) bio bitno drugačiji, ne samo zbog protoka vremena već i fizičkih promjena koje su se dogodile u krajoliku doline Blizneca. Potok Bliznec je nekad bio tek jedan od mnogih prigradskih potoka koji je vijugao svojom dolinom stotinama zavoja i tokova, dijelom zato što je nekad (u doba prije mojeg rođenja) bio korišten i za pogon mlinova, a dijelom i zato što on takav vijugav nije nikom smetao i ljudi oko njega su se prilagodili toj njegovoj zavojitoj naravi. On je danas u cijelom svom "prigradskom" toku "kanaliziran" i njegovo današnje lice niti najmanje ne liči onome iz 70-ih godina kada sam preko njega prelazio bar dvaput dnevno, na putu između svoje ulice Čret i Osnovne škole "Viktor Bubanj" (danas Osnovne škole Bukovac) koju sam u to doba pohađao.

Na početku evo osnovnih podataka o potoku Bliznecu. On izvire skromnim izvorom malko ispod lugarnice kod rascjepa sljemenske ceste (nekad se to mjesto zvalo "kod Željezničara" zbog istoimenog planinarskog doma koji je već dugo zapušten, a sada je Lugarnica mjesto poznato po dobroj hrani) i spušta se do bliznečke pilane koja se nalazi uz početak stare ceste koji vodi prema vrhu Medvednice. Nakon toga potok teče uz ulicu Bliznec, prolazi ispod Markuševečke ceste i kroz zapadne dijelove Bačuna. Potom slijedi ulicu Jazbina dolinom između Remeta i Dotrščinske šume (gdje se i nalazi retencija i gdje je bio početak šetnje), prolazi uz naselje Čret, približava se Maksimirskoj šumi uz koju teče s njene istočne strane sve do Maksimirske ceste gdje je naša šetnja i završila. No, Bliznec i dalje nastavlja svoj tok, ne više kroz zelenilo i uz šume, već u podzemlju. Na taj način prolazi kroz Ravnice, provlači se ispod pruge i Branimirove ulice i nastavlja podzemnim tokom sve do Ulice grada Vukovara gdje otvorenim tokom teče prema Kozari boku gdje se ulijeva u kanalizaciju, tzv. Drek river, s kojim nastavlja put do utoka u Savu kod Ivanje Reke. Treba spomenuti da je koridor potoka na podzemnom dijelu kroz Ravnice i Borongaj slobodan i bilo bi ga moguće upotrijebiti za razne namjene, recimo šetalište i biciklističku stazu koja bi spajala sjever i jug grada, podsljemensku zonu i okolicu rijeke Save - vidi OVDJE tekst o iščezlom potoku sa bloge te OVDJE moj tekst na web portalu "Pogledaj.to" u kojem sam detaljnije pisao o toj temi.



Popeli smo se na vrh retencijske brane. Snimio: GP

Pogled na tok potoka kroz retenciju između Dotrščinske šume (desno) i šumaraka prema Remetama (lijevo).
Snimio: GP



Počela je kiša ... Snimio: GP


A sad o šetnji!

Toga nam dana vrijeme baš i nije bilo naklonjeno, iako je prognoza najavljivala cjelodnevnu kišu sredinom dana se naoblaka ipak raskinula i zasjalo je sunce tako da je na sami početak šetnje stiglo čak neočekivanih 15 šetača, no crni oblaci koji su nailazili su najavili nastavak kiše koja je i počela nekoliko minuta nakon početka šetnje i pratila nas je sve do završetka. Šetnju smo započeli na nasipu retencije Jazbina, najvećeg vodoprivrednog objekta tog tipa na području Zagreba, koja je u potpunosti izmijenila nekadašnji izgled potoka i njegove okolice.

Nakon prvih riječi o potoku Bliznecu i naselju uz njega pale su prve kapi kiše (tek pridošla ekipa TV Jabuke snimila je kratki prilog i zatim se pod prijetnjom pljuska morala povući u auto), a kolona šetača je otvorila kišobrane i povukla se u zaklon šumarka kako bih ispričao neke od priča o mojem djetinjstvu i školovanju. Naime, ulica Čret i okolni predjeli, uključujući i okolicu potoka Blizneca (poznatijeg među kvartovskim pučanstvom kao Mrzljak) su zapravo moj zavičaj, a kuća u kojoj sam sa roditeljima i sestrom proživio prvih 30 godina mog života se nalazila na nedalekom brežuljku Fazanovcu na koji vodi ulica Čret. S potokom sam se družio svakog školskog dana barem dvaput, na putu do i od osnovne škole na Bukovcu, do koje smo mi iz kvarta imali dobrih pola sata hoda. Ali, umjesto da do škole odemo ulicama često smo priječili put raznim prečicama preko livada, polja, šumaraka i voćnjaka, a gotovo sve te kratice su uključivale preskakanje potoka ili prelaske preko brvi. U to doba nije bilo puno mostova - ulice Korana i Melinišće su imale tek uski pješački mostić, bez ograde, koji je u snježno doba bio teško prohodan, dok su vozila potok prelazila gazom. Za velike vode, potok se nije mogao preći već je trebalo ići do najbližeg cestovnog mosta, na ulicu Gornji Bukovac kod Svetošimunske ulice.

Retencija se u GUP-u nalazila još odavna, a sagrađena je tek krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Uz nju je planiran nastavak Avenije Gojka Šuška (nekada Izviđačke aleje) koji je trebao dolinom potoka voditi do Gračana, no, kako se sad čini, vjerojatno još dugo neće biti sagrađen. U moje školsko doba, prije gradnje retencije, taj je kvart kojeg su činile ulice Čret i Jazbina i niz uličica (Jazbinski odvojci I-XI i Jazbinski gajevi I-II) životario na rubu nekadašnje Mjesne zajednice Bukovac. Nije tu bilo vode, kanalizacije niti telefona, asfalt je stigao 1968. u Čret, nešto kasnije u Jazbinu, nije bilo trgovine, čak ni gostionice ... Tek se odvajanjem kvarta u posebnu mjesnu zajednicu (MZ Dotrščina) oko 1978 počelo sa većim promjenama, voda i kanalizacija su uvođene 1980.-1985., a telefon je stigao oko 1995.

Kvart u to doba nije imao puno znamenitih stanovnika - prvi od njih je bio na brijegu Fazanovcu, tamo se naselio umirovljeni direktor poduzeća "Cesta", gospon Musić, zbog kojeg je ta ulica prva dobila asfalt, a on je dugo vremena imao i jedinu telefonsku liniju u kvartu koju su koristili i drugi stanovnici u slučaju krajnje nužde. Nešto kasnije je telefon dobio i mesar Šaronja na uglu Melinišća i Čreta te još jedna kuća na Jazbini, a u 80-ima su u kvart došle i dvije telefonske govornice, jedna kod raskršća Čreta i Jazbine te druga kod Društvenog doma mjesbe zajednice u II Jazbinskom odvojku. Poslije, u 80-ima, kuću je na brijegu izgradio i književnik i dramaturg Tomislav Bakarić, a u 90-ima je jednu kuću na Fazanovcu otkupio tadašnji predsjednik Sabora Tomčić koji ju je prvotnu malu vikendicu pretvorio u veliku kuću neobična izgleda. Za to vrijeme je na Jazbini najveću kuću imao cvjećar Torbica (imao je kiosk na Kvatriću).



Pričam zgode iz svojih školskih dana u zaklonu šumarka kod II Jazbinskog gaja. Snimio: GP


Na mostiću preko sada presahlog korita ogranka potoka koji je vodio do mlina. Snimio: GP


Krećemo putem nekad zvanim "kroz klanac" kojim ćemo stići do glavnog toka potoka. Snimio: GP


Improvizirani mostići preko Blizneca. Snimio: GP


Priče iz kvarta iz mog školskog doba, 70-ih, su brojne - evo nekih:

Sa bukovačke strane potoka protezali su se brojni vinogradi i voćnjaci te poneka strma livada ... iako smo voljeli i vinograde i voćnjake jer su nam svaki u svoje vrijeme davali slatke plodove (najomiljenije su bile trešnje jer su sazrijevale taman prije kraja nastave, dok nas je najmanje zanimalo grožđe jer je sazrijevalo u doba ljetnih praznika kada smo rijetko tamo zalazili, a i vlasnici su na njega najviše pazili wink), najdraže su nam bile livade jer su nam ljeti omogućavale veselo kotrljanje (koje je često rezultiralo zelenim guzama i koljenima na hlačama), a zimi sanjkanje kada smo često ostajali na livadama sve do mrklog mraka.

No, uz jednu od tih padina i put do nje koji se protezao uz potok i drvored jablanova vezana je i jedna druga priča ... u doba kada sam išao u treći razred netko je u doba zimskog sumraka uočio na jablanovima neko svjetlo koje je izgledalo kao da trči kroz krošnje. Svi smo uprli oči i nitko nije bio siguran postoji li to svjetlo ili ne i na kraju je netko rekao "To su sigurno svemirci!" i čini mi se da nam je svima niz leđa prošla hladnoća ... slijedećih tjedana smo naširoko zaobilazili taj predio, pogotovo predvečer. (na žalost, nikad nismo saznali da li se to netko našalio sa nama svijetleći baterijom po drveću ili nam se to svjetlo ipak samo pričinilo)

Što se mlinova tiče, njih je na Bliznecu (dijelu od Dotrščine naniže) bilo više. Jedan od njih se nalazio točno na predjelu gdje se danas nalazi retencija - sjećam ga se tek izdaleka, gledanog sa Jazbine, kao oronule kuće i nikad nisam bio u njegovoj blizini. Kao rezultat postojanja tog mlina potok je na dijelu od ulice Korana do puta koji je spajao Jazbinu i Gornji Bukovac na visini V jazbinskog odvojka imao dva toka, zapadni jači (tekao je ispod bukovačkog brijega) i istočni slabiji (tekao je uz Jazbinu). Nešto niže, kod zgrade mlina koji se nalazio u blizini Gornjeg Bukovca (tamo gdje su i sada napuštene staje svinjogojske farme Imes) i srušen je tokom 90-ih godina, glavni tok je bio bliži Jazbini, a sporedni, često posve suh, bliži Gornjem Bukovcu. Kod ulice Melinišće (koja također duguje svoje ime nekom neznanom mlinu) potok je već bio ponovo u jednom koritu, a svi ovi "dvokoritni" predjeli uzvodno su bili kombinacija vrtova, napuštenih šljivika i guštara svih vrsta. Naravno, potok je bio oivičen vrbama koja su nam često bile jedino sredstvo prelaza s jedne na drugu stranu za vrijeme visokih voda potoka.

Potok se u to vrijeme prelazio na različite načine, a većina njih nije bila nimalo slična današnjima. Naime, jedini pravi most, cestovni, preko Blizneca je u 70-ima bio onaj na ulici Gornji Bukovac, uz rub maksimirske šume. Na dva druga prijelaza, u ulicama Melinišće i Korana, postojala su dva uska pješačka betonska mostića sagrađena tko zna kada. Mostići su bili uski, možda tek 70-tak cm široki, i veće vrijeme svog života bez ograde. Za suha vremena nije bilo problema, no za kiše, visoke vode, a pogotovo snijega i poledice prelazak tih mostova uopće nije bio jednostavan, pogotovo u doba kada su se počele pojavljivati rupe u betonu. Nešto kasnije je most na Melinišću bio zamijenjen drvenim, širim, no onaj na Korani je ostao takav, uzak, sve do početka izgradnje retencije tamo negdje u 80-ima.
A auti? Oni su na tim mjestima prelazili potoke gazom. Za niske vode nije bilo većih problema, no i tada je trebalo paziti na smeće u potoku, razbijene boce i slično. A za visoke vode nije bilo prelaska. Nisam čuo da je ikad itko zaglavio u potoku - vjerojatno zato što su tada ljudi vrlo oprezno postupali sa svojim tutačima. wink

Naravno, postojali su i poprečni putevi. Otprilike na visini sadašnjeg II Jazbinskog gaja vodila je stazica do drvene brvi koja je prelazila potok, a nakon nje se lijepim hladom i oštrom uzbrdicom dolazilo do voćnjaka na brijegu kroz koje se stazom dolazilo do nekadašnje posljednje autobusne stanice na križanju ulica Gornji Bukovac i Bukovac. Tim sam se putem vrlo često vraćao još tokom 90-ih jer je bio najugodniji za velikih vrućina, osvježavala ga je hladovina šume i žubor potoka.

U vrijeme osnovne škole sam se pak najradije služio prelazima koji su spajali raskršće ulica Jazbina i Čret (mjesto koje je često bilo okupljalište nas iz kvarta - nakad davno se tu čak igrala i košarka na ad hoc stavljenom obruču na raskršću ulica - poslije smo, s porastom prometa, koš premjestili na livadu iza kuće obitelji Šerbula, uz potok). Najugodniji prijelaz je išao upravo tim putem, uz kuću Šerbula, do potoka, a potom ili preko kamenja ubačenih u potok ili metalnih gajbi za mlijeko ili preko grana vrbe u zapušteni voćnjak pa preko (često samo blatnog) korita protoke mlina pa dalje preko livade na Gornji Bukovac pa preko Požarinja do škole.

Na livadi uz potok bilo je omiljeno mjesto za igru - u nižim razredima igrala se lovica, skrivača, nekad i nogomet ... u višima smo gradili brane na potoku pa se za većih kiša tamo formiralo malo jezero na kojem su najspretniji napravili malu splav od grana i stiropora, dok se zimi na zaleđenom jezercu igrao hokej ... a bilo je slučajeva i pada u vodu kroz tanak led. Osim toga voljeli smo i preskakivati potok sa povišene obale na malu "plažicu" s druge strane - to je bio pravi "ispit hrabrosti", skok sa visine od barem metar i pol preko potoka koji je bio širok barem još toliko. Često smo bacali torbe preko potoka pa onda sami skakali ... a povremeno je bilo i onih koji su upali u potok. wink

A najstrašniji događaj na tome mjestu bio je dolazak jednog od susjeda koji se ljutio zbog tih naših igara i jednom je prilikom uzeo sjekiru i potrčao za nama - razbježali smo se kud koji, a moj prijatelj i ja smo otrčali do njegove kuće (susjed nas je ganjao i po cesti, dok smo mi bez daha bježali pred njim) i zaključali se u nju i sjeli pod prozor čekajući da se on smiri. Na žalost, nije to bila jedina takva frka, jedan od vlasnika trešanja na Požarinju je najurio grupicu školaraca sa Jazbine i Čreta sa svojeg drveta i skačući sa drveta, jedan od njih, Marijan, je zadobio komplicirani prijelom noge i nekoliko mjeseci se oporavljao od te ozljede.

Na kraju, vezano uz livadu uz potok - tokom 7. razreda grupici nas koji smo voljeli igrati košarku, a prigodnog igrališta nije bilo nadaleko i naširoko palo je na pamet da si sami podignemo koš na toj livadi. Pronađen je odgovarajući debeli drveni stup kojeg smo zabili u zemlju, skupili smo lovu za kupovinu obruča s mrežicom u tadašnjem "Elanu" na ćošku Domjanićeve ulice, a problem table smo riješili tako što smo uzeli staru školsku ploču iz stare školske zgrade koja je tada još zjapila prazna uz noviju zgradu. Koš nas je odlično služio i slijedeću godinu i pol smo tamo provodili većinu vremena na haklu. Istina, malo nas je gnjavio kvrgavi teren livade, ali, hej, imali smo svoje vlastito igralište i bilo smo jaaako ponosni na njega, većinu slobodnog vremena tokom 8. razreda smo provodili uz koš!

Polaskom u srednju školu je koš izgbio na značenju, počele su nas zanimati druge stvari, prava gradska igrališta su nam tada već bila unutar našeg dosega, a mlađe generacije nisu bile toliko zainteresirane za košarku .. zanimljivo, prvo pravo sportsko igralište došlo je u kvart tek oko 2005. godien kada je izgrađeno igralište kod ulice Melinišće!



Gospodarske zgrade sa bukovečke strane potoka koje su u 70-ima bile u vlasništvu tvrtke "Imes" koja je tu uzgajala svinje. Snimio: GP


Na mostu u ulici Melinišće (podsjeća na mlinove, zar ne?). Snimio: GP


Kratka pauza od kiše ... kod ulice Vrteci ("vrtovi") pričam o prošlosti rasadnika, u pozadini je kućica nekadašnje pumpe. Snimio: GP


Riječ preuzima Anita. Snimio: GP


Toliko o tome dijelu doline potoka Blizneca koja je danas neprepoznatljiva. Potok blago vijuga u svom reguliranom koritu uz koji se nalazi i uglavnom neuređena staza koju povremeno koriste joggeri ili dokoni šetači, a zapravo bi, kao što već rekoh, uzduž potoka mogla ići uređena staza uz koju bi se mogla napraviti i magistralna biciklistička staza koja bi povezivala jug grada sa podsljemenskom zonom.

Krećemo nizvodno, od ulice Melinišće prema Svetošimunskoj ulici. Na tome dijelu potok teče uz i kroz teren koji pripada rasadniku "Zrinjevca" koji je naslijedio rasadnik od firme "Flora" koja se tu nalazila tokom 60-ih i 70-ih godina. Još prije se tu nalazila Ciglana odnosno nakon Drugog svjetskog rata su na tome polju radili zarobljenici koje pamte čak i moji roditelji koji su prvi puta posjetili taj kraj 1962. u potrazi za građevinskim zemljištem na kojem bi mogli podići kuću. U ulici Čret je tada bilo tek nekoliko kuća, a na brijegu Fazanovac, gdje su naposlijetku kuću i počeli graditi 1963. postojale su svega tri kuće, obitelji Krsnik uz Dotrščinsku šumu, obitelji Ugarković malko niže te jedna gradska kuća koju su tada nastanjivale obitelji Berec i Podnar. Poslije, u doba kad su stigli i moji roditelji, došli su i Martini, Borovnjaki, Dasovići ...

Iza Fazanovca i rasadnika nalazi se Dotrščinska šuma. Nekad je to bio crkveni posjed (otkud je i potekao toponim Biškupski Čret), tokom Drugog svjetskog rata ubijeno je u Dotrščini nekoliko tisuća ljudi na što podsjeća groblje, ali i niz spomenika koji podsjećaju na žrtve antifašističke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Najstariji od svih spomenika, metalna nepravilna zvijezda na ulazu u šumu, bilo je mjesto primanja u omladince. A nakon osamostaljenja Dotrščina je zaboravljena, klupe i rasvjeta su bili devastirani (i bar donekle obnovljeni posljednjih godina) i ta je park-šuma nestala iz javnosti, a na nju nas je ipak posljednjih godina podsjetio projekt Virtualnog muzeja Dotrščina.

Nešto kasnije, krajem 60-ih, uz Dotrščinu i rasadnik je podignuta i Zatvorska bolnica dok je iza nje, na rubu Dotrščinske šume, još od davna bila streljana. U 80-ima su ju posjećivali učenici srednjih škola u sklopu nastave Obrane i zaštite. Nakon toga je izgrađena streljana Vrapče, a ova je streljana dana na korištenje isključivo Policiji, ponajviše obližnjem Obrazovnom centru Službe unutrašnjih poslova (današnja Policijska akademija). Stanovnici gornjih dijelova naselja, ponajviše brijega Fazanovac, pamte streljanu još iz doba kada nije bio podignut obrambeni zid u šumi koji sprečava dolijetanje metaka sa streljane (onih koji su promašili cijelu metu). Na primjer, jedan takav metak je sredinom 60-ih doletio u moju kuhinju i pljoštimice udario o kuhinjska vrata te se zavrtio na podu.
Na tome dijelu naselja valja još spomenuti trgovinu, "Špeceraj", koja je nekad poslovala u okviru poduzeća "Moslavka", da bi kasnije prešla u "Unikonzum" te naposlijetku u "Konzum". (pored trgovine je bila stara žalosna vrba u čijem su se hladu jeli sladoledi i pilo pivo wink)
Nešto dalje u smjeru grada na Svetošimunskoj ulici se nalazi stara tabla sa natpisom imena ulice koja je na zidu preživjela cijelo razdoblje socijalizma (kada se ulica službeno zvala Šimunskom cestom).

Malo niže smo ponovo uz potok, kod raskršća sa ulicom Gornji Bukovac. Na tome je raskršću nekad bila mitnica, ulazak u grad. Kućica i dan danas stoji, na samome ćošku, no u izmijenjenom obliku. A pored nje je živio i jedan moj školski kolega, Romeo, koji je, na žalost, već više godina pokojni.

Krenimo dalje niz potok. Na tome je dijelu lijepo uređena šetnica koja je izgrađena početkom 70-ih. Popločana je granitnim kockama koje su, na žalost, ponegdje već nestale (njihova "drndavost" uzrokuje nepopularnost te dionice među biciklistima wink), a jedinu veću promjenu je doživjela za gradnje nove vojne bolnice (danas: Klinički bolnički centar Dubrava, prije toga Nova bolnica) kada je kao pritoka dodan potok Štefanovec koji je prije toga tekao u smjeru juga pored okretišta tramvaja u Dubravi, potom uz Štefanovečku cestu i zatim kroz Vukomerec u smjeru juga (vidi post!). Uz taj dio potoka, u doba kada šetnica još nije postojala, na livadama su ljeti često kampirali Česi na putu za Jadran, sjećam se njihvih šatora koji tada nisu nikoga uzbuđivali, to je bila normalna pojava.

Na tome dijelu potok teče uz park Maksimir. Park je nastao krajem 18. i početkom 19. stoljeća, a od 1964. je pod zaštitom kao prirodna cjelina. Idejni začetnik parka je biskup Maksimilijan Vrhovec (1752,-1827.), park je svečano otvoren 1794., a nakon Vrhovca zaslužni za razvoj parka su biskupi Aleksandar Alagović te posebno biskup Juraj Haulik koji je postao biskup 1837. Gospodarske zgrade u parku su nastale oko 1840., dok je svilana postojala prije 1853. A ono što je nas iz kvarta najviše zanimalo su bila maksimirska jezera. Četvrto jezero je nekad davno bilo u upotrebi i za kupanje, no u doba moje mladosti je dugo bilo zapušteno i prazno, tako da je ekipa iz kvarta najčešće odlazila na Prvo i Drugo jezero i to uglavnom zimi, radi klizanja. A brežuljkasta okolica Drugog jezera je bila sasvim dobra i za sanjkanje.

S druge pak strane Svetošimunske ulice sada se nalazi Policijska akademija. Osnovana je 1972. kao srednja škola za obuku policajaca (tada zvanih "milicioneri" koj smo mi zvali "mileki" wink), a kasnije je tamo otvorena Kriminalistička škola, tih godina je u sklopu škole djelovao i nogometni klub NK Mladi milicionar koji se natjecao u jednoj od Zagrebačkih liga, a unutar školskog kruga je 70-ih izgrađen prometni poligon koji je nama, djeci iz kvarta, mamio uzdahe (Imao je čak i semafore!!!), željeli smo se tamo koji put provesti biciklima, no nismo imali pristupa školi ...

Južno od nje se nekad nalazila Pionirska ulica (još i danas pamtim kitnjastu tablu sa imenom ulice ...), ime je dobila po Pionirskoj željeznici koja je vozila po njoj od 31.08.1947. do 21.10.1953. Polazna stanica te željeznice na kojoj su, u skladu sa običajima tog vremena i čim bržem uključivanju u poslove odraslih, djeca radila sve poslove osim onih strojovođe, je bila u Maksimirskoj šumi, nedaleko Fakultetskog dobra. Trasa je potom kroz šumu (mjestimice se još vidi nizak nasip gdje je išla pruga!) dolazila do potoka, prelazila ga na mjestu današnjeg pješačkog mostića te išla dalje trasom danas bezimene, a nekad Pionirske ulice (južno od Policijske akademije) prema sjeveroistoku, prelazila potok Štefanovec sjeverno od ulice Žuti Breg da bi svoju posljednju stanicu (nazvanu Stanica Narodne omladine Hrvatske) imala negdje na mjestu današnje retencije potoka Štefanovec, južno od ulice Miroševečina. Zanimljivo je da je dužina pruge nila tek 2552 metra, u kompoziciji su obično vozila 4 putnička vagona (svaki sa po 20 sjedišta i 20 stajaćih mjesta) i jedan službeni, lokomotiva je, naravno, bila parnjača, a brzina je bila, vjerovali ili ne, 10 km/h. Uzimajući u obzir lokaciju početne stanice (koja se nalazi prilično daleko od tramvajske stanice na Maksimirskoj cesti) i posljednje stanice (također prilično udaljenu od tadašnjih većih naselja, Štefanovca i Markuševca) vidi se da se pri njenoj gradnji nije puno razmišljalo o prijevozu lokalnog stanovništva, već puno više o izletničkoj klijenteli.

Kratak vijek te željeznice pokazuju i podaci o vlasniku te željeznice - na samome početku ona je bila dio sustava JDŽ (Jugoslavenske državne željeznice), no ubrzo je prešla u okrilje Gradskih željeznica Zagreba (zajedno sa Pionirskom željeznicom Dubrava - Markuševečka Trnava i "Samoborčekom") da bi posljednje dvije godine provela pod upravom Narodnog parka Maksimir.

Puno podataka o ovoj Pionirskoj željeznici, uz mnogo fotografija možete pronaći u knjizi Siniše Lajnerta "Pionirske željeznice u Zagrebu, 1947.-1964.", a ja sam ih prenio preko također odlične nedavno izdane knjige Antonia Jurčeva "Od Željezničke kolonije do Ravnica". Od te je željeznice do današnjih dana ostalo na terenu vrlo malo tragova, zapravo tek metalni mostić preko potoka Štefanovca nedaleko ulice Žuti breg kojim danas prelaze pješaci.


Šetalište uz Bliznec na dijelu kod Maksimirske šume. Snimio: GP


Uz jednu od starijih zgrada Fakultetskog dobra. Snimio: GP


Grafiti na zidu uz potok. Snimio: GP


Vratimo se ponovo potoku koji nakon primanja potoka Štefanovca teče uz terene pod vlasništvom Agronomskog odnosno Šumarskog fakulteta. Fakultet je osnovan kao Gospodarsko-šumarski fakultet 1919. godine, spajanjem Višeg godpodarskog učilišta iz Križevaca sa Šumarskim studijem koji je bio u sklopu Mudroslovnog fakulteta.

1921. je kupljeno pokušalište u Maksimiru (pod tim se podrazumijeva oranica između Svetošimunske ceste i Avenije Gojka Šuška), 1934. je dovršen najstariji paviljon u Maksimiru, 1939. je kupljeno pokušalište u Jazbini (na rubu Dotrščinske šume), 1947. fakultetu je dodijeljeno Fakultetsko dobro na Medvednici, a 1959. fakultet je podijeljen na Poljoprivredni i Šumarski fakultet. Novi paviljoni su dodavani 1975. (V paviljon), 1992. (novi paviljon Šumarskog fakulteta) te 2005. (novi paviljon Agronomskog fakulteta) i 2008. (posljednji paviljon Šumarskog fakulteta). Možda niste znali, ali fakultetu (šumarskom) pripada i rasadnik na uglu Hondlove i Maksimirske ceste, a u sklopu nekadašnjeg posjeda je sa radom oko 1926. započela i meteorološka stanica koja se nalazi istočno od "Kraša". Vrijedi spomenuti i tzv. "Armijski trokut" oko kojeg je posljednjih desetljeća bilo sporova između fakulteta i Zoološkog vrta - tamo se tokom Drugog svjetskog rata nalazila vojarna Pavelićevog P.T.S.-a (Poglavnikov Tjelesno Sdrug), a nakon rata je u njoj bila JNA do 1969. kada su prostori prepušteni na korištenje raznim firmama, a igralište je dano NK Tekstilac.

I, malo-pomalo stigosmo i do kraja šetnje, do Maksimirske ceste i tramvajske stanice Ravnice koja se za nas lokalce uvijek zvala "kod Kraša" po tvornici slastica koja je na tome mjestu podignuta u ranim 70-ima i za dana sa južnim vjetrovima je donosila miris keksa u predjele pored Dotrščinske šume. Za kraj vrijedi spomnenuti da je uređeni dio šetališta uz potok Bliznec (od Maksimirske ceste do Svetošimunske ceste) nekad bio dio markirane planinarske staze koja je vodila od Maksimirske ceste do Hunjke. Danas se prvi dio te staze više ne održava, već ona počinje tek kod ulaza u Dotrščinsku šumu, a od nekadašnjih markacija vidi se tek početna, neposredno iza tramvajske stanice, sa izblijedjelim natpisom "Hunjka".

Toliko o tom središnjem dijelu toka Blizneca, ako vas zanima više detalja o njegovom daljem toku kroz naselje Ravnice predlažem vam da proučite već spomenutu knjigu Antonija Jurčeva gdje ćete naći i priče i puno zanimljivih fotografija ... a o daljnjem toku kroz Peščenicu i prema Kozari boku i dalje moći ćete čitati u nekim mojim budućim tekstovima.

Od srca se zahvaljujem GP-u na priloženim fotkama!



Završetak šetnje, uz prestanak kiše ... Snimio: GP

Oznake: šetnja, Bliznec, Čret, maksimir, Jane's Walk, mapiranje trešnjevke


- 08:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.04.2017., četvrtak

Bogati vikend program: Sigečica i Podsused!

Iako je vani trenutno prava pravcata zimska atmosfera, tek su 3 stupnja i puše jak ledeni vjetar, nadam se da će se vrijeme do vikenda ipak popraviti (meteorolozi kažu da hoće, da će vjetar stati i razvedrit će se!) jer ga planiram provesti na otvorenome i radno, a pozivam i vas da mi se pridružite!

Za početak, sutra (petak, 21.04.2017.) je na programu još jedna šetnja u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", pod naslovom "Sigečica za napredne početnike". Sastanak je u 18h na uglu Ulice grada Vukovara i Olibske, a ovoga vas puta vodim po tom istočnotrnjanskom kvartu koji je okružen sa četiri važne prometnice (Držićeva, Ulica grada Vukovara, Heinzelova, Slavonska avenija), a počeo se razvijati tokom 30-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, ponovo nas čeka otkrivanje manje poznatih kvartovskih zanimljivosti, u pričanju kvartovskih priča pomoći će mi i jedan od stanovnika kvarta, Dinko Skočir, a nadam se da će svratiti i još poneki od stanovnika Sigečice.

Kad smo već kod šetnji, ne zaboravite, vrlo brzo će nam doći i svibanj sa 8 šetnji vezanih uz globalnu inicijativu "Jane's Walk", pogledajte OVDJE program!



Sigečica na planu grada oko 1930.


Sudar starog i novog na današnjoj Sigečici. Snimio: Vanja


Što se pak subote tiče ... možda se sjećate nedavnog posta na kojem sam pisao o zanimljivoj mogućnosti izgradnje biciklističko-pješačke staze kojom bi se obalom Save spojili Podsused i Zaprešić. I, malo-pomalo zavrtio se kotač događanja - u razgovoru sa kolegama iz "Sindikata biciklista" saznao sam da su oni već prije nekoliko godina izradili okvirni idejni projekt te staze i da je u planu sudjelovanje u ovogodišnjoj "Zelenoj čistki" u okviru koje će se čistiti okoliš bivšeg podsusedskog kupališta oko ušća potoka Dolje u Savu nedaleko željezničke stanice Podsused, a tom prilikom će se i promovirati ideja izgradnje te staze (jer, bliže se izbori, sad je vrijeme wink). Akciji će se pridružiti i članovi udruge "Biom" koja se bavi zaštitom prirode i koji će zainteresirane upoznati sa živim svijetom tog staništa uz obalu rijeke, a najavljeno je i sudjelovanje lokalne podsusedske udruge Eko 2000.

Akcija kreće u 09:30, a preostale detalje potražite u pozivu na akciju!

Nadam se da ću se vidjeti sa nekima od vas na šetnji i u akciji čišćenja!



Savska obala kod Podsuseda danas ... Snimio: Vanja


... a ovako bi mogla izgledati sutra (detalj biciklističke staze uz rijeku Muru u Austriji, sjeverno od Graza). Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, podsused, Sigečica, Zelena čistka, sindikat biciklista, bicikl, mapiranje trešnjevke


- 11:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

Današnja šetnja od Podsuseda do Zaprešića - sutra možda i biciklom?



Sava kod ušća Krapine. Snimio: Vanja


Pogled na brijeg iznad Aleje grada Bologne. Snimio: Vanja


Stazica uz rijeku Savu. Snimio: Vanja


Već sam dugo namjeravao pješice proći od Podsuseda do Zaprešića sa ciljem otkrivanja alternativnog smjera jedinom trenutno postojećem, onom po Aleji grada Bologne. Znamo kakva je to cesta - od izlaza iz Podsuseda (ulaza u tunel) pa do ulaza u Zaprešić kod mosta preko rijeke Krapine postoji samo iznimno uski pločnik kojim je u stvarnosti zapravo posve nemoguće prijeći pješice ili biciklom tu dionicu od cca jednog kilometra, pogotovo jer se tom cestom vozi vrlo brzo. No, moja današnja šetnja sa prijateljima je pokazala da ipak postoji vrlo lijep i zanimljiv put kojim bi se uz ne prevelike investicije mogla provesti pješačko-biciklistička staza koja bi izbjegla glavnu prometnicu i interesantnim krajolikom tik uz rijeke Save i Krapinu i jezero Zajarki povezala Podsused (a time i cijeli Zagreb - sjetimo se samo prijedloga za izgradnju biciklističke staze trasom Samoborčeka!) sa Zaprešićem.

Kako je taj put izgledao danas?

Krenuli smo od željezničke stanice Podsused stazom pored nogometnog igrališta i zgrade nekadašnjeg kupališta/gostionice (koja je sad u vrlo lošem stanju, djelomice posve ruševna) gdje započinje neravna makadamska cesta koja na bizaran način, kroz korito potoka, povezuje Samoborsku cestu sa centrom Podsuseda. Po izvoženosti ceste vidljivo je da je ta prečica u vrlo čestoj upotrebi za prometnih špica .. no, ono što je nas puno više zanimalo je kolski put koji se kod korita potoka odvaja od te ceste i vodi istočnom obalom Save. Sada, početkom travnja, dok je vegetacija tek krenula, staza je prohodna bez problema, no vjerujem da je u drugom dijelu godine staza prilično obrasla kupinama, grmljem i koprivama i možda čak posve neprohodna.



Oočetak staze od ž.st. Podsused. Snimio: Vanja


U dijelu bivše zgrade kupališta se još živi ... Snimio: Vanja


... dok je drugi dio posve ruševan. Snimio: Vanja


Makadamska cesta koja započinje iza igrališta. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod kojeg se cesta susreće s potokom ... Snimio: Vanja


Evo i korisnika ... Snimio: Vanja


Kolski put uz obalu Save ... Snimio: Vanja


... ubrzo prelazi u stazu. Snimio: Vanja


... uz povremene poglede na Savu. Snimio: Vanja


Staza cijelim putem vodi uz rijeku, odvojena od nje tek nizom stabala, uz povremene poglede na drugu obalu te na brdo na kojem se nalaze ruševine Susdgrada. Nakon cca 20 minuta hoda staza izlazi na livade pored ušća Krapine u Savu i pretvara se ponovo u kolski put kojim se povremeno služe ribiči. Put vodi uz rijeku Krapinu i prolazi ispod željezničkog i cestovnog mosta nakon kojeg se penje na cestovni most i prelazi Krapinu. Odmah nakon mosta treba skrenuti desno i ponovo proći ispod oba mosta nakon kojeg se nalazi ruševni bunker iz Drugog svjetskog rata. Na tome mjestu treba nastaviti uz nasip koji kreće u smjeru zapada, paralelno sa Savom. Nasip i makadamska cesta pored njega prolaze ispod obilaznice i zatim cesta prelazi nasip i jedan njen odvojak skreće u smjeru željezničke stanice Zaprešić dok ona nastavlja prema jezeru Zajarki koje je nastalo kao šoder-graba, ali se postepeno sve više pretvara u sportsko-rekreacioni centar poput Jaruna. Cestom se uz jezero može nastaviti vožnja prema centru Zaprešića, ali i dalje prema zapadu, usporedno sa rijekom Savom, dok je naša mala grupica šetnju završila na pivcu u lokalu "Zlatno jezero" nakon kojeg smo preko livada došli do nedaleke željezničke stanice i vlakom se vratili u Zagreb.

Kao zaključak: Koliko sam uočio, ne postoji niti najmanja prepreka da se tim putem ne uredi pješačko-biciklistička staza kojom bi se omogućila sigurna i lijepa veza Zaprešića sa Zagrebom!.



Zmijica na koju smo naišli po putu. Snimio: Vanja


Ne baš spektakularno ušče rijeke Krapine u Savu. Snimio: Vanja


Meglenjak sa južne strane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prema mostu preko rijeke Krapine. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zanimljiv pogled na podnožje cestovnog mosta. Snimio: Vanja


Cestovni most odozgo, zajedno sa tipičnom ogradom iz ranih 80-ih i starom pločom s imenom rijeke. Snimio: Vanja


Silueta željezničkog mosta. Snimio: Vanja


Most s druge obale .. Snimio: Vanja


... zajedno sa ruševnim bunkerom. Snimio: Vanja.


Ispod obilaznice ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sjedaća garnitura za slučajne namjernike ... Snimio: Vanja


Meglenjak sa zapada. Snimio: Vanja


Jezero Zajarki. Snimio: Vanja


Opanačke ... wink Snimio: Vanja


Na kraju dana ... Snimio: Vanja


Povratak u Zagreb. Snimio: Vanja

Oznake: sava, podsused, Zaprešić, Zajarki, bicikl, šetnja


- 22:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.01.2017., srijeda

Mapiranje Trešnjevke: Predbožićna šetnja Trnjem



Zajednička fotka šetača kod Miramarskog podvožnjaka. Snimio: Mladen


Evo napokon i izvještaja sa posljednje prošlogodišnje šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojom smo se prošetali sjeveroistočnim Trešnjevačkim susjedstvom odnosno sjevernim dijelom Trnja!

Šetnja je održana u hladnu predbožićnu večer (petak, 23.12.2016.) i grupi od 20 šetača nije bilo lako izdržati neugodno nisku temperaturu tako da su neki odustali i prije službenog kraja, no oni koji su bili prikladno opremljeni prošli su s kraja na kraj sjevernog Trnja posjetivši neke od najzanimljivijih uličica tog dijela grada u kojima još uvijek živi duh predgrađa.

Trešnjevka i Trnje (zajedno sa nešto udaljenijom Peščenicom) dijele mnoga slična povijesna iskustva razvoja predgrađa od druge polovice 19. stoljeća pa nadalje i zanimljivo je detaljnije promotriti sličnosti i razlike njihova razvoja ... niz podataka o povijesnom razvoju pogledajte na slijedećim linkovima, a nakon toga evo i nekih od usporednih zapažanja!

