Nepoznati Zagreb

24.05.2017., srijeda

Jane's Walk 2017: Željeznicom od riječne do zračne luke ili u (ponovnom) posjetu najvećoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreba

Ove godine sam se posebno potrudio da ne čekate punu godinu na izvještaj sa moje Jane's Walk šetnje wink tako da vam priča stiže sa tek 2-3 tjedna kašnjenja!

Dakle, krenimo na šetnju!

U subotu, 06.05.2017. poveo sam prvu iz niza ovogodišnjih Jane's Walk šetnji pod naslovom "Željeznicom od riječne do zračne luke ili u posjeti najdužoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada". Šetnja nas je povela od polazne točke uz Držićevu uzduž željezničkih kolosijeka u smjeru istoka otkrivajući detalje iz prošlosti i sadašnjosti tog područja, no i propitujući mogućnosti za razvoj u budućnosti sa posebnim osvrtom na mogućnost izgradnje magistralne biciklističke staze koja bi povezivala centar grada sa istočnim kvartovima (Maksimir, Borongaj, Dubrava) kao i sa mjestima u istočnoj okolici grada, Sesvetama i Dugim Selom. Detalje o ideji za izgradnju te magistrale sam već opisivao prije 5 godina u OVOM postu, a situacija se po tom pitanju gotovo nimalo nije promijenila!



GPS trag šetnje. Snimio: Mladen Sokele.


Šetnja je počela kod lijepe, ali zapuštene sjenice na uglu Radničke ceste i Držićeve sa uvodnim pogledom u povijest tog dijela grada. Iako riječna luka u Zagrebu nikad nije sagrađena, ona je postojala u planovima sačinjenim u drugoj polovici 19. stoljeća (npr. u planu iz 1887.) i trebala se nalaziti južno od željezničkih radionica (Gredelja), otprilike negdje između Strojarske i Palače pravde. Trebao je to biti poluzatvoreni "bazen" spojen kanalom sa glavnim savskim tokom tamo negdje kod današnjeg Mosta mladosti. Uz tu luku bi područje Glavnog kolodvora postalo glavni transportni centar tadašnjeg grada obzirom da su plovidba i željeznica bili glavni načini transporta tog vremena. Ne treba zaboraviti da je željeznica stigla do Zagreba 1962. na relaciji Zidani Most - Zagreb - Sisak, a 1870. je spojen i krak prema Budimpešti. Do 1892. je je ulogu glavne željezničke stanice grada vršio današnji Zapadni kolodvor, a tada je sagrađen današnji Glavni kolodvor.



Isječak iz plana grada iz 1887.


Mnogo kasnije pojavio se u gradu i automobilski promet, a s njime je vezan i autobusni prijevoz čije je središte (glavna autobusna stanica) do početka 60-ih bilo prvo na Langovu trgu, a potom se ta funkcija malo-pomalo selila u Ulicu Grgura Ninskoga, iza hotela Esplanada. Tek 1962. godine, sa izgradnjom Držićeve i željezničkog podvožnjaka, autobusni se kolodvor preselio na današnju lokaciju tako da je središte autobusnog prometa stiglo u blizinu jednog od glavnih izlaza iz grada (oko 1970. izgrađena je i Petlja koja je na primjeren način spojila Dtžićevu sa autoputem te Mostom mladosti koji je dovršen nešto kasnije, 1974). Produženjem Branimirove koja je građena u etapama od 1979. pa sve do nedavno ova je lokacija još više dobila na prometnoj važnosti, iako je nekad zapravo bila tek početak industrijske zone koja se prostirala u smjeru istoka i jugoistoka, sve do Žitnjaka i Borongaja.

Dolaskom željeznice u Zagreb u gradu se počela razvijati gradska industrija. Jedno od žarišta industrijskog razvoja je bio zapadni krak pruge, oko Zapadnog kolodvora, no vrlo brzo je aktiviran i istočni krak, selidbom Gradske plinare iz Gundulićeve ulice na današnju lokaciju na početku Radničke ceste, zatim izgradnjom Uljare (sjeverno od pruge, na prostoru današnjeg produžetka Branimirove, od 1916.), Tvornice tekstila (zapadno od Zavrtnice), Tvornice papira (istočno od Zavrtnice, od 1911.), a ne tako daleko, povezana industrijskim kolosijekom, je bila i Tvornica likera i žeste Arko, kasnije Badel (Vlaška ulica, kod Kvatrića, od 1918.) na čijem je dijelu 1930. počela raditi i Tvornica posuđa Gorica, Tvornica bačava (na prostoru današnje zgrade Ine u Šubićevoj) i još više manjih industrijskih pogona (u jednom od njih, bivše tvornice Pluto, se danas nalazi i Muzej automobila Ferdinand Budicki)

Grad se tijekom vremena širio, nekadašnja (industrijska) periferija je postajala sve bliža centru, stambene zgrade su se počele miješati sa industrijskim postrojenjima, s vremenom je i industrija postajala sve nezavisnija od pruge ... i, došlo je do selidbe odnosno zatvaranja većine industrijskih pogona. A na napuštenim prostorima se počelo graditi, prvo ceste (Branimirova), potom stambene zgrade (na području današnje uljare) ... i taj je proces na području uz prugu trenutno u punome jeku. Neki su prostori već prenamijenjeni, neki su upravo u tom procesu, neki još čekaju pravu namjenu u novim okolnostima ...

Nakon pregledavanja starih planova grada grupa šetača, nas 35, krenula je na sjevernu stranu željezničke pruge i strmo se popela na željeznički most kojim je premoštena Držićeva ulica sa kojeg se pruža pregled na cijelo raskršće i Branimir-plac. Nekad se na tome mjestu odvajao industrijski kolosijek za Uljaru, a sada se na mostu nalazi još samo dodatni treći "parkirni" kolosijek na kojem smo mogli u miru stajati i promatrati okolicu. Na tome mjestu vrijedi napomenuti da je koridor današnje Branimirove ulice izgrađivan u više etapa.

- do 30-ih godina 20. stoljeća se Branimirova ulice zvala Baroševa, tramvajsku je prugu dobila 1928., a okretište je bilo ispred Uljare, otprilike na mjestu današnjeg raskršća Branimirove i Držićeve ulice. Okretište se zvalo "Sigečica"
- 1931. je na planu grada, u dijelu između Heinzelove i Krupićeve (Željeznička kolonija) ucrtana Ulica Lisinskoga, no po svemu sudeći ta ulica nikad nije postojala u stvarnosti, već samo u planovima (u novijim planovima nije bila ucrtana)
- 1961. je izgrađena pruga kroz Šubićevu ulicu i spojena na prugu iz Branimirove
- 1962. je izgrađen podvožnjak ispod pruge za Držićevu i tramvaj je prošao prema današnjoj Ulici grada Vukovara (tadašnjoj Ulici proleterskih brigada)
- 1979. je započeta gradnja tzv. "produžene Branimirove" na dijelu između Heinzelove i Mandlove
- 1984.-1985. je Branimirova produžena do Osječke ulice u Dubravi
- 1987. produžena je do Čulinečke ceste
- oko 2000. je produžena sve do Sesveta
- 2005. je kroz teren bivše Uljare sagrađen dio od Držićeve do Ulice Crvenoga križa
- 2007. je Branimirova produžena do Zavrtnice
- 2015. je izvršen spoj između Zavrtnice i Heinzelove sa samo dvije prometne trake
- 2017. je dio između Zavrtnice i Heinzelove ulice proširen u puni profil

Promatrajući željeznički nadvožnjak i sa saznanjem da će se u budućnosti na prostorima Gredelja i ranžirnog dijela Glavnog kolodvora sigurno prostirati razni novi sadržaji (poslovni, trgovački, kulturni, možda čak i stambeni) zanimljivo je primjetiti kako bi bilo lijepo spojiti taj dio zapadno od Držićeve sa istočnim pomoću biciklističkog nadvožnjaka koji bi omogućavao neometanu povezanost na zamišljenoj istočnoj biciklističkoj magistrali.