Podrobnije o povijesti Trešnjevke:
- starija povijest
- administrativni razvoj tokom povijesti
- kronološki prolaz kroz trešnjevačku povijest

Podrobnije o povijesti Trnja:
- kronološki prolaz kroz trnjansku povijest

Kvartovske granice: I Trešnjevka i Trnje su zadobili svoje jasne konture dolaskom željeznice 1862. (Zidani Most - Zagreb - Sisak) i dogradnjom ogranka prema Budimpešti 1870. Željeznica i Trešnjevci i Trnju čini sjevernu granicu i onu između njih, a za oba kvarta južna granica je Sava

Veza kvarta prema centru grada: Oba kvarta su od centra odijeljena željezničkom prugom kao "kineskim zidom" u koju su uključeni i kolodvori (Glavni kolodvor na rubu Trnja, Zapadni koloDvor na rubu Trešnjevke) kao još masivnije komunikacijske prepreke. Trnje je prvo dobilo željeznički podvožnjak (1913. Kumičićeva/Miramarska) kao vezu prema gradu, poslije su slijedili pješački nathodnik pa zatim danas postojeći pothodnik, no Trešnjevka je dobila više prijelaza (1929. današnja Adžijina potom i Savska cesta, Tratinska, a slijedili su i drugi uzduž Savske ceste te onaj najsumvremeniji na sjeveru, za Selsku cestu)

Željeznica: Kod oba kvarta željeznica je bila faktor koji je njihov razvoj pogurnuo u smjeru razvoja industrije i obrta te je, usporedo sa time, odgovorna i za naseljavanje doseljenika koji su se doseljavali i nalazili posao u novim industrijskim postrojenjima i tako doprinosili rastu naselja predgrađa. Ali, željeznica je (vidi gore!) isto tako i Trešnjevku i Trnje odijelila od centra grada. Zanimljivo je da i Trešnjevka i Trnje imaju niz zgrada sagrađenih za željezničke radnike - trešnjevačke se nalaze uz Zapadni kolodvor i nešto su starije od trnjanskih, dok su trnjanske mnogobrojnije i veće, a nalaze se uz Trnjansku cestu.

Sava: Trnje ima bliskiji kontakt sa Savom kroz uređeno šetalište po nasipu (1983./1984.), dok Trešnjevka ima "tampon zonu" u obliku sportskog parka na Jarunu (dovršenog za Univerzijadu 1987.)

Autoput: Kroz oba kvarta je u kasnim 40-ima i ranim 50-ima prošao Autoput koji je prerezao lokalne komunikacije i snažno utjecao na život kvartova. (za više detalja vidi OVDJE)

Važne kvartovske komunikacije: Trnje je svoju drugu važnu komunikaciju u smjeru zapad-istok dobilo u ranim 50-ima (današnja Ulica grada Vukovara koja je život započela još u kasnim 30-ima probijanjem tadašnje Varaždinske i Dubrovačke ulice) i ta je ulica postala ogledni primjer suvremenog "bulevara" tog vremena uz niz reprezentativnih javnih i stambenih zgrada, dok je na Trešnjevci donekle sličan, ali puno manje pompozan prometni pravac sagrađen tek u 80-ima, Horvaćanska cesta, koja je mnogo bolje uklopljena u kvartovska naselja (npr zavojita za razliku od posve ravne Ulice grada Vukovara) i prate ju pretežno stambene zgrade. Obje ulice danas nose i tramvajski promet.

Sport: I Trešnjevka i Trnje su kvartovi sa važnim sportskim objektima - nekako u isto vrijeme su na Trešnjevci nastala nogometna igrališta NK Concordie (danas NK Zagreb) i NK Šparte te na Trnju (NK Građanski, uz Plitvičku ulicu, NK Viktorije, uz Miramarsku ulicu i NK Tipografije, na mjestu današnjeg Cvjetnog naselja). U približno istom se razdoblju savsko se kupalište tokom vremena preselilo sa područja Trnja na područje Trešnjevke. Trnje je u prvoj polovici 20. stoljeća imalo i biciklistički stadion te prostor za moto trke uz Miramarsku ulicu. No, tokom vremena je Trnje izgubilo velik dio svojih sportskih objekata (osim današnjeg igrališta NK Trnje kod Bosutske ulice, igrališta nekadašnjeg NK Jedinstvo/Zagrebački plavi u Veslačkoj, igrališta NK Croatia 98 na Savici i objekata veslačkih klubova u Veslačkoj ulici), dok je Trešnjevka dobila niz novih objekata, od sportske dvorane Kutija Šibica, Doma Sportova, dvorane Cibona, objekata na Jarunu i na Savi.

Kvartovski centar, tržnice i trgovine: Trešnjevka za razliku od Trnja ima jasno definiran centar sa jednom od najvećih gradskih tržnica, dok je kod Trnja drugačije, to je kvart bez jasnoga centra, a stara trnjanska tržnica je gotovo izumrla i na životu je tek tržnica Savica (Trešnjevka ima još dvije tržnice uz glavnu, onu na Jarunu i u Prečkom). Kao zanimljivost, Trnje nema niti jedan trgovački centar, čak niti neku veću trgovinu, dok Trešnjevka također ima ispodprosječnu količinu trgovačkih centara.

Industrijsko naslijeđe: Trnjanski gigant "Gredelj" se odselio iz kavrta i pred stečajem je, dok su trešnjevački giganti "Končar" i "Ericsson Nikola Tesla" još uvijek u kvartu i uspješno posluju. S druge strane "olupina" Bubare (otvorena 1892.) na Trešnjevci lokacijom i zanemarenošću podsjeća na mnogo poznatije i veće ostatke zgrade Paromlina (pokrenut 1862.) na Trnju.

Uličice predgrađa: Splet uličica Pila i Njivica na Trnju podsjeća na sličan niz ulica zapadno od Trešnjevačke tržnice, između Dobojske i Sokolgradske ulice.

Poslovni tornjevi: Dok Trnje ima nekoliko reprezentativnih poslovnih zgrada (od zgrade Vjesnika i "Zagrepčanke" pa do Zagreb towera i zgrada u Strojarskoj), Trešnjevka ima Cibonu i Sky Office

Hoteli: Trešnjevka ima hotel Panoramu (sagrađen 1968.), a Trnje ima hotel Internacional (sagrađen također tokom 60-ih).

Tramvaj: Tramvaj je kroz Trešnjevku prošao 1935., a kroz Trnje 1949.

Osnovne škole iz međuratnog perioda: Trešnjevačka Osnovna škola Augusta Šenoe (1931.) ima trnjanski pandan u Osnovnoj školi Tina Ujevića (1935.)

Stambena naselja iz međuratnog perioda: Naselje Prve hrvatske štedionice (1935. pa nadalje) je reprezentativno međuratno naselje Trešnjevke, dok je adut Trnja Cvjetno Naselje (od 1939.). Ipak, Trešnjevka ima i nekoliko starijih naselja socijalnih stanova (Maršićeva ulica, Pongračevo, Naselje Istrana i invalida ...), koja na Trnju gotovo ne postoje (samo Plinarsko naselje)

Mediji u kvartu: Za razliku od Trešnjevke koja je dom samo jednom od vodećih medija, RTL televiziji, Trnje ugošćuje HRT, TV Jabuku, TV AL Jazzeru, Hanza medije (nekad Europapressholding), dok je nekad na Trnju radila i izdavačka kuća Vjesnik zajedno sa Večernjim listom i drugim novinama i revijama (danas se tamo nalazi tek štamparija Tiska).



Okupljanje šetača. Snimio: Mladen


Uvodna riječ. Snimio: Mladen.


A sad evo i priče o samoj šetnji - započeli smo je razgovorom o tome kako je naše mjesto sastanka, Trg Dražena Petrovića, odlično mjesto za uočavanje razvoja grada kroz protekla desetljeća i stoljeća, jer se tokom vremena na tome mjestu promijenilo mnoštvo različitih funkcija - vidi OVDJE više o tome!.

Na sjeveru je na prostoru Tehničkog muzeja nekad bila tramvajska remiza (od 1891. do 1935.), a potom dio Zagrebačkog zbora (od 1937.) da bi tek nakon Drugog svjetskog rata (1948., za potrebe Zagrebačkog zbora) ) bila izgrađena sadašnja zgrada u koju se 1959. uselio muzej koji je osnovan još 1954. na inicijativu prof.dr.sc. Bože Težaka.

Istočno se na mjestu SC-a nekad nalazila parna pilana Vjekoslava Heinzela (1877.-1910.) , potom tvornica namještaja Bothe & Ehrmann (1910.-1935.), zatim Zagrebački zbor (1937.-1957.), da bi se tu na kraju otvorio 1959. Studentski centar. Južno, na mjestu današnje dvorane Cibona i njene okolice, bila je od 1898. Tvornica kartonaže Schmidt i Hudetz, potom od 1928. Tvornica dvopeka i keksa Bizjak i drug, zatim tvornica dječje obuće Zagreb i pored nje rukometno igralište RK Borac da bi na kraju bila sagrađena sportska dvorana i dva poslovna kompleksa, Cibona i Hoto toranj.

Nakon tih povijesnih "štikleca" smo krenuli uz Savsku cestu do Koturaške koja je svoje ime dobila po biciklistima, "koturašima" kako su se nekad zvali. Koturaška cesta je pandan Magazinskoj cesti sa Trešnjevke, obje su nastale uz prugu kao veza prema sagrađenim skladištima i tvornicama koje su nicale uz željeznicu. Na samome uglu Savske i Koturaške se nekad odvajala Cvjetna cesta, jedna od tadašnjih glavnih trnjanskih prometnica u smjeru sjever-jug. Dobila je ime po Gradskoj vrtljariji koja se nalazila uz nju na mjestu današnje zgrade MUP-a koja je sagrađena godine 1939. kao prostor za Obrtnu školu (projekt poznatog arhitekta Ivana Zemljaka), a sa druge strane, prema Bednjanskoj, je nekad bio Gradski majur na kojem su se uzgajale domaće životinje za prehranu u gradskim ustanovama (bolnice, škole itd).
Sada se na tome uglu nalazi Osnovna škola Tina Ujevića sagrađena 1935. godine, projektirao ju je arhitekt Ivan Zemljak.

Nakon toga smo neposredno nakon škole ušli u zanimljivo dvorište sa nizom niskih kuća koje su možda baš služile radnicima vrtlarije (osnovana 1893., poslije mijenjala ime u Nasadi, Flora, da bi 1977. napokon dobila ime Zrinjevac, sok se uprava preselila u Remetinec još krajem 50-ih godina). Pored tog dvorišta se nalaze zgrade nekadašnje Tvornice baterija Croatia, a nakon nje i poslovna zgrada nekadašnjeg Europapress holdinga koji se sad zove Hanza Media (nekadašnji natpis EPH je uklonjen gotovo bez traga)

Nakon te zgrade smo skrenuli u Koransku ulicu, a potom u Radonjsku, slijepu ulicu na čijem kraju se nalazi nekoliko malih starih kućica koje se nisu gotovo ništa promijenile od međuratnog razdoblja. Neke od njih su napuštene no u nekima se još živi ...



Pred osnovnom školom Tina Ujevića. Snimio: Mladen.


U dvorištu iza osnovne škole. Snimio: Mladen.


Stara metalna vrata iza kojih se krije neizgrađena parcela ... Snimio: Mladen.


Pumpa za vodu u Radonjskoj ulici - natpis na pumpi poručuje da se ostavi voda teči jer je treba jedan od stanara. Snimio: Mladen


Tabla iz nekih prijašnjih vremena ... Snimio: Mladen.


Kućica u Radonjskoj ulici. Snimio: Mladen.


Još jedan prizor iz Radonjske ulice. Snimio: Mladen.


Krenuli smo dalje prema Kupskoj ulici, iza nove zgrade HEP-a čija je izgradnja prije nekoliko godina prouzročila urušavanje ulice. No, osim tog neslavnog događaja ta ulica krije i zgrade u kojima je svoj rad započela XV gimnazija poznatija kao MIOC (hvala Vesni na podsjećanju!)
(škola je osnovana 1964., a preselila se na današnju lokaciju na Jordanovcu 1975.)

U susjednoj Galovačkoj ulici smo pronašli još jednog "Željeznog Franceka" (pumpu za vodu) koja radi, a PimpMyPump ekipa ga je ukrasila ilustracijom sa albuma Haustora. Ispred FER-a nas je čekala ekipa TV Jabuke, nakratko smo se uživo javili u njihov program ... no, hladnoća nam je ohladila noge i prste (a pogotovo voditeljici u tankome baloneru wink) pa smo požurili Bednjanskom ulicom uz stara skladišta prema pauzi za grijanje. Pogledali smo zanimljivu ogradu kod Miramarskog podvožnjaka (sa motivom leptira!), prošli kroz divlje parkiralište na mjestu bivše tvornice vaga, a bacili smo i pogled na street art instalaciju autora Lonca, Srce, (He)Art

Prošli smo iznad pothodnika i zatim napokon otišli na grijanje, u kafić Cug, opremljenim drvenim klupama poput nekadašnjih zagorskih vlakova. To je pravi lokalni birc sa šarolikom klijentelom kojeg se isplati posjetiti i zbog interijera i zbog atmosfere.



Kupska ulica. Snimio: Mladen


Pauza, iza nas zgrade nekadašnjeg MIOC-a. Snimio: Mladen.


Djelo kolektiva "PimpMyPump" uz jednog od još živućih "Franceka" u Galovačkoj ulici. Snimio: Mladen.


Iz drugog kuta. Snimio: Mladen.


Priprema za javljanje uživo na TV Jabuku ispred FER-a. Snimio: Mladen.


Još jedan Francek ... na žalost, neradeći ... Snimio: Mladen.


Pogled na zgradu FER-a uz parking na dijelu bivšeg zemljišta "Geofizike". Snimio: Mladen.


Prolazeći iznad Miramarske ... Snimio: Mladen.


Uranjamo u zonu sumraka .. wink na kraju Koturaške se nalazi veliko divlje parkiralište. Snimio: Mladen.


Heart ... Autor: Lonac, snimio: Mladen.


Pogled odozgo na stajalište ZET-ovih autobusa kod Pothodnika. Snimio: Mladen.


Pogled na interijer "Cuga". Snimio: Mladen.


Šetači se pomalo odleđuju ... wink Snimio: Mladen.


Nakon temeljitog zagrijavanja u toplom lokalu uz čaj i kuhano vino šetnju smo nastavili Trnjanskom cestom, između željezničarskih zgrada. Ulicu grada Vukovara smo prešli kod Kruga, a zatim smo opet zaronili u svijet malih kućica u uskoj Šumetličkoj ulici koja nas je pored Đačkog doma dovela u blizinu stare Trnjanske tržnice koja se posljednjih godina gotovo ugasila.

Hladnoća nas je tjerala da se brzo gibamo, nastavili smo uz crkvu Krista kralja (za koju je nacrt napravio Ivan Meštrović, župa je onsovana 1938.), nogometno igralište NK Trnje (klub je 2014. slavio 90 godina!) i vodocrpilište Kruge ...

Krivajska nas je ulica potom ponovo dovela do ulice Kruge nakon koje smo se još jednom našli u labirintu uskih ulica i kućica, između mnogobrojnih Pila i Njivica ... šetnju smo završili već promrzli kod raskršća Ulice grada Vukovara i Držićeve zaželjevši si sve najbolje za blagdane i uz veselje što će slijedeće šetnje biti u toplije doba godine!



Najuporniji šetači uz ogradu igrališta NK Trnje. Snimio: Vanja


U labirintu Pila i Njivica ... Snimio: Vanja


Za kraj se zahvaljujem Mladenu na fotkama, a vama kao "poklončić" dodajem link na monografiju Trnja izdanu 1981. godine!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, trnje, cug, Koturaška ulica, tržnica, pile, Njivice, pothodnik


- 21:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.12.2016., nedjelja

Mapiranje Trešnjevke: Najava predbožićne šetnje Trnjem!

"Kako sad Trnjem", pitat ćete vi, "ta zar ovo nije Mapiranje Trešnjevke, a ne Mapiranje Trnja?" wink

Ako se sjećate prijašnjih ovojesenskih postova na temu šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke", ove jeseni se šećemo trešnjevačkim susjedstvom. Tokom prijašnje tri šetnje ove jeseni posjetili smo Novi Zagreb (jugoistok), Savsku Opatovinu (jugozapad) te Kustošiju i Oranice (sjeverozapad), a sada je na red došao posljednji neposjećeni kut, sjeveroistočni, i uz njega vezani kvart, Trnje.
(da, pod taj kut bi se mogao podvesti i centar grada, no ostajem dosljedan tome da se šećemo manje poznatim kvartovima - stoga idemo u Trnje! wink)

Trešnjevka, Trnje i još istočnija Peščenica čine gradski "vijenac" nekadašnjih zaselaka koja su s dolaskom industrijalizacije tokom kraja 19. i početkom 20. stoljeća postala područja širenja novosagrađenih tvorničkih pogona, ali i kućica radnika koji su pristigli u grad iz raznih krajeva zemlje. U drugoj polovici 20. stoljeća ti su kvartovi malo-pomalo inkorporirani u grad, no u njima je sve do danas ostalo još mnogo naznaka nekadašnjeg života predgrađa pa čak i sela. Kao i kroz Trešnjevku, kroz Trnje prolaze dva veliak magistralna prometna pravca - jedan od njih je "Autoput" koji traverzira oba kvarta (pa i treći, Peščenicu), dok se druga transverzala Trešnjevke i Trnja jako razlikuju. Na Trešnjevci je to Horvaćanska cesta koja svojim ne odviše pretencioznim tokom vijuga kroz nova pretežno stambena naselja bez mnogo istaknutih objekata (jedina iznimka bi bili neboderi u Ulici braće Domany), dok je to na Trnju Ulica grada Vukovara koja se pravilno do bila bez milosti probija s kraja na kraj kvarta i sa sobom donosi mnoštvo reprezentativnih građevina. Nemojmo zaboraviti da je Ulica grada Vukovara nastala tokom 50-ih i 60-ih godina kada je ona bila simbol novog vremena i nove vlasti ... dok je Horvaćanska cesta pravi produkt kasnijeg i puno manje pretencioznog vremena, 80-tih godina. Nemojmo zaboraviti ni jug oba kvarta i kontakt sa Savom - Trešnjevka meko dodiruje Savu preko zelenog područja oko Jarunskog jezera, dok se Trnje direktno "sudara" sa Savom ... točnije, savskim nasipom, koji iscrtava jasnu južnu granicu kvarta.

Uglavnom, posljednja ovogodišnja šetnja kreće u petak, 23.12.2016. u 18h na Trgu Dražena Petrovića ("Cibona"), ispod sataCibona"), ispod sata, i tokom šetnje ćemo uroniti u Trnje i to prvenstveno one njegove dijelove koji još uvijek nose pečat i atmosferu predgrađa (dakle,klonit ćemo se Ulice grada Vukovara wink) - dođite da se prošećemo zajedno! wink

A do tada se zabavite listanjem nekih od značajnijih godina iz prošlosti Trnja koje sam izvukao uz monografije "Zagrebačko Trnje" (puni naslov: "Zagrebačka opčina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji") izdanoj 1981. godine od Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu.
(slobodno usporedite ovu kronologiju sa onom trešnjevačkom! wink)



Trnje 18887. godine.


Trnje 1898. godine


Trnje 1929. godine


1801. Trnje ima 112 stanovnika u 8 kuća (gotovo 15 po kući!) - Trnje čini grupa kuća oko današnjih ulica Prudi, Školska cesta i Kruge
(na adresi Kruge 73, južno od Slavonske avenije, bio je nekad majur obitelji Kulmer)

oko 1850. Petrinjska cesta je veza grada sa Trnjem, Doljanska cesta veže Kruge sa Petrinjskom cestom koja ide dalje do splavi
Na jug ide i Barutanski put, kasnije preimenovan u Cvjetnu cestu

1831.-1852. Radionica vojničkih kapa (nekad Petrinjska 58, poslije Koturaška 1, kasnije uklopljeno u Paromlin)
1862. Dolazi željeznica, linija Zidani Most-Zagreb-Sisak, Glavni kolodvor i željeznica prema istoku još ne postoji, ali rade se planovi
1862. Izgradnja Paromlina
1865. Otvara se Huttererovo kupalište na Savici
1870. Gradi se pruga za Budimpeštu
1877. Sagrađena ženska kaznionica na Savskoj (na teritoriju Trešnjevke, ali uz samu granicu sa Trnjem)
1890. Izgrađen spoj kolodvora na željeznicu prema jugu (uz Koturašku cestu)
1889. Hutererovo kupalište preseljeno do Savskog mosta (veza na tramvaj)
1889. Nova regulatorna osnova, na Trnju ispod kolodvora planirana riječna luka
1892. Gradi se Glavni kolodvor
1893. Grade se željezničke radionice (kasnije pogoni tvrtke "Gredelj")
1894. Regulacija potoka Medveščaka
1895. Sagrađena tvornica papira u Radničkoj
1899. Gradu priključen i Žitnjak
1899. Sagrađena prva osnovna škola na Trnju, u Trnjanskoj ulici, kod Školske
1900. Počelo imenovanje ulica na Trnju
1905. Tvornica tekstila na Zavrtnici
1910. Preseljena Gradska plinara iz Gundulićeve u Radničku cestu
1911. Sagrađeni dodatni kolosijeci uz Baroševu (danas Branimirovu)
1913. Sagrađen podvožnjak kod Kumičićeve, jedina veza ispod pruge prema centru
1913. Otvorena tvornica Katran na Trnju
1918. Na Trnju su i dalje savski rukavci, sve ceste i dalje vode u smjeru sjever-jug, a poprečno su samo kolski putevi
- nastavak Preradovićeve ulice je Krajčina ulica
- Gajeva prelazi u Paromlinsku pa "međucestu"
- Petrinjska u Trnjansku
- Kruge, moguć spoj prema Klaoničkoj (danas kod Držićeve)
1918.-1924. Tvornica konzervi Hortus, poslije uključena u Paromlin
1920. Otvorena tvornica laka Moster, kasnije Chromos, Radnička cesta
1930. Skladište tvornice šmirgla i ljepila u Koturaškoj 46
1922. Nogometno igralište Građanski uz Cvjetnu cestu te Viktorija (uz Miramarsku/Zelinsku), zimi klizalište
1925. Tvornica turpija Faber u Miramarskoj
1925. Prvi asfalt na Trnju - podvožnjak Miramarske
1928. Tvornica baterija Croatia osnovana 1920. seli se na Koturašku
1928. Prošao tramvaj Branimirovom - veza sa gradom istočnog Trnja
1928. Zabrana divlje gradnje na Trnju
1928.-1933. Uređen odvodni kanal do Savske ceste
1925.-1929. Podignut nasip ozmeđu Savskog mosta i Trnjanske ceste
1930. Uređen trg kralja Zvonimira
1930.-1934. Uređenje Varaždinske i Dubrovačke - postavljene osnove za sadašnju Ulicu grada Vukovara
oko 1930. Rajoni:
XV Zavrtnica
XVI Sigečica
XVII trnje
XVIII Vrbik
1931. Sagrađena Klaonica u Heinzelovoj
1935. Prigradski prsten se dalje razvija: Trešnjevka, Trnje, Peščenica
1935. Sagrađena osnovna škola u Koturaškoj, projekt Ivana Zemljaka
1937. Sagrađena obrtna škola Ivana Zemljaka, danas prostor MUP-a u Ulici grada Vukovara
1935 i nadalje: Podignut savski nasip od Trnjanske ceste pa do Folnegovićeva naselja
1939. Transportiran Crveni most na lokaciju današnjeg Mosta mladosti
1939. Uređenje Cvjetnog naselja
1979. Srušen pješački nadvožnjak kod Glavnog kolodvora

Za kraj: za one koje zanimaju priče o odrastanju na Trnju 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća nek pročita knjigu Dragutina Grgeca "Zanzibar u Zagrebu" koja lijepo i osjećajno opisuje život tog doba na Trnju!

Oznake: mapiranje trešnjevke, trnje, šetnja


- 15:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.11.2016., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Prošetali smo se sjeverozapadnim trešnjevačkim susjedstvom (Kustošija, Oranice, Malešnica, Špansko)

U petak, 11.11.2016., još jednom smo se prošetali u okviru ovogodišnjeg niza šetnji trešnjevačkim susjedstvom. Polazna točka nam je bio sjeverozapadni kut Trešnjevke, ugao Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, trasa šetnje nas je povela u smjeru zapada uzduž željezničke pruge, a potom smo se u luku uz potok Vrapčak prošetali nazad do trešnjevačkih granica, do ugla Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste. Vrijeme nas, na žalost, nije poslužilo - tokom cijele šetnje je padala kiša i uz hladno vrijeme i povremeni vjetar uvjeti za hodanje baš nisu bili ugodni ... no, pristiglo je ipak čak devetoro šetača od kojih je većina bila dobro opremljena za takve vremenske uvjete tako da smo prošli čitavom predviđenom trasom šetnje uz vrlo dobrodošlu pauzu u toplini usputnog kafića u kojem smo se ugrijali i popili zagrijavajuće napitke. wink

Tokom ove šetnje smo manje govorili o prošlosti, a više o sadašnjem stanju i mogućnostima koje budućnost nosi kvartovima koje smo posjetili. Ipak, za bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti treba znati nešto i o prošlosti tako da ću ovdje dati neke od osnovnih podataka o kvartovima koji se nalaze sa te strane Trešnjevke.

Prije svega treba spomenuti da je ova šetnja zapravo prirodni nastavak šetnje koju smo održali u proljeće 2016. pod nazivom "Tvornice Trešnjevke - Kolijevkom Trešnjevačke industrije" kada smo se prošetali od Zapadnog kolodvora sve do polazne točke ove šetnje. Sve što je tada rečeno o razvoju industrije uz željeznicu (što je i bio poticaj za razvoj Trešnjevke) vrijedi i za te zapadne krajeve, od Kustošije nadalje. Ali, na tom je području bilo stanovništva i prije nego što je započela "kolonizacija" Trešnjevke - naselja su se većinom poredala uzduž puta kojim se putovalo iz smjera zapada prema Gradecu, a koji je slijedio brežuljke koji su pružali sigurnost pred poplavama. Od istoka prema zapadu su tu bila naselja Kustošija, Gornje Vrabče (koje je bilo i sjedište općine kojoj su pripadali današnji trešnjevački kvartovi Jarun, Ljubljanica, Rudeš, Voltino i Prečko), Stenjevec i Podsused. Evo kratkih podataka o njima - kako su nekad glavne ustanove naselja bile crkva i škola, tako sam se zadržao na podacima vezanima uz njih!



Trasa šetnje.


Topografska karta iz 1914. godine.


Topografska karta iz 1932. godine.


Plan općine Kustošija iz 1944. godine.


Kustošija:
- osnovna škola osnovana je 1904. godine
- crkva sv. Nikole Tavelića otvorena je 14.11.1943. kada je on bio tek blaženik i za otvaranje crkve potrebno je bilo dobaviti suglasnost Vatikana. Ona je i dobivena tako da je to prva crkva posvećena njemu u cijelome svijetu. Zanimljivost je priča koja kazuje da je idejni nacrt za crkvu dao književnik Miroslav Krleža.
- industriju Kustošije je predstavljala ciglana (nekad u vlasništvu obitelji Müller), zatim Vojna pekara (danas objekat MUP-a u Ilici) te sa južne strane pruge, u Donjoj Kustošiji, tvornica olovaka TOZ, osnovana 1957., koja je ove godine otišla u stečaj. Treba spomenuti da se uz Zagrebačku cestu na kustošijanskoj strani nekad nalazio i vojni otpad zatvoren u 80-im godinama prošloga stoljeća (u studentsko doba sam još navraćao tamo po rabljene vojne čuturice!)
- od kulturnih institucija Kustošija je imala i svoje kino na početku Vatrogasne ulice koje je na repertoaru obično imala akcijske, kung fu i erotske filmove. Zgrada kina je srušena prije desetak godina.
- Kustošija je svojedobno imala i svoju općinu - 1937. se odcijepila od općine Gornje Vrabče i obuhvaćala je Gornju Kustošiju, zatim predjele od potoka Črnomerca pa do Vrapčaka na jugu (današnje Voltino koje se tad nazivalo Donja Kustošija, zatim Ljubljanicu, Rudeš i Staglišće sve do potoka Vrapčaka) te na zapad do današnje Granične ulice (otud i ime!) i južnije do Zagrebačke ceste. Općina je rasformirana završetkom Drugog svjetskog rata, a njeni sjeverni dijelovi su kasnije (od 1953.) pripojeni općini Črnomerec.
- vrijedi spomenuti ideje za revitalizaciju park šume Grmoščica izložene u OVOM članku sa idejom uređenja šetnice od okretišta Črnomerec preko mosta preko Kustošijanske ceste koji je služio za prijevoz gline za ciglanu pa do Grmoščice otkud bi se moglo pješačkim nathodnikom (izgrađenim 1971.) prijeći željeznička pruga i zatim se spojiti na trasu Samoborčeka po kojoj bi, u skladu sa planovima iznesenim i u sklopu akcije "Zagreb za mene", trebala biti uređena pješačko-biciklističko-rekreativna staza sa pratećim sadržajima. Staza bi trebala biti magistralna biciklistička prometnica koja bi vezala sva zagrebačka zapadna predgrađa, Zaprešić i Samobor sa centrom grada.


Vrapče:
- područje Vrapča poklonjeno je darovnicom hrvatskog kralja 1217. godine, godinu izgradnje crkve nisam uspio naći
- osnovna škola je otvorena točno na dan šetnje, 11.11.1863., u Gornjem Vrapču, dok je ona u Donjem Vrapču, pored Ilice, Osnovna škola Janka Draškovića, otvorena 1934. Škola je nekad bila domicilna za djecu iz Španskog, kao što je nekad i škola u Španskom (nakon osamostaljenja OŠ Špansko) bila domicilna za djecu iz Prečkog.
- u Vrapču nije bilo puno industrije, tek TOZ koji se nalazio na granici sa Kustošijom te TEP u Oranicama. Danas se južno od željezničke pruge nalazi kontejnerski terminal HŽ-a (koji izaziva sporove susjedstva radi buke, mogućeg zagađenja i čestog zatvaranja rampi na Sokolskoj cesti), a pored njega su prostori MUP-a i ljevaonica umjetnina Ujević.
- 1878. je otvorena Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 1923. i odjel u Jankomiru koji je danas samostalna psihijatrijska bolnica Sveti Ivan.
- na području Donjeg Vrapča (istočno od potoka Vrapčaka) se nalazi i poznato groblje na kojem su se uz umrle bolesnike psihijatrijske bolnice pokapalo i lokalno stanovništvo, Posljednji ukopi su održani tokom 70-ih godina, nakon toga je groblje bilo napušteno i zapušteno da bi ga posljednjih godina uredio "Zrinjevac".


Stenjevec:
- na tom području pronađeni su nalazi iz rimskog i staroslavenskog doba
- crkva Blažene djevice Marije je sagrađena 1344. godine, uz nju se nalazi i Starokrščanska crkva Svetog Antona (nije mi poznata godina njene gradnje, nešto detalja možete naći OVDJE), a nešto dalje je i malo groblje
- škola je otvorena 1860., do 1888. u nju su išla i djeca iz Podsuseda, a do gradnje škole u Bizeku 1933. i tamošnja djeca. Škola se na sadašnjoj lokaciji u Bolničkoj ulici nalazi od 1960. (vidi OVDJE tekst o povijesti škole)
- na području Stenjevca je nekad bila tvornica Ris (čamci, kondomi, gumena roba), dok je južno od njega, na području Jankomira, nova industrijska zona koja je otvorena u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća


Podsused:
- kapelica Sv. Martina datira iz 13. stoljeća, salezijanska crkva Don Bosca je otvorena 1939.
- tvrđava Susedgrad također se spominje od 13-14. stoljeća
- osnovna škola je otvorena 1988.
- najstariji industrijski objekat Podsuseda je cementara otvorena 1906., a zatvorena oko 1980.
- Podsused je bio poznato izletište sa mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi, posjetioci su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.)


Šetnja nas je vodila trasom Samoborčeka u nastavku Ulice kralja Tomislava, na početku smo pogledali neobično dvorište na sjevernoj strani uz nove zgrade sa dobro održavanom ogradom iz starih štanci, a nakon njega smo prošli uz igralište NK Kustošija koje je još donedavno imalo retro natpis Rukometnog kluba Kustošija uklonjen prošle godine. Na prijelazu preko potoka Kustošaka (uz koji je moguća vrlo lijepa šetnja sve do Jaruna, a potencijalno i moguća izgradnja biciklističke staze!) pogledali smo godinu gradnje mosta na kojem se nalazi kućica čuvara pruge (izgrađen 1936.) i zatim se nastavili šetati uz zid na kojem se nalazi izložba street art uradaka (između ostaloga i jedan posvećen štrumfovima te Arf Cozir) nakon kojeg se nalazi najvjerojatnije najstarije zagrebačko igralište odbojke na pijesku napravljeno ranih 90-ih .. na žalost, sada je u vrlo lošem stanju.

Prošetali smo se dalje uz željezničku prugu i duge redove drva za ogrjev i nekoliko malih vrtova ograđenih ogradama od željezničkih pragova da bi naposlijetku došli do obiteljske kuće koja je sagrađena točno uz same kolosijeke (nedavno je i proširena!). Stazica kroz grmlje nas je dovela do pješačkog nathodnika na koji smo se popeli i kroz kišnu zavjesu pogledali Ilicu i okolne ulice.

Tamo smo već bili zreli za sušenje i topli čaj (poneko i za rakijicu wink) pa smo sjeli u lokalni kafić gdje smo ostali dobrih sat vremena.

Nastavak šetnje nas je vodio Graničnom ulicom iz koje smo uskim prolazom skrenuli prema Dravogradskom putu, spomenuli smo sada nedostupan bazen u krugu zatvorene tvornice TOZ (u mraku je posve nevidljiv sa vanjske strane ograde), i nastavili Mestinjskim putem do ljevaonice umjetnina Ujević. Prečicom kroz grmlje i pored košnica izašli smo na Oranički odvojak I koji je zbog kiše bio pun vode i jedva prohodan. Vratili smo se do staroga groblja i preko njega smo došli do potoka Vrapčaka gdje smo se podijelili u dva dijela. Oni sa stanom na sjeveru i zapadu su krenuli kućama prema Ilici, dok je ostatak grupe sa ciljem na jugu grada krenuo pješačkom stazom niz potok do POS-ova naselja (sagrađenog na mjestu bivše kasarne Prečko) kroz koje smo stigli do završne točke, Zagrebačke ceste uz bivši Mercator centar (danas Konzum).

A evo i nekoliko fotografija sa šetnje - zahvaljujem GP-u na ustupanju fotki snimljenih u teškim uvjetima kiše i vjetra!



Uz pružni kamen na trasi Samoborčeka pored igrališta NK Kustošija. Snimio: GP.


Na pješačkom nathodniku kod bivše tvornice TOZ. Snimio: Vanja


U kafiću, uz kopije starih karata. Snimio: GP


U ulici Oranički odvojak I, pored ogromne lokve vode. Snimio: GP


Na mostu preko Vrapčaka. Snimio: GP



Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, TOZ, Vrapčak, kustošak, Grmoščica


- 14:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.11.2016., subota

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja jugozapadnim susjedstvom - Savska Opatovina



Šetači na poljima oko Savske Opatovine. Snimila: Anica Mazura.


Evo i kratke priče sa još jedne šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke", a ovoga smo se puta prošetali jugozapadnim susjedstvom Trešnjevke, točnije područjem Savske Opatovine. (malo više o povijesti tog područja pogledajte na ovome postu )

Šetnja je krenula u kasno popodne lijepog jesenskog dana, u petak, 14.10.2016., u 17:30 na okretištu tramvaja u Prečkom sakupilo nas se 27 i nakon kratkog uvoda uz tradicionalno pregledavanje starih karata wink krenuli smo u polje. Stazicom kroz visoku travu stigli smo na poljski put koji vodi uz gradski zajednički vrt Savska Opatovina, a taj je poljski put značajan po tome što je on zapravo granica između gradskih četvrti Trešnjevka Jug i Stenjevec. Tim smo se "graničnim područjem" prošetali prema jugu uočavajući mnoge napuštene parcele koje su nekad bile polja, a jedna od ograđenih (sada posve zarasla u korov) je u vlasništvu obitelji "bugara" koja još uvijek stanuje u Paljetkovoj ulici, no zbog starosti ju više ne obrađuju. Usput smo primjetili i valovitost tla koje svoje postojanje duguje riječnim rukavcima. Nakon izgradnje nasipa rukavci su izgubili vezu sa maticom rijeke (vjerojatno ih je inače Sava plavila za vrijeme visokih vodostaja i davala im vodu) pa su se isušili.

Slijedeći kolski put stigli smo do početka šume, no tada smo skrenuli u naselje Savsku Odatovinu te prošli njegovim južnim dijelom sve do "centra", malog proširenja sa raspelom i dvije klupice. Usputno smo uočili kako u gotovo svakom dvorištu žive psi čuvari, vidjeli smo i neke zanimljive primjere nekadašnje seoske arhitekture, ali i jednu (i zasad jedinu) stambenu zgradu u naselju sa 12 stanova.



Poetski pogled na okretište Prečko. Snimio: Branko Margetić.


Prvi šetači su već stigli ... Snimila: Anica Mazura.


Pod satom. Snimio: Branko Margetić.


Počinje priča ... iz jednog kuta. Snimila: Anica Mazura


.. i iz drugog kuta. Snimila: Anica Mazura.


Povijesni pregled s pogledom na kopiju stare topografske karte. Snimila: Anica Mazura.


Zainteresirani pogledi na stare karte ... Snimila: Anica Mazura.


"Jesam li dobro ispala?" wink Snimila: Anica Mazura.


Krenimo u polje! Snimila: Anica Mazura


Kroz korov do ramena na prvim metrima šetnje ... Snimio: Branko Margetić.


Uz društveni gradski vrt "Savska Opatovina". Snimila: Anica Mazura.


Cvjetovi čičoke ... Snimio: Branko Margetić.


Ovako je izgledao "foto-desant" na te cvjetove wink Snimila: Anica Mazura.


Razgovarajući o nekadašnjim "bugarskim vrtovima" u Prečkom i okolici. Snimila: Anica Mazura.


Pogled s polja prema obroncima Medvednice - začudo, nigdje ni traga gradu! wink Snimila: Anica Mazura


Uz vrtove u nekadašnjim rukavcima oko Savske Opatovine. Snimio: Neven Iveta.


Tipični pejzaž u tom kraju - dodir šume i polja. Snimio: Neven Iveta.


Ulazimo u naselje, oko nas je špalir plastenika - područje uz Savsku Opatovinu je uz Žitnjak jedno od "najvrtlarskijih" gradskih područja. Snimila: Anica Mazura


Na glavnoj (i jedinoj) ulici naselja. Snimila: Anica Mazura


Centar Savske Opatovine - raspelo s dvije klupe. Snimio: Neven Iveta.


Napuštamo naselje i makadamskom cestom ulazimo u šumu. Snimio: Neven Iveta.


Od centra naselja skrenuli smo makadamskom cestom u šumu. Cesta vodi do savskog nasipa i dalje do Paintball igrališta gdje i završava. No, mi smo ju slijedili samo do jednog od odvojaka koji nas je doveo na zanimljivu livadu sa grmljem okruženu šumom topola, bagrema i gloga. Na toj nas je livadi dočekao i sumrak, a mi smo pokušali zamisliti kako bi bilo lijepo na njoj slušati večernji pjev ptica ... na žalost, buka sa obilaznice je bila jača od zvukovova prirode.
(kao dodatnu zanimljivost uočili smo kanale koji su iskopani na počecima većine odvojaka ceste - s jedne strane oni onemogućuju vozilima odlaganje smeća u šumarcima, a isto tako su odsjekli puteve prema "fukodromima" koji su, sudeći po ostacima kondoma i maramica, vjerojatno dobro posjećeni - vidi tekst Saše Šimprage o seksu u javnom prostoru grada!)



Glavno odlagalište otpada u tom dijelu šume ... Snimila: Anica Mazura.


Na livadi uz pjev ptica i buku prometa u sumrak. Snimio: Neven Iveta.


Kroz šumu prema poljima ... Snimio: Neven Iveta.


Od livade smo se vratili dio puta nazad po cesti do odvojka kod najveće gomile smeća u šumi. Tim smo "smetlarskim" odvojkom nakon desetak minuta hoda dospjeli do ruba šume i linije na kojoj počinju polja. Tamo smo već bili ogrnuti mrakom, no uz svjetlo punog mjeseca i baterijske lampe nije bilo problema oko šetnje po širokom poljskom putu. Zaokružili smo oko ograđenog prostora vodocrpilišta Stara Loza i potom uskom asfaltiranom cestom koja je od Ljubljanske avenije zagrađena vratima došli do glavne ceste gdje nas je nakon kakvog takvog mira polja okružila buka glavne prometnice.

No, pronašli smo ipak i jedan zanimljivi odvojak koji nas je ponovo preko polja, uz poglede na trgovački centar City Center One West, doveo na kraju ponovo u Savsku Oaptovinu kod praonice auta. Još nas je svega desetak minuta hoda dijelilo od tramvajskog okretišta gdje smo i završili službeni dio šetnje ... a neslužbeni se nastavio u nedalekom kafiću Trgovačkog centra Prečko. wink



Na šumskome putu .. ali, nismo sreli ni fazana, a kamoli lisicu ... očito smo bili prebučni. Snimila: Anica Mazura


Pauza uz ćokoladne napolitanke na mračnom raskršću puteva. Snimila: Anica Mazura.


Kod ulaza u vodocrpilište ... Snimila: Anica Mazura.


... što dokazuje i ova ploča. Snimila: Anica Mazura.


Grupna mračna fotka ispred ulaza u vodocrpilište. Snimio: Neven Iveta.


Iza vrata kod kojih počinje odvojak prema vodocrpilištu Stara Loza. Snimila: Anica Mazura.


Pred vratima civilizacije - uz reklamu za CC1 West iza nas. Snimila: Anica Mazura.


Povratak u civilizaciju i na ulična svjetla - ispadamo hrpimice (na iznenađenje ostalih prolaznika) s polja na okretište. Snimila: Anica Mazura


Pozdrav pred završetak šetnje i rastanak. Snimila. Anica Mazura


Druženje u kafiću nakon završetka šetnje. Snimila: Anica Mazura


Na kraju, evo i filmskog sažetka šetnje kojeg je snimio i montirao GP!


Dakle, to je bila priča o prethodnoj šetnji, a već slijedećeg petka, 11.11.2016. nam dolazi slijedeća, sjeverozapadnim susjedstvom Trešnjevke. Krećemo sa raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (južna strana podvožnjaka prema Ulici baruna Filipovića kod Plive) u 18h, a družit ćemo se, između ostaloga, sa dvije željezničke pruge, dva potoka i puno mirnih ulica i stazica u tom dijelu grada - dođite!

Na kraju, velika zahvala fotografima: Anici Mazuri, Branku Margetiću, Nevenu Iveti i GP-u, na ustupanju fotki sa šetnje!

Oznake: šetnja, Mapiranje Trešnjevke Savska Opatovina, polje, vrt


- 20:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.10.2016., srijeda

U petak se šećemo Savskom Opatovinom!

Ovog je petka (14.10.2016., sastanak u 17:30 kod otpremnikove kućice na okretištu tramvaja Prečko) na programu još jedna šetnja vezana uz projekt "Mapiranje Trešnjevke", iz ovojesenskog ciklusa "Posjetimo trešnjevačko susjedstvo", kojom ću sve zainteresirane povesti područjem jugozapadno od Trešnjevačkih zapadnih granica.

Najzapadniji trešnjevački kvart Prečko je administrativno pripojen Trešnjevci 1974. godine kod reforme lokalne samouprave i granica Trešnjevke na tome području prolazi sredinom polja između ulice Svilkovići i Savske Opatovine sve do korita rijeke Save. Dakle, šetnju ćemo započeti na krajnjem trešnjevačkom jugozapadu i njom ćemo posjetiti Savsku Opatovinu i njoj okolne gotovo nenaseljene prostore!



Prizor s južnog dijela područja Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Pogled na trgovački centar City Centar One West, teško je zamisliti veći kontrast ... Snimio: Vanja


S druge strane se u daljini među topolama nazire reklama trgovine Lesnina ... Snimio: Vanja


Mjesto odmora za umorne vrtlare ... Snimio: Vanja


Niz plastenika na sjevernom dijelu nedaleko naselja. Snimio: Vanja



Možda niste znali - taj predio grada je vrlo vjerojatno bio naseljen već za dolaska Slavena (u nedalekom Donjem Stenjevcu su pronađeni nalazi iz 7. stoljeća), dok povijesni zapisi govore da je u neposrednoj blizini Savske Opatovine plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, no već se 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu.
(više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni pregled)

Sve u svemu, uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas samo u imenu naselja i ulice Savska Opatovina, dok o postojanju crkve koliko znam, nema materijalnih nalaza. Što se pak novije povijesti i današnjeg vremena tiče Savska Opatovina je jedan od najmanjih zagrebačkih kvartova i vjerojatno i jedan od najmanje poznatih. Ulica toga imena se nekad pružala sjeverno gotovo do visine današnje Šoljanove ulice, istočno se od nje do nekadašnjeg seoskog dijela Španskog (danas iza zgrade Galerija nova) odvajala ulica Kotarnica, a prema Stenjevcu je vodila ulica imena Dolina od koje još uvijek postoji mali krajičak kod završetka Ulice Ivane Brlić Mažuranić). No izgradnjom trgovačkog centra City Center One West (2006.) njen je sjeverni dio nestao sa lica zemlje. Bilo je tamo nekoliko malenih obiteljskih kuća okruženih poljima i livadama, a sama ulica je na tome dijelu bila neasfaltirana. Sa južne je pak strane ta ulica još uvijek u gotovo istom obliku u kojem je bila i nekad uz iznimku što se umjesto nekadašnjeg običnog semaforiziranog raskršća od 2006. nalazi podignuti kružni tok, a za izgradnje prilaznih cesta već spomenutom trgovačkom centru asfaltiran je odvojak koji ulicu spaja sa Svilkovićima i tako omogućuje prilaz i sa istočne strane. Naselje još uvijek ima pretežno seoski izgled, uz kuće poredane uz jedinu ulicu, velike vrtove, gospodarske zgrade. U cijeloj ulici se nalazi tek jedna useljena stambena zgrada visine tri kata te još jedna koja nije dovršena. Za izgled je karakteristično malo proširenje u sredini ("trg") na kojem se nalazi raspelo sa dvije klupe te mnoštvo plastenika u kojima se uzgaja povrće za zagrebačke tržnice.
(zanimljivo je da se tlocrt naselja kao i njegova veličina nisu značajnije promijenili tokom posljednjih stotinjak godina, provjerite na priloženim kartama!)



Isječak iz karte izdane 1880. godine.


Dio karte izdane 1914. godine.


Dio karte iz 1932. godine.


Dio plana grada Zagreba iz 1965. godine.


Dio plana iz 1965. godine.


Dio plana grada iz 1978. godine.


Savska Opatovina se nalazi unutar vodozaštitnog područja Stara Loza, vodocrpilište se nalazi nešto zapadnije, u smjeru potoka Dubravice koji meandrira tim područjem prije finalnog utoka u Savu. Na tom velikom području oivičenom sa sjevera Ljubljanskom avenijom, na istoku granicom Trešnjevke kod Prečkog i na jugu i jugozapadu rijekom Savom nalazi se tek nešto manje od 100 kuća u toj jedinoj asfaltiranoj ulici čitavog područja. Cijeli bi se taj predio mogao ugrubo podijeliti na dva dijela - južni dio, uz savski nasip, koji je obrastao šumom i gustim grmljem i koji je vrlo teško prohodan jer se nekoliko staza koje vode kroz njega mogu proći tek u zimskom periodu kad se povuče vegetacija, te sjeverni dio, koji je prekriven poljima i livadama, velikim dijelom zapuštenim. Koliko se iz starih karata (npr. na karti iz 1880.) može opaziti, pravokutna mreža kolskih puteva na tome dijelu potječe još iz doba kada je taj dio vrlo vjerojatno pripadao dvorcu Jankomir (u kojem je danas smještena Psihijatrijska bolnica Svetog Josipa)

Zanimljivost južnog šumskog dijela je raznolikost vegetacije (neki dijelovi pomalo liče afričkim savanama!) u kojima negdje prevladavaju agacije, negdje topole, negdje glog ... te meandri potoka Dubravice koji zapravo nestaje u tome području jer se on u Savu izlijeva tek nakon kiša. Taj je dio ipak lako dostupan i autom jer se u središtu Savske Opatovine od te ulice odvaja makadamski put (prohodan za automobile) koji kroz šumarke i guštare vodi prema savskom nasipu te dalje do prostora kojeg koristi Paintball klub.

Za razliku od južnog dijela, sjeverni dio je nedostupan autom i kolske puteve je moguće prijeći jedino biciklom odnosno traktorom. Na žalost, tim putevima nije moguće doći sve do Save zato što ne postoji prijelaz preko potoka Dubravice.

Ako vas zanima više detalja o tome području pogledajte i slijedeća dva posta s mog bloga koji se njime bave, a, naravno, pozivam vas i da dođete na šetnju u petak gdje će biti još više govora o raznim zanimljivim detaljima toga područja!

Amazona pred našim vratima

Potočna arheologija: Potoci Dubravica i Borčec/Orešje




Oznake: Savska Opatovina, šetnja, mapiranje trešnjevke


- 08:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.09.2016., petak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja jugoistočnim trešnjevačkim susjedstvom, od Savskog mosta do Buzina



Ruta šetnje označena na Google Maps karti, označio: GP


Zajednička fotka sudionika ispred zatvorene trgovine "Borova" u Horvatovoj ulici. Snimio: GP


Isječak topografske karte iz 1914. godine.


Završetak ljeta donio je i početak nove sezone šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke" i prvom smo šetnjom (održanom u petak, 16.09.2016.) započeli jesenski ciklus posjećivanja Trešnjevci susjednih kvartova. Prvi su na red došli kvartovi jugoistočno od Trešnjevke i nakon sastanka na krajnjem jugoistočnom kutu Trešnjevke (pred starim Savskim mostom) put nas je poveo preko Save, u Novi Zagreb.

No, prije opisa šetnje vrijedi spomenuti neke podatke vezane uz zajedničke momente u prošlosti ta dva kvarta! Naime, Trešnjevka i Novi Zagreb dijele neke zajedničke zemljopisne i povijesne fakte o kojima smo popričali na samome početku šetnje. Oba kvarta obilježila je rijeka Sava kao jedna od granica i kao faktor nesigurnosti zbog opasnosti od poplava, zatim dolazak željezničke pruge te pomak od 30-ak godina u njihovom razvoju – razvoj Trešnjevke kao urbane cjeline počeo je 20-ih godina 20. stoljeća, a Novog Zagreba 30 godina kasnije, u 50-ima, a slijedeći koraci su se ponavljali sličnim razmakom.

Dakle, i Trešnjevci i Novom Zagrebu Sava predstavlja velik dio granice i ona ih je kroz povijest svojim vijugavim tokom, rukavcima, plavljenjima i priobalnim gustišima učinila nepovoljnim za stanovanje. Povijesno jezgro Zagreba, Gradec i Kaptol, su namjerno smješteni na brežuljke iznad doline - ta im je pozicija omogućavala dobar pregled nad pristupnim putevima i blizinu polja u podnožju bregova, ali i sigurnost pred poplavama. A poplavnu ravnicu koja je činila većinu današnje Trešnjevke i Novog Zagreba su nastanjivali tek oni koji nisu mogli odabrati neko bolje mjesto te su stoga oba kvarta vrlo dugo bila vrlo rijetko naseljena - na Trešnjevci je bilo nekoliko manjih zaselaka na rubu savskih rukavaca (Horvati, Jarun, Rudeš, Prečko), dok su sela na području današnjeg Novog Zagreba bila smještena podalje od rijeke, na mjestima gdje se tlo već malko izdizalo (Sveta Klara, Otok, Jakuševac).

U drugoj polovici 19. stoljeća je oba područja dosegla željeznička pruga - Trešnjevci ona čini cijelu sjevernu granicu te orati njenu istočnu granicu, dok je Novom Zagrebu željeznica donijela čuveni "trokut" sa grananjem pruga prema Sisku i Karlovcu. Iako je razvoj Trešnjevke zapravo započeo dolaskom pruge i prvih tvornica i skladišta koja su tražila blizinu kolosijeka i prazan prostor (što je uz naseljavanje radnika koje je uslijedilo povuklo sve ostale promjene) sami kvart od te željeznice do dana današnjeg nije gotovo ništa profitirao u prometnome smislu - pruga odjeljuje Trešnjevku od susjednih kvartova i prometno ju izolira, dok je jedina željeznička stanica na njenom području (na samome rubu) Zapadni kolodvor koji je Trešnjevci okrenuo leđa i od nje je teško dostupan i posve nepovezan javnim prometom (o planiranim željezničkim stanicama Vukovarska i Savski most se govori već desetljećima, no ništa se još nije učinilo). Novi Zagreb na svome području ima dvije željezničke stanice, Remetinec i Klaru, no one se nalaze na samome rubu urbanog područja i zapravo su više ruralne lokalne postaje nego dijelovi gradske prometne mreže.

Zanimljiv je i podatak da su Trešnjevka i Novi Zagreb prolazili slične faze urbanizacije sa odmakom od 30 godina - Trešnjevku je urbanizacija dodirnula 20-ih godina 20. stoljeća, a Novi Zagreb (kroz izgradnju Brodarskog instituta i Velesajma) 50-ih godina. Trešnjevku 30-ih je obilježila izgradnja njenog zapadnog dijela, a Novi Zagreb 60-ih izgradnja prvih većih planskih naselja (Trnsko, Zapruđe). Trešnjevku 40-tih i 50-tih je zadesio val masovne izgradnje kao i Novi Zagreb 70-tih i 80-tih ... Tek, srcem Trešnjevke je tramvaj prošao 1935., a Novim Zagrebom tek 1979., dakle 44 godine kasnije.



Uobičajeni kaos na okretištu Savski most. Snimila: Anica Mazura.


... kod autobusa je nešto urednije. A za sjećanje za budućnost nek budu vidljive granitne kocke! Snimio: Branko Margetić.


Stari Savski most koji već dugo čeka obnovu .... Snimio: Mladen Sokele.


Gust promet preko mosta ... Snimio: Branko Margetić.


Čuveni željeznički most iz 1939. kome se sve jače lijepi nadimak "Hendriksov most". Snimio: Mladen Sokele


Netko je na pješčani sprud lansirao skupocjeni cestovni stupić ... Snimio: Mladen Sokele.


Slučajno naišli akrobat ... Snimila: Anica Mazura.


... a uhvaćen i objektivom Branka Margetića.


Okupljamo se ... Snimio: GP


Uvodni dio ... Snimila: Anica Mazura.


Nek se vide malo bolje i šetači ... wink Snimila: Anica Mazura


Gledamo staru kartu ... Snimio: Mladen Sokele.


Krenuli smo ... evo i crvene linije iz rada Davida Kabalina koja pokazuje zakrivljenost mosta. Snimio: GP


Poznati "Napoleonov obelisk" s južne strane Savskog mosta. Snimila: Anica Mazura



"Četvorka" za 4 bicikla. Snimio: Branko Margetić.


Sunčani sat u rasadniku "Zrinjevca". Snimio: Mladen Sokele


Akrobat na motociklu na parkiralištu "Zrinjevca". Snimio: Branko Margetić.


Pauza u "Galeriji Rotor". Snimio: Mladen Sokele


Pred ostacima street art uratka autora Lonca - "Riba u Loncu", kako je netko to nazvao. Snimio: Mladen Sokele


Rotor obuhvaćen jednim pogledom. Snimio: Mladen Sokele


Fotografkinja Saša u iščekivanju novih motiva ... Snimila: Anica Mazura


Ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča koji samuje od izgradnje Rotora. Snimila: Saša Martinović Kunović


Pred napuštenom voćarnom na početku Savskog Gaja. Snimila: Anica Mazura


Pričam o godinama izgradnje pojedinih novozagrebačkih naselja ... Snimio: Mladen Sokele.


A sad krenimo na šetnju!
(Zahvaljujem na odličnim fotkama vrijednim fotografima Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri, GP-u i Mladenu Sokeleu!)

Na samome početku sam šetačima skrenuo pažnju kako je točka našeg susreta, tramvajsko okretište Savski most, zapravo trenutno najstarije (gledavši datum posljednjeg uređenja) tramvajsko okretište - to nam kazuju granitne kocke na tlu, betonski stupovi koji su nekad onemogućavali vozilimaa da staju na zelenim površinama (datiraju iz doba oko Drugog svjetskog rata) , metalni stup za struju (iz 50-ih ili 60-ih) ... O toj lokaciji su prošle, 2015. godine, inicijativa "Ars publicae" i njen voditelj Saša Šimpraga pokrenuli projekt "Tromostovlje" sa ciljem oživljavanja i revalorizacije prostora oko savskih mostova. Jedan od rezultata tog projekta je i crvena linija na ogradi starog savskog mosta koja je bila dio performansa Davida Kabalina koja pokazuje inače teško vidljivu zakrivljenost mosta.

S druge strane mosta, u "inozemstvu", stali smo kod poznatog "Napoleonovog kamena" koji je označavao granicu Ilirskih pokrajina. Na tome je mjestu nekad bila i mitnica - posve je moguće da je to bila kuća koja i danas stoji kod mosta sa južne strane ulice.

Šetajući se Remetinečkom cestom zamijetili smo jedan od antologijskih gradskih grafita "Slušao sam Rozgu i dobio tumor na mozgu", a sa druge strane ceste je poznata gostionica duge tradicije, "K savskom mlinu" . Za one manje upućene, taj dio grada se naziva Kajzerica (dakle, nije to samo kvart istočno od pruge!), a dobio je ime po carskom vojnom vježbalištu koje se nalazilo na mjestu današnjega naselja. Između dva rata je tamo bila i Gradska ekonomija, a jedan od njenih nasljednika je i rasadnik gradskog poduzeća Zrinjevac koji je nekad bio još i veći nego danas, a obuhvaćao je i kuće za radnike koje su radili na ekonomiji.

Šetajući dalje na parkiralištu rasadnika uočili smo motociklista koji je na motoru izvodio akrobacije koje su oduzimale dah (poput upravljanja motorom dubeći na glavi, vožnje na jednom kotaču itd), a nakon njega smo se uputili prema Rotoru, jednom od rijetkih mjesta na kojima se pješaci, biciklisti i javni promet osjećaju sigurno i ugodno, a vozači motornih vozila strepe (jer je Rotor najfrekventnije mjesto prometnih nesreća u čitavoj državi!). Rotor je uz to i prava izložba street arta koja često mijenja svoj "postav" tako da se isplati posjetiti ga bar nekoliko puta godišnje.

Sa Rotora krenusmo uz slijepi ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča (današnje Avenije Dubrovnik) koji označava početak naselja Savski gaj. Na tom je početku napuštena kućica koja je, tako kažu, nekad bila voćarna.

Nastavismo dalje, uz kratku pauzu na drvenim klupama kod kioska na ulazu u naselje - te su klupe (bez naslona) tipične za Novi Zagreb, kao što su tipični i pješački podvožnjaci koji onemogućuju prolaz osobama sa dječjim klicima, invalidima i biciklistima. Istina, sad se ugrađuju "tračnice" koje pomažu biciklistima, no to je još uvijek nepotpuno i nepraktično rješenje.

Uz još jedno kratko stajanje na ulazu u naselje Trokut napokon stigosmo i do točke na kojoj smo se odvojili od buke i prometa glavnih cesta - do početka naselja Trnsko. Uronismo u oazu gradskih vrtova i nizova garaža koje odlikuju zanimljiva raznolikost vrsta vrata i boja. Naš nas je put vodio uz željezničku prugu, uz napuštenu česmu kod Osnovne škole Trnsko, uzduž ostataka nekadašnjeg kolosijeka koji je vodio do Velesajma (ostaci tračnica se i sad vide u grmlju iza škole!), uz mnoge stazice koje preko pruge vode do Trokuta. Prema tom naselju vodi vrlo reprezentativan široki pješačko-biciklistički pothodnik (čak sa iscrtanim stazama) te dva uža i starija pothodnika, na sjeveru i jugu naselja, ali i mnoštvo stazica koje su preko tračnica, ignorirajući opasnost od vlakova, ugazili stanari tokom godina.

Najzanimljiviji od svih tih pothodnika je onaj južni, uzak i ulaza obraslog puzavicama, koji vodi u vrtni svijet južnog Trokuta. Tamo smo šetajući zatekli snimateljsku ekipu koja je snimala kadrove sa motociklom u prolazu. Nas su pak zainteresirali vrtovi, ali vrijedi spomenuti i neobičnu predolujnu atmosferu, uz vjetar koji nosio lišće i nekoliko kapi kiše oko nas dok su se na nebu smjenjivali tmurni oblaci (kiša nas je, na sreću, mimoišla i počela padati tek po povratku u grad).



Odmor na klupicama uz Savski Gaj. Snimila: Anica Mazura


Šetnja uz rub naselja Trnsko, uzduž pruge ... Snimila: Anica Mazura


Niz garaža, u ovom bloku žute boje ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Detalj garaža. Snimio: Branko Margetić


Nebo se zatamnilo i palo je nekoliko kapi kiše ... i, na sreću, ostalo na tome. Snimila: Anica Mazura


Ovo je trasa nekadašnjeg teretnog kolosijeka za Velesajam ... Snimio: Mladen Sokele


Ostaci tračnica kolosijeka za Velesajam. Snimio: Mladen Sokele


Šta kažu indijanci, ide li vlak? wink Snimio: Branko Margetić


Obnovljivi izvori energije u Trnskom. wink Snimio: Mladen Sokele


Mnogo je lijepih vrtova ... Snimila: Anica Mazura


Lijepa stazica među vrtovima ...Snimio: Mladen Sokele


Najreprezentativniji, prije nekoliko godina uređen pješački podvpžnjak između Trnskog i naselja Trokut. Snimio: Mladen Sokele


Iznenadni susret sa prijateljima nekih članova naše grupe ... Snimio: GP


I fotografi se smiju osvježiti! wink Snimio: Mladen Sokele


Kad grožđe dozori na električnoj banderi ... :weink: Snimila: Anica Mazura


Naša grupa na ulazu u povijušama sakriveni podvožnjak ... Snimio: Mladen Sokele


Motor u uskom podvožnjaku ... kao prizor iz kriminalnog filma! Snimila: Saša Martinović Kunović


Pogled na južni rub Trnskog, napuštamo civilizaciju! Snimila: Saša Martinović Kunović


Kućica na kraju grada ... dobro došli na selo ... Snimio: Mladen Sokele


Iza pothodnika smo već bili na južnoj granici Trnskog i urbanog dijela grada. Uz neobičnu plavo obojanu seosku kuću obraslu grmljem i napuštenog narodnjačkog kluba "Fontana" došli smo nakon nekoliko minuta i do prijelaza željezničke pruge na spoju Radmanovačke i Utinjske ulice. Nakon što se okupila vesela kolona krenuli smo u sumrak uskom stazicom uz prugu ... za mog prethodnog prolaza trasom šetnje, prije 3 tjedna, ta je stazica bila s obje strane stisnuta visoko naraslim grmljem, no u međuvremenu su željeznički radnici posjekli grmlje i pokosili travu tako da je ambijent bio manje "mističan" nego tada ... ali, sumrak je ipak činio svoje i sve nas je nakon šetnje kroz urbano Trnsko obuhvatila atmosfera predgrađa. wink

Poslije nekoliko minuta hoda izronili smo na kraju jedne od ulica većini nepoznatog naselja koje zapravo nema neko posebno ime ... odnosno, to naselje čini samo jedna ulica, Horvatova, sa svojim mnogim odvojcima koji također nose njeno ime što je bila tema mnogih viceva te večeri. wink U daljini smo vidjeli svjetla Sloboštine i Dugava, osvijetljeni toranj crkve u Svetoj Klari ... no, oko nas su bile samo obiteljske kuće, livade i polja te poneka nova zgrada koja se navirivala iz pozadine gdje se naziralo naselje Otok. Malo-pomalo stigli smo i do njega, Otoka, do višestrukog prijelaza preko željezničke pruge na Oreškovićevoj cesti gdje smo snimili zajedničku fotku i pozdravili se sa manjom grupicom šetača (i naših dvoje biciklista) koji su se žurili kućama. A mi ostali smo produžili uz prugu (naravno, i nadalje beskrajnom stoglavom Horvatovom ulicom) do željezničke stanice Zagreb Klara obavijene tamom ... kao da smo negdje vrlo daleko od bilo kojeg grada. No, civilizacija je zapravo bila vrlo blizu - odmah nakon stanice smo naišli na "ficlek" nekadašnje glavne ceste za Sisak (zvane tada Velikogorička cesta) koji je odrezan za gradnje Ranžirnog kolodvora 1971.-1973. i koji nas je vrlo brzo kroz grmlje doveo do stjecišta svih mogućih infrastrukturnih pravaca: autoput (obilaznica), željeznica (kolosijek za Ranžirni kolodvor iz pravca Siska), plinovod, dalekovod ... a iza toga obasjavala su nas svjetla trgovačkog centra Supernova, kao da smo naišli na svemirski brod u "Bliskim susretima treće vrste", iz tame na svjetlo!

Stigli smo i do kraja šetnje, do Buzina - obišli smo Supernovu, popeli se stazicom na cestovni nadvožnjak preko Ranžirnog kolodvora i brzo stigli na autobusnu stanicu na kojoj smo nakon dosta čekanja dočekali i autobus koji nas je vratio u grad. A oni sretnici koji su posve neočekivano stigli u blizinu svojih domova mogli su se kući vratiti i pješice - Sloboština i Dugave su bili nadomak ruke.

Sve u svemu, bila je ovo zaista lijepa šetnja, puna dobrih vibracija, razgovora i smijeha pod oblačnim nebom kasnoljetne noći ... već se veselim slijedećoj šetnji koja će nas 14.10.2016. povesti u smjeru trešnjevačkog jugozapadnog susjedstva!



Sačekivanje kod rampe ... Snimila: Anica Mazura


Nastavljamo stazicom uz prugu ... Snimila: Anica Mazura


Okupljanje na početku Horvatove ulice, nakon izlaska iz grmlja. Snimila: Anica Mazura


Stara velika željeznička zgrada uz ž.st. Zagreb Klara. Snimio: Mladen Sokele


Izlazak iz grmlja na svjetlost ... Snimio: Mladen Sokele


Kao pred Betlehemom ... trgovački centar Supernova. Snimio: Mladen Sokele


Puni je mjesec nakratko izvirio između oblaka pred kraj šetnje pozdraviti šetače! Snimio: Mladen Sokele


Na samome kraju, evo i nekih značajnih godina u povijesti Novoga Zagreba (njegova zapadnog dijela):

1334. Prvi spomen sela Odra
1768. Izgrađena sadašnja crkva u Sv. Klari
1783. Izgrađen prvi drveni most preko Save, na mjestu današnjeg starog mosta
19. Stoljeće: Kajzerica je Carsko vježbalište, poslije Gradska ekonomija pa logor
1832. Izgrađena crkva u Jakuševcu
1862. Izgrađena željeznička pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak
1891. Otvorena linija konjskog tramvaja do Savskog mosta
1892. Postavljen most željezne konstrukcije (poslije poznat kao Crveni most, stajao u produžetku Držićeve ulice)
1938. Postavljen sadašnji pješačko-biciklistički Savski most
1939. Postavljen sadašnji željeznički most
1947.-1950. Izgradnja Hipodroma
1950. Gaj preko Save (Savski gaj) ulazi u sastav šireg područja Zagreba
1950.-1955. Izgradnja Brodarskog instituta
1953.-1964. Gradonačelnik Zagreba je Većeslav Holjevac
1955. Formirana općina Remetinec od dijelova općine Odra (pripadala Velikoj Gorici)
1956.-1957. Gradnja Zagrebačkog velesajma
1957. Remetinec ulazi u sastav gradskog područja
1957. Gradnja sjevernog dijela Savskog gaja, najstarijeg urbaniziranog naselja1959. Počinje gradnja Trnskog (Osnovna škola otvorena je tek 1964.)
1959. Otvoren Most slobode
1962.-1968. Gradi se Zapruđe
1963. Počinje gradnja Sigeta
1964.-1978. nastaje Park mladenaca
1964. Grade se barake u Botincu za postradale od poplave
1969.-1972. Grade se Utrine
1970.-1973. Gradi se Sopot
1971.-1973. Gradi se Ranžirni kolodvor, stočni sajam Otok je preseljen na Hrelić
1974.-1978. Gradi se Travno
1974. Osniva se općina Novi Zagreb
1974. Izgrađen Most mladosti
Kraj 70-ih: Grade se Dugave
1979. Tramvaj po prvi puta u Novom Zagrebu, preko Mosta mladosti, do Sopota
1981. Otvoren Jadranski most
1985. Spojen tramvajski prsten kroz Novi Zagreb preko Jadranskog mosta
kraj 80-ih: Gradi se Sloboština
kraj 80-ih: Gradi se Lanište
1990. Ukida se općina Novi Zagreb, novi ustroj gradske samouprave

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, SAvski most, novi zagreb, otok, Sveta Klara


- 08:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Ove se jeseni šećemo po trešnjevačkoj okolici!

Ljeto nam je na izmaku (ovih dana čak i uopće ne meteorološki koliko kalendarski wink) i vrijeme je da se malo-pomalo priviknemo na jesenske uvjete života u gradu ... a to između ostaloga znači i da je vrijeme za nove šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke"! wink

Već sam se zaželio šetnji u uvijek ugodnom društvu vas, ljubitelja Trešnjevke, i drago mi je što vam mogu najaviti što smo vam moji kolege s projekta i ja pripremili za ovu sezonu!

Nakon što smo tokom prethodne tri godine našim šetnjama posjetili sve trešnjevačke kvartove (a posjećivat ćemo ih i nadalje!) ove godine smo odlučili malko proširiti naše vidokruge i znatiželjno pogledati u najbliže trešnjevačko susjedstvo .. jer, Trešnjevka ne živi izolirano od svoje (pri)gradske okoline tako da za razumijevanje njenog života trebamo poznavati i živote okolnih kvartova. Stoga ove godine šetnjama krećemo u posjet trešnjevačkim susjedima i to sa sva četiri trešnjevačka kuta!



Niz raznobojnih garaža uzduž puta kojim ćemo proći u petak. Snimio: Vanja


Zapuštena česma u naselju kroz koje ćemo proći tokom šetnje. Snimio: Vanja


U "džungli" na rubu grada, na putu kojim ćemo proći. Snimio: Vanja


Za sve četiri navedene šetnje vrijedi slijedeće:
- sve su šetnje "u nepoznato", dakle, do samog početka šetnje vam nećemo otkriti njene detalje. Preporučamo dolazak javnim prijevozom, a završna točka svih šetnji će biti kod neke od stanica javnog gradskog prijevoza
- trajanje svih šetnji je 2-3 sata (ovisno o broju šetača i razgovorima koje ćemo voditi tokom šetnji) i sve će vas voditi manje poznatim putevima Trešnjevki susjednih kvartova


16.09.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog jugoistoka, sastanak na početku starog savskog mosta (okretište tramvaja 4 i 7) u 17:30h

14.10.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog jugozapada, sastanak uz tramvajsko okretište Prečko, kod prometnikove kućice, 17:30h

11.11.2016. (petak), polazak u nepoznato sa trešnjevačkog sjeverozapada, sastanak na uglu Zagrebačke ceste i Tomislavove ulice (južna strana cestovnog podvožnjaka ispod željezničke pruge), ugao Voltina naselja, 18h

23.12.2016. (petak), predbožićni polazak u nepoznato sa trešnjevačkog sjeveroistoka, sastanak kod stepenica kod sportske dvorane Cibona, 18h


Dakle, prva šetnja je već vrlo blizu pred nama, ovoga petka, i povest ću vas zanimljivim stazama i uličicama kvartova jugoistočno od Trešnjevke ... neću sad reći kojima da ne pokvarim iznenađenje wink , ali vjerujem da će vam biti zanimljivo - nadam se da se vidimo u petak na starome Savskome mostu!



Netko je dosjetljivo načinio vrtna vrata od sušilice za veš. Snimio: Vanja


Javna zgrada staroga kova pored koje ćemo proći tokom šetnje u petak. Snimio: Vanja

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, nepoznato, jugoistok


- 14:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.02.2016., ponedjeljak

Predvečerje na Bizečkom brijegu



Pogled s Bizeka u dolinu, prema savskoj ravnici. Snimio: Vanja


Prošlog tjedna sam vam se javio sa tek jednim postom ... gužva na poslu me je "pregazila" i nisam imao niti energije niti želje stavljati na blog bilo šta, a pogotovo ne neke malko ambicioznije priče koje već neko vrijeme želim uobličiti u post i dati vam ih na čitanje. No, vikend je donio opuštanje i jedva dočekane trenutke mira sam iskoristio za pokoju rundu šetnje - jučer sam sa obitelji i prijateljima bio na planinarskom izletu na Oštrcu (gdje još caruje snijeg!), dok sam se u subotu predvečer sam prošetao zaleđem Bizeka i pritom, kao i uvijek, pronašao zanimljive detalje koje sad želim podijeliti i sa vama!

Dakle, Bizek ... to je jedan od onih ne tako slavnih zagrebačkih kvartova koji ponajprije živi u sjeni po zlu čuvene cementare koja već desetljećima nagrđuje bizečko južno lice, dok se na njegovom sjeveru, na mjestu gdje dodiruje šumska područja Medvednice, nalazi druga njegova zanimljivost, napušteni kamenolom, iz kojeg se, tako kažu, kopao kamen i za zagrebačku katedralu.

I, što još možete reći o Bizeku? Vjerojatno ništa ... wink

Obzirom na zanimljivu poziciju Bizeka smještenog na brijegu s pogledom na jugozapadni dio grada, a još više zbog uočenog "zelenog pojasa" livada i šumaraka koje sam uočio na njegovom gornjem rubu, odlučio sam se malko prošetati tim i za mene nedovoljno poznatim dijelom grada. Autom sam došao do ulice Bizek II i parkirao sam se nedaleko okretišta autobusa pa krenuh, još za dana, prema raskrću ulice Bizek II i Capekovog puta otkuda se prema karti odvajao put koji je vodio gornjim dijelom tih livada sve do ulice Prigornica koja spaja istočni dio Podsuseda sa Podsusedskim Doljem. Put sam lako pronašao - sada je to dosta dobra makadamska cesta koja je na samome početku čak i asfaltirana (zbog strmine), a po njoj iz nekog razloga vodi i neka od gradskih instalacija (kanalizacija, čini mi se).

Ono što je najljepše na toj cesti i što ju krasi velikim dijelom njenog toka su lijepi pogledi na nizinu i okolne brežuljke, na duboku kotlinu Podsusedskog dolja, dok se u daljini lijepo vidi i Samoborsko gorje. Ne znam da li je na tome predjelu zabranjena gradnja ili nije, no činjenica je da se tamo može naći tek jedna napuštena napola izgrađena kuća te nekoliko manjih kleti, a po cijeloj se amfiteatralnoj padini (u dnu se nalazi potok koji otiče prema Podsusedskom dolju) proteže šarolik kolaž grmlja i šumaraka, livada, vinograda, vrtova pa čak i jedna mini-plantaža lavande!

Zanimljivo je i što se na izbor nude i dvije mogućnosti za kružne šetnje, jedna kojom bi se krug zatvorio povratkom preko prigornoce, ulicom Bukoščak i Bizek I, dok je druga malko više avanturističke, teško uočljivom stazicom prema Podsusedskom dolju i potok preko Bizečkog kamenoloma nazad na Bizek II ili čak i na Bizek III.

Ja sam se za tu subotnju večer odlučio na najjednostavniju varijantu, šetnju tamo i nazad, ponajviše zato što me je privukla mogućnost da dočekam noć na tom razglednom predjelu. Smjestio sam se na livadu na vršnom dijelu hrpta i čekao da padne mrak i da se upale gradska svjetla. Oko mene je vladao mir, cvrkut ptica i lavež udaljenih pasa, dok se iz daljine grada čuo udaljeno brijanje prometa ... sjedio sam tako neko vrijeme i uživao dok me iz te "nirvane" nije prenula kišica koja me je ponukala na povratak. Treba tamo doći i za nekog lijepog i bistrog dana kada će svi ti pogledi zabljenusti u najljepšem svjetlu!



Prvi pogled na padinu nakon silaska sa Bizeka II. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Mnoštvo košnica (ovo je tek dio postavljenih!) na zapadnoj padini brijega. Snimio: Vanja


Prizor iz voćnjaka. Snimio: Vanja


Ugodno šetalište (pogled naprijed, prema zapadu). Snimio: Vanja


Da, vrlo ugodno šetalište ... (pogled unazad, prema istoku). Snimio: Vanja


Područje cementare približeno teleobjektivom. Snimio: Vanja


Bajtica uz vrt. Snimio: Vanja


Pogled na maleno polje lavande na padini brijega. Snimio: Vanja


Pogled unazad, prema Bizeku II. Snimio: Vanja


Priroda i tehnika. Snimio: Vanja


Početak puta koji se strmo spušta prema Podsusedskom dolju. Snimio: Vanja


Pogled s livada na usku dolinu Podsusedskog dolja. Snimio: Vanja


Isti pogled pola sata kasnije ... Snimio: Vanja


Svjetlosna polja grada ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Iz livadne perspektive. Snimio: Vanja


Ucrtana trasa kolskog puta uzduž bizečkog brijega. Ucrtao: Vanja

Oznake: šetnja, bizek, livade, Podsusedsko dolje


- 13:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.01.2016., utorak

Šetnja: Treća predbožićna trešnjevačka dijagonala



Trasa šetnje, u kartu ucrtao Mladen.


Sudionici šetnje usred Zagrebačke avenije. Snimio: GP


Iz prošle vam godine još dugujem pričicu kako nam je bilo na trećoj predbožićnoj dijagonali projekta "Mapiranje Trešnjevke" - i, evo priče! wink

Šetnja se odigrala taman u pravo vrijeme, u srijedu 23.12.2015., dok je još vladalo lijepo i relativno toplo vrijeme. Sastanak je bio u 18h na Trgu Dražena Petrovića ,ispod "vure", tako da smo slijedili tradiciju prethodnih šetnji te jeseni kad smo se sastajali ispod "vura" na Remizi i na Trešnjevačkom placu. Radni naziv šetnje je bio "Kroz buku i tišinu velegrada", a retci koji slijede će vam otkriti zašto je dobila baš to ime! wink I, da ne zaboravim, u tu pretprazničnu večer skupilo nas se čak 44 šetača, čime smo postavili novi "dijagonalni" rekord naših predbožićnih šetnji!

(Zahvaljujem od sveg srca GP-u na priloženim fotkama i Mladenu na ucrtavanju trase šetnje u kartu!)

Za početak, nakon okupljanja smo se prisjetili povijesti tog dijela grada, sjeveroistočnog dijela Trešnjevke i gornjeg dijela Savske ceste, i svih promjena koje su se tamo desile u posljednjih stotinjak godina - za detalje pogledajte ovaj tekst

A zatim - krenusmo. Prvo kroz prolaz Cibona, najnoviji od svih podželjezničkih prolaza u tom dijelu grada (probijen pred Univerzijadu), a zatim uz nekadašnju Dugandžićevu, a sada Ulicu Florijana Andrašeca. Teško opazivim stepenicama popeli smo se iza jednog reklamnog stupa na željezničku prugu i dospjeli na neočekivano mirno mjesto, pred skretničarsku kućicu koja se nalazi na južnom uglu željeznikog trokuta. U kućici već dugo nema nikog (kroz zaključana vrata uočili smo zapušteni radni stol, ne odeć uredni WC ...), no ispred nje je zgodna brajda na kojoj su još visjeli grozdovi - prava kasna berba!