Od mosta smo se po trasi bivšeg kolosijeka polako spuštali prema početku željezničkog nadvožnjaka dugačkog 1,5 km koji započinje kod stražnjeg ulaza u Gradsku plinaru, a završava nedaleko okretišta Borongaj. Početak nadvožnjaka je označen velikom brojkom 1970 koja označava godinu dovršetka izgradnje. A kao zanimljivost uočenu tokom obilaska, netko je upravo na tome mjestu početka nadožnjaka palio vatru, na ognjištu smo u pepelu pronašli rabljene muške cipele! wink

Nakon prvog dijela na kojem je prostor uz prugu širok i obrastao travom, u nastavku, sve do Heinzelove ulice, uz prugu se pruža novostvoreno parkiralište posuto šljakom. Na tome je dijelu primjetno da se i sa južne strane pruge nalazi nekoliko metara slobodnog prostora koji bi se, u slučaju potrebe, mogao iskoristiti i za smještaj biciklističke staze. Do ulice Zavrtnica, na prostoru nekadašnje tekstilne industrije, se nalazi slobodna parcela na kojoj je u planu izgradnja 4 visoke (16 katova) stambene zgrade, a između Zavrtnice i Heinzelove, na mjestu nekadašnje Tvornice papira, je sada poslovni centar Zavrtnica.



Polako se okupljamo u miru pomalo zapuštene sjenice ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pozdravna riječ i uvod u šetnju. Snimio: Mladen Sokele.


A sad na nadvožnjak! Snimila: Anica Mazura.


Na mostu. Snimio: Mladen Sokele.


Zabranjeno voće je najslađe! wink Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pogled prema Branimir-placu. Snimila: Anica Mazura.


Krećemo u smjeru istoka ... Snimio: Mladen Sokele.


Pričamo o industriji nekad i sad. Snimio: Mladen Sokele.


Evo i početka nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Na novostvorenom parkiralištu kod Zavrtnice ... Snimila: Anica Mazura.


Uz ognjište sa cipelama. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled u dubinu nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Zanimljiv mural, ne znam tko stoji iza njega (kao autor, ali možda postoji i neki sponzor?). Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od zgrada Poslovnog centra Zavrtnica na prostoru nekadašnje Tvornice papira. Snimio: Mladen Sokele.


Razgovor o knjizi "Koko i duhovi". Snimila: Anica Mazura.


Tik uz Heinzelovu uliou sam šetačima postavio nekoliko pitanja, prenosim i pitanja i odgovore! wink
- po čemu je to mjesto poznato?
Po tome što su se tamo sve do prije nekoliko mjeseci sa svojim kamionima okupljali prodavači drva za ogrjev te pilari sa svojim pilama. Ispod mosta su organizirali "dnevni boravak" sa rabljenim kaučevima i foteljama i improviziranim ognjištem. Pretpostavljam da je to mjesto odabrano zbog blizine Istočnog kolodvora na koji je dovožen ugljen.
- na koju knjigu podsjeća to mjesto?
Na knjigu "Koko i duhovi" Ivana Kušana čiji je junak Ratko Milić zvani Koko stanovao ne tako daleko, na Heinzelovoj 31, a u knjizi se spominju i šetnje preko pruge na putu do i od škole (pretpostavlja se one u Kušlanovoj) i do vrta u kojem su iza drvene ograde Koko i Zlatko kopali podzemni prolaz.
- kada je napisana knjiga?
1958.

Kad smo prešli Heinzelovu ulicu (ispod koje teče potok Laščinčak) nastavili smo šetnju u puno ugodnijem zelenom ambijentu parka koji se nalazi sjeverno od pruge, između uzdignutih kolosijeka i kolnika Branimirove ulice - bilo bi prekrasno kada bi njime čim prije bila izgrađena već spominjana biciklistička staza! Sa južne strane pruge pruža se pak potpuno različit pejzaž: tu je širok prostor Istočnog kolodvora sa 20-tak kolosijeka i dugačkim nizom magazina. Kolodvor je sagrađen krajem 20-ih godina prošloga stoljeća i danas je posve prazan iako je još do prije nekoliko godina na njega dopreman ugljen za prodaju i kolosijeci su bili puni teretnih vagona. Neki od sudionika šetnje su se prisjetili kako je tokom rata na taj kolodvor dopremana i humanitarna pomoć, a za vrijeme proizvodnje novih niskopodnih tramvaja na jednom od postranih kolosijeka kolodvora (koji vodi do Radničke ceste) su vlakom stizali novi tramvaji (vidi OVDJE!) i zatim se spuštali na tramvajsku prugu kod današnjeg Superkonzuma na Ulici grada Vukovara (na tom se mjestu nekad okretao tramvaj broj 13).

No, prije nego što smo uronili u svijet istočnog kolodvora prisjetili smo se još jedne omladinske knjige koja je vezana uz taj dio grada i govori o životu na rubu grada i predgrađa. Riječ je o "Smogovcima" Hrvoja Hitreca koja je nastala 1976. godine. Njeni junaci su se uglavnom zadržavali u ulici Naselak i okolici i nisu zalazili dalje na jug, do pruge, no Naselak, najstarija naseljena ulica tog kvarta, se nalazi svega 100-injak metara od sadašnje Branimirove. Prošle nas je godine upravo tokom akcije Jane's Walk Milan Dalmacija svojom šetnjom proveo kroz Naselak i njegovu okolicu, kroz svijet "Smogovaca".

Nakon razgovora o knjizi premjestili smo se na južnu stranu pruge, među željezničarske kućice koje stoje u uglu pored Livadarskog puta - neke su uredne sa lijepo održavanim vrtovima, dok su druge trošne i zapuštene. A najzapuštenija je zgrada željezničke stanice koja je zarasla u travu i grmlje, no njenom okolicom ipak caruje puno ljepši prizor velike i neobično razgranate stare trešnje. Pored tih željezničarskih kuća sagrađenih vjerojatno u 50-ima se nalazi i desetak divlje sagrađenih romskih kućica.

Nastavili smo šetnju uz kolosijek u smjeru istoka, prešli smo Donje Svetice i uz pješačku stazu prema Borongajskoj cesti smo napravili pauzu tokom koje smo pojeli već uobičajenu kutiju čokoladnih napolitanki. Harambašićeva je nekad bila dio Borongajske ceste, a ime Borongaj je u to davno doba obuhvaćalo i kraj sve do Maksimirske ceste. A kad smo već bili kod Harambašićeve ulice spomenuli smo i treću omladinsku knjigu toga dana: "Zvižduk s Bukovca" autora Zvonimira Milčeca iz 1976., junaci su živjeli na Bukovcu, ali su pohađali Osnovnu školu u Harambašićevoj ulici (koja je sagrađena 1913., proširena 1921. i 1939., a od 1963. pa do 1991. se zvala Osnovna škola Božidar Adžija). S druge su nas strane, na početku Borongajske, pozdravili hostel znakovitog imena "Favela" i neobičan grafit na susjednoj fasadi. A valja spomenuti da se malko dalje nalazilo nekad i skladište izdavačke kuće "Mladost" (ne znam što je sada u tome prostoru).

Nastavljamo uz prugu, vrlo brzo smo došli do kraja mosta gdje se pruga postepeno spušta na nivo okoline. Tamo smo sreli jednu romsku obitelj koja, čini se (sudeći po vešu koji se sušio i po sakupljenom namještaju), živi ispod mosta.



Uz Heinzelovu ulicu ... Snimila: Anica Mazura


Na duuugačkom zelenom pojasu između Branimirove i pruge. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled na Istočni kolodvor. Snimio: Mladen Sokele.


Razgranata trešnja ispred stanične zgrade Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Zapuštena stanična zgrada. Snimio: Mladen Sokele.


Ljepši dio naselja sa urednim montažnim kućama iz možda 50-ih ... Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od rijetkih preživjelih rampi u Zagrebu, na Livadarskom putu ... a kako nema više vlakova više se niti ne spušta. Snimio: Mladen Sokele.


Na izlazu sa Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Poseban romantičan ugođaj ... Snimila: Anica Mazura.


Hostel "Favela" na početku Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Okupljamo se na pauzi kod početka Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Neobičan mural na početku Borongajskle ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Pauza uz čokoladne napolitanke. wink Snimio: Mladen Sokele.


Još pauziramo ... Snimila. Anica Mazura


Krenuli smo dalje zelenim pojasom ... Snimio: Mladen Sokele.


Ubrzo smo stigli i do okretišta tramvaja Borongaj. Obzirom da se zeleni pojas na sjevernoj strani pruge tu sužava prešli smo našom šetnjom na južnu stranu pruge, među ulice pjesnika i borongajske "limenke". Sa sjeverne strane pruge smo ostavili Željezničku koloniju, jedno od urbanistički najzanimljivijih naselja u gradu koje je građeno od 1927. kada je otvoren Dominikanski samostan na Kažotićevu trgu oko kojeg je tokom godina sagrađeno naselje.