Slijedeća etapa nas je povela dalje prema jugu, pored Doma zdravlja MUP-a u Šarengradskoj ulici, koji se na toj lokaciji nalazi još od 1953. godine, pa onda preko Vukovarske do zapuštene ljevaonice umjetnina LIKUM-a, Likovne zadruge umjetnika Hrvatske osnovane 1948., koja više ne postoji. A što se dešava sa ljevaonicom možemo samo nagađati... Slijedeća postaja nam je bio Gagarinov put koji je već sam po sebi atrakcija (jedna od rijetkih pješačkih ulica našeg grada pa još imenovana prema astronautu i koja vodi prema Raketama na Vrbiku, a ispod nje je potok Kunišćak sa cjelokopnom kanalizacijom tog dijela grada), ali je vrijedilo ispričati i priču o zapuštenom željezničkom rasadniku i planu za izgradnju brze prometnice uz prugu koji stoji u ladici, na sreću ili ne, već više desetaka godina.



Polazak na šetnju. Snimio: GP


Pred ljevaonicom. Snimio: GP


Na Gagarinovom putu. Snimio: Vanja


Idemo dalje, ulazimo nakratko u Studentski dom Dr Ante Starčevića (bivša "Šara"), kapaciteta 1237 kreveta, ali ubrzo izlazimo u odvojak Nove ceste na kojem su se zaigrala slova koja se nalaze uz adresu Nova cesta 135. Slova idu ovim redoslijedom, od glavne ceste prema njenom kraju: 135b, 135, 135c, 135a, 135f, 135d, 135e. wink

Skrećemo u Vrandučku ulicu i prolazimo uz kuću sa zbirkom čajnika na balkonu koja tu stoji već niz godina ... popričali smo usputno i o zelenoj površini, trešnjiku, koji se nalazi južno od Trešnjevačkog placa i zaštićena je zona ... nastavljamo dalje Vrandučkom uz niz malih kućica i izlazimo na ulicu Dužice gdje su još prije nekoliko mjeseci stajali ostaci napuštene automehaničarske radionice ... sada je tu prazan prostor koji čeka neku novu gradnju.

Sad je uslijedio bučni dio šetnje - uz "Autoput", bučnu Zagrebačku aveniju, punu prometa, krenuli smo u smjeru zapada, do pješačkog prijelaza kod Nehajske/Ujevićeve ulice. A tamo je uslijedilo iznenađenje za sve šetače kojima sam obećao dio šetnje po dijelu kojim se sigurno još nikad nisu prošetali - skrenuli smo na zelenu površinu koja dijeli dva kolnika široke ceste i zatim smo se njome prošetali do sredine nadvožnjaka preko Selske ceste gdje smo snimili zajedničku ftku na veselje vozača u prolazu (hitna pomoć nam je u znak pozdrava nakratko zasvirala, a jedan vozač je otvorio prozor i pitao kakvo je vrijeme u Siriji aludirajući da smo izbjeglice wink). Pogled sa mosta je bio zanimljiv, no buka nije tako da smo se spustili do slijedećeg prijelaza, kod Pulljske/Srednjaka gdje smo utonuli u obiteljske kućice sjevernog dijela Srednjaka. Prošli smo Dubašničkom ulicom, već poznatom iz lanjske proljetne šetnje Srednjacima, gdje živi majstor scenografije i kožarstva.

Šetnja nas je potom vodila u smjeru novogradnji - za početak, obišli smo prvu trešnjevačku žirafu koja se nalazi na krovu garaže u središtu Srednjaka. Nakon nje prelazimo potok i preko livade se divimo prizoru velikih zgrada u Ulici braće Domany koje su u to doba najviše osvijetljene. A onda - vrijeme je za pauzu u parku na igralištu među jablanovima u Ulici Hrvoja Macanovića ... kolači, keksi, kuhano vino, vrijeme za odmor i razgovore.

Nakon 20-tak minuta odmora nastavljamo uz kućicu koja je sada Dječji vrtić, a nekad je bila župna crkva, od 1980. do 1982. godine. Prolazimo pored osnovne škole Ivana Meštrovića (sagrađena 1969. godine nakon što je Osnovna škola Horvati postala pretijesna poslije izgradnje Srednjaka), pa kroz lijepo uređeno dječje igralište u parku unutar susjednog bloka, za razliku od ostalih novijih parkova, u njemu rastu breze i žalosne vrbe.

Slijedeća etapa nas je povela preko ulice Hrgovići, ispod raskršća sa Horvaćanskom cestom se nalazi ušće potoka Vrapčaka i Kustošaka. Tu je nekad bila gostionica sa kuglanom, omiljena kod stanovnika tog kraja, no sada je tu župna crkva Svete Mati Slobode (vidi OVDJE o povijesti župe) izgrađena 2009. godine po projektu arhitekta Nikole Bašića poznatog po instalacijama Morske orgulje i pozdrav suncu u Zadru. Ušli smo nakratko u crkvu pogledati zanimljivu unutrašnjost i jaslice, a potom smo nastavili uz potok do "adrenalinskog parka" tj. cijevi položenih preko potoka koje zovu na okušavanje ravnoteže.



Pred Osnovnom školom Ivana Meštrovića. Snimio: GP


Prva trešnjevačka žirafa! Snimio: GP


Vrijeme je za odmor. Snimio: GP


U parku, ispod žalosnih vrbi. Snimio: GP


Unutrašnjost crkve Svete mati slobode. Snimio: GP


Pred crkvom. Snimio: GP


Nastavljamo dalje, još kratko uz potok južno od Horvaćanske ceste, a zatim krećemo za njim prema sjeverozapadu, ponovo mirnijim dijelom, kroz naselje Vrbani. Prolazimo i crkvu Blagovijesti navještenja Gospodinova (izgrađenu 2004.), zatim vrtove okružene šibljem nedaleko Zagrebačke avenije, a potom prolazimo i ispod bučne prometnice pješačko-biciklističkim podvožnjakom, rijetkim predstavnikom te vrste u Zagrebu. Šetnju smo dovršili šetajući se uz Sky Office te stambeno-poslovnu zgradu bivšeg Mercatora (autor: Nikola Franić) i dolaskom do Zagrebačke ceste gdje nas je, sa druge strane ulice, prigodno dočekalo Betlehemsko selo u organizaciji Župe blaženog Ivana Merza (osnovane 2011.) koje se nalazi na početku naselja POS Oranice.

To je bio i kraj šetnje, pozdravili smo se i zaželjeli jedni drugima sretan Božić i sve najbolje za blagdane ...

Ovom šetnjom je završena jesenskozimska sezona akcija, nastavljamo sa novm akcijama u proljeće 2016, informacije o njima očekujte krajem veljače!



Na kraju šetnje. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, dijagonala, cibona, rudeš


- 09:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.12.2015., srijeda

Međupraznovlje

Vjerovali ili ne, već je prošlo punih 6 dana od mog posljednjeg posta ... vrijeme je naprosto proletjelo!

Kao prvo, želim vam sa zakašnjenjem sretan Božić i nadam se da ste ga proveli na lijep način, sa obitelji, prijateljima i svim drugim vama najdražim osobama!

A isto tako se nadam da vam i ovi ostali međupraznički dani prolaze na lijep način, bez gužve sa poslom, jurnjave po trgovinama ili nekim drugim neugodnostima koje znaju svratiti u dane kada bi se kao "trebali" odmarati, a onda nas u tome ometa ili netko drugi ili si pak sami sebi uvalimo zadatke kako bismo izbjegli taj dugo očekivani odmor. wink

Ja ću vas pak u ovome postu vratiti nekoliko dana unazad, na Badnjak. Od svih ovih svečanih i prazničnih dana (imam sreću da se u mojoj firmi ne radi od 23.12. do 04.01. tako da praznike zaista doživljavam u punoj dužini) Badnjak i Stara godina su mi najdraži zbog atmosfere iščekivanja koja se uvijek naprosto osjeća u zraku. Božić i Nova godina su posve lijepi dani, nekad u skladu sa našim željama i očekivanjima, a nekad i ne, no posve sigurno im nedostaje ta magija očekivanja veselja i baš zato su mi ljpeši dan "prije" od onih "poslije".

A u te dane iščekivanja osobito me veseli prošetati gradom ili se provozati biciklom s kraja na kraj i osjetiti atmosferu ... često to učinim sa svojim omladincima, to je zgodna prilika da popričamo malo o svemu i svačemu dok neobavezno zagledamo ljude, izloge, ukrašene trgove i balkone. Ukratko, to su mi vrlo dragi trenuci praznika kada nema "poslova", "zadataka" i sličnoga, već smo posve slobodni priuštiti si neuobičajeni ležerni gradski sightseeing.

Ove godine je badnjačko vrijeme bilo toplo tako da smo kćer i ja (sin je ovoga puta pronašao zabavu sa svojim vršnjacima wink) napravili poveći krug biciklom - od Prečkog preko Staglišća, Srednjaka, Trnja, kroz Pothodnik, pored the Klizališta na Tomislavcu i Jelačić placa do zasluženog odmora uz čaj i kolače u Milleniumu u Bogovićevoj da bismo se kući vratili uzduž Klaićeve, Baruna Filipovića, preko Oranica i Betlehemskog sela uz Zagrebačku cestu. Badnjačka atmosfera nam je pokazala gotovo pust grad sa centrom u kojem su se taman zaključavali dućani dok su prve večernje ptice izlazila iz svojih kuća, dok je toplina ponudila prizore poput košarkaša koji su u kratkim hlačama igrali košarku na Staglišću ili pak grupica koje su se okupljale po parkovima kao da je u najmanju ruku rujan.

Da ne duljim sad sa previše priče kada jedna fotka govori više od tisuću riječi, evo i kratkog foto albuma naše kružne badnjačke biciklističke gušt-ture!



Badnjački hakl na Staglišću uz školu. Snimio: Vanja


I dok dečki haklaju košaricu, cure su zabavljene svojim pretprazničnim razgovorima ... Snimio: Vanja


... a kćer i ja čekamo da se oslobodi ljuljačka pa da se malo pronjišemo. wink Snimio: Vanja


.. na kraju odustasmo. wink Snimio: Vanja


Ostatak igrališta je gotovo prazan ... no, tu i tamo svrati koji roditelj sa svojim djetetom željnim igre usprkos mraku i pretprazninom iščekivanju. Snimio: Vanja


Stiže jelka! Snimio: Vanja


Na putu do Trga ... i na Slavonskoj aveniji gužva jenjava. Snimio: Vanja


Bandićeva špricaljka sa techno-čestitkom projiciranom na vodene kapljice ... Snimio: Vanja


Na Zrinjevcu je više ljudi iako su gotovo svi štandovi već zatvoreni usprkos tome što još nije ni 18h ... Snimio: Vanja


Dašak nostalgije .... Snimio: Vanja


Mega-Baltazar! Snimio: Vanja


A osim njega u centru baš i nema života ... wink Snimio: Vanja


Završavamo našu badnjačku gradsku turneju u Betlehemsku selu uz POS-ovo naselje na Oranicama ... lijepo mjesto, baš u duhu Božića! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, badnjak, šetnja, grad, iščekivanje


- 16:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.12.2015., srijeda

U potrazi za suncem, plavim nebom, širinom vidika!



Selo Ivančići kod Sv. Jane, nevjerojatan prizor u kojem se može uživati satima ... Snimio: Vanja


Kada krene niz ovakvih dana kao što su sada, tmurni, sivi, hladni, magloviti ... osjećam se kao da me je netko strpao u neku ogromnu kutiju i zatvorio poklopac. Ovakvo je vrijeme super za biti kod kuće, piti čaj i gledati kroz prozor .. nije loše niti za rad, pogled kroz prozor me uopće ne vuče van iz ureda ... OK je i za obilazak tekućih adventskih sajmova, a i izlozi dućana izgledaju još šarenije i veselije nego obično kad se usporede sa sivilom neba. Ali, fućkaš to, dajte mi ipak malo sunčeva svjetla, bar koju zrakicu da se malo ogrijem i osvježim oči!

Proteklu nedjelju sam, zajedno sa obitelji i prijateljima, krenuo u potragu za suncem. Vremenska prognoza je bila vrlo eksplicitna - u dolini magla koja se možda neće ni razići, a u brdima sunce. Stoga, sumnji nije bilo: Trebamo krenuti u brda!

Otišli smo u Samoborsko gorje, na Japetić, i nismo požalili! Nakon duge vožnje kroz maglu i sivilo od našeg ishodišta, u blizini Ivančića kod Sv. Jane, već se naziralo sunce. A kad smo krenuli hodati, iz doline Žumberačke reke, od napuštenog Jankova mlina, sunce nas je pratilo od prvog koraka! Kakav kontrast!

Nije to bila neka silna toplina, ali uz strm uspon na brijeg i sunce s leđa vrlo brzo sam se skinuo u kratke rukave! Poslije, kad se staza uravnala, hodali smo u puloverima i tek smo kod doma na Japetiću, gdje je jače počeo puhati vjetar, ponovo obukli jakne ... a ispod nas, duboko u dolini, magla je prekrivala sve.

Najfascinantniji trenuci su došli po našem silasku do Ivančića gdje je taman mirovala gornja granica magle ... iz nje su izvirivale posljednje kuće naselja, vrh crkvenog tornja, antene na vatrogasnom domu. Kao u bajci!

Ljudi, kad čujete prognozu kao toga dana, ne razmišljajte puno, odjurite na najbliže brdo i osunčajte se, skupite energiju do slijedećih sunčanih dana koji će tko zna kad doći!



Na planinskome hrptu, prema selu Grabarak. Snimio: Vanja


Uokvireno suncem i lišćem. Snimio: Vanja


Magleno more ispod nas. Snimio: Vanja


Dom na Japetiću. Snimio: Vanja


Kasnojesenski pejzaž. Snimio: Vanja


Pogled od doma na Japetiću prema nizini. Snimio: Vanja


Dvoslojna mrtva priroda. wink Snimio: Vanja


Pogled na padine uz rub sela Ivančići - rub maglenog mora. Snimio: Vanja


P.S. Kako vidim, kolega po objektivu, GP, na svome je blogu danas također dotaknuo ovu temu ... wink

Oznake: izlet, šetnja, Japetić, Sunce, ja, planina


- 12:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.11.2015., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja po Staroj Trešnjevci (na petak, 13.!)



GPS trag šetnje, snimio: Mladen Sokele


Zajednička fotografija na kraju šetnje. Snimio: Mladen Sokele


Posljednja šetnja jesenskog ciklusa "Mapiranja Trešnjevke" krenula je sa Trešnjevačkog trga, ispod "vure" na ulazu u Park Zvonimira Milčeca, u 18h na Petak 13. Bolje mjesto za početak šetnje najstarijim dijelom Trešnjevke nije se moglo zamisliti, jer je tu ipak središte kvarta: tu je plac (osnovan još davnih 30-tih godina 20. stoljeća), bivša zgrada Name (sagrađena 1960.) koja istina nema više tako veliko značenje kao nekad, nedaleko je i crkva Sv. Josipa, sagrađena 1939., i time najstarija crkva Trešnjevke, a pored nje je i nekadašnja gostionica "Dvije lipe", nekad jedno od "svjetovnih središta", na žalost, u međuvremenu preuređena u igračnicu i bez svojih poznatih lipa. Dakle, pravo srce Trešnjevke!

Popričasmo na početku o povijesti kvarta, spomenuh neke od zanimljivosti vezanih uz imena ulica, evo nekoliko kratkih:

- vjerojatno se neki od vas sjećaju da je sadašnja Ulica Boždidara Adžije prije nosila ime Ulica Kate Dumbović odnosno Samoborska cesta. Kata Dumbović (1903.-1941.) bila je radnica i početkom Drugoga rata članica Rajonskog komiteta KPH. U noći sa 13. na 14.07.1941. krenula je u akciju oslobađanja komunista iz logora Kerestinec gdje su se uz Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija, Augusta Cesarca nalazili i njen muž Mato Dumbović, ali i Božidar Adžija, po kojem je njena ulica dobila ime nakon osamostaljenja Hrvatske.

- Ogrizovićeva ulica je dobila ime po književniku i pravašu Milanu Ogrizoviću (1877.-1923.), no nakon Drugog svjetskog rata često se sretalo i ime njegovog sina, učitelja i revolucionara Bogdana Ogrizovića po kojem se i danas zove knjižnica u Preradovićevoj ulici, a nekad se zvala i današnja V gimnazija.

- Još jedno od ulica zamijenjenih imena je ona nekada zvana po Jakovu Dugandžiću (1905.-1941.), također narodnom heroju, rođenog u Čitluku pored Mostara, koji je od 1930. radio u ZET-u. Florijan Andrašec (1888.-1962.), po kojem sad ta ulica nosi ime, je bio pučki pjesnik, poznat kao sakupljač pjesama Međimurja, zajedno uz Vinka Žganca (prije Drugog svjetskog rata se ta ulica nazivala Šarengradska, dok to ime danas nosi samo jedan njen odvojak)

- zanimljiv je primjer ulice u kojoj je jedan Ljudevit (Jonke) naslijedio drugoga (Farkaša Vukotinovića) koji se preselio u centar grada, gdje njegova ulica čini dio "zelenog vala". Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813.-1833.) bio je književnik, političar i znanstvenik (botanika, mineralogija), dok je Ljudevit Jonke (1907.-1979.) bio književnik rodom iz Karlovca.

- preostale dvije preimenovane ulice su Ulica Andrije Žaje (jedan od osnivača KPH, nekad se po njemu zvala ulica Donje Svetice), nekad ulica Đure Daničića (1825.-1888.), srpskog jezikoslovca, te Tratinska ulica, nekad Ulica Rade Končara (1911.-1942., sekretar KPH). Što se tiče ulice Ivana Broza (1852,-1893., jezikoslovca i književnog povjesničara rođenog u Klanjcu), on je jedini Broz koji je ikada pod tim imenom imao ulicu ili trg u Zagrebu, zato što se trg posvećen Josipu Brozu Titu uvijek službeno nazivao Trg maršala Tita, a ne Trg Josipa Broza Tita.

Nakon te uvodne riječi krenuli smo iz parka prema Ulici grada Vukovara - ovoga nas je puta bilo 38, kako je nešto kasnije ustanovio naš mladi službeni Brojač wink.

Obzirom da je početak šetnje bio tako kasno cijelo nas je vrijeme pratio mrak, no bili smo dobro opremljeni baterijskim svjetiljkama tako da smo mogli zaviriti u svaki kutak. A zahvaljujem i fotografima, Mladenu Sokeleu, Branku Margetiću i Nevenu Iveti, na trudu s kojim su popratili šetnju i na dijeljenju fotografija!

Prva postaja šetnje nam je bilo bivše kino "Trešnjevka" (zvano "Buhara", što je u to doba bio čest nadimak za prigradska kina) koje se nalazi u dvorištu na početku Ulice grada Vukovara. Trenutno je u njemu skladište tvornice vijaka Kranjec i ništa ne odaje da je nekad to bilo važno sastajalište Trešnjevčana.

Nakon kina krenuli smo tajnim prolazom kroz haustor u kojem se još uvijek mogu vidjeti stara unutarnja vrata od kristalnog stakla sa ugraviranom zvjezdicom. Po izlasku na Novu cestu krenuli smo na sjever (i usputno se prisjetili trgovine Standard konfekcije koja se nalazila na uglu Tratinske) i usputno popričali o starim šahtovima iz doba NDH-a na kojima piše "Brzoglas". Šećući se stigli smo i do pekare Klare, a nedaleko nje je i zgrada u kojoj je svoj život počela knjižnica Trešnjevka.

Kroz haustor smo prošli u Ogrizovićevu ulicu, uočili smo duboka dvorišta koja su sad izgrađena novim zgradama ... kroz jedno takvo dvorište smo došli sve do stražnje starne zdravstvene stanice. Na žalost, prolaz do nje nije bio moguć - vrata su zaključana, opasana lokotom i ograđena bodljikavom žicom.

Malo dalje, na kućnome broju 16a stoji stara kuća na kojoj se može vidjeti otisak graditelja, ali i žuti križ koji je još preostao od poplave 1964. kada su takvim oznakama komisije označavale da su kuće pogodne za stanovanje (one za rušenje su označene crvenim križem). Prošli smo kroz hodnik te napuštene kuće i kroz dvorište se vratili na ulicu .. i dalje do kratke slijepe Lukavečke ulice. U njoj smo sreli dvije stanovnice te ulice, makedonku koja u njoj živi već 41 godinu i zadovoljan je mirom svoje ulice, te drugu gospođu koja je manje zadovoljna zato što je ulica uknjižena kao livada, a ne javna prometnica i zbog toga ne mogu dobiti asfalt. Isto tako, iza njene kućice se nalazi napušteno gradilište poslovnog centra koji se počeo graditi na lokaciji nekadašnje konfekcije "Vesna".



Sakupljamo se, polako, ali sigurno. Snimio: Mladen Sokele


Naš lučonoša. wink Snimio: Mladen Sokele


U uskome krugu ... uvodna riječ u Parku Zvonimira Milčeca. Snimio: Neven Iveta


Treba rasvijetliti mračnu prošlost ... wink Snimio: Neven Iveta


Na prijelazu preko Tratinske ulice. Snimio: Branko Margetić


Službeni brojač prebrojava šetače. wink Snimio: Branko Margetić


Promatramo još uvijek očuvanu oznaku inspekcije nakon poplave 1964. Snimio: Mladen Sokele


Druga strana napuštene i ruševne kuće u Ogrizovićevoj ulici. Snimio: Mladen Sokele


Jedan fotograf snima drugu dvojicu, Mladen i Neven na "zadatku" ... wink Snimio: Branko Margetić


Cijela grupa se natiskala u kratku Lukavečku ulicu, jednu od posljednjih neasfaltiranih ulica Trešnjevke ... Snimio: Mladen Sokele


Razgovor sa jednom od stanarki Lukavečke ulice. Snimio: Mladen Sokele


Slijepi završetak Lukavečke ... Snimio: Mladen Sokele


Slika iz predgrađa kakvo je nekad bilo ... Snimio: Neven Iveta


Po izlasku iz Lukavečke ulice krenuli smo Kranjčevićevom ulicom prema hotelu Laguna (izgrađenom 1972.), prošli smo kroz njegovo dvorište i zatim skrenuli u Badalićevu ulicu pored vrtića Trešnjevka, smještenog u Badalićevoj 24, jednog od najstarijih dječjih vrtića grada sa dugom povijesti. Osnovan je još 1930. na adresi Trakošćanska 45 da bi tokom godina mijenjao imena, prvo u "marijan Čavić", zatim u "Kata Dumbović" te u sadašnje ime. Zgrada pored koje smo prošli sagrađena je 1989. na mjestu nekadašnjeg Pionirskog doma koje je osnovalo društvo "Naša djeca" 1956.

Krećemo dalje, uz vrtić se nalazi moderni stambeni blok, poznat po tome što je u njemu svojedobno živio predsdjednik SDP-a i nekadašnji Predsjednik vlade Ivica Račan. Sada tamo nema poznatih stanara (bar koliko mi znamo), ali zato zgrade kriju tri zanimljiva neobična detalja: čudne istake na rubu krova, neobičan prostor usred dvorišnog dijela uz ulaz u garaže te "tribine" na čijem zidu se nalazi neobičan grafit sa svinjama koje jašu leteće mrkve (autor grafita je nepoznat).

Nakon toga ulazimo u još jedno dvorište, na uglu Tratinske i Badalićeve, zagledavamo preostali dio vrta podno unutarnjeg parkirališta, primjetan je "sukob" novogradnji koje prate asfaltirana parkirališta te starije građenih zgrada iza kojih se nalaze ograđeni vrtovi.

Dalje idemo Tratinskom, uočavamo stari kućni broj sa natpisom "Končarova", preko puta je malena kućica Zavoda za rafiniranje plemenitih kovina (glavni je ulaz iz Ulice Florijana Andrašeca) te staru ruševnu kuću pored njega. Pogledali smo usputno i stari sandučić u kojem su nekad bili istaknuti filmovi na programu Kinematografa Zagreb, a sada ih koristi projekat "Bacači sjenki".

Napuštamo Tratinsku ulicu i skrećemo u Brozovu, ulazimo u dva dvorišta sakrivena iza uličnih zgrada. Uočavamo dvorišni red kućica koje su očito starijeg datuma od zgrada sa ulične strane ... tu caruju tišina i mrak. Na žalost, nema pogleda na Zagrebov stadion, ali naslućujemo toranj Cibone u mraku - poslovni ljudi su već napustili svoje urede.



Petak Trinaesti, prvi put. Snimio: Neven Iveta


Jedna od reklama na pročelju hotela Laguna ... Snimio: Mladen Sokele


Dio neobičnog grafita u dvorištu novogradnje na adresi Badalićeva 26, uz brodiće s očima tu je i mnoštvo praščića koji jašu na mrkvama ... wink Snimio: Branko Margetić


Dvorište dotičnog bloka, uočite neobične ukrase na rubu krova zgrade. Snimio: Mladen Sokele


Zaustavljanje u Tratinskoj ulici. Snimio: Neven Iveta


Na Tratinskoj ulici, pogleda uprtog u jednu od posljednjih malih napuštenih kućica u tom kvartu (adresa: Tratinska 23). Snimio: Branko Margetić


Danas Tratinska, nekad KončarOva ... Snimio: Branko Margetić


Tramvaj u punoj brzini ... Snimio: Branko Margetić

>
Mračna dvorišna strana inače dobro osvijetljene Brozove ulice. Snimio: Neven Iveta


Slijedeća postaja šetnje je bio nadvožnjak na Adžijinoj ulici (sagrađen 1930.) uz koji se nalazi najviši vrh Trešnjevke, visok cca 120 m i neformalno nazvan po lokalu s druge strane ulice, Mrzla piva. Do kraja šetnje nam nije više preostalo puno hodanja, prođosmo Adžijinom pored još davno zatvorene Dione pa pored kazališne radionice HNK i stare benzinske pumpe, da bismo šetnju završili možda i najvećom atrakcijom, prigodnim (ipak je bio petak, 13.!) grupnim ulaskom u prostor stare Bubare, sagrađene još 1892., koja je nakon tog vremena proživjela sve i svašta, ugostivši radionice Taxi remonta, filmske ekipe, skvotere te, naposlijetku, "obične" beskućnike koji, čini se, još uvijek tamo žive. Naša kolona oboružana baterijama prošla je glavnom stazom kroz ruševine sve do stražnjeg dvorišta. Po uhodanosti staze čini se da je taj kompleks prilično često posjećen ... no u taj mračni večernji čas svima nama je ovladalo neobično ozračje tog napuštenog ruševnog kompleksa.

Nakon povratka na svjetlo i buku velegrada preostalo je još samo pozdraviti se sa nadom da ćemo se ponovo vidjeti 23.12., na još jednoj Predbožićnoj trešnjevačkoj dijagonali!

Na kraju, sve vas pozivam na posljednju ovogodišnju šetnju, treću tradicionalnu Predbožićnu trešnjevačku dijagonalu, koja kreće u srijedu, 23.12.2015. u 18h od "vure" kod poslovne zgrade Cibone, Trg Dražena Petrovića. Radni naslov šetnje je "Kroz tišinu i buku velegrada"!



Pored najvišeg vrha Trešnjevke. Snimio: Branko Margetić


Prohladna je večer, Ulica Božidara Adžije, nekad Kate Dumbović, nekad Samoborske, je prazna ... Snimio: Neven Iveta


Petak je Trinaesti, vrijeme je za jezoviti završetak šetnje ulaskom u napuštenu Bubaru ... šetači su spremni uhvatiti se ukoštac sa uzbuđenjima koja ih očekuju! Snimio: Mladen Sokele


Prolazak kroz zidine ... Snimio: Mladen Sokele


Samotni i mračni polusrušeni zidovi Bubare. Snimio: Branko Margetić

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Stara Trešnjevka


- 15:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.11.2015., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja Pongračevim



GPS zapis šetnje, snimio: Mladen Sokele


Skupna fotka šetača na istočnoj tribini terena NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić


Iza nas je prva ovojesenske šetnja „Mapiranja Trešnjevke“ koju sam poveo kroz Pongračevo i okolicu Remize ... nije to velik kvart i ovoga puta nismo napravili veliku „kilometražu“, ali je, rekao bih, šetnja svejedno uspjela. Između ostaloga, odnosno možda čak ponajviše, zbog zainteresiranih šetača koji su s nama ostalima dijelili svoje kvartovske priče i sjećanja. Ponajviše zahvaljujem vjernom Penziću koji je napokon dočekao da se prošećemo kroz kvart njegova djetinjstva tako da nas je počastio sa nizom zanimljivih pričica i crtica iz bliže i dalje povijesti kvarta. Teško je sve to prenijeti u ovaj medij bloga koji najbolje prihvaća kraće forme, ali ću se potruditi da makar spomenem sve teme o kojima smo razgovarali, a više podataka ćete naći na web stranici „Mapiranja Trešnjevke“ i linkovima koje ću vam dati unutar teksta.

(da ne zaboravim, zahvaljujem se na priloženim fotkama Branku Margetiću!)

Krenimo, dakle, od početka!

Prvu ovojesensku šetnju dočekao je sunčan i svjež dan, u 17h se ispod "vure" na tramvajskom okretištu skupilo 47 šetača - lijepa grupica znatiželjnika spremnih na podužu rundu po Pongračevu! (vjerovali ili ne, niti jednim korakom nismo tu večer izašli iz granica istoimenog Mjesnog odbora! :o) )

Na samome početku, u skladu sa tradicijom, izvadio sam kopije starih planova grada i ispričao ponešto o povijesti Pongračeva (vidi dolje niz važnijih datuma iz povijesti kvarta!), a zatim je nastavio Penzić, koji nam je ispričao nekoliko priča vezanih uz povijesna zbivanja, od storije o bogatoj obitelji Pongratz, "zagrebačkim Rockfellerima", po kojima je i kvart dobio ime, pa do zanimljivih informacija o doseljavanju izbjeglica iz Istre nakon Prvog svjetskog rata.

A tad je došao trenutak da protegnemo nožice! Krenuli smo prvo u pozadinu "Name" (koja već dugo više ne stoluje na toj adresi ...) pogledati artefakte iz njezine povijesti, napuštenu portirnicu sa starim "Milde sorte" satom i zaboravljenim natpisom sa oblastim starim logom tvrtke. Nakon toga krećemo na jug - prvo nas je na štengama uz Ozaljsku prebrojala naša Brojačica (dakle, bilo nas je 47), a onda sam u Puljskoj ulici, pred starom zgradom, ispričao ponešto o planiranom, a nikad ostvarenom "Tramvajskom gradu" (projekt iz 1941., ali zbog rata nikad ostvaren). Povijest Trešnjevke neraskidivo je vezana sa tramvajem, Remiza je jedan od najvažnijih „landmarkova“ (značajnih točaka) ovoga dijela grada i ona dominira svojom okolicom, i fizički i reputacijom.

Nastavili smo šetnju do "Kutije šibica" (nekad dvorane "Ivan Arapović"), uz koju su nekad, umjesto sadašnjih teniskih terena, bila košarkaška igrališta, dom košarkaša i košarkašica "Industromontaže", kasnije "Montinga". Košarkašice su bila evropska klasa, dok su košarkaši bili često na rubu prve i druge lige (iz tog je kluba potekao poznati košarkaš "Cibone" Zoran Čutura!).
(da se ne zaboravi, uz dvoranu se nalazi jedna od najviših zgrada, djelo arhitekta Slavka Jelineka, autora i „Zagrepčanke“, koja je izgrađena 1969. - više detalja pročitajte u članku iz „Glasa Trešnjevke“, broj 8/2009, str 38-41)

Nakon dvorane prošli smo pored igrališta NK Trešnjevka gdje smo popričali o povijesti kluba, a uočili smo i prastari semafor na kojem se rezultat namještao ručno, pomoću tablica sa brojevima. Zatim smo nakratko stali uz istočnu stranu igrališta gdje smo pogledali street art uradak majstora zidne umjetnosti Lonca koji ga je naslikao na zidu zgrade Dječjeg doma.

Već u sumrak stigli smo do Naselja Istrana i invalida, lijepog i mirnog kutka (usprkos buke sa Selske ceste) usred kućica sagrađenih 1929.-1930. Godine. Usprkos idiličnom izgledu i miru, život tu nije lak - kućicama je potrebna obnova i sigurni smo da je za veliku većinu stanara to samo pusti san.

S druge strane ulice nalazi se Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u župi Sv. Marka Križevčanina (uz samostan sestara Pohoda Marijina), otvorena 1941., djelo čuvenog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika. Zahvaljujući jednoj od naših šetačica ušli smo nakratko u crkvicu ukrašenu zanimljivim slikama.

Daljnji nas je put vodio uz Selsku cestu, pored Dječjeg doma A.G. Matoša (na mjestu gdjen je nekad bila gradska ubožnica za djecu), pogledasmo preko ulice nekadašnju gostionicu "Jablanica" (zvanu "Koreja") zatim preko raskršća Ozaljske i Selske ceste (gdje je nekad, u maloj kućici živio poznati trener Ivan Đalma Marković) do naselja socijalnih stanova, izgrađenih 1928., u kojem se danas nalazi Muzička škola, a do skora je tamo bio i Vatrogasni dom. Prošli smo kroz naselje i pogledali spomen ploču koja kazuje da se u njemu nekad sakrivao i Josip Broz Tito. Nastavljamo s druge strane naselja gdje se nekad nalazilo Javno kupalište (nekadašnja adresa Creska 5), od kojega je do danas ostala samo dotrajala kućica. S druge strane ulice, kakvog li kontrasta, nalazi suvremeni Umirovljenički dom izgrađen 1981. godine.

Nakon nekoliko minuta hoda stižemo Pazinskom ulicom do Lošinjske ulice, lijepog parka sa dječjim igralištem i bloka kuća u kojem su nekad bile kućice ZET-ovih radnika. Do današnjih dana su se sačuvale još samo dvije u izvornom obliku.

Na malom bezimenom trgiću kod raskršća Baštijanove i Vitezićeve ulice popričali smo o zabavama koje su se nekad održavale na njemu. To je još jedna specifičnost Pongračeva - centri ljudskih aktivnosti, trgovi u smislu njihove funkcije, nemaju formalni status trga, ime (upravo spomenuta lokacija te samo okretište tramvaja na Ljubljanici), dok prostori koji se nazivaju trgovima (Istarski i Opatijski) to zapravo nisu.

Šetnju nastavljamo Rabarovom ulicom prema gradilištima naselja koje je nastalo na terenu bivše kasarne (artiljerija). Dalje idemo u zavojitu Stubičku ulicu, pored bivših "bugarskih" vrtova. Stižemo do bivšeg igrališta NK Končar koje je u godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo logor za njemačke zatvorenike koji su radili u Končaru (tada još Siemensu).

Prolazimo kroz Ladučku ulicu, a onda prečicom kroz jedno dvorište, u slijepu Šenkovečku ulicu. Nastavljamo uz potok Črnomerec, prelazimo Baštijanovu i divimo se ogromnoj iskopanoj rupi u koji je položen dio cijevi kroz koju će, čini se, teći potok Črnomerec.

Na kraju prolazimo i pored Opatijskog trga i "Tetris" kućice nazad do okretišta gdje završavamo sa šetnjom. Šetnja je potrajala, gotovo tri sata, ali vjerujem da nitko nije požalio!

Evo na kraju i „vremenske crte“ tog kvarta i važnijih okolnih građevina!

Od 1853.: Vojne vježbe na poljiam Pongračeva („Exerzierplatz“)
1901. Počinje rad Samoborčeka
23.06.1910. : Prvi let aviona Slavoljuba Penkale, pilotirao tehničar Dragutin Novak, na terenu bivše kasarne u Selskoj cesti
Kraj 20-tih godina 20. st: Obitelj Pongratz (pro)daje područje Pongračeva gradu Zagrebu
1926. : Osnovano NK Panonia, preteča današnjeg NK Trešnjevka
1927.-1928.: Gradi se naselje socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske
1929.: NK Panonia mijenja ime u NK Trešnjevka
1929.-1930.: Gradi se Naselje Istrana i invalida
1931.: Gradi se stambeno naselje za radnike ZET-a
1932. Na prostiru uz Selsku cestu se nalazi Logor (kasarna) Krste Frankopana
1932.: Otvorena Osnovna škola Augusta Šenoe koju pohađa većina učenika iz Pongračeva
1935.: Otvorena nova Remiza na današnjem mjestu (preseljenje dijela bivše Remize s mjesta današnjeg tehničkog muzeja)
1930-te: Na području zapadno od Selske ceste se nalazi Gradska ubožnica, 1939. Se grade zgrade današnjeg Dječjeg doma AG Matoš
1940.: NK Trešnjevka se spaja sa NK Skakavci i preuzima ime NK Trešnjevački skakavci
1941.: Otvara se Zavjetna crkva sveuduljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini u Moščeničkoj ulici (Arhitekt: Jože Plečnik)
1941.: Napravljen projekat za „tramvajski grad“ u okolici Remize (zbog rata nikad pokrenuta izgradnja)
1945.: Nakon završetka Drugog svjetskog rata na mjestu terena bivšeg NK Končar se nalazio logor za ratne zarobljenike
Oko 1945.: Otvoreno nogometno igralište NK Trešnjevka (prije se nalazilo na prostoru današnjih Crikveničke i Trsatske ulice)
1945.: Osnivanje Dječjeg doma AG Matoš u Selskoj cesti
1948. Osnivanje Tvornice dizala Radnik
1950.: Osniva se NK Končar
1954. : NK Končar mijenja ime u NK Elektrostroj
Kraj 50-ih: Zalaganjem Ivana Arapovića izgrađena sportska dvorana „Kutija šibica“, do 1979. najveća sportska dvorana u gradu
1963.: Otvorena tvornica vatrogasnih aparata Pastor (preseljena oko 2010.)
1964.: NK Trešnjevka je u 1. Jugoslavenskoj nogometnoj lizi i natječe se u Kupu velesajamskih gradova (ispada u 1. Kolu)
1965. : Otvoren objekat Dječjeg vrtića Bajka na Opatijskom trgu
1970.: NK Elektrostroj mijenja ime u NK Končar
1971.: Posljednja vožnja Samoborčeka
1972.: Otvara se robna kuća "Nama" na Remizi
1973.: Tvornica dizala Radnik prelazi u sastav Končara
1981.: Otvoren Umirovljenički dom na Trgu Slavoljuba Penkale (nakon rušenja sjevernog dijela naselja socijalnih stanova)
1995.: NK Končar se fuzionira sa NK Zelengaj-Svjetlovod i odlazi sa Pongračeva




Artefakt nekadašnjih vremena, nadstrešnica iz 40-ih godina. Snimio: Branko Margetić


Pred Remizom, novi tramvaji. Snimio: Branko Margetić


... i stari tramvaj. Snimio: Branko Margetić


Prošlo je "5 i 5", vrijeme je za početak priče. Snimio: Branko Margetić


Gledamo stare planove grada ...Snimio: Branko Margetić


Penzić ima riječ! Snimio: Branko Margetić


Pred starom portom "Name" sa stražnje strane zgrade - a unutra: prašina i stari "Milde sorte" sat. :o) Snimio: Branko Margetić


Posljednje mjesto na kojem se ovdje još može vidjeti logo. Snimio: Branko Margetić


Grupna šetnja Puljskom ulicom. Snimio: Branko Margetić


U polukrugu. Snimio: Branko Margetić


Pokoja riječ o NK Trešnjevka ...Snimio: Branko Margetić


Iz prošlih vremena: Stari "ručni" semafor na terenu NK Trešnjevka. Snimio: Branko Margetić


Jedna od najviših zgrada Trešnjevke, nekad zvana i "Trešnjevačka ljepotica". Snimio: Branko Margetić


Nekoliko riječi o "Kutiji šibica". Snimio: Branko Margetić


Usred Naselja Istrana i invalida. Snimio: Branko Margetić


Pogled između zgrada ... Snimio: Branko Margetić


U posjetu crkvi ... Snimio: Branko Margetić


Pogled preko kvartovske granice, na bivšu gostionicu "Jablanica" odnosno popularno zvanu "Koreju". Snimio: Branko Margetić


U naselju socijalnih stanova na uglu Ozaljske i Selske. Snimio: Branko Margetić


Tu je nekad svraćao i ugledni gost .. :o) Snimio: Branko Margetić


Nekad davno je tu bilo javno kupalište! Snimio: Branko Margetić


Pao je već i mrak ... Snimio: Branko Margetić


Gradilište trešnjevačkog metroa uz potok Črnomerec! :o) Snimio: Branko Margetić

Oznake: šetnja, Mapiranje Trešnevke, pongračevo, Remiza, trešnjevka


- 06:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.10.2015., srijeda

Hoće li Bolnica na kraju grada postati Park na kraju grada?