Kod željezničke stanice Maksimir smo bacili pogled na sjevernu stranu i pogledali stari natpis gostionice "K aerodromu", pričali smo o pješačkom pothodniku koji spaja Borongaj i Ravnice sa željeznicom i posve je neprikladan za prolaz dječjim ili invalidskim kolicima ili biciklom zbog stepenica usred pothodnika i na sjevernom izlazu (vjerujem da ne bi bilo tako teško napraviti rampu!). A mi smo nastavili put po borongajskoj strani do dijela kvarta u kojem su živjeli željezničari, do Ravenske i Brckovljanske ulice i šetališta Vesne Parun ispod kojeg teče potok Bliznec, idealne trase biciklističke staze koja bi spajala podsljemensku zonu sa poprečnim propmetnim pravcima i okolicom Save. Na tome bi mjestu realizacijom te staze i ove uz željeznicu prema istoku nastao važan biciklistički prometni čvor.

Došli smo do pruge i nastavljamo kolskim putem uz nju, uz niz vrtova koji dijele kolosijeke od pogona Končara koji koristi objekte starog aerodroma. Aerodrom Borongaj je drugi zagrebački aerodrom (nakon prvoga na "Črnomercu" koji se u stvari nalazio na području današnje Trešnjevke), otvoren je 1928. i služio je i za civilne i vojne letove. Tokom drugog svjetskog rata više je puta bombardiran pa je dio bombi pao i na okolna naselja (Željezničku koloniju i Ravnice). Nakon Drugog svjetskog rata zračni je promet preseljen na Lučko, a od 1959. na novotvoreni aerodrom na Plesu.

Danas se uz ogradu bivšeg aerodroma nalazi niz vrtova, najneobičniji od svih je jedan tik uz stazu koji je ograđen samo starim sušilicama za veš, tamo je njih stotinjak!

Nastavili smo šetnju kroz Ranžirni kolodvor, širokom stazom koja ide njegovim južnim rubom i uz koju stoji nekoliko starih zapuštenih vagona u kojima su nekad stanovali beskućnici, no danas su prazni i posve zapušteni. U posljednje vrijeme je nestalo puno tračnica i pragova, no staza je sve bolje ugažena, jer se njom koriste studenti koji idu na predavanja na Kampus Borongaj. Oko nas je carevao miris bagrema u cvatu i pjev ptica koje su nadglasavake udaljene zvukove sa Branimirove ceste .. vrlo neobičan ugođaj.

Skrenuli smo širokom stazom prema Kampusu. Uz stazu su vidljive bivše vojne instalacije i napuštene magazinske zgrade koje više ne služe nikome i ničemu.

Vraćamo se nazad, prelazimo u šumu zarasle kolosijeke (nabrojili smo ih 12), pozdravljamo strane lokomotive i malu dizalicu i zatim nastavljamo uz željezničarske kućice u kojima danas žive neznani stanari (zanimljivi su im vrtovi i kokošinjci položeni između zapuštenih kolosijeka!). Dolazimo do ž.st Trnava i ostaje nam još posljednja zanimljivost, posjet Parku Tomislava Ivčića koji se nalazi 100 metara južno od pruge. Vratili smo se do željezničke stanice i pričekali 15-tak minuta do vlaka kojim smo se vratili, umorni, ali i zadovoljni, do Glavnog kolodvora i time završili šetnju.



Na pješačkom prijelazu kod tramvajskog okretišta Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od borongajskih "limenki". Snimio: Mladen Sokele.


Bivša gostionica "K aerodromu". Snimio: Mladen Sokele.


Pred pothodnikom .. Snimila. Anica Mazura.


Pothodnik kod željezničke stanice Maksimir. Snimio: Mladen Sokele.


Na šetalištu Vesne Parun. Snimio: Mladen Sokele.


Odmor na mjestu gdje potok Bliznec podzemno prolazi ispod željezničke pruge. Snimila: Anica Mazura.


Među vrtovima. Snimio: Mladen Sokele.


Uređaj "Elektronske industrije" Niš. Snimio: Mladen Sokele.


Vrt ograđen sušilicama za veš. wink Snimio: Mladen Sokele.


Napušten vagon na Ranžirnom kolodvoru Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


I ovaj je vidio bolje dane .. Snimila: Anica Mazura


Šećemo se po zapuštenom kolodvoru ... Snimio: Mladen Sokele.


Napušteni magazin na stazi prema Kampusu. Snimio: Mladen Sokele.


Smrdljive naftne instalacije iz doba JNA ... Snimila: Anica Mazura.


Trebamo požuriti prema kraju šetnje, vlak nam kreće za 45 minuta ... wink Snimio: Mladen Sokele.


Lokomotive u gostima. Snimio: Mladen Sokele.


Napuštena dizalica na kolodvoru. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Uz kolosijeke ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Još smo u svijetu željeznice, radionica i skladišta ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Vrtovi i kokošinjci među napuštenim kolosijecima. Snimio: Mladen Sokele.


Kraj šetnje: Čekajući vlak na ž.st. Trnava. Snimio: Mladen Sokele.


Povratak vlakom ... Snimio: Mladen Sokele.


Za kraj, zahvaljujem se na fotkama Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri i Mladenu Sokeleu, a za vas još jedan mali dodatak, kronološka lista nastajanja tramvajskih veza tog istočnog dijela grada:

1926. Otvorena je pruga od Kvaternikovog trga Heinzelovom do Sajmišta (u blizini Klaonice)
1928. Otvorena pruga Branimirovom (tadašnjom Baroševom) do okretišta Sigečica (danas križanje sa Držićevom)
1935. Otvorena je pruga Zvonimirovom do okretišta Harambašićeva
1942. Otvorena je pruga od Maksimira do Dubrave
1949. Otvorena je pruga Ulicom grada Vukovara do Heinzelove
1950. Otvoren je produžetak pruge Ulicom grada Vukovara i današnjom Ulicom grada Gospića do okretišta Žitnjak
1954. Ukinuta je pruga Kvaternikov trg - Sajmište Heinzelovom ulicom
1961. Izgrađena je pruga Šubićevom ulicom
1962. Izgrađena je pruga Držićevom ulicom
1963. Produžena je pruga od Harambašićeve do Borongaja
1971. Maknuta je pruga po Držićevoj (južno od Vukovarske) zbog izgradnje Petlje
1979. Izgrađena je pruga Držićevom do Sopota u Novom Zagrebu
2000. Produženje pruge do Savišća

Oznake: šetnja, Jane's Walk, Borongaj, Dubrava, pečenica, bicikl, željeznica


- 17:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.05.2017., srijeda

Leđa o leđa ...

... sangejzing i founbrauzing.

A ja odabrah bajkrajding. wink



Željeznička stanica Trnava. Snimio: Vanja

Oznake: sun gazing, bicikl, Dubrava, trnava


- 21:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zelena čistka u foto stripu: Subotnje prijepodne u Podsusedu sa Sindikatom biciklista i Biomom!



Veseli čistači savskog okoliša nakon akcije čišćenja. Snimila: Martina.



Kao što i najavih, današnje prijepodne provedoh u Podsusedu, čisteći savsku obalu povodom akcije "Zelena čistka" (koja se pak održava baš na današnji dan povodom Međunatodnog dana planete Zemlje) sa kolegama iz "Sindikata biciklista" te udruge "Biom" i članovima podsusedske udruge "Eko 2000". Dosta toga smo očistili, dobro se zabavili, a ovdje je i foto izvještaj kako nam je tamo bilo!
(sve je fotke snimila moja malenkost wink)



Ujutro iskoristih mogućnost besplatnog prijevoza bicikla vlakom do Podsuseda kojeg je isposlovao Sindikat biciklista ... i, evo nas nekolicine oko 09:30 kod bivšeg podsusedskog kupališta ...


... uz spremna tehnička sredstva ...


... zasukasmo rukave, navukosmo rukavice i krenusmo se sučeliti sa otpadom (u pomoć nam je stigao i kamion čistoće - do kraja smo skupili otpada za kamion i pol) ...


... svašta nađosmo razbacano uz put i po okolnoj šumi i šikari, od ove figurice pa do nekoliko televizora, dvije WC školjke, stotinjak praznih bočica pelinkovca i sličnih pića, gomilu roleta i još puno puno toga što ne pripada prirodi ...


... pronađosmo i pravo djevičansko ulje ... wink ...


... čudili su nam se usputni vozači nenavikli na ovoliku količinu ljudi na toj prečici ...


... zavlačismo se i u grmlje pronalazeći u njemu kojekakvog otpada ...


... ovo bješe jedna od najvećih hrpa otpada ...


... a u njoj bijaše i puno polutrulog voća i povrća pristiglom u guštaru tko zna otkud ...


... pokušavasmo razdvojiti otpad koliko se moglo ...


... a za nama kao golemi usisivač jezdio je kamion Čistoće gutavši gomile otpada ...


... samo djelić kolekcije praznih bočica iz grmlja ...


... a ovdje se cure iz ekipe dive ovom djeliću kolekcije ženskih cipela (novih!) pronađenih u tom istom grmlju ... wink ...


... baš ovome ...


... sretosmo usput i zmiju bjelicu koja se uvukla u odbačene rolete ...


... malo kasnije su stiugli i izviđači ...


... koji su se odmah okupili oko zmije ...


... čim smo se maknuli od ceste smeća odjednom nestade ...


... čistismo i potok ...


... uključiše se i izviđači ...


... stigli su i mediji, TV Zapad, snimahu malo na cesti ...


... malo u šumici ...


... malo u društvu odreda za čišćenje ...


... a onda stiže i pizza ...


... postavismo i putokaz za stazu prema Zaprešiću, zasad je to samo stazica kroz šumarke uz rijeku, ali nadamo se i pravoj biciklističko-pješačkoj stazi ...


... na kraju akcije: odmor umornog pregaoca ...


... dok mlađi još uvijek imadoše snage ...


... pa krenusmo ka polaznoj točki ...


... gdje predahnusmo, prezalogajismo, podružismo se ...


... i tad ja krenuh kući svojoj, a ostali prošetahu uz Savu gledajući ptice u pratnji ekipe iz Bioma pa potom odvezoše se do Zaprešića uz ekipu iz Sindikata biciklista.

Bješe to vrlo lijep dan!


Oznake: Zelena čistka, podsused, sindikat biciklista, BIOM, Eko 2000, Otpad, bicikl


- 20:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.04.2017., četvrtak

Bogati vikend program: Sigečica i Podsused!

Iako je vani trenutno prava pravcata zimska atmosfera, tek su 3 stupnja i puše jak ledeni vjetar, nadam se da će se vrijeme do vikenda ipak popraviti (meteorolozi kažu da hoće, da će vjetar stati i razvedrit će se!) jer ga planiram provesti na otvorenome i radno, a pozivam i vas da mi se pridružite!

Za početak, sutra (petak, 21.04.2017.) je na programu još jedna šetnja u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", pod naslovom "Sigečica za napredne početnike". Sastanak je u 18h na uglu Ulice grada Vukovara i Olibske, a ovoga vas puta vodim po tom istočnotrnjanskom kvartu koji je okružen sa četiri važne prometnice (Držićeva, Ulica grada Vukovara, Heinzelova, Slavonska avenija), a počeo se razvijati tokom 30-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, ponovo nas čeka otkrivanje manje poznatih kvartovskih zanimljivosti, u pričanju kvartovskih priča pomoći će mi i jedan od stanovnika kvarta, Dinko Skočir, a nadam se da će svratiti i još poneki od stanovnika Sigečice.

Kad smo već kod šetnji, ne zaboravite, vrlo brzo će nam doći i svibanj sa 8 šetnji vezanih uz globalnu inicijativu "Jane's Walk", pogledajte OVDJE program!



Sigečica na planu grada oko 1930.


Sudar starog i novog na današnjoj Sigečici. Snimio: Vanja


Što se pak subote tiče ... možda se sjećate nedavnog posta na kojem sam pisao o zanimljivoj mogućnosti izgradnje biciklističko-pješačke staze kojom bi se obalom Save spojili Podsused i Zaprešić. I, malo-pomalo zavrtio se kotač događanja - u razgovoru sa kolegama iz "Sindikata biciklista" saznao sam da su oni već prije nekoliko godina izradili okvirni idejni projekt te staze i da je u planu sudjelovanje u ovogodišnjoj "Zelenoj čistki" u okviru koje će se čistiti okoliš bivšeg podsusedskog kupališta oko ušća potoka Dolje u Savu nedaleko željezničke stanice Podsused, a tom prilikom će se i promovirati ideja izgradnje te staze (jer, bliže se izbori, sad je vrijeme wink). Akciji će se pridružiti i članovi udruge "Biom" koja se bavi zaštitom prirode i koji će zainteresirane upoznati sa živim svijetom tog staništa uz obalu rijeke, a najavljeno je i sudjelovanje lokalne podsusedske udruge Eko 2000.

Akcija kreće u 09:30, a preostale detalje potražite u pozivu na akciju!

Nadam se da ću se vidjeti sa nekima od vas na šetnji i u akciji čišćenja!



Savska obala kod Podsuseda danas ... Snimio: Vanja


... a ovako bi mogla izgledati sutra (detalj biciklističke staze uz rijeku Muru u Austriji, sjeverno od Graza). Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, podsused, Sigečica, Zelena čistka, sindikat biciklista, bicikl, mapiranje trešnjevke


- 11:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

Današnja šetnja od Podsuseda do Zaprešića - sutra možda i biciklom?



Sava kod ušća Krapine. Snimio: Vanja


Pogled na brijeg iznad Aleje grada Bologne. Snimio: Vanja


Stazica uz rijeku Savu. Snimio: Vanja


Već sam dugo namjeravao pješice proći od Podsuseda do Zaprešića sa ciljem otkrivanja alternativnog smjera jedinom trenutno postojećem, onom po Aleji grada Bologne. Znamo kakva je to cesta - od izlaza iz Podsuseda (ulaza u tunel) pa do ulaza u Zaprešić kod mosta preko rijeke Krapine postoji samo iznimno uski pločnik kojim je u stvarnosti zapravo posve nemoguće prijeći pješice ili biciklom tu dionicu od cca jednog kilometra, pogotovo jer se tom cestom vozi vrlo brzo. No, moja današnja šetnja sa prijateljima je pokazala da ipak postoji vrlo lijep i zanimljiv put kojim bi se uz ne prevelike investicije mogla provesti pješačko-biciklistička staza koja bi izbjegla glavnu prometnicu i interesantnim krajolikom tik uz rijeke Save i Krapinu i jezero Zajarki povezala Podsused (a time i cijeli Zagreb - sjetimo se samo prijedloga za izgradnju biciklističke staze trasom Samoborčeka!) sa Zaprešićem.

Kako je taj put izgledao danas?

Krenuli smo od željezničke stanice Podsused stazom pored nogometnog igrališta i zgrade nekadašnjeg kupališta/gostionice (koja je sad u vrlo lošem stanju, djelomice posve ruševna) gdje započinje neravna makadamska cesta koja na bizaran način, kroz korito potoka, povezuje Samoborsku cestu sa centrom Podsuseda. Po izvoženosti ceste vidljivo je da je ta prečica u vrlo čestoj upotrebi za prometnih špica .. no, ono što je nas puno više zanimalo je kolski put koji se kod korita potoka odvaja od te ceste i vodi istočnom obalom Save. Sada, početkom travnja, dok je vegetacija tek krenula, staza je prohodna bez problema, no vjerujem da je u drugom dijelu godine staza prilično obrasla kupinama, grmljem i koprivama i možda čak posve neprohodna.



Oočetak staze od ž.st. Podsused. Snimio: Vanja


U dijelu bivše zgrade kupališta se još živi ... Snimio: Vanja


... dok je drugi dio posve ruševan. Snimio: Vanja


Makadamska cesta koja započinje iza igrališta. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod kojeg se cesta susreće s potokom ... Snimio: Vanja


Evo i korisnika ... Snimio: Vanja


Kolski put uz obalu Save ... Snimio: Vanja


... ubrzo prelazi u stazu. Snimio: Vanja


... uz povremene poglede na Savu. Snimio: Vanja


Staza cijelim putem vodi uz rijeku, odvojena od nje tek nizom stabala, uz povremene poglede na drugu obalu te na brdo na kojem se nalaze ruševine Susdgrada. Nakon cca 20 minuta hoda staza izlazi na livade pored ušća Krapine u Savu i pretvara se ponovo u kolski put kojim se povremeno služe ribiči. Put vodi uz rijeku Krapinu i prolazi ispod željezničkog i cestovnog mosta nakon kojeg se penje na cestovni most i prelazi Krapinu. Odmah nakon mosta treba skrenuti desno i ponovo proći ispod oba mosta nakon kojeg se nalazi ruševni bunker iz Drugog svjetskog rata. Na tome mjestu treba nastaviti uz nasip koji kreće u smjeru zapada, paralelno sa Savom. Nasip i makadamska cesta pored njega prolaze ispod obilaznice i zatim cesta prelazi nasip i jedan njen odvojak skreće u smjeru željezničke stanice Zaprešić dok ona nastavlja prema jezeru Zajarki koje je nastalo kao šoder-graba, ali se postepeno sve više pretvara u sportsko-rekreacioni centar poput Jaruna. Cestom se uz jezero može nastaviti vožnja prema centru Zaprešića, ali i dalje prema zapadu, usporedno sa rijekom Savom, dok je naša mala grupica šetnju završila na pivcu u lokalu "Zlatno jezero" nakon kojeg smo preko livada došli do nedaleke željezničke stanice i vlakom se vratili u Zagreb.