To je to, the Bolnica. Snimio: Vanja.


Vrijeme izbora se približilo, a samime time i vrijeme za napuhavanje reklamnih balon-obećanja koja se stave u upotrebu za tih nekoliko tjedana prije izbora i zatim lijepo ispušu, slože i stave u skladište do slijedećih izbora. Za razliku od prethodnih izbora kad je Bandić napuhao balon gradskih vrtova (točnije, uzeo ideju udruge Parkticipacija i pretvorio ju u svoju ideju) i najavljena obećanja čak i ostvario, ove sezone je lansirao uređenje parka u okolici nikad dovršene "Bolnice na kraju grada" u Blatu pored Remetinca. Obzirom da taj predio ne posjećuje nitko osim golfera koji na svojem terenu iza Bolnice već imaju svoj privatni park nije mi baš jasno kome bi taj park trebao biti namijenjen. Ajde, kad u gradu ne bi bilo potrebnijih stvari, onda bih rekao "neka bude", no ovako mi se to čini kao puko trošenje para i vremena.

U svakom slučaju, kako bih pogledao kako sve to sad izgleda uputio sam se prošle nedjelje sa malom grupicom znatiželjnih istomišljenika do spomenute Bolnice u "kontrolu" samog objekta i okolice. Za vas koji to možda ne znate, bolnica je započeta u valu gradnje velikih kliničko-bolničkih centara u Jugoslaviji (Beograd i Ljubljana), neko vrijeme nakon što je započeta gradnja Kliničke bolnice Dubrava (građene kao Vojne bolnice, dovršene 1988.), građena od 1982. do 1992., između ostaloga i sredstvima samodoprinosa zagrepčana koji su izdvajali po 1,5% iz svake plaće, a zatim je raspadom Jugoslavije i izbijanjem rata gradnja prekinuta i nikad dovršena.
(ako vas zanimaju detalji, od građevinskih pa do pozadinskih igara oko projekta i sličnoga, savjetujem vam da pročitate odličan članak Branka Nadila "Megalomanija i "bolnica na kraju grada"" u časopisu "Građevinar", broj 8/2014 u kojem je sve to podrobno opisano - čestitke autoru!)

Do bolnice nije teško doći prilazom od Jadranske avenije, objekt nije ograđen, oko njega prođe poneki prijateljski nastrojeni zaštitar ili pak kamion neke od firmi koje koriste dijelove bolnice kao skladišni prostor, tako da cijelo to gradilište zapravo izgleda kao neki muzej arhitekture 80-ih na otvorenome za koji nitko ne naplaćuje ulaznice. Pitanje je za što bi se taj kompleks mogao upotrijebiti ovakav kakav je sad, ima li smisla tu dovršavati bolnicu ili ne ... no, meni je prva asocijacija bila tematski park odnosno filmski centar sa prostorima za snimanje. wink

Neću se sad upuštati u dugačke opise, najbolje pogledajte sami snimljene fotke, a ako se slučajno namjeravate upustiti u posjet ne zaboravite da je u i oko objekta puno razbijenog stakla, ponešto ima i smeća (iako ne toliko koliko bi se očekivalo), i potreban je oprez jer se nikad ne zna kada će otpasti kakav prozor ili neki drugi komad opreme. Što se okoliša tiče, tu i dalje prevladava grmlje džunglastog tipa, no vidljivo je da je "Zrinjevac" već krenuo u akciju jer su veći dijelovi zelenila već posječeni (osobito s prednje strane bolnice). No, sve u svemu, sam posjet nije neka velika avantura kako to može izgledati na osnovu npr. filmića koji se može naći na webu. wink



Ulaz u podzemno "nešto" kod tehničkog dijela zgrade. Snimio: Vanja


Ući ćemo na "glavni ulaz" (s jugoistoka) tako da moramo zaobići kompleks ... usput susrećemo zanimljive dekorativne detalje poput ove traktorske gume. wink Snimio: Vanja

<
Evo ulazne aleje ... fenomenalna je sa svim ovim lampama zaraslim u grmlje! Snimio: Vanja


Džungla s javnom rasvjetom ... Snimio: Vanja


Ulaz! Snimio: Vanja


Amfiteatar za predavanja kod ulaza. Snimio: Vanja


U hodnicima prizemlja (podzemlja?). Snimio: Vanja


Unutarnja dekoracija. Snimio: Vanja


Izvana ... Snimio: Vanja


Pogled na južnu "čupavu" fasadu sa zaštitom protiv sunca. Snimio: Vanja


Dio sa poliklinikama ... Snimio: Vanja


Idemo na krov! Snimio: Vanja


Stepenice su okružene "paukovom mrežom". Snimio: Vanja


Pogled na susjedno krilo zgrade. Snimio: Vanja


Unutrašnjost dijela zgrada predviđenih za bolničke sobe je puna Wc/kupaonskih "kjubikla". Snimio: Vanja


Stigli smo na krov, sa južne strane sunce tuče svom snagom, kao da smo usred ljeta, a pogled puca u južne daljine! Snimio: Vanja


Dugački nizovi prostora za poliklinike su poput staklenika, obrasli travom i grmljem ... Snimio: Vanja


Jezero na krovu ... možda je tu po projektu trebao biti bazen za imućnije bolesnike? wink Snimio: Vanja


Zagreb kroz paučinasti raster konstrukcije. Snimio: Vanja


Super pogled na drugu obalu Save, na Trešnjevku! Snimio: Vanja


Neboderi na Srednjacima ... Snimio: Vanja


Srce metropole ... wink Snimio: Vanja


Dalje na istok, pogled prema Trnju. Snimio: Vanja


Sava! Snimio: Vanja


Arena & njezin centar, zračnom linijom tako blizu, a ugođajem tako daleko ... Snimio: Vanja


Još malo suncouživancije! Snimio: Vanja


Vrijeme je za spust, treba vidjeti i ostatak kompleksa ... Snimio: Vanja


Sad malo u šetnju kroz poliklinike ... Snimio: Vanja


Ogromnoooooo ... i praznooooo. Snimio: Vanja


Zanimljivi prozori, svaki sa elektromotorom. Snimio: Vanja


Šetačka ekipa ... Snimio: Vanja


Pred nama je još dugi niz paučinastih stepeništa ...Snimio: Vanja


Brigada vanzemaljaca ... Snimio: Vanja


Postrojavanje! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ovdje je trebalo biti rodilište ... Snimio: Vanja


Betonsko carstvo ... Snimio: Vanja


Poligon za grafitere ... Snimio: Vanja


Park arhitekture 80-ih. Snimio: Vanja


Vrijeme je za odlazak! Snimio: Vanja

Oznake: sveučilišna bolnica, blato, šetnja, remetinec, skvot, grafiti, street art


- 08:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.10.2015., petak

Pongračevo: Kvart pun atrakcija? wink!



Istočni dio Pongračeva, snimljen sa nebodera pored Remize. Snimio: Vanja


Uskoro, za točno tjedan dana, nam predstoji još jedna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" i već se veselim što ćemo se ponovo vidjeti "na terenu"!

Dakle, u petak, 23.10.2015., u 17h se okupljamo "ispod sata" na okretištu tramvaja na Remizi (ako ne znate gdje je tamo sat: naći ćete ga tik uz potok!) i krećemo u šetnju Pongračevim te okolicom Remize, kvartom koji se nekad nazivao tada najvažnijom ulicom tog dijela, Vurovčicom. Možda na prvi pogled to ne izgleda kao neko osobito atraktivno odredište, no pogledajmo malo detaljnije što se sve može vidjeti na tom ne odviše velikom području:

- ZET-ovo tramvajsko spremište svima poznato kao Remiza
- sportska dvorana "Kutija šibica"
- naselje Istrana i invalida
- igralište NK Trešnjevka, nekad nogometnog prvoligaša i sudionika evropskog kupa Velesajamskih gradova
- Zavjetna crkva sveudiljnog euharistijskog klanjanja Corpus Domini (projektirao Nikola Plečnik)
- kazalište "Trešnja" (sa 61-godišnjom tradicijom!)
- Dječji dom "Antun Gustav Matoš"
- Naselje socijalnih stanova uz Selsku cestu (1927.-1928.)
- Stambeno naselje za radnike ZET-a (1931.)
- bivša Tvornica dizala Radnik, danas tiskara Znanje
- nikad ostvareni Istarski trg
- naselje na prostoru nekadašnje kasarne "Logor Krste Frankopana"
- igralište NK Končar, poslije Drugog svjetskog rata logor za zarobljene njemačke vojnike
- najvijugaviju ulicu središnje Trešnjevke, Stubičku ulicu
- zgrade za radnike Industrogradnje

Kao što vidite, ovaj nam kvart pruža više nego dovoljno "štofa" za još jednu zanimljivu šetnju (naravno, očekujte puno detalja vezanih uz ove i još neke druge teme koje ćemo dotaknuti tokom šetnje!) i vjerujem da ćemo provesti ugodna 2-3 sata šećući se uzduž i poprijeko po kvartu!

Nadam se da se vidimo slijedećeg petka!


Oznake: mapiranje trešnjevke, pongračevo, trešnjevka, šetnja


- 08:54 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.07.2015., četvrtak

Prečko s nogu - zatvaranje proljetne sezone šetnji na "Mapiranju Trešnjevke"!

Danas je napokon osvježilo i prestajem sa postovima vezanim uz vrućinu gradskog asfalta, jer ... stiglo je vrijeme za odrađivanje dugova. Već je prošlo mjesec dana od posljednje šetnje u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke", one kroz Prečko, a ja sam vam ostao dužan izvještaj sa te šetnje. Evo ga!



Nek se zna gdje smo bili! Snimio: Branko


Sudionici šetnje, nas 35! Snimila: Saša


GPS trag šetnje - snimio i fotkao: Mladen


U petak, 12.06.2015., na Dan Prečkog, u 19h, u vruću i ljepljivu, pravu ljetnu večer, skupilo se 35 hrabrih šetača koji su prkosili vrućini i komarcima i odlučili su pod mojim vodstvom krenuti u kružnu šetnju po tom najjugozapadnijem trešnjevačkom i zagrebačkom kvartu.

Prije samog početka evo i nekoliko uvodnih povijesnih činjenica:

početak 13 st. - Cisterciti dolaze na otok Sv. Jakova i grade samostan od kojeg danas nema vidljivih tragova, no ostalo je ime "Savska opatovina" koje je preživjelo sve te vjekove (otok se nalazio negdje na području između sadašnjeg Prečkog i Savske Opatovine). Ova činjenica predstavlja Prečko kao možda čak najstariji naseljeni predio današnje Trešnjevke!

1221. - Kralj Andrija II daruje posjede Kaptolu, poimence se spominju Grmoščica, Završje, Rudeš i Prečko

1242. - Zlatnom bulom su svi tereni zapadno od potoka Črnomerca dani Kaptolu (dakle, i Prečko)

1759. - na karti su vidljivi Prečko i Špansko, dva susjedna kvarta, tada još sela, koja su dijelila sličnu sudbinu tokom vremena (Znate li da su se stanovnici Prečkog nekad zvali Prečkani, a Španskoga Španjčani?)

između dva svjetska rata - izgrađena je kasarna na području na kojem se danas nalazi POS-ovo naselje te bivši kartodrom. Za NDH su se tamo nalazile njemačke jedinice, nakon završetka rata su tamo bili zatvoreni domobrani, dok je do raspada Jugoslavije bila kasarna JNA. Hrvatska vojska prestaje sa korištenjem objekta sredinom 90-ih godina i kasarna se ruši oko 2000. godine radi gradnje novog naselja.

do cca 1950. godine - Prečko je nekad, do izgradnje "autoputa" tj. sadašnje Zagrebačke avenije, obuhvaćalo i predio uz Zagrebačku cestu oko raskršća sa Oranicama kao i prostor već spomenute kasarne, dok se zapadni dio Prečkog ubrajao u Špansko. Ta su imena bila u upotrebi još i u 60-tima kada su npr. zgrade između Dobronićeve i Ulice Slavenskoga nazivane Novo Prečko, dok su zgrade i kuće nešto zapadnije, oko Tijardovićeve i Bezdanske nazivane Novo Špansko.

do 1955. - Prečko je pripadalo općini/obćini Gornje Vrapče/Gornje Vrabče (nakon toga 1955.-1972. općini Susedgrad, 1972.-1974. općini Črnomerec te od 1974. općini Trešnjevka)
1965. - grade se prve zgrade u Ulici Slavenskoga, Dobronićevoj i Lhotkinoj te Matetićevoj. Prvobitno su bile namijenjene smještaju studenata, no zapravo su u njih useljeni građani koji su nastradali u velikoj poplavi 1964. godine.
1966. - u ulici Dekanići se gradi montažna škola koja je do 1970. bila u sastavu osnovne škole u Španskom, a 1970. je gradnjom novog objekta postala OŠ Maršal Tito te je osamostaljenjem Hrvatske preimenovana u OŠ Prečko.
1974. - gradi se dječji vrtić Prečko (1976. i nova zgrada)
1976. - gradi se Oš Nikole Tesle te Župna crkva Presvetog trojstva (od 1966. do 1976. je na tom području djelovala župa Novo Špansko, mise su se održavale u kući Nikole Matošića)
1978. - otvara se Knjižnica Prečko
oko 1980. - otvara se centar za automatsku obradu podataka (CAOP), današnji Apis, te Tržnica Prečko
1995. - otvara se Shopping centar Prečko, među prviam u gradu
1998. - sagrađena je kapelica žrtvama križnog puta (u blizini mjesta gdje se već nalazilo raspelo)
2000. - tramvaj stiže u Prečko prioduženom Horvaćanskom cestom te proširenom Matetićevom
oko 2003. - otvorena je renovirana tržnica, malo kasnije i Dom kulture sa novim zdravstvenim ordinacijama

Nakon uvodnog slova i priprema za snimanje (veći dio šetnje je snimljen za potrebe HTV-ova programa) krenuli smo u šetnju. Prvo pothodnikom u smjeru tržnice ... nakon što smo zaključili da je prostor pothodnika zapravo premalo iskorišten i dobro se u njemu izvikali da čujemo jeku izašli smo ponovo na svjetlo dana kod tržnice i popričali o njenoj prošlosti kao i prošlosti najbliže joj okolice. Nekad je tu bilo raspelo, kao sjećanje na nastradale u Križnome putu, zatim najstariji dućan ("kod Buve"), u baraci, preko puta sadašnjeg Spara, a nekadašnje Slavije odnosno Dione, poslije je tu bila i posljednja autobusna stanica ... Spomenuli smo i današnji dućan "kod Arapa", a nešto kasnije i posljednje konje u kvartu (neki nam još dolaze u posjetu, iz Španskog") koji su se odselili prije nekoliko godina.



Dok je u Domu kulture trajao prigodni program ... Snimio: Mladen


... mi smo se okupljali kod pothodnika ispred Doma. Snimio: Mladen


HTV-ova ekipa u iščekivanju akcije ... Snimio: Branko


"Šalabahter" za moje podsjećanje - najvažniji momenti u povijesti Prečkog! Snimila: Saša


Okupismo se ponovo oko starih karata ... Snimio: Mladen


I HTV-ov fotograf je stigao u prve redove! Snimila: Saša


Kao na ragbiju ... wink Snimio: Mladen


Šetnja kreće ulaskom u podzemlje! Snimio: Mladen


Uz vrisak usred pothodnika! Snimila: Saša


Tu je i naš četveronožni pratilac! Snimila: Saša


Naš službeni brojilac na izlazu iz pothodnika! Snimio: Mladen


Suočenje kamer-mana i kamer-womana! Snimila: Saša


Pod kasnoproljetnim nebom ... Snimio: Branko


Na uglu kod tržnice, nekada u srcu starog Prečkog. Snimio: Mladen


Nakon toga smo većini šetača manje poznatim putevima povezali Tucmane, Sakačevu ulicu, Matačićevu (bivšu Konjevićevu) i Smetaninu: oko betonske bandere nasred ulice, pa preko napuštenog gradilišta, pa kroz uzak prolaz obrastao grmljem ... Onda krenusmo kroz ostatak ulice Mlake (sa uradi-sam natpisom ulice) i popesmo se na najviši vrh Prečkog, uzvisinu kod bivše Dione (sada Spara) između Štefanićeve i Sibeliusove (ona tu čast dijeli sa brdašcem u dvorištu OŠ Nikole Tesle). Poslikasmo se svi zajedno, prisjetismo se zlatnih dana pečenjarnice "Grana" (Prečko je centar roštilja!), uočismo vrt koji u ogradi ima dva stalka od znakova za autobusne stanice ... i onda zaronismo u carstvo vrtova i komaraca, tajnom stazom koja slijedi tok nekadašnjeg riječnog rukavca i koja krije pumpu za vodu važnu svim vrtlarima.

Kad smo izronili iz vrtnoga carstva krenusmo do Petrovaradinske pa preko nje opet kroz vrtove do Ulice Dore Pejačević. Od njenog kraja, naizgled slijepog, krenusmo dalje kroz uski prolaz s grafitima i stigosmo do najstarije kuće Prečkog koja stoji napuštena i trošna kod raskršća Jarnovićeve ulice i ulice Prečkog. Tužna je i djeluje kao neki uplašeni emotikon, kućica koja bježi pred grmljem koje ju slijedi ...



Posve ruralno dvorište u ulici Tucmani. Snimio: Branko


Mali urbani vrt u Sakačevoj ulici. Snimio: Mladen


Uskim prolazima iz ulice u ulicu. Snimila: Saša


Zadivljeni starim natpisom i bogatsvom žica na uglu Hatzeove i Smetanine ulice. Snimila: Saša


Skoro kao u Rumunjskoj ... Snimio: Mladen


Evo i jedva čitljiva natpisa ... Snimio: Branko


Ulica u nestajanju (barem njen zapadni dio) i "uradi sam" tabla. Snimio: Mladen


Skup na ledini kod najvišeg vrha Prečkog! wink Snimio: Mladen


Ulazak među vrtove. Snimila: Saša


Ovdje vrtove ograđuju i ZET-ovim štangama od autobusnih stanica .... Snimio: Branko


Suradnja mladih i starih. Snimio: Mladen


Vrtimo hrvatsko! wink Snimio: Branko


Guta nas zelenilo ... Snimio: Mladen


U grmlju je dobro sakrivena pumpa ... Snimio: Mladen


Od pumpe stazica ide dalje, uzduž grmlja .. Snimio: Mladen


Izronismo iz grmlja na drugoj strani vrtova. Snimio: Mladen


Mmmmmmmmmmmmmmmm! Snimio: Mladen


Ponovo smo prešli Petrovaradinsku i skrećemo prema vrtovima južno od Prečkog. Snimila: Saša


Okupljanje uz pumpu na malome "trgu". Snimila: Saša


Vrlo uredan vrt južno od Jarnovićeve ulice. Snimial: Saša


Niz kanti punih vode za zalijevanje. Snimila: Saša


Vrtni namještaj visokog komfora. Snimio: Mladen


Voditelj i Brojilac ukorak. Snimila: Saša


Jedan od posljednjih dječjih pješčanika Prečkog ... Snimio: Mladen


Konektor za VGA kabel? wink Snimio: Mladen


Odmor umornih fotografa .... Snimio: Branko


U uskome prolazu između Ulice Dore Pejačević i Jarnovićeve ulice.


Sakrivena djela grafitera ... Snimio: Mladen


Vjerojatno najstarija kuća u Prečkom (u ulici Prečko) ... kao da se boji i viče "Pomagajte!!!" wink Snimila: Saša


Ista kućica, ali sa strane, s pogledom na stari ganjak. Snimio: Mladen


Župna crkva Presvetog trojstva ... koja izgledom više liči na alpski hotel. Snimio: Mladen


Stižemo i do crkve (sagrađene 70-ih pod uvjetom da izgleda čim manje kao crkva, bez tornja) a pored nje je napušteno plinsko skladište, jedno od nekadašnja dva u Zagrebu (prvo je bilo na Radničkoj cesti na Žitnjaku). Nastavljamo dalje ulicom Prečko i susrećemo, koga li, malo tajlandsko prase!

Krećemo stazicom prema najnovijim zgradama Prečkog i iza njih do zajedničkog vrta Eko Ekipe Prečko gdje nas je naslikavala TV ekipa. Neki su tu odustali, zbog komaraca ili produženog trajanja šetnje ... a mi ostali smo prošli po još jednoj vrtlarskoj stazici, kroz grmlje, pored napuštene telefonske govornice usred polja i pored ovčjeg tora na ulicu Svilkovići, na rubu Trešnjevke, koja ja tu tek grbavi makadam. A tu je i čuveni Joža koji uzgaja koze.

Prođosmo pored tramvajskog okretišta, pored vrta patuljaka u Bezdanskoj ulici, kroz pothodnik pa Tijardovićevom i kroz park nazad do Doma kulture. Već je bio mrak, bijasmo pomalo i umorni, a u dvorani su naveliko prašile "Zvijezde" i njihov zaštitni znak, Renato Metessi, jedan od poznatijih stanovnika Prečkoga.


>
Opet prečica - sada uz teniska igrališta. Snimio: Mladen


Praćeni smo i iz zraka ... wink Snimio: Mladen


Zalazak na rubu grada ... Snimio: Branko


Snimanje za HTV-ovu ekipu ... Snimila: Saša


Vrt Eko Ekipe Prečko. Snimila: Saša


Oglasna ploča Eko Ekipe. Snimio: Branko


U vrtu: slama, klijališta ... Snimio: Branko


Uz ogradu ... Snimio: Branko


Bliski kontakt sa majkom zemljom ... Snimila: Saša


Što to tamo gori ... Snimila: Saša


Stara telefonska govornica usred polja! Snimila: Saša


Na kraju šetnje, u sumrak, zasvijetli tamo negdje daleko ... reklama trgovačkog centra! wink


Dobili smo i još jednog dodatnog gosta! Snimio: Branko


Već smo dobra dva sata u šetnji ... Snimio: Branko


Evo nas ponovo u urbanoj zoni wink Snimila: Saša


Tko zna, možda nekad i neki slovenac zaluta u Bezdansku ulicu? wink Snimila: Saša


Iz vrta patuljaka ... Snimila: Saša


Na povratku, u dubinama pothodnika ... Snimio: Mladen


Znaci lokalpatriotizma. Snimio: Mladen


Neke šetnja očito još nije iscrpila ... wink Snimio: Mladen


Šetnja je gotova - taman da stignemo na kraj koncerta "Zvijezda" u Domu kulture! Snimio: Mladen


Zahvaljujem vrijednim fotografima, Branku, Mladenu i Saši, na odličnim fotkama, a Mladenu i na vrijednome GPS tragu čitave šetnje!!!

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, ma, preko


- 11:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.06.2015., srijeda

Posljednja šetnja za ovu sezonu: Prečko!

Proljeće je ove sezone gotovo nečujno prešlo u ljeto ... još malo i završit će i školska godine te ćemo time staviti i posljednju točku na proljetne dane i krenuti u ljeto, sa iščekivanjem godišnjih odmora!

Ali, prije toga trebam obaviti još ponešto - između ostaloga, povesti sve zainteresirane šetnjom kroz Prečko! wink

Svi vi koji ste slobodni ovog petka, 12.06.2015., dođite do Doma kulture (Ulica Prečko, kod Zdravstvene stanice i lokala "Kod dede") gdje će se održati program pod naslovom "Dan Prečkog". A na kraju dana, od 19h, polazi i šetnja kojom ću sve zainteresirane povesti na zanimljiv krug po Prečkom.

Prisjetit ćemo se kako je Prečko izgledalo nekad (pri tome će nam pomoći i ovi isječci starih planova grada!), što se sve u međuvremenu desilo s tim kvartom kojeg su nekad svi zvali "predgrađe Ljubljane", a između ostaloga otkrit ću vam i neke manje znane prolaze, prilaze i stazice koje možda ni većina Prečkanaca nikad nije prošla!

Nadam se da se vidimo na šetnji!



1929. godina. Prečko je tek malo seoce na kraju ceste (tada valjda samo kolskog puta) koja se danas zove Zagrebačka/Petrovaradinska cesta.


1944. godine. Jasno se vidi njemačka kasarna (na mjestu današnjeg POS-ovog naselja), grupica kuća oko današnje ulice Prečko, uz Petrovaradinsku je "bugarska kuća" (uzgoj povrća) sa đermom, posve desno se vidi i kuća obitelji Vrban (danas je tamo naselje Vrbani III) po kojoj je cijelo naselje Vrbani dobilo ime, a posve lijevo se vidi tadašnje Špansko.


1971. godina. Naakon poplave 1964. su bile izgrađene prve zgrade, one između Ulice Slavenskog i Dobronićeve. Prvo su bile predviđene za studente, kao studentski dom, no prihvatile su stradalnike nakon poplave. Taj dio je prozvan Novo Prečko, dok su kuće, stambene, koje se nalaze oko Bezdanske ulice tada zvane Novo Špansko.


Pogled na Prečko sa istoka, zgrada u Štefanićevoj ulici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva lijepih vrtova u i oko Prečkog, u petak ćemo ih puno obići! Snimio: Vanja


Detalj "starog Prečkog". Snimio: Vanja

Oznake: preko, šetnja, Dan Prečkog


- 14:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.06.2015., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja zapadnim dijelom Stare Trešnjevke i posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe



Ovim putem smo se šetali! GPS trag snimio: Mladen


Sudionici šetnje snimljeni na zapadnoj krovnoj terasi škole. Snimila: Dora


Polako se približava kraju ovoproljetni ciklus šetnji projekta Mapiranje Trešnjevke ... Podsjetimo se, projekt Mapiranje Trešnjevke, koji je nastao i živi u okviru programa Centra za kulturu Trešnjevka, se ove godine svojim šetnjama priključio globalnoj akciji Jane's Walk, a isto tako nastoji svim zainteresiranima pokazati zanimljive, a manje poznate zakutke Trešnjevke, a jedan od takvih je i Osnovna škola Augusta Šenoe, jedno od najpoznatijih djela poznatog arhitekta i projektanta više javnih zgrada Ivana Zemljaka.

No, šetnja je ipak započela kod Centra za kulturu Trešnjevka. U petak, 29.05.2015. u 18h skupila se brojna grupa znatiželjnih šetača (sveukupno 53) koju sam poveo uličicama koje graniče sa Naseljem Prve Hrvatske štedionice prema već spomenutoj osnovnoj školi. U grupi je bilo ljudi svih uzrasta pa smo između ostaloga imali i Marijana Cenka, koji je školu upisao još davne 1935, zatim nekoliko bivših učenika koji su školu pohađali krajem 40-ih i početkom 50-ih pa sve do djece koji ju još i sad pohađaju. Doprinos šetnji bivših učenika je bio vrlo značajan jer ne samo da su nam pomogli prisjetiti se kako su nekad izgledali školski dani u toj školi, već su nam ispričali i mnoge zanimljive priče vezane uz okolne ulice i čitav kvart (posebno zahvaljujem Penziću čije su priče posebno poglavlje svake šetnje u kojoj sudjeluje!).

Već nakon pređenih prvih stotinu metara zaustavili smo se kako bismo se prisjetili tvornice konfekcije "Suvremena žena" koja se nekad nalazila na uglu Ozaljske i Lipovečke ulice i od koje na tom mjestu više nema nikakvog traga, zatim trgovine tvornice dječjih cipela "Opatija" koja se nalazila nešto istočnije i od koje također više nema traga (sada je to papirnica Grafocentar), a i trgovina Tvornice obuće Šimecki je već neko vrijeme zatvorena i na nju još samo podsjeća tenda iznad izloga.

Šetajući se po Lipovečkoj ulici uočili smo već pomalo ruševnu zgradu sa njene lijeve strane na kojoj je još donedavna bila stara tablica Dunav osiguranja, dok se sa desne ulične strane nalaze neuobičajeno "drvo" (zapravo otpiljeno stablo trešnje koje je osvojio bršljan i načinio mu čudnu krošnju) te neuobičajeni lokal koji nudi riblje pedikerske usluge. wink

Na samome kraju smo zaokrenuli u Okićku ulicu gdje smo se prisjetili bivšeg kina Patria/Triglav koje se nalazilo na drugom kraju ulice, tamo gdje je sada trgovina "Dm", a bilo je poznato po akcijskim, western i kung fu filmovima. Nešto bliže, na uglu Bosiljevske ulice, je bila manja gostionica gdje je gazda davnih dana za jutarnje radnike Nikole Tesle pripremao štamprleke rakije. Na drugoj strani je u garaži obiteljske kuće bio frizerski salon "Divas" koji se nešto kasnije preselio na lokaciju nešto dalje u Bosiljevsku, dok su tadašnje naučnice otvorile svoj samostalni salon "Funky Frizz" u Novoj cesti. Na uglu sa Ribničkom se pak nekad nalazila trgovina metražnom robom koja je bila u okviru lanca trgovina "Diona", međutim sa neobičnim logom, drugačijim od ostalih trgovina tog lanca.



Uvodno slovu o povijesti kvarta uz kopije starih planova grada. Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Prva pauza za priču. Snimila: Saša


Zapuštena kuća u Lipovečkoj ulici. Snimila: Saša


Bršljan-drvo. Snimio: Mladen


Pred bivšom trgovinom Dione. Snimila: Dora


Opet pričamo ... Snimila: Saša


Snimio: Mladen


Dežurna fotografkinja Saša čeka nove motive ... Snimio: Mladen



Nakon toga, tek stotinu metara dalje, stali smo ispred drvenih vrata nekadašnje garaže autoprijevoznika Lovinčić, ali smo sa tog mjesta imali i dobar pregled plastičnih vrana koje je netko objesio na električne vodove, vjerojatno sa ciljem zaplašivanja drugih ptica. Na žalost, ta metoda očito nije uspjela jer smo imali prilike vidjeti goluba kako sjedi ni pola metra udaljen od plastične vrane. wink

Skrenuli smo u Novigradsku ulicu gdje nam je Penzić ispričao kako je u sada napuštenoj obiteljskoj kućici nekad živio poznati trešnjevački umjetnik, slikar Branko Paradiš (vidi komentar na dnu ovog teksta), koji se preselio u New York gdje sada drži galeriju. Druga asocijacija vezana uz taj kut i prilaz Jankomirskoj ulici je nedavno skinuta ploča sa krivo ispisanim imenom ulice, JankoRmirska ulica.

Na tome nas je ćošku prebrojala naša već stalna brojateljica (53!) da bismo se tamo prisjetili i prije nekoliko godina skinutog prastarog prometnog znaka za benzinsku pumpu koji je bio okrenut prema slijepom kraju Novigradske ulice i vjerojatno je poticao iz doba prije 1964. kada ulica još nije bila slijepa. Skrenuli smo zatim prema sjeveru, spomenuli kuću velikog navijača Dinama u Zvečajskoj ulici koji si je kuću posve obojio u plavu i iscrtao na njoj veliki Dinamov grb.

Kod sadašnje Športske gimnazije nam je Penzić ispričao kako su se nekad u njenom podrumu (tada je to bio đački dom tehničkih škola iz Klaićeve) održavali najbolji plesnjaci na Trešnjevci, a jedan od bendova koji su tu svirali su bili i Fosili, koje je tada vodio pokojni Slobodan Momčilović Moka, koji je, nakon susreta sa Rajkom Dujmićem, kasnije pokrenuo Nove Fosile, jednu od najpoznatijih zabavnih i pop grupa 80-ih godina. U tom smo se dvorištu prisjetili i nedavno posječenih jablanova, ali smo uočili i street art uradak Pimp My Pump-ovaca koji su ovjekovječili lik Dr. Spocka iz Zvjezdanih staza kojeg je igrao glumac leonard Nimoy koji je umro početkom 2015. godine.

Prošli smo zatim pored stambene zgrade u Zorkovačkoj (arhitekti: Jelinek i Raos, izgrađena 1964.) o kojoj smo ispričali što smo doznali za vrijeme vođenog posjeta tjedan dana prije (vodila ga je stanarka kuće, Branka Golub). A i park ispred nje krije zanimljive priče! A o susjednoj zgradi dječjeg vrtića i zgradi gdje je sada fitness-klub Mo-Fit (prethodno Spektar, filmski studio za reklamne filmove, pa skladište konfekcije Prajs, a zatim nekoliko godina napušteno) doznali smo da su sagrađene tokom 70-ih.



Plastične vrane na eletričnim vodovima ... Snimio: Mladen


Nekadašnja garaža autoprijevoznika "Lovinčić" u Ribničkoj ulici. Snimio: Mladen


Betonski krajolik ... Snimio: Mladen


Brojačica na zadatku - hvala joj! Snimio: Branko


Niz garaža ... Snimio: Mladen


Bližimo se zgradi u Zorkovačkoj ... Snimio: Mladen


Nekad studio "Spektar", danas fitness klub "MoFit". Snimio: Mladen


Nakon toga smo napokon stigli do škole gdje su nas dočekale profesorica Sanja Kovačević sa svojim kolegicama Ivom Golac Jakopović i Anom Komadina te domarom Željkom Zorja. Sanja nam je ispričala ponešto o povijesti, a od naših sušetača smo doznali i da su nekad oko škole rasli kukuruzi, da je jedan od profesora hrvatskog bio i Mato Lovrak, dok je tjelesni odgoj predavala Nada Vučković, sestra pjevačice Zdenke Vučković, ali i državna reprezentativka u rukometu (1957. je proglašena najboljom sportašicom Jugoslavije!), a likovni odgoj slikarica Vera Dajht Kralj (između ostaloga, autorica skulpture "Prozor" postavljene u Tkačićevoj ulici). U školu je tu išao i nekadašnji poznati golman Dinama Zlatko Škorić kojeg je jednom vojna delegacija željela priivoliti na odlazak u "Crvenu zvezdu" pa ih je najurio njegov otac.

Iz povijesti: Odmah nakon otvaranja ulični objekat je bila muška škola (Kralja Aleksandra), a dvorišna ženska škola (Kraljice Marije), dok je sada ulični objekat namijenjen nižim razredima, a dvorišni višima. Središnji objekat je nekad bio obdanište (slično današnjem produženom boravku), a danas ga koristi vrtić "Bajka". Škola je imala čak i bazen, no on je nakon više ozljeda djece i problema s higijenom vrlo brzo zatvoren. U sklopu škole se nalazio i stan ravnatelja (JI kut) te podvornika (kod Selske ceste). Igrališta pored škole su naknadno sagrađena, u 60-ima, a sagradili su ih radnici "Nikole Tesle" kako bi tamo mogli igrati malonogometne turnire.

Nakon priče krenuli smo u obilazak, prvo uličnog objekta. Zapazili smo tipične teraco podove, gelendere sa šiljcima protiv klizanja, fontane sa pitkom vodom u kojima je sada, zbog problema sa instalacijama, zasađeno cvijeće, sisteme za provjetravanje sa unutarnjim prozorima između učionica i hodnika (buka sa Selske ceste je problem pa je zatraženo postavljanje bukobrana, no odobrenje još nije dobijeno), a na kraju smo se popeli i na krovnu terasu sa koje je odličan pogled na okolicu.

Nakon toga smo prešli u dvorišnu zgradu u kojoj smo također pregledali učionice i popeli se na terasu da bi na kraju otišli u kabinet tehničkog odgoja gdje su nas čekale kopije nekih zanimljivih dokumenata iz školske arhive te kutija sa starim školskim udžbenicima (iz 70-ih godina) te recentne knjige koje sam donio. Za kraj, kao nagrada za one koji su uspješno preživjeli gotovo trosatni program wink, pročitali smo tri pripovijetke Milivoja Matošeca iz lektire za drugi i treći razred osnovne škole iz ranih 70-ih godina.



Unutrašnje krilo škole. Snimio: Mladen


Prolaz koji spaja sva tri objekta (dva školska te vrtić, nekadašnje obdanište). Snimio: Mladen


Snimio: Mladen


Pred školom. Snimila: Dora


Domaćica našeg posjeta školi, prof. Sanja Kovačević, sa svojim kolegicama. Snimio: Mladen


Sanja govori o prošlosti škole. Snimila: Dora


Iz druga kuta ... i sa nekima od mnogobrojnih grafita kojima su školu prekrili vandali ... Snimila: Saša


Gospon Cenko, najstariji sudionik šetnje, govori o vremenu u kojem je pohađao školu. Snimio: Mladen


Fotografija sa Prve pričesti 1937. godine, velečasni kezele i gospon Cenko, tada kao mladi školarac. Snimio: Mladen


Sa zanimanjem se slušaju priče ... Snimila: Dora

>
Riječ je preuzeo Penzić svojim pričama iz školskog doba, svi pozorno slušaju! Snimila: Saša


Snimila: Dora


Snimio: Mladen


Odmorište stepeništa uličnog objekta u kojem nastavu pohađaju učenici nižih razreda. Snimio: Mladen


Nekoliko riječi o sadašnjem trenutku škole ... Snimila: Dora

>
Nekad česma za pitku vodu, a sada mali vrt. Snimila: Saša


Detalj gelendera koji onemogućava klizanje ... wink Snimio: Mladen

>
U školskom hodniku. Snimio: Mladen


Mjerač visine na jednim razrednim vratima. Snimio: Branko


U učionici ... Snimial: Dora


Pred izlazak na terasu. Snimila: Saša


Gužva na terasi, svi su oduševljeni pogledom! Snimila: Saša


Pogled sa terase prema jugozapadu, Baštijanovoj ulici i neboderima Remize. Snimio: Mladen


Tornjevi svih vrsta ... Snimila: Dora


Pogled na Medvednicu. Snimila: Dora


Zgrada Cibone u punom sjaju. Snimio: Branko


Pogled na dvorišne objekte škole. Snimila: Dora


Zgrada u Zorkovačkoj sa terase. Snimila: Saša


Detalj školskog igrališta. Snimio: Branko


Još igrališta. Snimila: Dora


Toranj crkve Sv. Marka Križevčanina u susjedstvu. Snimila: Saša


Zajednička fotografija starih prijatelja ... Snimila: Dora


U objektu za više razrede škole, garderobni ormarići ( ... za neposlušne učenike .. wink ). Snimio: Mladen


Jedan od kabineta. Snimio: Mladen


Virtualni kišobrani ... Snimio: Mladen

>
Odmorište stubišta dvorišnog objekta (koji ima prozirne prozore, za razliku od uličnog objekta za niže razrede, koji ima mutna stakla). Snimio: Mladen


"Volim te Adame!". Snimila: Saša


Krovovi Trešnjevke sa istočne krovne terase škole. Snimio: Mladen

>
Pogled sa krova istočnog objekta na školsko dvorište. Snimio: Mladen


Gužva u tehničkom kabinetu gdje nam je Sanja sa svojim kolegicama priredila uvid u arhivu škole. Snimio: Mladen


Članak o otvorenju škole iz tadašnjih novina. Snimila: Saša


Stari udžbenici iz moje zbirke. Snimila: Saša


Snimio: Branko


Razgledavanje starih udžbenika i školske arhive. Snimio: Mladen


Priče pred odlazak. Snimio: Mladen


Za kraj, pogledajte kratki film koji sadrži mnoge zanimljive trenutke šetnje (autor: GP), a evo i kratkog pregleda nekih povijesnih događanja na tom dijelu Trešnjevke:


1853. Negdje se na području Ciglenice nalazio "Exerzierplatz" tj. vojno vježbalište
1862. Željeznica dolazi u Zagreb i Trešnjevci donosi njenu sjevernu granicu koja nije tako daleko od sadašnje škole
1877. Zagreb dobiva gradski vodovod, a prvo crpilište se nalazi južno od željeznice, ne tako daleko od sadašnje škole
1895. Otvorena osnovna škola u Rudešu, prva osnovna škola na današnjoj Trešnjevci
1897. Otvorena osnovna škola u Horvatima
1901. "Samoborček" je pušten u promet tako da je željeznica došla još bliže školi, njen prijelaz preko Selske ceste (tada tek kolskog puta kroz polja) je tek stotinjak metara udaljen od položaja škole
1907. Puštena je u rad Gradska munjara, prva gradska električna centrala, koja se nalazi uz Gradski vodovod
1910. (23. lipnja) Dragutin Novak leti avionom Slavoljuba Penkale na vojnom vjkežbalištu koje se nalazi na mjestu nekadašnjeg Logora Krste Frankopana odnosno kasarne JNA preko puta škole
1928. Otvorena osnovna škola Kralja Tomislava, kao prva škola u novoizgrađenom urbanom dijelu Trešnjevka
1931. Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe
1935. Otvorena tramvajska pruga po Tratinskoj i Ozaljskoj ulici i tramvajsko spremište uz Ljubljanicu. Započinje
1939. Sagrađena crkva sv. Josipa kod Trešnjevačkog trga
1941. Otvorena osnovna škola Matije Gupca te crkva sv. Marka Križevčanina u Selskoj cesti

Zahvaljujem se od sveg srca fotografima, Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Mladenu Sokeleu i Dori Šmit (učenici 6. razreda škole), na ustupanju fotki za potrebe ovog ilustracije ovog teksta te GP-u na snimljenome filmu!