Kao zaključak: Koliko sam uočio, ne postoji niti najmanja prepreka da se tim putem ne uredi pješačko-biciklistička staza kojom bi se omogućila sigurna i lijepa veza Zaprešića sa Zagrebom!.



Zmijica na koju smo naišli po putu. Snimio: Vanja


Ne baš spektakularno ušče rijeke Krapine u Savu. Snimio: Vanja


Meglenjak sa južne strane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prema mostu preko rijeke Krapine. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zanimljiv pogled na podnožje cestovnog mosta. Snimio: Vanja


Cestovni most odozgo, zajedno sa tipičnom ogradom iz ranih 80-ih i starom pločom s imenom rijeke. Snimio: Vanja


Silueta željezničkog mosta. Snimio: Vanja


Most s druge obale .. Snimio: Vanja


... zajedno sa ruševnim bunkerom. Snimio: Vanja.


Ispod obilaznice ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sjedaća garnitura za slučajne namjernike ... Snimio: Vanja


Meglenjak sa zapada. Snimio: Vanja


Jezero Zajarki. Snimio: Vanja


Opanačke ... wink Snimio: Vanja


Na kraju dana ... Snimio: Vanja


Povratak u Zagreb. Snimio: Vanja

Oznake: sava, podsused, Zaprešić, Zajarki, bicikl, šetnja


- 22:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.03.2017., četvrtak

Kako se parkiraju bicikli u Prečkom



Nepraktični "češalj" uz caffe bar "Brooklyn". Snimio: Vanja


Stiglo je proljeće i zaista više nema razloga da se na svjetlo dana ne izvuku bicikli i njima krene na posao, u školu, na faks, u kupovinu (prije tri dana sam iznenadio jednu ženu kada sam sa dućanskim kolicima gotovo punima stvari stao pored bicikla i počeo u bisage i torbe trpati stvari - sve je stalo, bez problema wink) ...

A kad se tako vozam(o) simo-tamo, što vođen(i) poslom, što razonodom dođe vrijeme i da se negdje parkiram(o). A tada nije uvijek lako ... jer, ako to želim(o) učiniti na lijep i pristojan način, da ne ometam(o) promet ili pak uništavam(o) nečiju ogradu, prometni znak, drvo, tada treba naći namjenski parking za bicikl. Njih se još i nađe tu i tamo, no najveći je problem što je većina njih zapravo posve nepraktični, kao da je proizvođače samo zanimalo na koji način zadovoljiti formu, a pritom čim više otežati posao vlasnicima bicikala.

U posljednja tri mjeseca provozao sam se dvaput svim (ali baš SVIM!) ulicama Prečkog i pregledao kakve su mogućnosti parkiranja bicikala na na mjestima gdje je veći promet i evo kakvo je stanje na terenu!


Krenut ću sa dobrim primjerima:

- Grad (preko firme Zrinjevac) je još prošle godine postavio 6 "klamerica" pored apoteke u Ulici Slavenskoga
- ove godine akcija je nastavljena na još tri lokacije:
- 4 klamerice pored Knjižnice Prečko
- 3 klamerice pored polazne autobusne stanice u Ulici Slavenskog
- 3 klamerice pored kućice tramvajskog otpremnika na okretištu tramvaja
- 2 klamerice već odavno postoje pored privatne apoteke preko puta Shopping centra Prečko (Ulica Slavenskog)

Dakle, u cijelome kvartu postoji kvalitetno mjesto za parkiranje 36 bicikala (svaka klamerica može kvalitetno udomiti po 2 bicikla).



3 + 6 klamerica kod Knjižnice Prečko. Snimio: Vanja


Dvije dobre "klamerice" ispred apoteke u Ulici Slavenskoga. Snimio: Vanja


Klamerice kod polazne stanice autobusa. Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja. Snimio: Vanja


I, na žalost, to je to što se tiče zaista dobrih vijesti, sve drugo spada u više ili manje nepraktična rješenja koja su ponekad čak tragikomična u svojoj neupotrebljivosti (pogledajte neke od "češljeva"), ponajviše zato što ne drže bicikle (naslanjaju se jedan na drugi odnosno padaju ako nema oslonca među drugim biciklima), moguća su oštećenja, a i vezanje je vrlo nepraktično i nesigurno (veže se samo prednji kotač, znači da je sve drugo ponuđeno lopovima).

Ako vas zanima više detalja o "klamericama" ("good guys") i "spiralama" ("bad guys"), pogledajte ove linkove koji vode na tekstove na web stranici "Sindikata biciklista"!
(oba su teksta iz 2014. godine, ali još uvijek VRLO aktualna!)

A sad, krenimo redom uzduž i poprijeko Prečkog:

- Osnovna škola Nikole Tesle - 5 mjesta u zidnoj varijanti "češlja"
- tržnica Prečko - 4 mjesta u "češlju"
- kafić "Brooklyn" - 4 mjesta u "češlju"
- kafić uz tržnicu - 4 mjesta u reklamnom stalku
- trgovina "kod Arapa" - 4 mjesta u reklamnom stalku
- DVD Prečko - 5 mjesta u reklamnom stalku konkurencije
- trgovina Spara u Dobronićevoj ulici (bovša Diona) - 3 mjesta u nepraktičnom stalku
- trgovina Spara u Petrovaradinskoj ulici (bivša Diona) - 4 mjesta u "češlju"
- trgovina "Billa" - 10 mjesta u dva "češlja", jedan ispred trgovine i drugi iza nje, na parkingu
- igračnica "Admiral" - 7 mjesta u "češlju"
- Dom kulture u ulici Prečko - 14 mjesta u dva "češlja"
- Dom zdravlja - 5 mjesta u "češlju"
- caffe bar "Times" u Beethovenovoj - 3 mjesta u "češlju"
- parking uz Shopping centar Prečko (istočna strana, na pločniku) - 20 mjesta u tri "češlja"
- kod ulaza u krojačku radionicu uz park - 3 mjesta u "češlju"
- parking uz Zagrebačku banku u Ulici Slavenskoga - 3 mjesta u "češlju"
- igračnica "Gogs" na ćošku Tijardovićeve ulice - 3 mjesta u "češlju"
- solarij "MegaSun" u Ulici Slavenskoga - 5 mjesta u "češlju"
- trgovina "Vindija" u Ulici Slavenskoga - 4 mjesta u reklamnom stalku
- dječje igralište kod Baranovićeve ulice - 7 mjesta u "češlju"

Rezultat je 117 mjesta u lošim stalcima prema 36 mjesta na "klamericama" ... nije baš neki omjer.



Tržnica Prečko, parkiralište tik uz ulaz u javni WC. Snimio: Vanja


Stalak uz kafić na tržnici Prečko. Snimio: Vanja


Isti stalak desetak metara dalje, uz čuveni dućan "Kod Arapa". Snimio: Vanja


Trgovina "Spar" u Dobronićevoj ulici. Snimio: Vanja


Nepraktični stalci na zidu Osnovne škole Nikole Tesle. Snimio: Vanja


Ispred Doma kulture Prečko. Snimio: Vanja


Kod Doma zdravlja Prečko. Snimio: Vanja


Ispred trgovine "Billa" ... Snimio: Vanja


Uz Shopping centar Prečko, nepraktični "češljevi" u kojima nitko ne parkira bicikl, već ih ljudi vežu za stupove ulične rasvjete, drveće, znakove ... Snimio: Vanja


Kod Zagrebačke banke. Snimio: Vanja


Solarij. Snimio: Vanja


Gotovo nezamjetni stalci ispred igračnice ... Snimio: Vanja


"Češalj" kod krojačice ... Snimio: Vanja


Sponzorski stalak kod trgovine "Vindija". Snimio: Vanja


Na dječjem igralištu kod Baranovićeve ulice. Snimio: Vanja


I, na kraju, evo i liste mjesta gdje bih očekivao mogućnost parkiranja za bicikle, ali ih nema:

- Dječji vrtić Prečko, objekat u Jarnovićevoj ulici
- pizzeria Forte u Jarnovićevoj ulici
- crkva Presvetog trojstva
- caffe bar Flash u Ulici Dore Pejačević
- caffe bar "Žuta" kod tržnice
- gostionica "Marinero"
- pečenjarnica "Grana"
- gostionica "Stari kotač"
- "The Red Apple pub" u Odakovoj ulici
- dvije trgovine u Odakovoj ulici
- sportski centar Prečko
- gostionica "Kod Dede"
- apoteka u ulici Prečko (kod Doma kulture)
- Osnovna škola Prečko
- trgovina u Beethovenovoj ulici (bivši "Konzum")
- malonogometno igralište u Parku Emila Cossetta pored Shopping centra Prečko
- Dječji vrtić Prečko, objekat u Tijardovićevoj ulici
- trgovina "Dandy" i caffe bar pored nje

Zaključak?