Oznake: Mapiranje Trešnjevka, osnovna škola Augusta Šenoe, šetnja, Stara Trešnjevka


- 09:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.05.2015., četvrtak

Krenimo sutra zajedno u šetnju!

Prije nešto manje od mjesec dana najavio sam vam OVDJE sve zagrebačke šetnje koje će se održati u okviru globalnog projekta "Jane's Walk Day" čiji je zagrebački partner Centar za kulturu Trešnjevka odnosno projekt "Mapiranje Trešnjevke". U međuvremenu je već održana prva šetnja iz ciklusa, 24.04.2015. nas je Saša Šimpraga proveo zanimljivim manje poznatim predjelima Medveščaka (krenuli smo od Bookse i preko Petrove crkve, Voćarske ulice, Voćarskog naselja, Šalate, Novakove ulice i Ribnjaka završili smo, hodajući uz kaptolske zidine, na Europskom trgu, najmlađem trgu Zagreba). Bio sam na toj šetnji i jako mi se svidjela, a svidjelo mi se i to što je bila jako dobro posjećena, sa Sašom se prošetalo 45 šetača!

U međuvremenu smo žena i ja uhvatili priliku i posjetili i jednu od Jane's Walk šetnji u Ljubljani. Prošloga ponedjeljka, 04.05.2015., bili smo na jednoj od ljubljanskih izndanja Jane's Walk šetnji, Marko Peterlin iz Inštituta za politike prostora nas je proveo po gradskoj četvrti Šiška u šetnji pod naslovom "Put gradske prehrane". Tokom šetnje, čiji je početak bio na tržnici Šiška, a završetak na tržnici Koseze, prošli smo Vodnikovom cestom uz koju se moglo vidjeti nekoliko još aktivnih seljačkih gospodarstava unutar gradskog prostora, ali i gostionica raznih usmjerenja tako da smo posjetili mjesta proizvodnje hrane (gospodarstva), razmjene (tržnice, trgovine) i konzumacije (gostionice). Šetnji je prisustvovalo 25 šetača, a nakon šetnje smo imali i priliku popričati sa voditeljem i razmjeniti iskustva sa dosadašnjih šetnji.

Evo i nekoliko fotki s ljubljanske šetnje!



Na početku šetnje, sastanak na staroj tržnici Šiška koja je odnedavno ponovo u radu. Snimio: Vanja


Ispred seljačke kuće obitelji Vodnik pored koje se nalazi tradicionalna gostionica. Snimio: Vanja


Zanimljivo ime kafića kod sportsko-reakreacijskog centra Ilirija ... ali ipak nema veze sa Jane's Walk! wink Snimio: Vanja


Jedno od seljačkih gospodarstava koje još uvijek živi u urbanom okolišu. Snimio: Vanja


Usred Ljubljane, no kao da smo na selu! Snimio: Vanja


Razgovor ispred vatrogasnog doma u kvartu Koseze. Snimio: Vanja


A što se tiče budućih šetnji ... one su pred nama, sutra!

Stoga, pozivam vas sve da sutra (petak, 08.05.2015.) u 18h budete na jednom od ishodišta šetnji: Na Podsusedskom trgu (voditeljica: Andreja Kolić), kod Centra za kulturu Maksimir u Švarcovoj ulici (voditeljica: Anita Končar), na Britanskom trgu (voditeljice: Iva Silla i Andrea Pisac) ili ispred Centra za kulturu Trešnjevka (voditelj: moja malenkost wink)- dođite i šećite se sa nama, veselimo se druženju sa vama!

Slijedi više podataka o šetnjama ovoga petka:

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centra za kulturu Maksimir, Švarcova ulica 18h, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

08.05.2015., Šetnja Podsusedom, sastanak ispred knjižnice Podsused, Podsusedski trg, u 18h, voditeljica Andreja Kolić.
Šetnja će vas povesti Podsusedom, nekada omiljenim izletištem Zagrepčana na pola puta do Samobora. Na uzvisini se nekad dobro vidio utvrđeni grad Susedgrad (od kojeg se i danas vidi dio očuvanih zidina), koji je najpoznatiji po zloglasnom vladaru Tahiyu, dok je ljeti Podsused pružao osvježenje na uređenom kupalištu na Savi. Uz te zanimljive točke od današnje podsusedske ponude treba izdvojiti i lijepo uređenu Poučnu stazu, 800 godina staru kapelicu, kostur zagrebačkog kita koji potječe iz doba Panonskog mora ...

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, knežija, Srednjaci, maksimir, podsused, Šiška, šetnja


- 12:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.12.2014., petak

Druga predbožićna trešnjevačka dijagonala: Sa sjeverozapada na jugoistok!



Trasa šetnje. Snimio: Mladen


I ove godine je završetak "šetačke sezone" projekta "Mapiranje Trešnjevke" obilježen Predbožićnom trešnjevačkom dijegonalom, šetnjom s kraja na kraj Trešnjevke. Za razliku od prošlogodišnje "dijagonale" (koja nas je vodila od sjeveroistoka, starog Samoborskog kolodvora, jedne od najstarijih zgrada na Trešnjevci, kroz sve novije i novije predjele, do Prečkog, na krajnjem jugozapadu Trešnjevke), ovogodišnja šetnja nas je vodila sa sjeverozapada na jugoistok, a održana je u nedjelju, 21.12.2014.. Početak šetnje je bio na uglu Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava, na tlu Kustošije, punih dvadesetak metara u "inozemstvu" (općini Susedgrad), a na polazištu se okupilo 25 šetača - većinom poznatih lica sa prethodnih šetnji, ali i uz poneko novo.



Okupljamo se ... Snimio: Mladen


Portret još necjelovite grupe sa stupom. wink Snimio: GP


... fotograf na zadatku! Snimio: Mladen


Okupili smo se i krenuh sa uvodnom rječju ... Snimio: Mladen


... pogled u prošlost Voltinog naselja i okolice ... Snimila: Barbara


... uz pomoć plana grada iz 1961. godine. Snimila: Barbara


Na početku, nakon uvodnog slova o povijesti tog dijela Trešnjevke, krenuli smo u šetnju, a evo i značajnijih zanimljivosti koje smo posjetili po putupo

- u Postojnskoj ulici smo se divili lijepom malom kružnom toku u čijem središtu raste stablo negundovca, zasađenog, kako naši izvori kažu, rukom oca vlasnika firme Auto Krešo

- posjetili smo bivše prostore Tvornice dječjih kolica i namještaja Jadran, a obzirom da su južna kolna vrata bila taj čas zaključana, onda smo ih s velikim veseljem preskočili

- prošetali smo se uzduž i poprijeko kroz Pupinovo naselje (izgrađeno 1947. po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića) i divili se zanimljivim zgradama, lijepim drvenim balkonima, natpisu "Pupinovo Corner", a nakon toga progackali po blatnim stazicama kroz vrtove koji se nalaze između zgrada i nekadašnjeg teretnog kolosijeka bivše pruge za kasarnu Prečko

- prisjetili smo se "električne Trešnjevke", odnosno povijesti tog njenog dijela koji je u velikoj mjeri ovisio o tvrtci Končar, koja je pod imenom "Prvo jugoslovensko d.o.o. Siemens" doselila krajem 20-ih godina uz potok Črnomerec. Naselje koje je počelo nicati oko njega u 50-im godinama je nazvano Voltino, pored njega je bilo Pupinovo naselje, glavna ulica, danas Golikova, je bila nazvana Teslinom, a jedna od ulica, Hanamanova, po fizičaru Franji Hanamanu, izumitelju žarulje sa metalnom žarnom niti.

- zapazili smo da su zgrade u Hanamanovoj posve iste kao one u Novom Zagrebu, u naselju Savski Gaj

- blatnjavim puteljkom smo izašli na lijepo šetalište uz potok Kustošak, tik uz prelazak preko magistralnog vrelovoda koji iz Toplane vodi za Špansko i Malešnicu, na mostiću smo popričali sa lokalnim maloljetničkim društvom wink



Na mala vrata ulazimo u krug bivše trvornice Jadran ... Snimila: Barbara


... a izlazimo na velika, ali i zatvorena! Snimila: Barbara


S druge strane ulice skrećemo u Pupinovo naselje. Snimila: Barbara


I Pupinovo naselje je imalo svoj "korner" ... wink Snimio: Mladen


Nakon blatnjave staze izlazimo na lijepu stazicu punu atmosfere predgrađa ... Snimila: Barbara



... upravo ovu. Snimila: Barbara


Klupica u vrtovima pored Pupinova naselja čeka toplije dane i dolazak tapecirunga ... Snimio: Mladen


Vrlo lijepo ukrašen ulaz u jednu od zgrada u Hanamanovoj iluci. Snimila: Barbara


Na mostiću preko vrelovoda. Snimila: Barbara


- Nastavili smo uz Kustošak pored okretišta autobusa za Mažuranićev trg, Mladen nas je podsjetio zašto iza Koreničke ulice potok skreće naglo na istok (zbog zaostalih rukavaca Save koji su se nekad pružali južno od potoka, o čemu govore stare karte, uleknuća na terenu i ime glavne ulice, Jezerska).

- na mostu između Zeničke i Uskočke ulice progovorili smo ponešto o biciklističkim rutama, jedna od njih, koja vodi od Prečkog prema centru grada, prelazi upravo preko toga mosta zaobilazeći bučne glavne ceste i semafore vodeći bicikliste ugodnijim prilazima i prolazima. Istovremeno smo uočili prvi u nizu žutih tipskih mostova koji su na Kustošaku (njih nekoliko) i Vrapčaku (samo jedan) podignuti pred Univerzijadu.

- između Zeničke ulice i Zagrebačke avenije šetali smo se zapadnom obalom potoka, po stazici popločanoj starim betonskim kvadratnim pločama od kojih mnoge već nedostaju, a staza je nagnuta prema potoku

- kod Zagrebačke avenije i prvog od dva semafora na našem putu smo zaključili da bi u Austriji vrlo vjerojatno uz potok napravili i pothodnik za pješake kako bi se mimoišlo bučno raskršće

- šetnju smo nastavili Sigetečkom ulicom, spomenuli nedavno nestalu pumpu, "železnog Franceka", koja je uklonjena sa gradilišta u Ogulinskoj, a zatim i razlog slave igrališta NK Jarun (nekada NK Borac) na kojem je osnovan HDZ

- posjetili smo lijepu ogradu sa motivima paučine u Koprivničkoj ulici

- nastavili smo šetnju sve do parka pored Macanovićeve ulice sa uzdignutim kružnim klupama i redovima jablana gdje smo se odmorili uz svjetlost svijeća i slatke zalogajčiće

- nakon pauze smo se prisjetili da je trasom sadašnje Macanovićeve ulice nekad vodila Peščanaks aulica, glavna prometnica od Savskog mosta prema Vrapču (trasom Peščanska-Jablanska-Oranice-Vrapčanska), kojom su u doba prije 2. svjetskog rada do Vrapča i škole hodala djeca, pogrebne povorke te ljudi na misu

- spomenuli smo i zašto na Trešnjevci nikad nije bilo groblja: umrli zapadno od potoka su pokapani na groblju u Vrapču, a oni istočno na groblju Sv. Duh (nestalom za gradnje bolnice), a nakon toga na Mirogoju. Usput smo se prisjetili i doba kada je kućica na Peščanskoj služila za vjerske obrede salezijanaca prije gradnje sadašnje crkve u Dugoratskoj ulici (Staglišće)

- put smo nastavili uz potok Črnomerec, preko Horvaćanske ceste (drugi i zadnji semafor), zatim preko Jarunske ceste i dalje, blatnjavom stazom do nasipa uz Savu i sve do Jadranskog mosta uz koji smo se pozdravili nakon 2 i pol sata hoda i zanimljivih razgovora



Niz Kustošak ... Snimila: Barbara


Grupni portret na mostiću. Snimila: Barbara


Večernja izmaglica ... Snimila: Barbara


Izmaglica okom druge kamere. Snimio: Mladen


Tromostovje bez jednog mosta, kako je primjetio jedan šetač ... wink Snimila: Barbara


Još jedna od malih zanimljivosti Trešnjevke: ograde napravljene od ostataka štanci. Snimila: Barbara


Jedan od najromantičnijih djelića Trešnjevke, šetalište uz Kustošak između Potočke i Golikove ulice. Snimio: GP


Pogled nizvodno, prema Golikovoj. Snimila: Barbara


Mladen objašnjava porijeklo zavojitosti potoka na tom predjelu ... Snimila: Barbara


... a ja nastavljam priču o bližoj povijesti, o nekadašnjem hotelu "Gaj". Snimila: Barbara


Na prvom žutom mostu ... Snimila: Barbara


Nakon mira na sporednim stazicama morali smo se suočiti sa bukom Zagrebačke avenije ... Snimila: Barbara


Oblici predgrađa. Snimila: Barbara


U Sigetečkoj ulici, pored igrališta NK Jarun gdje je 17.06.1989. osnovan HDZ. Snimila: Barbara


Pauci vas gledaju sa ograde u Koprivničkoj ulici. Snimila: Barbara


Amfiteatar za odmor! Snimila: Barbara


Trenuci za zakusku! Snimio: Mladen


Ćaskanje! Snimila: Barbara


Odmor s pogledom na Gajevo. Snimio: GP


Krećemo nakon pauze u lijepom parku uz Macanovićevu ulicu. Snimio: Mladen


Ajmo dalje! Snimila: Barbara


Pažljivi slušači. Snimila: Barbara


Uvijek moramo imati bar jednog peseka na šetnji! wink Snimila: Barbara


Svjetlima uvijek urešeni neboderi u Ulici braće Domany. Snimila: Barbara


Pod žalosnim vrbama uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Kod ušća Črnomerca u Vrapčak. Snimila: Barbara


Svježina večeri uz potok. Snimila: Barbara


Lokva do lokve, šetalište! Snimio: Mladen


Carstvo svjetla s druge strane rijeke. Snimila: Barbara


Kao zaključak, zanimljivo je spomenuti kako smo tokom dvije predbožićne dijagonale prešli Trešnjevku uzduž i poprijeko gotovo isključivo po pješačkim putevima i tek po ponekoj manje prometnoj ulici što je velika vrijednost Trešnjevke koju bi trebalo promovirati i čim bolje zaštiti protiv mogućih devastacija i prekomjerne izgradnje. Trešnjevačka šetališta zaslužuju više pažnje!

Zanimljivost na kraju: šetnji je prisustvovala i Ane, Baskijka koja privremeno boravi u Zagrebu, kao prva gošća iz inozemstva (ako stalnog šetača, gospodina Cencelja, rodom iz Slovenije, ali stalnim boravkom zagrepčanina, uvrstimo ipak u rubriku domaćih šetača)!

Zahvaljujem svim šetačima na ugodnom druženju, a posebno od sveg srca autorima fotki: Barbari, Mladenu (također i na GPS-tragu!) i GP-u!



Još jedna zajednička za kraj, vrijeme je za pozdrave ... do slijedećeg puta! Snimila: Barbara

Oznake: Voltino, rudeš, Gredice, Gajevo, Pupinovo naselje, mapiranje trešnjevke, šetnja, dijagonala


- 07:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.11.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja Ciglenicom (s pogledom na grad iz ptičje perspektive)!

Prošloga petka, 07.11.2014., ponovo je na dnevnome redu (zapravo "noćnome redu", jer smo krenuli po mraku, u 17h) bila šetnja, ovog puta smo uzduž i poprijeko isprešetali Ciglenicu, kvart kroz koji nas put još nije nanio tokom prethodnih šetnji!



Trasa šetnje. GPS trag snimio Mladen.


Prekrasan pogled sa cigleničkog nebodera! Snimila: Barbara


Na mjestu polaska, u Parku Pravednika među narodima, skupilo nas se tridesetak, što poznatih lica, što novih pridošlica, i nakon uvodne riječi o povijesti kvarta krenuli smo u njegovo istraživanje. Na žalost, prilaz hokejskom centru pored Toplane je bio zaključan, tako da nismo mogli izbliza pogledati taj kutak Trešnjevke u koji se iznimno rijetko zalazi, no to smo nadoknadili zavirivanjem u zanimljive zakutke ostatka kvarta. Šetnju smo započeli polukrugom po južnom dijelu Ciglenice koji je obuhvatio dio trase već davno uglaslog “Samoborčeka”, tragove toplovoda koji od Toplane vodi u zapadni dio grada (zimi je lako prepoznati njegovu trasu, jer se zbog gubitka topline na njoj snijeg nikad ne zadržava!), dobro sakriven prostor Doma zdravlja iz 60-tih godina (interijer se gotovo i nije promijenio, uključivši i staru drvenu vješalicu u čekaonici!), starog “železnog Franceka” na ćošku Stubičke i Klanječke (još čeka da mu PimpMyPump daju neko novo ruho ...), nekadašnju postolarsku radionicu kod Kumrovečke i stazicu uzduž potoka Črnomerca, uz Miljansku ulicu.

Nakon toga smo se prebacili na sjeverni dio i u desinićkoj ulici pogledali fasadu koju je oslikao street art umjetnik Lunar, prošetali smo se Ivanečkom ulicom, stali kod napuštene gumare “Marijan Čavić” (usputno smo pogledali i obližnja dvorišta), skrenuli u Selsku cestu pa u Zlatarsku ulicu, prošli kroz labirint novoizgrađenih zgrada te ulice (usput uočivši neobičnu svjetliju verziju novih kućnih brojeva) , ali i kroz dvorišta preostalih malih kućica, vratili se nazad do Selske ceste i prošli kroz naselje “gradskih kuća” u Meršićevoj ulici, naluknuli se kroz prozorčić kovačke radionice uz željezničke kolosijeke (na žalost, nismo uspjeli dobiti kovača Stipu da nam pokaže svoje kovačko znanje!) da bi na kraju došli do vrhunca večeri, nebodera u Selskoj cesti, na čiju smo se terasu popeli (zahvaljujem Damiru Kovačiću, predsjedniku Mjesnog odbora Ciglenica na posredovanju, i predstavnici stanara nebodera, koja nam je omogućila vrhunski doživljaj pogleda na grad u bistroj jesenskoj noći!).

Pogled na grad je bio naprosto fantastičan: bistra jesenska noć iznad grada prepunog svjetla (i to još u tako ugodnom društvu šetačica i šetača)! Neponovljivo!

Nakon uživanja u širokim pogledima na sve strane svijeta,koji otkrivaju da je Zagreb gledan sa te visine zaista pravi velegrad, spustili smo se ponovo na ulični nivo i svratili do prostora mjesnog odbora gdje nas je Damir počastio grickalicama i sokovima i ispričao nam ponešto o životu gradske četvrti, organizaciji gradske vlasti, problemima kvarta i idejama za njegov budući razvoj.

A sad, nakon kratke priče, evo i zbirke fotki, zahvaljujem se Barbari, Mladenu i Goranu na odličnom bilježenju i ove šetnje!



Okupljanje u parku pred početak šetnje. Snimila: Barbara


Pogled na spomen ploču palim članovima radničkog udruženja "Ciglenica". Snimio: Mladen


Uvodna riječ na početku ... Snimila: Barbara


Nekoliko rečenica o povijesti Ciglenice ... Snimio: Mladen


Prolazimo uz stanicu "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Kućica između trase "Samoborčeka" i toplovoda. Snimila: Barbara


Pred zdravstvenom stanicom u Drugoj Zagorskoj ulici. Snimila: Barbara


Nevjerojatno stubište uz Drugu Zagorsku ulicu. Snimio: Mladen


Napušteni "Francek" na uglu Stubičke i Klanječke. Snimila: Barbara


U hodu ... Snimila: Barbara


Posljednji komad tračnica "Samoborčeka" na prijelazu preko Klanječke ulice. Snimila: Barbara


Slika predgrađa ... Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Stepenice iz Miljanske ulice prema stazici uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Uz Lunarov mural na fasadi obiteljske kuće u Desinićkoj ulici. Snimila: Barbara


U prolazu pored zatvorene gumare "Marijan Čavić"- Snimila: Barbara


Vrebanje motiva uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Iznad nadvožnjaka preko Selske ceste, u blizini nebodera koji nam je nešto kasnije podario prekrasne poglede. Snimila: Barbara


Podvožnjak Selske ceste. Snimio: Mladen


U Zlatarskoj ulici, pomalo podsjeća na SKH ... wink Snimila: Barbara


Napuštena gradnja koja već desetljećima nagrđuje ugao Zagorske i Stubičke. Snimila: Barbara


Trošni kućerak ni 50 metara udaljen od crvenog nebodera. Snimila: Barbara


U dvorištu između Selske ceste i Meršićeve ulice. Snimila: Barbara


Prolaz između izvana nevidljivih kućica unutar bloka izgrađenog 20-ih godina uz Meršićevu ulicu. Snimila: Barbara


Pred kovačnicom uz željezničku prugu. Snimila: Barbara


Pogled u kovačnicu kroz odškrinut prozor ... Snimio: Mladen


Zaštitni znak Ciglenice, 200 metara visok dimnjak Toplane. Snimila: Barbara


Vožnja do terase nebodera (potrajalo je dok smo se svi prevezli ...). Snimila: Barbara


Za naše pojmove nevjerojatno uredni sandučići u neboderu ... Snimio: Mladen


Pogled s nebodera u smjeru jugoistoka, prema Savskoj cesti i Trnju. Snimila: Barbara


Pogled na zapad uzduž Zagorske ulice, a desno je Grmoščica. Snimila: Barbara


Selska cesta i podvožnjak gledani s nebodera. Snimio: Mladen


Pogled na Sky office. Snimio: Mladen


Oči u oči ... Snimila: Barbara


Grupna fotka navrh nebodera! Snimila. Barbara


Pa još jedna ispred nebodera ... Snimila: Barbara


U prostoru Mjesnog odmora. Snimila: Barbara


Razgovor s predsjednikom Mjesnog odbora Damirom Kovačićem. Snimio: Mladen

Oznake: šetnja, Ciglenica, mapiranje trešnjevke


- 09:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.10.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Iznenađenja Knežije!

Prošloga petka, 17.10.2014., poveo sam još jednu iz niza šetnji u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke". Ovoga puta smo se prošetali Knežijom i to uz dva posebna iznenađenja koja su obilježila ovaj neuobičajeni petak!

Početak šetnje je bio ispred Osnovne škole "Horvati" ispred koje smo se već jednom sastajali, na početku šetnje koja nas je vodila uzduž Savskog nasipa i preko Gajeva, Staglišća i Vrbana. No, ovoga puta smo krenuli drugim smjerom: za početak smo sjeli na klupe školskoga igrališta, na mjesto kojim je nekad vladao hlad starih kestena, a sada, kad su kesteni posječeni, pozdravljalo nas je popodnevno sunce. Zajedno smo se, uz stare planove grada, prisjetili povijesti Knežije, od doba kada su na tim prostorima vladala polja i voćnjaci i kada je otprilike na lokaciji sadašnjeg raskršća Selske ceste i Knežije, kod nekadašnje Name, a sada trgovine Pitarella i Konzuma, bilo središte sela Horvati (uz obližnje zaseoke Gredice i Vurovčice, a na mjestu današnjeg Studentskog doma Stjepan Radić su bile livade zvane Srednjaki), pa do novijeg doba, doba stambenih zgrada pretežno sagrađenih u 60-ima, kada se također zbivaju promjene, samo nešto sporije.



Knežija negdje tokom 18. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija i okolica 1898. godine (označena je tada novosagrađena osnovna škola Horvati). Izvor: Web stranice Knjižnica grada Zagreba.


Knežija s početka 20. stoljeća. Izvor: Web stranica Austrijskog nacionalnog arhiva sa zbirkom digitaliziranih karata iz doba Austro-Ugarske monarhije.


Knežija 1932. godine. Privatni izvor.

>
Knežija 1954. godine. Privatni izvor.


Pred početak šetnje ... Snimio: GP


Na školskom igralištu. Snimio: GP


Uvodna priča o povijesti Knežije ... Snimila: Barbara


Na ćošku Stolačke i Romićeve, prisjećajući se nestale stazice prema Ujevićevoj ulici ... Snimila: Barbara


Nakon pogleda u povijest, prošetali smo se Stolačkom ulicom do Romićeve (s tog mjesta je još ne tako davno, prije desetak godina, vodila stazica prema Ujevićevoj ulici - sada je to ograđeni posjed), a od tamo smo došli do Horvaćanske ceste i napuštenog i zapuštenog prostora nekadašnjeg filmskog studija "Ocean filma", uz koji se vežu počeci kinematografije u Zagrebu. Isti taj prostor je još jednom ušao u povijest mnogo godina kasnije, oko 2002. godine, u doba prvog zagrebačkog skvota, zabilježenog i u dokumentarnom filmu "Bastards of Utopia" autora Maple Razsa i Pache Veleza koji su i sami duže vrijeme boravili u tom skvotu. U to je doba prostor studija bio poznatiji pod nazivom Vila Kiseljak ili jednostavno “Skvot na Knežiji” i bio je preteča današnjeg AKC Medika. Na žalost, nakon višestrukih sukoba sa skinheadsima je skvot napušten, a prostorom su zagospodarili beskućnici i danas izgleda strašno, prepun je smeća i tragova koji pokazuju kako je bijedan život ljudi sa ruba (u jednoj od prostorija se, čini se, još uvijek boravi).



Ovako se nekada reklamirao studio ... Izvor: Izložba u Muzeju grada Zagreba.


Na ulasku u "studio" ... Snimila: Barbara


U zapuštenom dvorištu "Ocean filma". Snimila: Barbara


Lovci oštra pogleda u foto safariju! wink Snimila: Barbara


Hodnici puni smeća i prašine ... Snimila: Barbara


U carstvu smeća i korova. Snimila: Barbara


... ponovo u civilizaciji! Snimio: GP


Poslije tog pogleda "preko ruba" koji je pokazao mučnu sliku svakodnevnog života naših najsiromašnijih sugrađana došlo je vrijeme za ljepše teme i prizore, za prvo iznenađenje te večeri: dobrotom udruge "Trenutak.39" i njene pokretačice Vanje Hraste imali smo priliku pogledati ne samo zanimljivu izložbu umjetničkih radova autora koji su izlagali u tom jedinstvenom prostoru koji je spoj životnog prostora i umjetničke galerije, već i spektakularnu igru tmurnih oblaka i sunca pred zalaskom koji su nam pružili nesvakidašnji pogled koji se sa balkona pruža na cijeli istočni dio grada.



Na balkonu Trenutka 39. Snimio: GP


Hvatajući dramatični trenutak pred zalazak sunca ... Snimila: Barbara


Umjetničko gnijezdo u Trenutku 39. Snimila: Barbara


Umjetnička instalacija pristigla iz Mađarske ... Snimila: Barbara


Western-umjetnost! wink Snimila: Barbara


Pogled na početak Horvaćanske, jedini njen dio koji je zadržao smjer proteklih stoljeća. Snimila: Barbara


Dramatično nebo nad gradom sa balkona iz Trenutka 39. Snimila: Barbara


Nakon razgledavanja stana/galerije, razgovora sa Vanjom i uživanja u pogledu, došlo je vrijeme i za drugo iznenađenje. No, do njega nije bilo tako lako doći, iako se nalazilo ne tako daleko, u Škreblinovoj ulici: naime, uz već spominjane tmurne oblake došao je i jak vjetar koji je sa sobom donio i prve kapi kiše. No, grupa je hrabro, uz tek manje gubitke wink, stigla do ateliera kipara Marina Marinića. A tamo nas je dočekalo mnoštvo kiparskih radova koji su do vrha napunili sve tri prostorije omanje kućice ... riječi teško mogu opisati taj prostor pa to onda prepuštam fotkama!

Naravno, razgledavanje ateliera je bilo samo pola atrakcije, druga polovica je bila razgovor sa živopisnim umjetnikom kojeg trešnjevčani ponajviše pamte po "Kikirikiju", koji se nalazi u Parku Stara Trešnjevka, a stanovnici Knežije po skulpturi "Stanje duha" koja se nalazi u dvorištu ateliera, vidljiva sa ulice.

Dok smo razgledavali skulpture vrijeme je pokazalo svoju ćudljivost i zasulo nas ponovo kapima kiše pa je šetnja time bila i završena ... a ostatak zamišljene trase šetnje, koja je radila nekoliko zavoja kroz Knežiju i završavala na Srednjacima, ćemo posjetiti neki drugi puta!



Sačekivanje pod tmurnim nebom, nakon prvog iznenađenja slijedi drugo! Snimila: Barbara


Zajednička fotka (istina, nekolicina nam je ostala iza ćoška ... ) Snimila: Barbara


Ulazimo u atelje, na vratima nas čeka domaćin! Snimila: Barbara


Marin u svome carstvu. Snimio: GP


Marinove skulpture. Snimila: Barbara


Snimio: GP


Hrvatski prijatelji Maori! Snimila: Barbara


wink Snimio: GP


Zahvaljujem se Barbari i GP-u na odličnim fotkama sa šetnje, Saši na pomoći kod organizacije i nadam se da se vidimo na slijedećoj šetnji, 07.11.2014. s početkom u 17h u Parku Pravednika među narodima (park kod raskršća Selske ceste i Zagorske ulice). Put će nas tada povesti kroz Ciglenicu, jedan od do sada neposjećenih trešnjevačkih kvartova ... i, naravno, potrudit ćemo se da i ovdje osiguramo poneko iznenađenje!

A posljednja šetnja ove godine će se održati 21.12.2014., sa sastankom u 17h, ispred trgovine “Konzum” kod raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (u blizini željezničke pruge i ž.st. Kustošija). Riječ je o drugoj Predbožićnoj Trešnjevačkoj dijagonali - svima nam se svidjela lanjska koja nas je odvela sa sjeveroistoka na jugozapad Trešnjevke, a ovoga ćemo se puta dijagonalno prebaciti sa trešnjevačkog sjeverozapada do jugoistoka, sve do Savskoga mosta … dođite i osjetite predbožićnu atmosferu Trešnjevke hodajućim ritmom!

P.S. Evo linkova na reportaže sa dosadašnjih šetnji:

- svibanj 2013: Ljubljanica, Voltino, Rudeš

- lipanj 2013: Trešnjevački jug: Od Knežije do Vrbana

- prosinac 2013: Prva predbožićna trešnjevačka dijagonala (Samoborski kolodvor - Prečko)

- svibanj 2014: Predgrad Sava (Savska cesta i okolica)

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, iznenađenja, Trenutak 39, Marin Marinić, knežija


- 00:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.05.2014., nedjelja

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja nekadašnjom granicom grada i sela (Predgrad Sava/Horvati)!

U petak, 09.05.2014., održana je i druga ovoproljetna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke", ovoga puta smo se prošetali uzduž željezničke pruge koju mnogi doživljavaju kao istočno predziđe Trešnjevke. No, to nije posve točno, jer se upravo istočno od pruge nalazi Savska cesta oko koje se nalaze najstariji izgrađeni predjeli tog kvarta! Tokom 19. stoljeća se uz Savsku cestu razvilo predgrađe nazvano logičnim imenom Predgrad Sava, dok je sa druge, zapadne, strane svoj ruralni život živjelo selo Horvati.

Naravno, u današnje doba nema više puno tragova toga doba, no još uvijek je moguće pronaći neke detalje koji podsjećaju na to vrijeme ... a našoj šetnji bio je cilj pokazati bogatstvo zanimljivih priča i slika koje nam mogu ponuditi ta dva susjedna kvarta, okolica Savske ceste te današnja Knežija.

Početak šetnje mi je donio veliko iznenađenje - za razliku od dosadašnjih šetnji kada broj "šetača" nikad nije prelazio 30, ovoga puta nas se sakupilo više od 40 (prvo brzinsko brojanje je dalo brojku od 46 šetača!). Bila je to velika grupa koju nije lako voditi kroz ulice pune prometa, prolaznika, biciklista, a teško je i podijeliti informacije sa svima, popričati, odgovoriti na pitanja ... ja se nadam da su svi uspjeli čuti barem najvažnije detalje i da su doživjeli djelić atmosfere koja se skriva iza svima poznatih uličnih fasada!

(zahvaljujem se Barbari, GP-u i Mladenu na fotkama sa šetnje!)



Ruta šetnje. Zabilježio Mladen


Okupljanje na polazištu ispred parka na Trešnjevačkom trgu. Snimio: Mladen


Okupili smo se u rekordnom broju! Snimila: Barbara


Uvodno slovo. Snimila: Barbara


Uvodno slovo 2. Snimila: Barbara


Suncem obasjani … Snimila: Barbara


Nakon uvoda u parku na Trešnjevačkom trgu krenuli smo Novom cestom i pogledali kako je kreativna skupina "Pimp My Pump" uljepšala oronulo pročelje turobne zgrade na uglu Nove ceste i Trešnjevačkog trga (ne propustite pogledati šarene gljivice na podzidu preko puta!), a zatim se otputili Šetalištem Jurija Gagarina na kojem smo popričali o nekad puno većem "otisku" ruskih imena ulica na Trešnjevci (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/stara-tresnjevka/rusija-na-tr/) te o potocima Trešnjevke i Zagreba, za što nam je povod bio potok Kuniščak koji teče ispod tog šetališta, a odvodi kanalizacijske vode Trešnjevke sve do Ivanje Reke i utoka odvodnog kanala u Savu.

Pogledali smo i kroz vrata Željezničkog rasadnika (sada uglavnom napuštenoga), uočili zgradu Industrogradnje, jednu od 5 zgrada Savske ceste koje su uvrštene u monografiju "Arhitektura 1945-1985" i po čemu je ona na drugome mjestu po broju značajnih arhitektonskih ostvarenja u Hrvatskoj, odmah iza susjedne Ulice grada Vukovara. Na tu listu su se uvrstile slijedeće građevine:

- 1949.: Tehnički muzej (projektant: Marijan Haberle)
- 1970.: Trgovina “Slovenijales” (projektant: Lujo Schwerer)
- 1972.: Poslovna zgrada “Industrogradnja” (projektant: Grozdan Knežević)
- 1972.: Poslovna zgrada “Vjesnik” (projektant: Antun Ulrich)
- 1976.: Poslovna zgrada “Zagrepčanka” (projektant: Slavko Jelinek)



Bujica šetača prelazi Vukovarsku! Snimila. Barbara


Stara turobna kuća koju su oslikali PMP-ovci! Snimila: Barbara


Divimo se novome radu PMP-ovaca na Novoj cesti. Snimio: GP


Pauza na Gagarinovu šetalištu, ispred poslovnih zgrada Industrogradnje i Zagrepčanke. Snimio: GP


Ispred Željezničkog rasadnika. Snimila: Barbara


Natpis iz nekih boljih vremena rasadnika koji je sada uglavnom napušten. Snimila: Barbara


Dvije trećine tima majstora kamere. Snimio: GP


Nakon toga smo skrenuli neuglednim puteljkom kojim se često služe prodavači neslužbenog "buvljaka" na Gagarinovom putu (vidi OVDJE) kao zamjenom za WC. Kad god sam želio sam proći tim putem nailazio sam na nekoga tko je pritjeran potrebom čučnuo u grmlje uz put wink . Ovaj put smo bili brojni i neumoljivi i prošetali se putem gotovo do kraja ... a kako se ne bi morali istim putem vraćati nazad providnost nam je poslala pomoć u vidu žene s djetetom koja je izašla kroz vrata obližnje obiteljske kuće, dapače neki od nas su je čak i poznavali! Prošli smo kroz njeno dvorište do ceste i usput doživjeli još jedan neočekivano miran kutak naličja inače bučne Savske ceste.

Na slijedećem zaustavljanju smo pogledali zanimljive radove u haustoru Drvodjelske škole, a nakon toga još dva tipična haustora sa radionicama u dnu i mnoštvom šupa postrance.



Karte su uvijek zanimljive … Snimila: Barbara


Ovaj put je i meni bio nepoznat … Snimio: Mladen


… a otvorio nam je zanimljiv pogled u svijet dvorišta Savske ceste! Snimio: GP


Reljefi u haustoru Drvodjelske škole koji su, vrlo vjerojatno, načinili učenici. Snimio: Mladen


Otkrivanje haustora .. Snimila:Barbara


U retrovizoru … Snimila: Barbara


Nakon prelaska Zagrebačke avenije uronili smo u možda najneobičniji kutak šetnje, mjesto na kojem se nalazi nekoliko kuća koje možda još datiraju s kraja 19. stoljeća ... tamo još nema vodovoda, a baka sa balkona jedne od njih se čudom čudila što radimo oko njene kuće u tolikom broju.



Iznenada uskrsla stara reklama za “Sutlu” iz Šenkovca na ćošku Savske ceste i Zagrebačke avenije. Snimio: Mladen


I ovo je Savska – provlačenje uskom stazicom kroz grmlje … Snimio: Mladen


U jednom od najegzotičnijih (i najvećih) dvorišta Savske ceste. Snimio: Mladen


To je vjerojatno jedna od najstarijih kuća u Savskoj, još uvijek bez vodovoda … Snimila: Barbara


Baka iznenađena bujicom ljudi u njenom dvorištu … Snimila: Barbara


S dvorišne strane … Snimila: Barbara


Tvornice djeci! wink Snimila: Barbara


Kod Nove ceste smo ponovo malko promijenili perspektivu i pogledali naličje Savske ceste prolaskom kroz još jednu skupinu starih kuća na mjestu kojih je, prema urbanističkom planu i vijestima iz novina, već davno trebao biti izgrađen kompleks poslovnih zgrada. Prošli smo i ispred nekadašnje Tvornice dugmadi Zagreb, a zatim zaokrenuli na mirniju knežijansku stranu. Tamo nas je dočekao motodrom za natjecanja modela automobila (a na obližnjoj livadi se na travnatoj stazi mogu natjecati bicikli), a zatim i zasluženi odmor na nekadašnjim stolovima za stolni tenis koje su okolni stanovnici, uz dogradnju klupa, pretvorili u mjesto za druženje.