Lijepo je što vidim da su vlasnici/korisnici objekata javne namjene počeli primjećivati potrebu za omogućavanjem parkiranja bicikala. Prečko je posve ravan kvart sa dobrim mogućnostima za vožnju bicikla i uz glavne prometnice (biciklističke staze uz Zagrebačku aveniju i Matetićevu ulicu) i po manje prometnim ulicama, a postoji i dobra mreža pješačkih puteva kroz kvart po kojima se također može voziti bicikl uz dužan oprez prema pješacima. A ono što nije lijepo je što su ta parkirališta u pravilu nekvalitetna i nespretna za upotrebu. Nadam se da će se to ipak mijenjati!



Najgori "češalj" od svih, ali ne unutar Prečkog, već malko izvan granice, kod Super Konzuma u Španskom. Snimio: Vanja


Ako vas više zanima ta problematika, bacite pogled i na neke preostale moje tekstove koji se bave problemom parkiranja bicikala u Zagrebu, Austriji i Nizozemskoj. wink

Oznake: preko, trešnjevka, bicikl, parkiranje


- 16:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.02.2017., petak

Ponovo zimi na posao biciklom: Winter Bike To Work Day 2017!

Možda se još netko sjeća mog lanjskog posta kojim sam povodom svjetskog Winter Bike To Work Day-a pozivao na dolazak na posao biciklom ... lani je taj dan bio petak, 13. (također veljače), a ove godine je taj specijalni dan baš danas, na petak, 10.02. Pogledajte OVDJE web stranicu svjetske organizacije (na žalost, prikaz rezultata po gradovinam se srušio zbog prevelikog prometa wink )

Usput, prije 3 dana je na službenoj listi Zagreb bio na prvome mjestu (na svijetu!) na ljestvici gradova, a Hrvatska na šestome među zemljama po broju prijavljenih sudionika!

A kako je bilo danas na putu?

Ujutro krenuh iz svog kvarta, svratih na plac ...



Tržnica Prečko, zaustavljanje po kruh i jutarnje pecivo. Snimio: Vanja


... zatim se slikah za dokumentaciju na biciklističkoj stazi na Matetićevoj-Ronjgovljejevoj ulici (koju većina zove i Horvaćanska cesta wink) ...



Snimio: Vanja


... usputna fotka ...



Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


... usputno sretoh još biciklista ...



Zagrebačka avenija, kod Staglišća. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Ilirske ulice. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja


... i na kraju zavezah bicikl u krugu firme. Do ulaza u firmu sretoh 29 biciklista, a u i oko firme je bilo 67 bicikala (prebrojano prije pola sata, oko 12:30).



Snimio: Vanja


Danas me još čeka poslije posla vožnja do okolice Kvatrića na jednu večernju radionicu i potom vožnja nazad do Prečkog, sve skupa 20-25 km ... nije loše!

Oznake: bicikl, winter bike to work day, Zima, trešnjevka


- 13:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.02.2017., ponedjeljak

Zimzelena mimikrija

Nekad zelena boja može poslužiti za maskiranje čak i zimi! wink



Savska cesta. Snimio: Vanja


Prozorska ulica, Knežija. Snimio: Vanja



Oznake: zeleno, mimikrija, Savska cesta, bicikl, Prozorska ulica, dječje igralište, knežija, trešnjevka


- 09:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.01.2017., četvrtak

Zima(3): Mumije na dva kotača



Ulica braće Domany. Snimio: Vanja


Vjerojatno već znate da mi je bicikl vrlo drago prijevozno sredstvo i najradije bih njime obavljao većinu vozikanja po gradu i okolici ... U toplije doba godine se toga držim prilično dobro i autu pribjegavam samo kada moram voziti veće količine stvari ili razvažam svoju familiju ... no, zimi mi to ne uspijeva. Što se samog prijevoza od točke A do točke B tiče, tu stvari čak i ne stoje tako loše - na temperaturama ispod nule sam oblačio debele čarape, preko hlača navlačio šuškavac-hlače, a gore sam na sebe stavljao nekoliko slojeva odjeće, sa šuškavcem kao zaštitom od vjetra kao posljednjim slojem. Naravno, debele rukavice su obavezne, debela kapa također, a kao ključni dio odjeće se pokazala marama oko vrata koju sam stavljao i preko nosa. Zašto? Zato što bi mi se tokom vožnje nos smrzne za 2-3 minute i nakon toga je često krvario ... nezgodno, pogotovo po ovakvim hladnoćama kakve su posljednjih tjedana. Sa maramom preko nosa sa to nije tako često događalo, ali opet jest tu i tamo ...

Dakle, to sve više ili manje ipak dobro radi kada je u pitanju prijevoz bez usputnih zastajkivanja ... no, kada treba napraviti neku usputnu pauzu (špeceraj, knjižnica, apoteka ...) tada se cijeli moj sistem oblačenja raspada. Naime, čim uđem u topao prostor počinje znojenje i naprosto se ne mogu tako brzo skidati koliko brzo navaljuje vrućina ... posljedica je znojenje, a uznojen ponovo izaći van na hladnoću je grrrrrozno .... brrrr, to ne bih nikome savjetovao!

I tako se ja baš nisam puno navozio bicikla ove zime, ali sam sa zanimanjem gledao kako su drugi biciklisti obučeni i opremljeni za hladnoću i sve druge uvjete ... na žalost, nemam baš puno fotki jer je teško poslikati ovakve "pokretne modele" u ove sive dane ... ali, evo nekoliko foto ulova snimljenih tokom posljednja dva zimska mjeseca!

Svaka im čast na izdržljivosti!



Zeleni val. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Ulica grada Vukovara kod Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Moja malenkost u jednom od ne tako čestih zimskih izdanja na biciklu, raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste ... wink Snimio: Nepoznati prolaznik mojim foto aparatom.


Što se pak broja biciklista ove zime tiče, u moju je firmu i po najgorem vremenu (snijeg, jutarnja temperatura ispod -10) dolazilo 30-tak ljudi na biciklima, a ove dvije fotke snimljene u snježno jutro (oko 8h) na raskršću Zagrebačke avenije i Selske ceste pokazuju da su se ljudi vozili zaista po svakom vremenu.



Zagrebačka avenija, staza u smjeru zapad-istok. Snimio: Vanja


Selska cesta, staza u smjeru sjever-jug. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, hladnoća


- 08:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.11.2016., srijeda

Gajeva ulica: Evo napokon novosti u zagrebačkoj biciklističkoj infrastrukturi!



Detalj novouređene i još neotvorene Gajeve ulice, snimljen jučer, 29.11.2016. Snimio: Vanja


Već dugo vremena nije bilo bitnijih (dobrih) novosti vezanih uz zagrebačku biciklističku infrastrukturu - posljednja je bila, ako se ne varam, otvaranje nove biciklističke staze od Buzina do Velog polja u smjeru Velike Gorice (nisam ju još posjetio, ali kažu da je staza vrlo dobra uz tek poneki promašeni detalj), a prije toga .. eh, teško je sjetiti se, valjda dugo očekivana promjena gradskog kursa kojom se umjesto omraženih i jedva upotrebljivih spirala za parkiranje bicikala napokon počinju postavljati korisnicima i biciklima puno ugodnije "klamerice".