Nakon odmora prošli smo pored ateljea kipara Marina Marinića (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/knezija/marin-marinic/) sa skulpturom "Stanje duha" koja viri iz grmlja, a zatim na drugi kraj Knežije, do Kninske ulice i malog kružnog toka oko jednog drveta. Na toj je lokaciji, ako ćemo vjerovati starim kartama, bilo nekad središte sela Horvati.

Na tome je mjestu završena i šetnja koja se, što zbog velikog broja "šetača", što zbog zanimljivih razgovora rastegla preko 2 sata ... zahvaljujem svima na dolasku i nadam se da se visimo na slijedećim šetnjama na jesen ove godine!



Odmor uz stolnoteniske stolove pretvorene u lokalno okupljalište zvano Bayer na Knežiji. Snimio: GP


Uokvireni odmor. wink Snimila: Barbara


Zajednička fotka većine sudionika šetnje ispred ateljea kipara Marina Marinića. Snimila: Barbara


Završerak šetnje uz maleni kružni tok oko jednog drveta u Kninskoj ulici. Snimila: Barbara


Za kraj, još dvije zanimljive informacije – znate li da administrativna granica Trešnjevke na istoku zapravo nije sredina Savske ceste (kako se uobičajeno smatra), već istočna granica parcela koje se nalaze na istočnoj strani Savske ceste? Dakle, na području Trešnjevke se nalaze i zgrada “Vjesnika” i “Zagrepčanke” i Pedagoške akademije!

Usporedimo još stanovništvo Trešnjevke 1853. godine (kada centralni dio današnje Trešnjevke još nije ni bio naseljen):

Pregrad Sava: 35 kuća, 225 stanovnika
Horvati: 30 kuća, 230 stanovnika
Ljubljanica: 3 kuće, 17 stanovnika
Jarun: 14 kuća, 153 stanovnika
Rudeš: 7 kuća, 78 stanovnika
Prečko: 8 kuća, 104 stanovnika


Cijela današnja Trešnjevka je tad imala 707 stanovnika u 97 kuća!

Uočite kako je prosječni broj stanovnika po kućanstvu u to doba bio između 7 (Predgrad Sava) i čak 13 (Prečko) i rastao je sa udaljenošću od grada!

No, 1931. godine je Savska cesta (sama za sebe) imala 174 kuće i 3375 stanovnika!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Savska cesta, knežija


- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.05.2014., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Savska cesta i okolica (+ najava šetnje!)

Savska cesta ima posebno značenje u srcima Zagrepčana iako ne tako mnogo njih zaista stanuje u njoj. Mnogima je ona bila sinonim za odlazak na kupanje na Savu ili pak odlaska u pravcu mora, bilo gledajući ju iz visine, sa željezničkog nasipa, za putovanja vlakom, bilo vozeći se po njoj prema starom Savskom mostu, remetincu i dalje prema Karlovcu. Sada, kada se većina prometa prema jugu odvija drugim pravcima, je ona ipak jedan od glavnih pravaca putovanja javnim prijevozom, noseći na sebi velik dio putnika koji iz centra grada putuju prema zapadnom dijelu Novog Zagreba.

Savsku cestu je teško smjestiti kvartovski jer ona sama predstavlja granicu Trešnjevke i Trnja tako da ju zapravo svojataju oba kvarta, a granica sama po sebi se tokom desetljeća šetala s jedne strane ceste na drugu da bi se, bar za sada, smirila na sredini. No, kako je ona ipak "mikrokozmos" za sebe, ja ću u ovom postu napisati ponešto o njoj kao cjelini, a uskoro, u petak, 09.05.2014., ćete imati prilike se njome i prošetati sa mnom, u sklopu druge šetnje "Mapiranja Trešnjevke" koja će nas odvesti u svijet nekadašnjeg predgrađa (Predgrad Sava) i sela (Horvati) južnog Zagreba.

Polazak šetnje je u 19h sa Trešnjevačkog placa, sa čistine ispred parka (ispod sata), a put će nas povesti s obje strane željezničkog nasipa koji predstavlja "istočno predziđe" Trešnjevke.

A sada o Savskoj!


 photo savska5_zps3c7b1db5.jpg
Ovdje je vrijeme stalo prije stotinjak godina - dio između Savske ceste, pruge i Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska4_zps47276d53.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska6_zps86d38d5f.jpg
Snimio: Vanja


Savska cesta je jedna od najstarijih zagrebačkih cesta, dio čuvenog zagrebačkog slova "T" kojim je Zagreb odvajkada spojen sa svojom okolicom. Na zapadu je prilaz gradu osiguravala Ilica, prateći put tik uz krajnje južne obronke Medvednice koji su osiguravali prolaznost čak i za poplava (tok Save je u srednjem vijeku, ali i puno kasnije, bio sjevernije nego sada, recimo nadomak crkve u Stenjevcu su još uvijek vidljivi ostaci rukavaca), na istok je veza grada sa svijetom bila Vlaškom, Maksimirskom i dalje putem kroz Dubravu koji i dan danas slijedi glavna prometnica. A napredovanje prema jugu je sprečavala rijeka Sava i svatko tko je želio bilo na jugozapad (smjer Karlovac), bilo na jugoistok (smjer Sisak) morao ju je prijeći.

Prvi pravac koji je vodio prema i preko Save nije bio onaj po Savskoj cesti, već po Petrinjskoj ulici koja je u doba prije prolaska željeznice vodila u smjeru Save i skele koja je bila smještena otprilike na poziciji današnje Trnjanske ceste (koja je to ime dobila nakon prolaska željeznice koja je taj smjer podijelila na dva dijela - gornji, Petrinjsku ulicu, i donji, Trnjansku cestu). Na tom prijelazu je 1764. bio smješten i prvi most preko Save, pontonski.

No, 1783. car Josip II određuje gradnju pravog mosta na položaju na kojem se i danas nalazi pješački Savski most, u produžetku Savske ceste koja je do tada vjerojatno bila samo beznačajan put. Njena trasa je izravnana kako bi predstavljala najkraću vezu od centra grada do mosta ... i od tada nadalje pozicija Savske ceste kao vodeće prometnice prema jugu je bila neprikosnovena.

Između 1809. i 1814. Sava je bila granica Napoleonovih Ilirskih pokrajina, dakle, Savska cesta je vodila prema granici. Nakon toga događaji se smjenjuju sve bržim i bržim ritmom!

1862. Otvara se željeznička pruga uz Savsku cestu (smjer Sisak), preko Save sada vode dva mosta, a cesta dobiva svoj prvi željeznički prijelaz, onaj kod današnje Veslačke ulice.

1870. Otvara se i željeznička veza između Zagreba i Budimpešte. Za Savsku cestu to znači još jedan željeznički prijelaz, onaj uz Crnatkovu, kojim su vlakovi stizali iz Budimpešte na tada jedini zagrebački kolodvor (današnji Zapadni kolodvor).

1873. Gradi se prva tvornica u Savskoj cesti, na adresi Savska 139 (neposredno pored današnje Kraljevske dvorane Jehovinih svjedoka). Radi se o tvornici šibica Pulsera i Mosera koja radi do 1890.

1877. Na mjestu današnjeg SC-a (Savska 25) Vjekoslav Heinzel gradi parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!).

1890. Uz gradnju Glavnog kolodvora pušta se u promet i kolosijek uz Koturašku cestu (treći i posljednji željeznički prijelaz).

1891. Savska cesta dobiva tramvaj, tada još konjski, jednu od prvih linija. A uz tramvaj dobiva i prvu Remizu, na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja.

1892. Nekadašnji drveni cestovni most zamijenjen je metalnim.

XX. stoljeće Savska cesta dočekuje kao jedna od glavnih gradskih prometnica i središte sve jače industrijske zone koja se formira na prilazu Pregrada Save, gradskog predgrađa koje živi od transporta drvetom po rijeci Savi i trgovine njime ... a grade se i gostionice, prvi maleni industrijski pogoni ... Za razliku od nedalekih Horvata koji su imali seoski karakter, Predgrad Sava je imao jasan urbani karakter.

1902. U Savskoj 16 se nalazi Potkivačka škola (na mjestu današnjeg Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije).

1910. Elektrificira se tramvaj.

1923. i 1925. su bile velike poplave. 1925. je pojačan nasip do ušća potoka Črnomerca (koji nije izdržao nalet vode tek koji mjesec kasnije) da bi 1929. nasip bio dodatno pojačan.

1926. Gradi se novo savsko kupalište. Dotadašnje se nalazilo na trnjanskoj strani, dok se novo seli na trešnjevačku stranu.

1928. Na adresi Savska 32 se otvara tvornica keksa "Bizjak", nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.

1929. Počinje gradnja nadvožnjaka za željezničku prugu - prvi je sagrađen onaj kod Veslačke (1929.), zatim onaj kod Crnatkove (1930.), a zatim onaj uz Koturašku (1935.).

1935. Umjesto Potkivačke škole se na adresi Savska 16 nalazi Veterinarski fakultet. Tramvajska pruga dolazi na Trešnjevku (sagrađen je nadvožnjak preko Tratinske ulice) i remiza se seli na današnju lokaciju, a umjesto nje 1937. stiže Zagrebački zbor.

1939. Umjesto starog mosta gradi se novi metalni željeznički most koji i danas služi svojoj svrsi. Pušta se u rad novosagrađena Učiteljska gimnazija.


Na ovome mjestu ću stati sa nabrajanjem značajnih datuma u povijesti Savske ceste i pokušat ću nabrojati sve važne adrese iz ekonomske povijesti Savske ceste do Drugog svjetskog rata.

Početak Savske - danas je tu hotel Westin (nekada Intercontinental), no nekada su tamo bile barake vojnih skladišta

Savska 16 - 1902. je tu Potkivačka škola, a zatim veterinarski fakultet, a danas je tamo Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije.

Savska 20 - Paracelsus, kemijsko farmaceutski laboratorij Šafranek, 1921 – Habitus, tekstilna tvornica i zavod za konfekcioniranje

Savska 22 – Zagrebačka tvornica odijela i rublja

Savska 23 - Bregant i drug firma, 1921. Samovez, industrija kravata

Savska 25 - Vjekoslav Heinzel gradi 1877. parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!). Tu je kasnije bila i Vaga, poduzeće za proizvodnju vaga i utega dd.

Savska 27 - Ovdje radi tiskara i litografija Rožankovski, 1931. počinje sa izradom i metalnih pakovanja, osniva se poduzeće Lim koje kasnije prelazi u Bužanovu ulicu. Tiskara kasnije postaje državna tiskara, štamparija Ognjen Prica, a potom tiskara AKD d.o.o. koja se tu nalazi i danas.

Savska 28 - Kartonaža Schmidt & Hudetz

Savska 31 - Pharma, apotekarsko dd, poslije Industrija vodomjera i fabrika električnih sijalica

Savska 32 - 1928. se otvara tvornica keksa "Bizjak" (nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.)

Savska 52 – Lacet, prva domaća tvornica vrpci i čipaka

Savska 58 – Higiea, prva jugoslavenska tvornica čepova, poslije Radnička pekara

Savska 72 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 76 - Sava, tvornica sapuna i kemijskih proizvoda D. Fried, Lewi i drugovi k.d.

Savska 86 – Novatekst – tekstilna tvornica

Savska 88-90 - Tvornica čokolade Mirin (suvlasnik Bizjak) (2. Svjetski rat)

Savska 100 - Trgovina građevinskim drvetom

Savska 102 - Chemolander, kemijsko tehnički proizvodi

Savska 105 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 107 - stolarska radionica 1902. Godine. 1921. Tvornica čarapa Mira, 1927. Tvornica čarapa Golub

Savska 110 - Rapid, mašinsko parno kotlarsko poduzeće

Savska 115 - Thierry pl. Alfred i Goršetić pl. Đuro, fabrika toaletnog sapuna.

Savska 116 - Umjetna bravarija Dolovski & Čivrag

Savska 119 - Stolarska radionica između dva svjetska rata

Savska 134 - Ventilator ing Koporčić (poslije preselila u Radničku 32)

Savska 139 - Tvornica šibica Pulsera i Mosera (1873. - 1890.)

Savska 150 - Electa – mehanička tkaonica vunenih tkanina

Savska 160 - Tvornica dugmeta, Itad, jugoslovensko industrijsko i trgovačko

Savska 170 - Kaja, poduzeće za izradu finih kovina

Savska 176 - gostionica Dolinar (1902.)

Savska 179 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata

Savska 206 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata.

(većina podataka navedenih u ovome tekstu preuzeta je iz knjige "Crvena Trešnjevka", izdanje Instituta za povijest radničkog pokreta Hrvatske, 1982.)



 photo savska1_zpsd2b835e9.jpg
Južni dio zapadne strane Savske ceste, još uvijek pun dotrajalih obiteljskih kućica. Snimio: Vanja

 photo savska2_zpsb3edc8d8.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska3_zps256ff6ec.jpg
Vulkanizerska radionica južno od Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska7_zps40645dec.jpg
U jednom od dvorišta Savske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Savska cesta, mapiranje trešnjevke, šetnja


- 13:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.04.2014., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja zelenim kutem Trešnjevke (Vrbani, Prečko) - od betona i stakla do vrbe i gloga!

Prošloga petka, 11.04.2014., prošetali smo se po prvi puta ove sezone u okviru projekta “Mapiranje Trešnjevke”, ulicama, uličicama, putevima i stranputicama krajnjeg jugozapada Trešnjevke, kroz Vrbane i Prečko. Vrijeme je bilo lijepo, svježe, ali ugodno za hodanje, večer nas je obradovala bistrim nebom i mjesečinom, a sudionici, njih devetnaest, su bili puni entuzijazma i nisu posustali ni kada smo u sumrak zaronili poljskim stazcama koje su nas provele kroz vrtne predjele. A dobar razlog za entuzijazam je bio drugačiji doživljaj grada sa njegovog ruba – šećući se po mraku poljskim stazicama i naposlijetku i savskim nasipom bilo je lijepo doživjeti svjetla grada, udaljeni bruj gradske vreve, djelić atmosfere gotovo pa seoskog predgrađa, gloga i vrbe, koje na nekim mjestima gotovo fizički dotiče staklo i beton novih građevina.

Slijedeće fotke (Barbara i Mladene, puno vam hvala na njima!) i GPS trag (Mladene, hvala!) će vam, vjerujem, dočarati bar djelić atmosfere koja je vladala na šetnji … Hvala svim “sušetačima” koji su ovu šetnju učinili baš takvom kakva je zapravo i zamišljena, nadam se da se vidimo u istom ili još većem broju 09.05.2014. u 19h na Trešnjevačkom placu ispred parka kada krećemo u slijedeću šetnju Knežijom i okolicom Savske!

P.S. Hvala i prisutnoj djeci na strpljivosti, a moram spomenuti i tri peseka koji su isto hrabro, svaki na svoj način, doprinijeli šetnji! wink



GPS ruta šetnje, snimio i obradio Mladen.


Startna pozicija: Sky office. Betona i stakla je puno, no već se vidi i zelenilo koje će nas sve više okruživati tokom šetnje! Snimio: Mladen


Na početku: Uskladimo karte! wink Sudionici šetnje su dobili kopiju topografske karte iz druge polovice 19. stoljeća na kojoj se vidi tadašnji izgled tog područja – zaseoci uz potoke i savske rukavce povezani kolskim putevima. Karte potražite OVDJE (gore lijevo su kontrole za povećavanje, smanjivanje, a možete i ublendati nove karte za usporedbu! Snimila: Barbara


Ovako su ti krajevi izgledali negdje oko 1870. godine (već se vidi trasa pruga Zidani Most-Zagreb_Sisak koja je izgrađena 1865.). Izvor: Digitalizirana zbirka topografskih karata Austro Ugarske monarhije, Državni arhiv Austrije u Beču.


Sa osmijehom u podzemlje! wink Snimila: Barbara


Ulazak u Had .. Snimio: Mladen


Ispod Zagrebačke avenije – pomalo zaglušujuće i klaustrofobično iskustvo. Ali, prešli smo cestu bez semafora i opasnosti! Snimila: Barbara


Vrbani: divlji vrtovi i procvala arhitektura. Snimio: Mladen


U srcu Vrbana II, divimo se lijepim voćnjacima. Snimila: Barbara


Upravo ovima! Snimila: Barbara


Na nevidljivoj granici Vrbana i Prečkog, tamo gdje će jednom produžena Vrapčanska nositi breme tranzitnog prometa. Snimio: Mladen


Jedan od naših četveronožnih sušetača, posebno drag djeci! Snimila: Barbara


Još jedan pesek, jako drag i jako star, koji nas je pratio iz vlasničkog naručja. Snimila: Barbara


Ispred Doma kulture Prečko, u blizini roštiljskog epicentra Prečkog. wink Snimila: Barbara


Svak na svome poslu .. wink Snimio: Mladen


Još jedan podzemni prolaz, ispod Matetićeve/Horvaćanske – izbjegli smo sve semafore taj dan! Snimila: Barbara


Postaja: Tržnica Prečko, u blizini nekadašnjeg srca sela Prečko. Snimila: Barbara


Najstarija kuća Prečkog, a iza nje Crkva Presvetog Trojstva u neobičnom “hotelsko-planinarskom stilu” koji je bio diktiran zahtjevima vlasti 1976. kada je građena da izgleda čim manje kao crkva. Snimila: Barbara


Napušteno plinsko skladište, dugogodišnja konstanta Prečkog prepuštena propadanju 2011. Snimio: Mladen


Napuštamo udobnost i toplinu asfalta i krećemo u mekoću i svježinu vrtova – ulazak u vrtno carstvo Prečkog kod vrta EkoEkipe Prečko. Snimila: Barbara


Usprkos grlobolji dobro raspoloženje me nije napuštalo, šetnja je imala dobru vibru wink Snimila: Barbara


Samoiznikla uljana repica u cvatu na trenutačno neobrađenim parcelama. Snimila: Barbara


Vrt EkoEkipe Prečko – nekoliko vrtlarica je bilo iznenađeno nenadanom povorkom koja je prošla vrtom … Snimila: Barbara


Iza leđa nekadašnjeg Centra za automatsku obradu podataka (CAOP), zgrade na krajnjem jugozapadnom kutu Prečkog i Trešnjevke. Snimila: Barbara


U sumrak na otvorenom polju. Snimila: Barbara


Praćeni mjesecom. Snimila: Barbara


Usred mraka bljesnula je supernova Mladenova blica! wink Snimio: Mladen


U labirintu stazica južno od Prečkog – lampa nije bila nužna, ali je nekima ipak dobro došla. wink Snimila: Barbara


Nasred livade oko 20:30 … kao da je snimano infracrvenom kamerom. wink Snimila: Barbara


Tamo gdje selo susreće grad – ulica Vrbje. Snimila: Barbara


Ponovo u civilizaciji! Cipele su možda pomalo blatne, ali je zato raspoloženje još uvijek na visini! Snimila: Barbara


Zadnja stanica Vrbani – odmor na šetalištu Vrbana III, pored trgovačkog centra Point. Vrijeme je za pozdrave i odmor … (a ja odoh direkt u krevet jer me je već načela i temperatura). Snimila: Barbara

Za kraj: Svima sretan Uskrs, čitamo se u utorak slijedeći tjedan!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, vrbani, preko


- 09:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

31.03.2014., ponedjeljak

Amazona pred našim vratima: Savska Opatovina



Džungla Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Vjerujem da je većini vas poznat pojam „džungla na asfaltu“, no danas nemam namjeru baviti se gradskim temama i džunglama, već onim prigradskim. Pretpostavljam da većina vas zna gdje se nalazi Savska Opatovina, ali vas je malo zaista i bilo u tom gradskom kvartu koji se nalazi daleko na jugozapadu grada, u onom „džepu“ s kojim se bivša općina Susedgrad naslanjala na rijeku Savu. Savska Opatovina je maleno naselje, sastoji se tek od jedne glavne ulice sa nekoliko kratkih odvojaka, i život se tamo odvija više seoskim nego gradskim ritmom. Dok ostali kvartovi uzdišu pod teretom novogradnji, ovdje se nalaze tek dvije male zgrade, dok ostatak naselja predstavljaju obiteljske kuće i to pretežno manje. Oko naselja se nalazi mnoštvo vrtova od kojih dobar dio uroda stiže na gradske tržnice ... a iza njih se nalazi zagrebačka džungla.

Taj teren zapravo predstavlja vodozaštitnu zonu crpilišta Stara loza koje je već duži niz godina izvan sustava opskrbe pitkom vodom zbog pronađenih zagađenja, a odlikuje ga „poluprirodna“ poplavna šuma (poluprirodna, zato jer se ona s vremena na vrijeme sječe) koja se pretvara u močvaru u doba visokih voda (kao recimo ove veljače). Kroz nju vodi makadamska cesta kojom se može doći do savskog nasipa i nedalekog paintball igrališta i nekoliko staza, no ostatak je gotovo izvan domašaja ljudske ruke zbog gustoće vegetacije – tim se predjelima može proći samo zimi i u rano proljeće, kada grmlje još nije zazalenilo, a ljeti se oni pretvaraju u pravi gustiš. U sredini tog gustiša se nalaze ostaci savskih rukavaca koji predstavljaju završetak toka potoka Dubravice. Ako se sjećate, prije dosta vremena sam svojim postom ispratio taj potok od Aleje grada Bologne sve do Ljubljanske avenije uz koju se nalazi dobro poznato jezero koje je carstvo za sve ribiče ovog dijela grada. Ali, potok tu ne nestaje već se jedva opazno pruža i južnije prema Savi i kroz niz, za suše nespojenih, rukavaca. Postoji čak i njegov odvod (sa zaštitnim ventilima, radi sprečavanja ulaza savskih voda) koji cijevima prolazi ispod savskog nasipa nedaleko prije spomenute ceste kojom se od Savske Opatovine dolazi do nasipa.

Možda niste znali da je upravo na tom predjelu u srednjem vijeku plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas u imenu naselja i ulice Savska Opatovina.
Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, a 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu. (nešto više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni dio.

Ali, vratimo se mi u današnjicu – od samostana već stoljećima nema ni traga ni glasa, no prije dva tjedna uputila se mala, ali hrabra ekipa na šetnju kroz te slabo poznate i teško prohodne prigradske predjele. Cilj nam je bio pronalaženje korita potoka Dubravice i po mogoćnosti izlazak na Ljubljansku aveniju u blizini vodocrpilišta nedaleko hotela Holiday. Do crpilišta nismo stigli, no svejedno smo nakon šetnje bili vrlo zadovoljni postignutim jer smo ne samo otkrili rukavce koji predstavljaju korito Dubravice već smo i otkrili zanimljiv sustav staza kojima se prvenstveno koriste ribiči i igrači paintballa.
Neću vas gnjaviti detaljima staza i prirodnog obilja kojeg smo vidjeli već uživajte u fotkama!

(zahvaljujem se svim kolegama-istraživačima na ugodnome društvu, a Mladenu još i na pripremi karata i GPS tragu!)



Predio Savske Opatovine kako izgleda na ortofoto karti. Priredio: Mladen


Prema nasipu. Snimio: Vanja


Ulazak u šumu sa istočne strane. Snimio: Vanja


Boce u koferčiću iz tko zna čije raritetne zbirke. Snimio: Vanja


Priroda pobjeđuje otpatke civilizacije – u mahovinu obučena odbačena cipela! Snimio: Vanja


Na stazi … Snimio: Vanja


Odraz močvarnog duha … točnije duhice. wink Snimio: Vanja


Sunce se polako spušta kroz žbunje. Snimio: Vanja


Spasitelj iz naših redova. wink Snimio: Vanja


Paintball tereni, puno veći no prije nekoliko godina ... Snimio: Vanja


… čak su napravili i drveni tenk! Snimio: Vanja


Prostor je lijepo uređen, imaju čak i male svlačionice, streljanu, stolove za roštilj … Snimio: Vanja


U blizini paintball igrališta se nalaze i ispusti vode u Savu, no oni su gotovo cijelo vrijeme suhi … ipak, tu su za svaki slučaj ventili koji sprečavaju ulazak savske vode u prostor iza nasipa. Snimio: Vanja


Biciklistička … Snimio: Vanja


… trkačka … Snimio: Vanja


… i šetačka idila na nasipu. Snimio: Vanja


Zabilježeni trag naše šetnje, zabilježio i priredio Mladen.


Oznake: Savska Opatovina, šetnja, džungla, sava, rukavci


- 16:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.12.2013., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Izvještaj sa predbožićne trešnjevačke dijagonalne šetnje



Uz ostatke "Samoborčeka" na Klanječkoj ulici. Snimila. Barbara


Prekjučer (nedjelja, 22.12.2013.) se prošetasmo s ćoška na ćošak Trešnjevke, skupilo nas se, na moje veliko veselje, čak dvadeset i troje i prošli smo manje poznate zakutke Trešnjevke. Za vašu ilustraciju, u toj šetnji smo više od 90% vremena proveli na raznoraznim stazicama, putićima, šetalištima izbjegavajući promet i buku glavnih prometnica - koristili smo trasu bivšeg "Samoborčeka", zatim bivšeg teretnog kolosijeka koji je vodio od Črniomerca do Prečkog, potom pješačke staze Vrbana i Prečkog da bi šetnju završili među vrtovima na krajnjem jugozapadnom dijelu Trešnjevke između Prečkog i Save.

Pogledajte kako nam je bilo - zahvaljujem se na fotkama Barbari i GP-u!



Sastanak u parku ispred starog Samoborskog kolodvora. Snimio: GP


Uvodna besjeda na početku šetnje. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Krapinske ulice. Snimila: Barbara


Kod kućice na prijelazu trase "Samoborčeka" kod Selske ceste. Snimila: Barbara


Atmosfera predgrađa kod Andraševečke ulice. Snimila: Barbara


Na trasi "Samoborčeka" kod Stubičke ulice. Snimila: Barbara


Kratka pauza na Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


Pogled na neobičnu urešenu kuću kod Miljanske ulice uz potok Črnomerec. Snimila: Barbara


Na mostu preko potoka Črnomerca kod Klanječke ulice. Snimio: GP


Razgovarajući o vječnom skladištu ogrjeva u Klanječkoj ulici. Snimila: Barbara


U Rudeškom ogranku. Snimila: Barbara


Slijedeći tračnice ... u Rudešu kod Jablanske ulice. Snimila: Barbara


Silazimo u pothodnik kod Zagrebačke avenije. Snimila: Barbara


U prolazu ispod Zagrebačke avenije. Snimio: GP


U pothodniku uz potok Vrapčak. Snimila: Barbara


Gledajući stari plan grada iz 1961 ... na ulazu u Prečko. Snimila: Barbara


Fotka najupornijih na okretištu tramvaja u Prečkom. Snimila: Barbara

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, predbožićna dijagonala


- 16:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.12.2013., srijeda

Trešnjevačkom predbožićnom dijagonalom od "Samoborčeka" do savskog nasipa kod Prečkog!



Bezdanska ulica u Prečkom. Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, primiču nam se praznici i usprkos svemu (da sad ne počinjem priču o politici, krizi i svemu ostalome ... wink) sve jače osjećam "miris" blagdana u zraku ... i to me veseli!

A kako bi čim bolje osjetili grad u predbožićnom raspoloženju i to, naravno, pogledom "s druge strane", pozivam vas da u nedjelju, 22.12.2013. u 17h dođete do starog Samoborskog kolodvora u Adžijinoj ulici i pridružite se šetnji Trešnjevačkom dijagonalom, s kraja na kraj kvarta!
(ne zaboravite: ponesite obuću s kojom se možete kretati i izvan asfaltiranih površina!)

To je još jedan u nizu programa u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" kojim vam želim približiti manje poznate zakutke kvarta - ovaj put ćemo ih vidjeti u večernjem izdanju, uz, nadam se, svjetlo zvijezda, ali i adventskog nakita i lampica kojima su već sve više okićene trešnjevačke ulice.

Nadam se da se vidimo na šetnji!



Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


Ozaljska ulica. Snimio: Vanja


Prizor iz Mirkovečke ulice, jedne od najljepše ukrašenih ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Mandićeva ulica na Pongračevom. Snimio: Vanja


Uskočka ulica na Ljubljanici. Snimio: Vanja


Jezerska ulica na Rudešu. Snimio: Vanja


Benzinska pumpa na Zagrebačkoj aveniji. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, dijagonala, mapiranje, Advent, Božić, šetnja


- 09:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.12.2013., četvrtak

Pionirac/Grad mladih - na moje veselje i dalje živ i zdrav!


Ulaz. Snimio: Vanja


Jedan od novijih paviljona Grada mladih. Snimio: Vanja

Prije desetak dana posjetio sam sa klincima Grad mladih odnosno nekadašnji Pionirski grad. Posljednji put sam tamo bio davnih ranih 70-ih, kada sam do njega ponekad zašao sa svojim roditeljima ... nije da mi je to bilo najomiljenije izletište, čak ga niti jednom nisam posjetio sa školom (a u vrtić nisam ni išao), ali mi je svejedno to naselje ostalo u uspomeni kao djelić mog djetinjstva.. I kad sam pretprošle nedjelje odlučio ponovo svratiti pomalo sam se pribojavao tog susreta, ponajviše jer nisam znao u kakvom će me stanju on dočekati. Znao sam da klinci vrtićke dobi i oni iz nižih razreda osnovne škole redovno odlaze tamo, no svejedno sam se bojao da će cijeli kompleks možda ostaviti na mene dojam zapuštenosti i nemara.

No, dobra je vijest da je Pionirac odnosno Grad mladih u posve dobrom stanju. Naravno, to ne znači da je u međuvremenu postao Disneyland (i dobro je što nije! wink), većina objekata čak nije ni obnovljena ... no, on svoje godine nosi ponosno i bez srama. Livade su pokošene, šuma uredna, sprave na dječjem igralištu su ispravne (iako stare - no, mislim da je to ovim novim dječjim generacijama čak i zanimljivo), a objekti ... velika većina su stari, no izvana izgledaju da su u prihvatljivom stanju (osim jednoga na rubu šume koji je propao), a restoran je, premda pomalo staromodan, sasvim u redu i, za razliku od mnogih drugih objekata te dobi, ima vrlo lijep i svježe obnovljen WC.

Ukupni dojam mi je pozitivan, pogotovo zbog vidljive brige za objekte i okolicu - možda pavioljoni i jesu stari, ali su, vidi se, uredni i čisti, čini se da se održavaju s trudom i ljubavlju.

Zna li itko od vas nešto više o povijesti Grada mladih?

Pokušao sam naći nešto na webu, no osim njihove web stranice sa minimum podataka i teksta iz registra zaštićenih kulturnih dobara grada Zagreba (vidi dolje!) nisam uspio naći ništa više, a moja zamolba mailom voditeljici objekta za malo više podataka nije urodila plodom.

Evo što piše u registru (link):

Povijesni dio kulturno-povijesne cjeline "Pionirski grad" (Grad mladih), izgrađen 1948. -1953. godine, jedinstveni je sačuvani primjer arhitekture javne namjene iz prvih poslijeratnih godina u gradu Zagrebu namijenjen rekreaciji djece uz edukaciju. Urbanist Josip Seissl i arhitekt Ivan Vitić bili su nosioci izrade programa i planiranja kompleksa. Unutar šumske površine smještajni su paviljoni za muziku, kiparstvo, slikarstvo, kazalište, škola, gospodarski paviljoni i drugi, koje je uz Vitića projektirao i Marijan Haberle. Hortikulturno uređenje "Pionirskog grada" djelo je dvaju naših eminetnih krajobraznih arhitekata, Zvonimira Frölicha i Pavla Ungara.

Prošećimo se malo po naselju!


Ovaj tunel od betonskih cijevi se nije promijenio od moje mladosti! Snimio: Vanja


Jedan od rijetkih starih tobogana u besprijekornom stanju. Snimio: Vanja


Još jedan retro-detalj: tobogan završava u pješčaniku obrubljenom medvedničkim zelenkastim kamenom, tako tipičnom za gradnju tog razdoblja! Snimio: Vanja


"Baterija" starih njihaljki. Snimio: Vanja


I ova čudna penjačka građevina nije puno drukčija nego u 70-tima ... i još je potpuno funkcionalna. Snimio: Vanja


No, nisu sve sprave muzejski primjerci - ovo "penjalište" je jedinstveno u Zagrebu i u vrlo dobrom stanju. Snimio: Vanja


U bestežinskom stanju. wink Snimio: Vanja


U labirintu penjališta. Snimio: Vanja


Klackalice sa tunelićem za puzanje za manje klince. Snimio: Vanja


Ovaj dječji WC izvana izgleda posve dobro, no ipak bih vam preporučio da ga zaobiđete, čak i ako vas stisne ... Snimio: Vanja


Jedan od zatvorenih objekata. Snimio: Vanja


Napuštena baraka usred šumice - danas očito poligon za drvodjelske i grafiterske radove. Snimio: Vanja


Ovaj paviljon je jedini u raspadu, izgleda da je nastradao u požaru. Snimio: Vanja


Idilično. Snimio: Vanja


Jedan od centralnih objekata na brežuljku u više nego dobrom stanju. Snimio: Vanja


Tipičan paviljon za smještaj djece. Snimio: Vanja


Skulptura Josipa i Ivana Cikača "Majka i dijete" (potsvaljena 1987.). Snimio: Vanja


Skulptura "Stup svečanosti" Milene Lah (postavljeno 1985.) na vršnoj livadi sa pogledom prema Dubravi i Žitnjaku. Snimio: Vanja


Teleobjektivom približena panorama grada. Snimio: Vanja


Pogled niz padinu. Snimio: Vanja


Aleja paviljona. Snimio: Vanja


Tako tipična nezaboravna velika lampa sa brojem paviljona. Snimio: Vanja


Jedan paviljon je taman dovoljno velik za jednu vrtićku grupu. Snimio: Vanja


Paviljon "en face". Snimio: Vanja


Pogled prema restoranu na vrhu brijega. Snimio: Vanja


Ulaz u restoran - ima veliku lijepu terasu, dovoljno mjesta i unutra, a radi i za građanstvo (obiteljski kompletni meni je 35 kn). Snimio: Vanja


Terasa kao stvorena za odmor, kao kod najboljeg planinarskog doma! Snimio: Vanja


Velika blagovaonica koja preko tjedna sigurno odjekuje dječjim žamorom. Snimio: Vanja


Snaga hrvatske improvizacije - bubanj veš-mašine kao divovdka pepeljara! Snimio: Vanja


Približavamo se izlazu ... Snimio: Vanja


Još jedan pozdrav prije izlaska! Snimio: Vanja

Na samome kraju - onima starijima je uz uspomene na Pionirski grad vezana i uspomena na Pionirsku željeznicu koja je 16 godina, između 1948.i 1964. godine, prometovala između Dubrave i Slanovca (Markuševečke Trnave). O njoj ću neki drugi put napisati opsežniji post, a do tada pogledajte članak o njoj na web stranici Kluba željezničkih modelara i upoznajte inicijativu za očuvanje te pruge!

Oznake: Pionirski grad, Grad mladih, Dubrava, šetnja


- 09:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

29.11.2013., petak

Biciklistička staza na Prisavlju - samo za ljude podfutranih guza! wink

Prije nekoliko tjedana osvanule je pred Zagrepčanima nova biciklistička staza, uz Prisavlje. Čuo sam o njoj svašta pa, rekoh, ajd da ja to malo vidim i uživo i podvrgnem svojem čuvenom testu kojeg ste već imali priliku doživjeti na primjerima staza u Trakošćanskoj ulici i Zagrebačkoj aveniji.



Rubnjak-rekorder na cijeloj stazi - 15 cm pored šahta! Dovoljno da se rasture i bicikl i vozačka rit! Zamislite proći tim rubnjakom sa djetetom u sjedalici ............ jadno dijete! Snimio: Vanja


I, što da vam kažem?

Ako vam je drag vaš bicikl i vaša vlastita guza, nemojte upotrebljavati ovu stazu!

Naime, o čemu se tu radi. Staza je povučena uzduž južne strane Prisavlja, po pločniku. Generalni koncept staze je OK - pločnik je tu širok pa ima mjesta i za bicikliste i za pješake. Okoliš je u redu, tu je drvored, nitko ne smeta biciklistima niti oni smetaju nekome drugome, trasa je isto OK, nalazi se na ruti koja vodi iz centra grada prema zapadnom dijelu novog zagreba (Remetinec, Lanište itd), svim onim dijelovima koji gravitiraju Savskom mostu, a nije loša ni za otić' prema Jarunu - meni osobno je draže proći biciklom malko više vozeći se po Runjaninovoj, pored FER-a i Filozofskog faksa, Strojarstva, SRCA i dalje nego se gurati po Savskoj sa svima.

No, kako već kaže poznata poslovica "Put u pakao popločan je dobrim namjerama" - ova vas staza sigurno neće odvesti u pakao, ali vas može koštati zdravlja i vašeg bicikla. A i razni tehnički detalji (koji nisu uvijek zanemarivi) su napravljeni ofrlje.

Za početak, staza upada na to Prisavlje "iz svemira" i isto tako mu se vraća uz još puno usputnih prekida, kod svakog raskršća. ne razumijem zaštio ju recimo nisu spojili na biciklističku stazu uz Slavonsku aveniju. Po oznakama na tlu i znakovima biciklisti bi orali na svakom raskršću stati, sići s bicikla, pregurati ga preko raskršća i zatim opet sjesti na njega. Dajte, molim vas!

To je prva velika zamjerka - rascjepkanost. Umjesto da biciklistima grad pruža sve više kroz integraciju svega onoga što ima, grad biciklistima baca šačice mrvica i to onda djeluje iritirajuće jer se vidi da tu nema globalnog razmišljanja već da se sve svodi na kanticu farbe i pokoji znak, "nek se oni malo vesele", a primjetno je iz već spomenutog svemira da tu nema prave želje da se biciklistima pomogne - jer ovakva staza nije pomoć već sprdanje.

Druga velika zamjerka - rubnjaci.

Spušteni su kako treba na samo jednom raskršću, kod Stupničke. Na još nekoliko je to učinjeno ofrlje. A na ostalima (cca 50%) nije učinjeno ništa. Među svim tim rubnjacima ima više onih koji zaista mogu biti opasni - rubnjak od 15 cm!!!!!!!! Onih preko 10 centimetara ima na gotovo svakom raskršću!

Pogledajte u ovoj priručnoj tablici što mi je kazalo moje ravnalce koje zadnjih godin stalno nosim uza sebe!



Izmjerio i tabelu sastavio: Vanja


Prosječne vrijednosti još i nisu tako katastrofalne (iako dobrano premašuju propisanih 3-5 cm koje su odredile gradske službe, što je za mene puno previše, 1-3 cm bi po meni bilo željeno) ... no, što reći o maksimalnim vrijednostima - gotovo 10 cm po rubnjaku!!!

Zamislite si tu vožnju gdje na udaljenosti od cca jednog kilometra morate čak 24 puta tresnuti biciklom sa prosječne visine od 7,6 cm odnosno, ako nemate sreće da baš potrefite prosjek, gotovo 10-tak centimetara!

Grozno!

Gradske službe, molim vas, učinite nešto po tom pitanju!

A kako bi se vidjelo da je to moguće, i to ne samo "tamo negdje vani", nego i kod nas, evo kako izgledaju rubnjaci npr. na biciklističkoj stazi uz Ulicu Hrvatskog sokola između Staglišća i Vrbana! Ulica je građena u doba preduniverzijadske euforije i, zajedno sa još nekoliko sličnih ulica, Ulicom Ivane Brlić Mažuranić, Ulicom Savezne republike Njemačke i Jarunskom, dijeli počasno mjesto na samome vrhu građenih biciklističkih staza - između ostalog, zbog dobre širine i kvalitetno spuštenih rubnjaka.

Krenimo sad na vožnju stazom uz Prisavlje - prvo kroz moje fotke, a zatim filmićem kojeg je snimio Tonalf, jedan od članova infrastrukturne sekcije Sindikata biciklista!



Početak staze kod Savske ceste - ovaj naprasni početak/završetak se može oprostiti, jer po savskoj nema označene biciklističke staze tako da se, čisto formalno, i nema na što nastaviti. Snimio: Vanja


Prvi susret sa terorom rubnjaka - Veslačka ulica. Snimio: Vanja


Ovako to izgleda na većini prijelaza - uski srednji dio je podnošljiv, no rubovi staze su katastrofa ... a biciklisti se moraju negdje i susretati, zar ne? Snimio: Vanja


Pogled odozgo sve kazuje! Snimio: Vanja


Jedini uzrono spušteni prijelaz preko rubnjaka, kod Stupničke ulice. Snimio: Vanja


Neki od smetajućih stupića (a bilo ih je i posred staze!) su izvađeni, no i ovaj ovdje nije baš poželjan. Snimio: Vanja


Koristan detalj - odjeljivanje prostora autobusne stanice i biciklističke staze. Pozitivno brojanje za projektanta! Snimio: Vanja


Horror-rubnjak!!! Snimio: Vanja


Nakon tog najvišeg rubnjaka slijedi serija od 4 uzastopna slijepa odvojka u razmaku od po nekoliko desetaka metara - tu je vožnja po ovakvim rubnjacima čisti mazohizam. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Minus za visoki rubnjak kod "kockice", ali i plus za ograđenu stanicu. Snimio: Vanja


oooops, kraj staze na Marohnićevoj! Projektantu se valjda nije dalo gombati sa rješavanjem rpijelaza preko ulice ... Snimio: Vanja


... a staza opet počinje s druge strane semafora ... Snimio: Vanja


Ulaz u Srce ... opet čudno nestajanje staze ... Snimio: Vanja


Došli smo do kraja .. kao da se staza uplašila betonskih gljiva koje opasno završavaju ovaj potez .... zašto staza nije produžena još 20 metara do staze na Slavonskoj aveniji???? Snimio: Vanja


Pogled unazad - lijepo ofarbano da djeluje efektno, no funkcionalnost je vrlo upitna ... Snimio: Vanja


Još jedna nelogičnost vezana uz stazu - tu je znak zabrane prometa za sva vozila (a zakonski su i bicikli vozila!), a odmah iza njega biciklistička staza. Pravi paradoks! Snimio: Ozren (hvala ti na dojavi i fotki!)


Ajmo sad malo na dobar primjer - raskršće u Ulici Hrvatskog sokola - ovako se to radi! Snimio: Vanja


Opet Ulica Hrvatskog sokola, druga strana raskršća - iako je i ovdje iskrsnuo opasni stupić, pitanje rubnjaka je dobro riješeno. Snimio: Vanja


A sada filmski prikaz vožnje po biciklističkoj stazi uz Prisavlje:



Nova staza - Prisavlje by tonalf
Video zapis vožnje po stazi uz Prisavlje. Snimio: Tonalf

Oznake: bicikl, prisavlje, šetnja, rubnjaci


- 09:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.10.2013., petak

Mapiranje Trešnjevke: Dodatak današnjoj šetnji

Došao je i dan prve jesenske šetnje u sklopu "Mapiranja Trešnjevke" ... dani su već kratki, a i vremenska prognoza nam nije baš najsklonija (ipak, najavljuje se prestanak oborine PRIJE 18h!!!), no mi ćemo se ipak prošetati sjeverozapadnom Trešnjevkom stoga dođite u 18h u park na Trešnjevačkom trgu (u slučaju kiše nađemo se pod krovom kod ulaza u "Konzum" tj. ispred "Name")!

Vjerujem da će šetnja biti zanimljiva, a kao mali aperitiv pred šetnju vam dajem zanimljivu listu različitih datuma i događanja vezanih uz taj dio Trešnjevke (u listu sam uvrstio ne samo događaje direktno vezane uz njega, već i one koji su bili indirektno vezani)!


1850. Carskim patentom ujedinjeni Gradec, Kaptol, Nove Ves, Vlaška ulica i Horvati
1853.-1854. Spominje se Sava Vorstadt
1857. Prvi gradski plan sa redom građenja
1858.-1864. Prvi katastarski plan Zagreba
1862. Željeznica dolazi u Zagreb (smjer Beč-Zidani Most, Sisak)
1865. Prva regulatorna osnova grada
1869. Drgi krak željeznice stiže u Zagreb (smjer Budimpešta)
1870. Prvi zapis o Magazinskoj cesti
1875. sagrađene željezničarske kuće kod Zapadnog kolodvora
1880. Potres pogađa Zagreb
1887. Druga regulatorna osnova – predviđeni slijedeći trgovi:

A (Cvjetni trg), D (Sajmište, od Draškovićeve do Bauerove), E (trg na istoku grada), K (trg Franje Tuđmana), M (raskršće Savska/Jukićeva), O (Britanski trg), R (trg u radničkom naselju kod Bubare)

1890. Sagrađen Glavni kolodvor
16.01.1901. Prva vožnja „Samoborčekom“
1921. Gradske kuće u bloku Selska-Meršićeva
1926. Tramvaj prelazi na vožnju desnom stranom ulice
1927.-1928. Socijalni stanovi u bloku Selska-Lošinjska-Creska-Učka
1928. Izgrađena škola Kralja Tomislava na Novoj cesti
1928. Izgrađen Dom za starije i nemoćne na Selskoj cesti
1929. Željeznićčki podvožnjaci na Savskoj, Jukićevoj, Tratinskoj (projektirali: Mladen Kauzlarić, Juraj Denzler)
1929.-1930. Naselje Istrana i invalida
1931. Stambene kućice namještenika ZET-a (Iza Remize)
1932. Otvorena škola Augusta Šenoe na Selskoj cesti
1935.-... Naselje Prve hrvatske stambene štedionice
1935. Tramvaj vozi do Tratinske (podvožnjak Savska-Tratinska?)
1937.-1939. Građena crkva Sv. Josipa na početku Trakošćanske
11.02.1936. Otvorena Remiza (nakon premještaja sa prostora Tehničkog muzeja)
1941. Posvećena crkva sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti
1945. "Samoborček" prelazi u vlasništvo Jugoslavenskih državnih željeznica -
Nakon 1945. Na raskršću Nove ceste i Kranjčevićeve radi trgovina mješovite robe Zanap
1947. Osnovana knjižnica Trešnjevka (danas Knjižnica Tina Ujevića)
Oko 1950. Kino projekcije na Trešnjevačkom placu, subotom se igra tombola
01.07.1950. „Samoborček“ predan na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovan u „Gradsku željeznicu“
1951. Otvoren Dom za starije i nemoćne u Drenovačkoj
Xxxxx – u radu Kino Trešnjevka (poznatije kao „Buhara“) na početku Vukovarske ceste
Xxxxx – otvara se zgrada tvornice konfekcije Vesna
29.04.1959. Počeli su prometovati moderni šinobusi „Srebrne strijele“ prema Samoboru I Bregani
14.09.1960. U Trešnjevačku Namu ušli prvi kupci
15.06.1962. Otvorena škola Julija Klovića (tada Osnovna škola Kate Dumbović)
1962. Podignuta zgrada novog Samoborskog kolodvora
09.01.1964. Počela gradnja tvornice Sport Heruc
18.01.1964. Postavljen kamen temeljac za Dom sportova
Kraj listopada 1964. Velika poplava
22.12.1964. Oštećene kuće nakon poplave su određene za rušenje
08.11.1966. Dovršen hotel Panorama (80 metara, 23 kata)
02.10.1972. Otvorena Nama na Remizi
15.09.1973. Otvoreno klizalište u Domu sportova
18.10.1974. Završene dvorane u Domu sportova
26.11.1976. Otvorena rekonstruirana Ljubljanska avenija od Savske do Nove ceste
18.08.1977. Počinje rekonstrukcija raskršća Selske ceste i zagrebačke avenije
25.11.1977. Otvorena rekonstruirana Ljubljanska avenija od Selske ceste do Prečkog
25.05.1978. Pušten u promet novosagrađeni južni kolnik Ljubljanske avenije
24.11.1978. Završena Ljubljanska avenija do jankomirskog mosta
19.06.1979. Počela gradnja Jadranskog (tada zvanog šarengradski) mosta
01.08.1979. Počela rekonstrukcija ulice Rade Končara
12.09.1979. Položen kamen temeljac za naselja Jarun, Vrbani i Staglišće
12.09.1979. Svečano otvorena rekonstruirana ulica Rade Končara
31.12.1979. Posljednja vožnja „Samoborčeka“
16.09.1981. Otvoren Jadranski most
1981. Dovršena nova zgrada Doma za starije i nemoćne na Trgu Slavoljuba Penkale
1991. Zgrada Knjižnice Tin Ujević preseljena iz stare zgrade u Novoj cesti u sadašnju u Vukovarskoj

A na starim planovima je to izgledalo ovako:



Trešnjevka 1878. godine - Magazinska cesta je već naznačena!


Trešnjevka 1887. - planiranje naselja sa radničkim stanovima.


Trešnjevka 1898.


Trešnjevka 1906., najvažnije ulice su već ucrtane.


Trešnjevka 1923., prepoznajemo današnji raster ulica.

Oznake: mapiranje, šetnja


- 11:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.10.2013., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Jesenska sezona počinje novom šetnjom!

Drage i dragi moji, jesen nam je već dobrano pokucala na vrata i došlo je vrijeme za početak move sezone projekta "Mapiranje Trešnjevke"!

Za početak, ovaj petak, 11.10.2013., sastajemo se u parku na Trešnjevačkom trgu (onom preko puta bivše "Name") u 18h kako bismo pobliže pogledali urbano srce Trešnjevke, kvart omeđen Tratinskom, Novom cestom, Adžijinom. Iako većina nas (pa i ja wink) misli kako dobro poznaje taj kvart svako toliko izroni neki novi detalj, neka nova priča koja obogati njegovu priču. Ovaj puta nećemo toliko puno hodati već ćemo se usredotočiti na detalje!

(u slučaju kiše se šetnja NE odgađa, već se samo mjesto sastanka premješta ispod krova "Konzuma" u zgradi bivše "Name" - početak je isti, 18h)

Nakon toga, u četvrtak, 24.10.2013., se selimo na tržnicu Jarun i igramo se ponovo sličnih igara kao onomad na Remizi u lipnju ove godine. sastanak je ponovo u 18h, ovaj puta kod drvenog mostića uz taksi stajalište na istočnoj strani tržnice

(u slučaju kiše se igra također NE odgađa - dođite sa kišobranom!)

Oba događanja su najavljena i na službenoj stranici "Mapiranja Trešnjevke", vidi OVDJE!)

Uz sve ovo još dodatna najava da se naveliko radi na već spominjanoj web stranici "Mapiranja Trešnjevke", imate moju riječ da će to biti vrlo zanimljiva i detaljima bogata stranica koja će i vama omogućiti da sudjelujete u radu ovoga projekta sa vašim komentarima, pričama, starim i novim fotkama. Web stranica je još "nevidljiva" (ne morate ju tražiti po mreži, još je nedostupna), a u javnost ćemo je pustiti negdje sredinom studenoga. Naravno, to će biti javljeno i ovdje na blogu.


A uz sve to, evo i jedne moje obavijesti nevezane uz projekt "Mapiranje Trešnjevke". U srijedu, 16.10.2013. u 19h se u galeriji "Modulor" u Centru za kulturu Trešnjevka otvara moja samostalna izložba fotografija pod naslovom "Poruke koje je p ...". Radi se o mnoštvu poruka koje nas svakoga dana zasipaju svojim informacijama sa svih strana, pa čak i stupova javne rasvjete, napuštenih izloga, zidova, stabala ... no, s vremenom, kako meteorološkim tako i onim drugim, njihovo značenje blijedi i gubi se, nestaje, od njih ostaje samo njihov fizički "okvir", papir, selotejp, a duša se gubi. Pogledajte na mojim fotkama kako izgledaju poruke koje je potrošilo vrijeme!



Oznake: mapiranje trešnjevke, galerija Modulor, poruke, šetnja, igra


- 13:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.09.2013., utorak

Pomozimo "Mapiranju Trešnjevke"!

Drage i dragi moji, već znate da sam se dosta angažirao na projektu "Mapiranje Trešnjevke", projektu koji svima vama i nama želi staviti na raspolaganje čim je više moguće detalja o životu Trešnjevke jučer, danas pa čak i sutra. Trenutno se radi na izradi web stranice koja bi se predvidivo trebala pojaviti u javnosti početkom studenog i na kojoj ćete moći naći poveću količinu informacija (tekstualnih i slikovnih) o Trešnjevci, a ideja je da se stranica nakon svoga izlaska u javnost i nadalje obogaćuje, ne samo snagom i djelom nas koji smo projekt pokrenuli, već i snagom i djelom i vas, stanovnika i posjetioca Trešnjevke, građana Zagreba, okolice i šire. Cilj je projekta upravo taj - aktivirati sve nas kako bi iz svojih ladica, arhiva, sjećanja izvukli fotke, priče, zgode koje bismo podijelili sa drugima i time složili trešnjevački mozaik koji bi bio dostupan svima.

Uglavnom, to je to s čime bi svi vi na ovaj ili onaj način možda mogli pomoći "Mapiranju Trešnjevke" - vašim znanjem, pričama, sjećanjima. A za početak, evo liste konkretnih pitanja na koja bih rado dobio odgovore od vas ako ih znate!

- Kada je otvoreno, a kada zatvoreno kino "Triglav"?
- Kada je radilo kino "Trešnjevka" (poznatije kao "Buhara") na početku sadašnje Vukovarske, malo iza placa?
- kada je otvoreno plivalište u Žajinoj (Daničićevoj)?
- kada je sagrađen, a kada izašao iz upotrebe teretni kolosijek Črnomerec- Prečko za tadašnju kasarnu Prečko?
- kada je sagrađena sportska dvorana "Kutija šibica"?
- kada su sagrađene zgrade u Vrbanima između Rudeške i Ulice hrvatskog sokola?
- kada je sagrađena "Nama" na Vrbanima?
- kada je otvoren "Getro" na Vrbanima, a kada McDonald's pored njega?
- kada je sagrađeno naselje Gredice (zgrade između potoka Črnomerca i Heberleove ulice)?
- kada je sagrađen podvožnjak ispod željeznice kojim Nova cesta ulazi u Savsku kod Knežije?
- kada je sagrađen kružni tok na raskršću Nove ceste, Kranjčevićeve i Žajine?
- kada je Nova cesta postala Lenjingradska,a kada joj je vraćeno originalno ime?
- kada je izgrađen atelje "Spektar" u Zorkovačkoj ulici gdje je sada fitness klub "Mo-Fit"?

Eto, za početak je pitanja više nego dovoljno - navalite!
I, naravno, puno vam hvala svima na pomoći u ime svih nas na projektu!


Za kraj, evo i najava novih akcija u sklopu projekta!

11.10.2013. (petak) - Šetnja sjeverozapadnim dijelom Trešnjevke, sastanak u 18h u parku kod Trešnjevačkog placa. Tok šetnje će biti malko drugačiji nego inače (biti će malko manje hodanja! ;o) ), a bilo bi zgodno ponijeti i koji papir i olovku!

24.10.2013. (četvrtak) - Igra na Jarunskoj tržnici (slična onoj kakvu smo već igrali na Remizi u lipnju ove godine), sastanak u 18h na drvenom mostiću kod taxi stajališta uz tržnicu (ponesite pisaljku!)

U oba slučaja će se akcije održati i u slučaju lošeg vremena - ako bude kiša za šetnju se nalazimo ispod krovića "Name" na Trešnjevačkom placu, a za igru ispod krova tržnice kod već spomenutog mostića.





Oznake: mapiranje trešnjevke, pitanja, šetnja, igra, Jarun, Trešnjevački trg


- 09:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.06.2013., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Vrijeme je za drugu šetnju, putevima južne Trešnjevke!

Drage i dragi moji, došlo je vrijeme za još jednu šetnju vezanu uz moj projekt "Mapiranje Trešnjevke" kojeg ostvarujem u suradnji sa Centrom za kulturu Trešnjevka!

Prošli put smo se šetali Voltinom, Rudešom, Ljubljanicom (pogledajte OVDJE kako nam je bilo!), a sada ćemo se spustiti malo južnije i obići Trešnjevačke kvartove južno od "autoputa" odnosno Zagrebačke avenije. Kao i prošli puta, ni sada neće manjkati zanimljivosti svih vrsta, tragova prošlosti i sadašnjosti tog područja (a i pogleda u njihovu budućnost!), a posebnu pozornost pridajem tome da vas povedem manje poznatim stazama i ulicama, da vam po mogućnosti otkrijem nešto što još niste ni vidjeli ni čuli i pri tome vam pokažem staze pogodne za šetnju i bicikliranje.

Stoga, svi vi koje zanima ovakav program dođite u četvrtak, 06.06.2013. u 19h kod osnovne škole Horvati na početku Horvaćanske ceste (nedaleko Savske ceste). Očekuje nas cca 2 sata laganog hoda, molim vas da ponesete prikladnu obuću - trasu šetnje sam obišao jutros i tu i tamo je bilo i malkice blatnjavih dionica ... u svakom slučaju, u četvrtak se očekuje vrijeme slično današnjem, oblačno, ali pretežno suho, i šetnja će se održati!

Nadam se da se vidimo, a do tada, za zagrijavanje, pogledajte ovu zanimljivu kartu koja spaja stari plan grada iz 1950. godine sa sadašnjim stanjem na terenu!


Dvoslojna karta sa jednim slojem iz 1950. godine (crvene oznake) i drugim iz 2013. - hvala Mladenu na odličnom spoju!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja


- 10:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.05.2013., ponedjeljak

Voltino naselje, Rudeš, Ljubljanica - laganim korakom kroz zelene oaze i povijest pregrađa Trešnjevke!

Drage i dragi moji, u petak je održana najavljena šetnja zapadom Trešnjevke, Ljubljanicom, Voltinom i Rudešom, i htio bih vam u ovome postu dočarati djelić atmosfere te lijepe večeri i opisati vam u kratkim crtama rutu koju smo prošli!

Prije svega zahvaljujem na dolasku svima koji su se u petak, 03.05.2013. pojavili u 19h na okretištu tramvaja na Remizi, na nekadašnjoj gradskoj granici preko koje smo tom šetnjom iskoračili! Bilo nas je nešto više od 30, što starih što mladih, sa biciklima, dječjim kolicima i pesekima, sa i bez fotoaparata, iz Rudeša, Sigečice, Medveščaka, Novog Zagreba ...ali i, dakako, iz Rudeša, Voltinog, Ljubljanice!

Šetnja je potrajala puna 2 sata, prošli smo 6,5 kilometara (hvala ti, Mladene, na preciznoj informaciji! wink) i dotakli mnogobrojne teme od kojih ću ovdje spomenuti samo neke, čisto da ih se podsjetim(o)!

A priča je tekla otprilike ovako:

- mjesto sastanka, na Remizi, uz potok Črnomerec, nije odabrano slučajno - do 1945. godine je to bila administrativna granica grada Zagreba na kojoj se nalazila mitnica, gradske granice su tada imale jače značenje nego sada!

- na zapadu sadašnje Trešnjevke, zapadno od potoka Črnomerca, se nalaze tri naselja:
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a južno od sadašnje Baštijanove ulice, je Ljubljanica, koja je nastala "prelijevanjem" grada preko svoje granice tokom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća kada se intenzivno naseljavala i urbanizirala Trešnjevka
- između potoka Črnomerca i Kustošaka, a sjeverno do Baštijanove ulice se nalazi Voltino naselje, to je planski kvart koji nije postojao prije 30-tih godina prošloga stoljeća, a svoj je ubrzani razvoj doživio nakon 1947. godine kada su izgrađene zgrade Pupinova naselja koje je, zapravo, "predgrađe" Voltinog
- između potoka Kustošaka i Vrapčaka se nalazi Rudeš, nekadašnje selo, jedno od najstarijih u zapadnom dijelu današnjeg Zagreba - osnovna škola Rudeš je najstarija škola današnje Trešnjevke (starija dvije godine i od škole "Horvati" u Horvaćanskoj o kojoj sam nedavno pisao) i druga najstarija (nakon škole Gornje Vrapče koja datira iz sredine 19. stoljeća) u zapadnom dijelu Zagreba.
Sva tri kvarta bila su do pripojenja Zagrebu dio općine Vrabče.

Pogledajmo neke od važnijih datuma u razvoju cjelokupne Trešnjevke:

1862. - izgradnja "južne pruge", smjer Zidani Most-Zagreb-Sisak koja je odredila sjevernu i istočnu granicu Trešnjevke
1878. - izgradnja vodovodnog crpilišta
1892. - izgradnja Bubare
1910. - izgradnja "Munjare"
1901. - Puštanje u promet "Samoborčeka"
1921.-1925. - Izgradnja socijalnih stanova u bloku Magazinska-Selska-Meršićeva
1927.-1928. - Izgradnja socijalnih stanova na Pongračevu (Selska-Ozaljska)
1929.-1930. - Izgradnja naselja Istrana i invalida (blok Selska-Moščenička)
oko 1930. - puštanje u rad tržnice na Trešnjevačkom trgu
1931. - izgradnja naselja za ZET-ove službenike (Creska-Lošinjska)
1935. - Početak izgradnje naselja Prve hrvatske šredionice
1936. - Dovršetak izgradnje tramvajska pruge do Ljubljanice i otvaranje Remize
1945. - administrativno širenje grada preko potoka Črnomerca (do tada su na području Trešnjevke postojale slijedeće mitnice:
- Gredice (danas Horvaćanska/Braće Domany)
- Ljubljanica (danas okretište tramvaja)
- Zagorska ulica
oko 1950. - izgradnja "autoputa" koji je bitno izmijenio krajolik Trešnjevke i odvojio je na "sjeverni" i "južni" dio kakve ih poznajemo danas.
1962. - podignuta nova zgrada Samoborskog kolodvora
1979. - ukinut "Samoborček"

Neki od važnijih datuma u razvoju kvartova zapadno od potoka Črnomerca:

1895. - otvaranje osnovne škole Rudeš na adresi Anina 99 (zgrada postoji i danas, prva zidana zgrada u to doba u kvartu)
1923. - tadašnje "Jugoslavensko Siemens d.d." (kasniej "Končar") gradi prve zgrade na zemljištu uz potok Črnomerec (Fallerovo šetalište)
1930. - gradnja nove škole u Rudešu (Rudeška 71)
1941. - obješena skojevka Ruža Crnković u Rudešu (današnja Dinarska ulica)
nakon 1945. - plansko kreiranje "električnog kvarta" - Voltino naselje, Teslina ulica (poslije Kroflinova, Drvinje, danas Golikova), Hanamanova ulica
1947. - izgrađeno Pupinovo naselje po projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića
1948. - gradnja osnovne škole Ljubljanica (nekad 27. osnovna škola, osnovna škola "Sava Kovačević")
??? - otvaranje skladišnih i poslovnih prostora (skladište Željpoha/Ferimporta u Golikovoj, skladište Šume u Klanječkoj, tvornica namještaja Jadran u Tomislavovoj ...)
kraj 50-tih i početak 60-tih - gradnja zgrada u Hanamanovoj, gradnja kolosijeka prema vojarni u Prečkom, - veliko širenje KOnčara nauštrb ulica u susjedstvu
-60-te - gradnja prvih zgrada u Voltinom
1964 - otvaranje osnovne škole "Voltino" (nekad Rade Končar)
1964. - Škola u Rudešu preimenovana u školu Milana Špalja, poplava zahvaća i Rudeš
kraj 70-tih ili početak 80-tih - gradnja "papagajki"
kraj 80-tih - gradnja zgrada u zapadnom "novom" Rudešu


Što smo dalje pričali?

- gledali smo staru lampu ulične rasvjete iz 70-tih uz potok
- prisjetili se natpisa na nedalekoj zgradi koji slavi 29.11., Dan Republike
- gospon Mario (puno mu hvala na brojnim zanimljivim pričama iz života tih kvartova!!!) nam je ispričao kako se nekad na mostu kod Stubičke "prodavala cigla", kako je na terenu nekadašnjeg NK "končar" odnosno NK "Elektrostroj" bio nakon 2. svjetskog rata logor za zarobljene nijemce od kojih su neki ostali raditi u "Končaru". Malo više, kod bivše glavne porte "Končara" je bio i prvi, najstariji, toplovod, ali i kino "Končar" te dvorana za radničke aktivnosti (sport, kultura ...). Isto takom čuli smo da je sadašnji cestovni most na Baštijanovoj ulici sagrađen pred dolazak Tita kako bi posjetio "Končar" sa stilom, a ne kroz tamo neke uličice wink
- pozdravili cijevi najstarijeg toplovoda koji je toplinom napajao samo "Končar" i obližnje zgrade (danas uz njega raste bazga)
- provjerili smo cijevi novog, suvremenog toplovoda - obje su tople! wink
- pogledali smo iznimno lijep vrt prepun cvijeća kod Klanječke ulice
- pozdravili stari most (sada obnovljen!) kojim je nekad vozio "Samoborček", a u blizini kojeg se 02.11.1966. godine desio sudar sa ZET-ovim autobusom u kojem je poginulo troje putnika i ozlijeđeno 23 (pogledajte POST i na njemu link na novinski članak u komentaru!)
- posjetili smo radionicu za servis lokomotiva HŽ-a koja je, prema riječima već spomenutog Maria, najstarija u cijelom Zagrebu. Nekada je tu lokalna manguparija krala željeznički inventar, a pogotovo karabit za pucanje
- ispričali smo priču o nekadašnjem teretnom kolosijeku Črnomerec-Prečko koja je vodila do bivše kasarne Prečko u kojoj su za vrijeme drugog svjetskog rata bili smješteni nijemci, a nakon njega tenkovi pa kasnije roba u magazinima
- trasu spomenute pruge smo slijedili do skladišta "Šume" u kojoj se nekad prodavao ugljen i drvo za ogrjev i koje sad polunapušteno i jedva promijenjeno u zadnjih 50 godian čeka nekog novog vlasnika
- uživali smo za sumraka u miru Pupinova naselja dok se još netko nije uselio na prostor bivšeg skladišta "Ferimporta" koje graniči sa njim i trenutno je u fazi rušenja
- idilično mirno je bilo i uz potok Kustošak gdje su nas grickali komarci
- slijedeći trasu pruge uočavali smo kako su si razni stanovnici, ali i firme "privatizirali" dijelove trase
- posjetili smo i prazne prostore bivšeg skladišta kemijskih proizvoda uz ratarsku ulicu sa njegovim lijepim drvoredom jablana
- prošetali smo se najljepšim dijelom šetališta uz Kustošak

Moja osobna želja i želja Centra za kulturu Trešnjevka kao suorganizatora ovog projekta, "Mapiranje Trešnjevke - nevidljivi grad" je prikupljanje svih ovakvih informacija, "malih" i "velikih" priča s Trešnjevke, koje daju sliku, boju i okus povijesti ovog kvarta i njihovo publiciranje javnosti. Stoga vas molim, javite se svojim pričama bilo kao komenarima ovog posta i bloga, bilo CKT-u na adresu modulor@cekate.hr, zabilježit ćemo ih i uskoro dati na uvid svima zainteresiranima putem web aplikacije!
Unaprijed vam hvala!

A uskoro ćete biti i obaviješteni, na ovome blogu i putem informacijskih kanala CeKaTe-a, i o slijedećim akcijama u sklopu ovog projekta!

Pogledajte sad GPS tragove šetnje (Mladene, puno ti hvala na bilježenju i obradi!) i pregršt fotografija sa šetnje koje je snimio GP, uvijek budna oka spremnog za bilježenje najfinijih detalja!



GPS trag šetnje projiciran na "golu" kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


GPS trag šetnje projiciran na detaljnu kartu Trešnjevke. Snimio: Mladen


K'o nekad u sedam ... početno okupljanje. Snimio: GP


Uokvireni uvod (kroz okno nadstrešnice tramvajskog stajališta iz 1936. godine zaštićenog kao javno kulturno dobro. Snimio: GP


Samo slijedite strelicu ... i doći ćete do voditelja. wink Snimio: GP


Pogled s visoka i s toploga (obje cijevi toplovoda su vruće!). Snimio: Vanja


Tu je nekad kloparao "Samoborček"! (stari most kod Zagorske ulice). Snimio: GP


Dosegli smo najsjeverniju točku šetnje i gotovo dotakli općinu Črnomerec. Snimio: GP


Kroz spokoj Pupinova naselja. Snimio: GP


Na Kustošaku, na mjestu nekadašnjeg željezničkog mosta i sadašnje najezde komaraca ... Snimio: GP


U srcu Rudeša, susret željezničkih tračnica i ratarske ulice. Snimio: Vanja


Pred zadnju etapu, na uglu Koreničke i Virjanske ulice te potoka Kustošaka.


Romantika pregrađa ... Snimio: GP


Povratak gradu ... (uz potok Kustošak nedaleko Golikove ulice) Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, ljubljanica


- 11:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.04.2013., ponedjeljak

Ponovo na Pečovju



Snimio: Vanja


Jedan od Vršića Pečovja. Snimio: Vanja


Kad je vrijeme lijepo tada je lijep i ugodan svaki (ili gotovo svaki) izlet u prirodu, no u doba kada je vrijeme promjenjivo i ne baš povoljno tad treba dobro razmisliti kuda otići na šetnju ..... i, takvo promišljanje nas je ovu nedjelju odvelo u još jedan posjet Pečovju na istočnim obroncima Medvednice. Zašto baš Pečovje?

- nakon toliko snijega i kiša tlo je svugdje puno vode i treba izbjegavati predjele koji su poznati po blatu (npr. zapadni predjeli Medvednice) već se uputiti na kamenita ili pjeskovita tla (Samoborsko gorje bi, recimo, isto bilo dobar cilj)
- bio je najavljen jak sjeverni vjetar, stoga smo se namjerno zavukli na padine okrenute jugozapadu

I, krenusmo mi tako nakon ručka do Vidovca, aute smo ostavili kod okretišta autobusa, uz osnovnu školu, i nastavismo laganim korakom istočnom markiranom stazom prema Gorščici. Na raspolaganju su dvije varijante, jedna, starija i ucrtana u planinarsku kartu, skreće od ulice Vidovec lijevo u ulicu Čigiri i zatim blatnom stazom uzbrdo među voćnjake i dalje šumskim kolnim putem ... a druga, novija i neucrtana u kartu, vodi ulicom Vidovec gotovo do njenog kraja i zatim se penje kao lijepa obična staza uzbrdo uz ozidani izvor i sastaje se nakon cca pola sata hoda sa prvom varijantom. Mi smo krenuli ovom "novom" i nismo pogriješili jer blata nije bilo puno iako su gotovo sve šumske vlake i kanali bili puni vode. Iako vrijeme baš nije bilo idealno, bilo je tmurno, prohladno, tu i tamo se javljao i vjetar, cijeli ambijent je bio pun prigušene proljetne energije - stotine ptica su ispunjavale šumu svojim cvrkutanjem, šumsko cvijeće je napokon ukrasilo šumske padine .... to smo tako dugo čekali!!! Uz svo sivilo neba i hladnoću zraka u šumi se naprosto osjeća proljeće u nadolasku!

Kad smo došli do spoja sa starijom markacijom kratko smo po njoj skrenuli unazad, prema Vidovcu, i zatim skrenuli desno, uzbrdo, nemarkiranim šumskim kolovozom. Bilo je to skretanje naslijepo, no pogodilo je pravi smjer - prošli smo vrlo blizu najpoznatije stijene Pečovja (na kojoj su sada istaknute čak dvije zastave!), zračnom linijom tek stotinjak metara ispod vrha, zatim smo ušli u smrekovu šumu (vrlo prepoznatljivu, jer je jedina takva na tom području) u kojoj smo napustili ugaženu stazu i prešli smo šumu poprijeko do slijedeće staze i njom smo nastavili slijedeći jedan od naših prijašnjih izleta (vidi OVDJE post iz 2009. godine!). No, ovaj put nam nije bio cilj uspinjanje na veliku stijenu već smo "gađali" stjenoviti greben koji se vuče iznad potoka koji teče prema Bidrovcu. Najlakše ga je pogoditi tako da se slijedi već poznata staza kroz Pečovje do mjesta na kojem se ona približava grebenu (koji joj se nalazi s lijeve strane). Tamo treba presjeći do grebena koji je dobro vidljiv i lako pristupačan, označen je razbacanim plavim i žutim oznakama tko je stavljao tko zna tko. Po grebenu ide uska vidljiva stazica kojom smo krenuli i mi prema dolje. Već za nekoliko minuta smo došli do prve lijepe kamenite glavice (vidi fotke!), a slijedilo ih je još nekoliko (tri, ako se ne varam). Kod posljednje smo naišli i na bolje ugaženu stazu koja siječe greben i nestaje u dolini potoka desno. Na tome mjestu greben postaje blag i neizrazit i najbolje je pratiti stazu ulijevo sve do kolskog puta, no i obično prečenje šume će vas brzo dovesti do izvora na kolskom putu i već spominjane "stare" markacije kojom ste za 15-tak minuta u ulici Čigiri i uskoro kod polazišta, škole u Vidovcu.
(dakle, ako dolazite tom stazom, napustite ju kod izvora i uz njega se popnite lijevom padinom sve dok ne dosegnete strmiji dio grebena, tu ćete pronaći i stazicu - od izvora će vam trebati ne više od 10 minuta!)

Dakle, ako ste ovih dana besposleni i željni svježeg zraka, trk na Pečovje! wink

Kao dodatak vam dajem panoramsku fotku jednog od vršića na toj stazi (nisam ju ja slikao i na fotki nije naše društvo!) i linkove na dva odlična teksta s bloga Medvednica.info o tom području, na jednom imate i GPS tragove koji vam mogu poslužiti.
- tekst broj jedan
- tekst broj dva



Izvor uz "novu" markaciju, desetak minuta iznad ulice Vidovec. Snimio: Vanja


Hura, prve ljubičice!!! Snimio: Vanja


U gustoj šumi ... Snimio: Vanja


Energetski obrok na pola puta. wink Snimio: Vanja


Uz sve moguće "neslužbene" markacije sad su se pojavile i ove srenrne strelice ... Snimio: Vanja


Pentranje oko vrha. Snimio: Vanja


Dramatični vrh. Snimio: Vanja


Na grebenu. Snimio: Vanja


Još jedan od usputnih vrhova. Snimio: Vanja


Da ne zaboravimo, šuma je još u zimskom ruhu ... Snimio: Vanja


... čak i odbačene boce još nisu zazelenjele! wink Snimio: Vanja


Uz izvor iznad ulice Čigiri, rajnglica je nađena na licu mjesta ... Snimio: Vanja


Oznake: pečovje, Medvednica, vidovec, šetnja


- 16:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.04.2013., petak

Po bespućima "Predsjedničkog trokuta"

Za tzv. "Vojni trokut" ste već sigurno čuli, to je ona parcela ugurana između Maksimirske šume (točnije Zoološkog vrta), Agronomskog fakulteta i Maksimirske ceste oko koje se već desetljećima spore i Zoološki vrt i faks, jer bi oboma dobro došla, a u međuvremenu tamo živi nogometno igralište, razna skladišta i firmice ... no, što bi to mogao biti "Predsjednički trokut? wink

Ako pogledate bilo koju bolju kartu Zagreba uočit ćete da se južno od Predsjedničkih dvora na Pantovčaku nalazi šumsko područje koje je približno trokutastog oblika. U neka bivša vremena je ta šuma vjerojatno bila izvan dosega građanstva i pod budnom paskom milicije/policije (čuo sam za epizodu pokojnog prof Devidea koji je u Tuđmanovo doba u toj šumi brao gljive sa ženom pa su ih negdje, s ove ili one strane "žice" presreli policajci i priveli na razgovor ...), no sada je šuma pusta i posve prohodna svima. Prije nekoliko tjedana sam se otputio tim smjerom u šetnju sa obitelji i prijateljima pa evo i usputnih utisaka.

Parkirali smo se kod sportskog centra Jelenovac i otputili stazicom uz jedan od ogranaka potoka Jelenovca koji dolazi sa lijeve strane ulice neposredno iznad sportskog centra. Početak izgleda ovako kao na fotki dolje, no potočić ubrzo ostaje bez betonskog korita i veselo vrluda uokolo na veselje šetača koji ga svako malo moraju preskakati. wink



Snimio: Vanja


Usputni lik u padini jaaaako podsjeća na praščića, zar ne? Snimio: Vedran


Kako su ti predjeli nekad bili puni vojske i policije onda su si ljudi kratili vrijeme i zapisima po drveću - obratite pažnju na tekstove, ali još i više na nadnevke, ovaj datira iz 1951. godine! wink

Stazica uz potok je za naše šetnje bila podosta blatnjava (topio se snijeg) i veliku većinu puta je slijedial potok, dok se pred kraj nešto strmije uspela na Šercerovu ulicu kroz nekadašnje voćnjake na koje sad podsjećaju tek ostaci žičane ograde (betonski stupovi, ostaci žice, zarasle terase).



Snimio: Vanja


Po dolasku na Šercerovu ulicu treba samo nastaviti preko ulice, ugrubo u sjeverozapadnom smjeru .. a na terenu to znači spust u dolinu slijedećg potoka. Za razliku od prethodne doline koja je bila obilježena mješavinom šume i polušikare, ova strana je obrasla lijepom bukovom šumom koja se pruža sve do doline po kojoj teče još jedan od pritoka potoka Jelenovca. Kad mu se približite uočit ćete žičanu ogradu Predsjedničkih dvora i ovaj zanimljiv drveni mostić iza ograde. Obzirom da nigdje nije bilo znakova zabrane snimanja onda sam ga snimio za vas.



Snimio: Vanja


Još natpisa, ovi govore o sudbini nekog Jove koji je tu izbjegao tragediju wink ... Snimio: Vanja


Klupica za namjernike. Snimio: Vanja


Na tome je mjestu moguće nastaviti šetnju u dva smjera, nizvodno niz potočić ili strmije uzbrdo, u "srce" navedenog trokuta - u oba smjera vode stazice. Mi smo se odlučili za "brdsku" varijantu i za desetak minuta smo bili na hrptu. Šuma je lijepa i prozračna, no najveća je zanimljivost dugačka jaruga koja se vuče istočnom stranom brijega, otprilike paralelno sa potokom koji teče ispod Pantovčaka. A paralelno sa jarugom, s njene zapadne strane, vodi i lijepa staza s kojom ste za desetak minuta kod zanimljive retencije na vrhu Kosirnikove ulice ... zanimljiva je prije svega zbog betoniranih kaskada, ali i općeg osjećaja mira i izolacije, čini se kao da je gradska vreva kilometrima udaljena.

I, posljednja etapa nas je povela po Kosirnikovoj na jug, nazad do auta - cijela šetnja nam je potrajala oko 2 sata laganog hoda uz mnoga zastajkivanja ..... preporučljivo, pogotovo za manje blatne dane! wink



Maštovito sklonište tik do retencije. Snimio: Vanja


Meandri istočnog od dva potoka koji se ovdje sastaju. Snimio: Vanja


Čuvene kaskade na susretu dva potoka. Snimio: Vanja


Tko se želi sa Kosirnikove ulice popeti na Pantovčak nek skupi snagu ... Snimio: Vanja


Skica rute šetnje.


GPS trag šetnje. Snimio: DenMla (hvala!)

Oznake: pantovčak, jelenovac, šetnja


- 09:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)
Studeni 2013 (18)
Listopad 2013 (17)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (24)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se