Ali, kako ovih dana očekujemo otvaranje novouređene Gajeve ulice saznao sam od kolega u "Sindikatu biciklista" kako su, na opće iznenađenje, uočili novosti u uređenju biciklističkog prometa u toj ulici! Posljednjih smo godina navikli da se to pitanje rješavalo uglavnom politikom "kista i boje" tj. postavljanjem (farbanjem wink) biciklističke staze na pločnik čime nisu bili sretni niti pješaci niti biciklisti jer je na uskim gradskim pločnicima u pravilu nemoguće naći dovoljno mjesta za jedne i druge i onda se takvim stazama zapravo samo unosio razdor između tih dviju "nemotoriziranih" grupa u prometu. Najbolji (odnosno najgori) primjer za to je uvođenje biciklističke staze uz južni "zeleni val" (smjer istok) gdje jedva da ima mjesta za mimoilaženje pješaka i biciklista, a kad se uz to dodaju posebni problemi na nekim istaknutim mjestima (recimo, prekid staze u blizini križanja sa Trgom kralja Tomislava) cijela je ta priča posve promašena. S druge se strane pokazalo da je biciklistička traka uz sjeverni "zeleni val" (smjer zapad) jedna od najboljih u gradu jer ne dovodi do konflikata između pješaka i biciklista i ona zapravo ima samo jedan bitan problem (vrlo važan) - izrazito loše riješen završetak staze kod Savske ceste na kojem biciklisti nemaju mogućnost normalnog prelaska na cestu već su po zakonu osuđeni da se prije inače vrlo prometnog raskršća siđu s bicikla i uguraju se među pješake (bilo bi puno bolje i sigurnije da se staza nastavila preko raskršća pa da se tamo biciklisti prebace na sjevernu stranu Klaićeve ulice).



Izrazito loš primjer biciklističke staze na južnom "zelenom valu" (Interkonti - Sheraton) kojom se pješacima oduzima gotovo pola pločnika i dovodi u konflikt bicikliste i pješake. Snimio: Vanja


Nešto bolji (zbog veće širine pločnika), ali još uvijek nedovoljno dobar pristup rješavanju biciklističkog prometa - Petrinjska ulica. Snimio: Vanja


Dobro rješenje biciklističkog prometa - biciklistička traka na sjevernom "zelenom valu" (Džamija - HNK). Snimio: Vanja


No, vratimo se mi Gajevoj ulici koja donosi dvije velike novosti, uvođenje "sharrowsa" i "Bike boxova", prometne signalizacije kakve još nije bilo u Zagrebu, no česta je u drugim zemljama.

Prije svega tu su "sharrowsi" (Hrvatski prijevod: oznake za zajedničko prometovanje biciklista s motornim vozilima na kolniku) koji bi vozačima motornih vozila trebali sugerirati da je ta prometna traka namijenjena i za biciklističku upotrebu te da na njih obratiti posebnu pažnju. Zagreb je do sada imao tek nekoliko takvih znakova, u Rakovčevoj ulici, koji su tamo (kako sam načuo ... wink) postavljeni ilegalno. No, u svijetu takvih znakova ima puno, a ponajviše u jednosmjernim ulicama gdje je biciklistima dozvoljen promet i u smjeru suprotnome dozvoljenom motornim vozilima. Ovdje to nije slučaj (na žalost, mislim da bi se našlo prostora i za takvu primjenu), ali ... ipak je to presedan koji će, nadam se, zaživjeti i u drugim ulicama.

Druga novost je pojavljivanje "bike-boxova" (Hrvatski prijevod: površina za zaustavljanje biciklista u raskrižju) koji bi na mjestima gdje su biciklisti najugroženiji (pri polasku na raskršćima) dodatno povećalo njihovu sigurnost dajući im bolju vidljivost i prostor da uhvate brzinu kojom se mogu dalje rkretati ravnopravno sa ostalim vozilima. U drugim zemljama su ti "boxovi" nešto rjeđi od "sharrowsa" i često se rade na mjestima gdje biciklisti žele/moraju mijenjati smjer i trebaju pričekati trenutak za prolazak (npr. kod lijevog skretanja).



"Sharrowsi" u Gajevoj ulici - na žalost, ostaje problem nedovoljnog razmaka uz parkirane aute čija vrata pri otvaranju ugrožavaju bicikliste - vpzači auta (i ja sam među njima wink ) pogledajte OVDJE kako je jednostavno spriječiti takve probleme! Snimio: Vanja


"Bike box" na pristupu Gajeve ulice Teslinoj - uočite nepravilan položaj bijele linije za zaustavljanje! Snimio: Vanja.


(neke od primjena ovih znakova pogledajte i u OVOM mojem članku napisanom za web portal Pogledaj.to prije dvije godine)

Nadam se da će ovi noviteti zaživjeti u prometu i da će ih se svi vozači (i motornih vozila i bicikala) i pridržavati!

Za kraj, još kratki spomen dva najvažnija od nekoliko sitnih minusa - bijele poprečne trake za zaustavljanje motornih vozila moraju biti postavljene prije, a ne nakon "bile boxova" (kao što je sada) jer se automobili moraju zaustaviti iza njih, a isto tako ni prijelazi postojećih biciklističkih staza (oba zelena vala) preko zebri nisu izvedeni u skladu sa propisima (uz bijele kvadrate s obje strane). Nadam se da će ti detalji uskoro biti ispravljeni obzirom da "Sindikat biciklista" upravo priprema dopis za građevinsku inspekciju i MUP.






Oznake: bicikl, Gajeva ulica, centar, sharrow, bike box


- 15:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.11.2016., utorak

Istanbul-Zagreb-Basel

Vozeći se biciklom na posao sretoh jutros na Zagrebačkoj aveniji neobičnog putnika na biciklu za kojeg je bilo posve jasno da je stigao iz daljine. Stao sam i pitao ga treba li pomoć pa mi je ispričao da je krenuo prema Ptuju i pitao me za put koji bih mu mogao preporučiti ... poslao sam ga prema Podsusedu i predložio mu, ako mu se ne žuri, da zaobiđe neugodan dio između Podsuseda i Zaprešića pomoću skele kod Medsava, a zatim da nastavi do Zaprešića, Zaboka, Krapine i dalje prema Macelju i Ptuju.

Usputno sam saznao da je iz Malezije, biciklom je krenuo iz Istanbula prema Baselu .. zanimljiv put i to ne baš u najugodnije doba godine za bicikl. Ali, neka, za velika putovanja svako je vrijeme dobro ako je putnik za njega spreman, a ovaj to očito jest.

Sretan mu put!



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zagrebačka avenija, trešnjevka, malezija


- 16:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.10.2016., petak

Biciklom do Sesveta i još dalje - možda ipak jednom najkraćim putem?

Najvjerniji čitatelji bloga će se možda sjetiti jednog od mojih postova vezanog uz bicikliranje po našem gradu - u ljeto 2012. objavio sam prijedlog (vidi OVDJE) za izgradnju/uređenje biciklističke staze od Glavnog kolodvora do Sesveta koja bi vodila najdirektnijim mogućim putem, uz željezničku prugu, i ne bi iziskivala velika ulaganja već bi se uglavnom koristila postojećim "zelenim koridorom" uz prugu. U međuvremenu je taj prijedlog već više puta bio "na stolu", prvenstveno vezano uz moju suradnju sa udrugom "Sindikat biciklista" (čiji sam i član) koja ga je u raznim prilikama nudila kao jednu od mogućnosti rješavanja pitanja biciklističkog prometa na istoku grada (između ostaloga, Sekcija mladih Udruženja arhitekata Zagreba je prije 2-3 godine napravila idejno rješenje za taj prijedlog).

I, ovih dana me je jako iznenadila vijest da je sam Grad pokrenuo neku akciju vezano uz tu ideju, dapače, predloženo je idejno rješenje biciklističke magistrale Zagreb istok koje donosi prijedlog za magistralnu biciklističku stazu koja bi vodila od Studentskog centra sve do Dugog Sela upravo koristeći taj zeleni koridor uz željezničku prugu. Pogledajte ga OVDJE!

Do 26.10.2016. moguće je dati komentare na taj prijedlog i molio bih sve vas koji čitate ovaj post, a zanima vas ova tema da pogledate prijedlog i date vaše mišljenje, a bit će mi drago i ako ćete ga dati i meni, bilo kao komentar na ovaj post, bilo u posebnom mailu jer će, vjerujem ova priča na mome blogu sigurno imati još nastavaka.
Hvala!



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, sesvete, Dugo selo


- 19:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.09.2016., petak

10 minuta Savskog mosta ...

... danas, između 17:11 i 17:21.

Pored mene je prošlo cca 150 ljudi, od toga bar tri četvrtine na biciklu ili gurajući bicikl. Snimih 28 fotki, ovdje su najbolje ... proživite sa mnom tih 10 minuta kasnoga ljeta uz Savu i njene mostove!
























Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: trešnjevka, novi zagreb, SAvski most, bicikl, sava


- 21:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.08.2016., utorak

Građevinski gradski turizam


 photo kolo38_zpszm0krtpw.jpg
Nasred zapadnog kolnika Mosta slobode. Snimio: Vanja


Ovih ljetnih dana se naš grad nemilice raskopava i gledajući popis ulica koje dobivaju nove asfaltne slojeve čini se kao da je u blizini grada odjednom pronađen nepresušan izvor besplatnog asfalta. U ovom trenutku ne bih htio ulaziti u rasprave da li je takvo masovno asfaltiranje nužno (vidjet ćemo kako će te ulice izglesdati nakon radova ...), već mi je zanimljiva činjenica kako svi ti radovi zadaju glavobolju vozačima automobila (sva sreća, ljeto je pa su gužve ipak puno manje), dok biciklistima zapravo donose nove neobične trenutke za pamćenje. wink

Jučer sam tako imao priliku rano ujutro, na putu do posla, proći biciklom Selskom cestom na dijelu između Zagrebačke avenije i Ozaljske ulice, upravo tamo gdje je u toku asfaltiranje (u to je doba cesta bila puna radnika i strojeva), dok sam popodne prošao biciklom Ulicom Većeslava Holjevca između Slavonske avenije i Avenije Dubrovnik gdje se također obavljaju radovi. U vrijeme mog prolaska, oko 17:30, na cesti više nije bilo radnika već tek poneki stroj tako da sam imao priliku gospodski se provozati sredinom zapadnog kolnika mosta što je zaista jedinstven doživljaj!
(jedini problem su bile rupe oko metalnih dijelova na spojevima pojedinih dijelova mosta zbog kojih sam se morao oprezno voziti)


 photo selska3_zpswc8juq6w.jpg
Radnici na Selskoj cesti. Snimio: Vanja

 photo selska9_zpsg3lyapol.jpg
Radovi u toku na Selskoj cesti. Snimio: Vanja

 photo kolo37_zpshowlhkch.jpg
Pogled sa Mosta slobode prema gradu. Snimio: Vanja

 photo kolo68_zps6z0gjun2.jpg
Pogled s mosta prema jugu. Snimio: Vanja

 photo kolo69_zpsyhcjklwz.jpg
U blizini Velesajma ... Snimio: Vanja


Možda se netko od vas sjeća i mojih prethodnih sličnih postova - evo recimo jednoga iz 2011. (prolazak Jadranskim mostom uz tramvajsku prugu za vrijeme rekonstrukcije) te jednoga iz 2014. (vožnja biciklom do Zaprešića po Aleji grada Bologne dok je jedan trak bio zatvoren zbog saniranja klizišta). wink

Oznake: Radovi, bicikl, Selska cesta, trešnjevka, Avenija Većeslava Holjevca, ljeto


- 11:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.07.2016., utorak

Rješenje za osvježenje (2)



Dobronićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Cure znaju da je u hladu ugodnije ... a i da biciklistički vjetar u kosi bar malko ublažuje vrućinu. wink

Drago mi je što (još uvijek) vidim dosta djece na biciklima, romobilima i rolama iako, siguran sam, mnogi ne mrdaju iz klimatiziranih stanova i svjetlećih ekrana u zamračenim sobama.

A ako netko želi radikalno osvježenje nek klikne na ovaj link na post koji sam objavio pod ovim naslovom prije 7 godina! wink




Oznake: bicikl, Dobronićeva ulica, preko, igra, vrućina, djeca


- 09:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.07.2016., petak

Prebroji me nježno!

Vrlo rijetko prolazim biciklom uzduž Ulice grada Vukovara tako da ne znam koliko je ažuran ovaj brojač biciklista kojeg je postavilo Gradsko poglavarstvo prije godinicu-dvije, no činjenica je da on još i dan-danas privlači pozornost većine biciklista koji prolaze tom frekventnom stazom koja je možda i najugodnija biciklistička poveznica gradskog zapada i istoka.
(... a baš i nema neku osobitu konkurenciju uz jedinu sjeverniju vezu uzduž Zelenog vala, onu južniju, bučnu i vruću, uzduž Zagrebačke/Slavonske avenije, ugodan, ali već vrlo južan, savski nasip i bezveznu stazu uz Aveniju Dubrovnik na kojoj nisu predviđeni prelasci raskršća za bicikliste.)

Znatiželjan kakav već jesam wink odlučio sam za jednog od (rijetkih) prolazaka malo ispitati taj brojač pa sam prošao pored njega u jednom smjeru (zabilježio je moj prolaz), došao do semafora nakon brojača i zatim se okrenuo i vratio nazad ... i, na moje čuđenje, brojač nije zabilježio moj drugi prolaz!

Prva mi je misao bila da su mu senzori vrlo udaljeni jedan od drugoga tako da mu se ne pobrkaju prolasci simo-tamo, no čini mi se ipak vjerojatnijim da on registrira samo prolaske u dozvoljenom smjeru biciklističke staze (od zapada prema istoku), a ne i obrnuto (od istoka prema zapadu).
Kaj vi mislite?



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ulica grada vukovara, brojač


- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.06.2016., ponedjeljak

Dan rastanka sa vjernim dvokotačnim prijateljem



Horvaćanska cesta, most preko potoka Vrpačaka, veljača 2015. Snimio: Vanja


Nakon 12 godina zajedničkog druženja danas se pozdravljam sa svojim vjernim prijateljem iz proteklog desetljeća, svojim good old Biciklom. Kupio sam ga 2004. godine u nekadašnjem biciklističkom dućanu u Rudeškoj ulici (kod potoka u Vrbanima), bio je marke "Rog", iako, kako mi je tada prodavač rekao, nije imao nikakve veze sa poznatom bivšom slovenskom tvornicom bicikla već je bio tako imenovan iz čisto sentimentalnih razloga od naše uvozničke firme. Služio me je dobro sve ove godine, prevozio je sa mnom u sjedalici oboje moje djece (sada su već skoro 16 i skoro 12), bio je sa mnom u Beču, Trstu, nekoliko puta u Grazu i okolici, uz rijeku Muru ... a koliko smo kilometara zajedno napravili pojma nemam, no bilo ih je podosta.

Lani je već počeo malo-pomalo otkazivati, a i bio mi je mrvicu pretežak za stavljanje na nosač na auto pa sam odlučio kupiti si nešto novo i laganije (Nakamura trekking na akciji za cca 2000 kn), a njega je preuzeo sin. No, sad si je i on zaželio nešto novo, naišla su i sniženja tako da se sad i sin vozi na novom biciklu, a starog smo odlučili udomiti kod nekoga kome će i on ovakav, u godinama, značiti nešto. I, tako on danas, zapakiran u kartone, čeka da ga špedicija odveze put Opuzena gdje ga čeka novi vlasnik pronađen preko Njuškala ...

Kad se već osvrćem na svoju biciklističku prošlost, moj prvi pravi bicikl, ljubičasti Pony (neobičan - nije imao torpedo kočnice, kao većina Ponyja, već obične) sam dobio u prvom razredu osnovne. Vozao sam se s njime punih 18 godina, sve do 1989. i diplome kada sam si sa zaostacima stipendije (diplomirao 3 mjeseca prije roka wink) kupio tadašnjeg kralja na dva kotača, Rogov Maraton.

Sa Ponyjem sam bio svugdje, od vrha Sljemena i Mokrica pa do Kumrovca i Vukomeričkih gorica, a Maraton me je odvezao puno dalje, s njime sam bio i u Hamburgu, Amsterdamu i Parizu, Logarskoj dolini i na Mljetu, a sa mnom je otišao i u Beč kad sam se tamo preselio ... sve dok ga jednog dana 1997. nisu ukrali na željezničkoj stanici Rennweg. Tad sam na brzinu kupio zamjenu koju sam odvezao na nekoliko mjeseci u Švedsku gdje sam se s njime preovozao uzduži poprijeko po provinciji Blekkinge ... pa onda s povratkom u Beč ponovo po gradu i okolici, a poveo sam ga sa sobom i nazad u Zagreb gdje me je služio sve do već spomenute 2004. kada su mi ga maznuli iz podruma moje zgrade ... i kada sam se upoznao sa danas odlazećim Rogom.

Eto, 45 godina na biciklu, a do sada sam promijenio samo 5 dvokotačnih međunožnih gurala (18 Pony, 8 Maraton, 7 austrijanac, 11 Rog, 1 Nakamura) ... dobri se prijatelji dugo druže. wink



Na talijansko-slovenskoj granici kod Trsta, travanj 2014. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Putovanja, Rog


- 14:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.05.2016., petak

Pastelizacija pločnika, kako ju vidi Gradsko poglavarstvo wink

Vjerujem da ste čuli za umjetničku akciju Pastelizacija pločnika, koja se već godinama odvija u sklopu festivala Cest is d'best pa će se tako održati i ove godine, za samo 6 dana, 26.05.2016. u 10h na Zrinjevcu.

No, čini se da se ta akcija jako sviđa i Gradskom poglavarstvu koje je malko uranilo sa svojim "farbanjima", pogledajte kakvu su oni kompoziciju složili na raskršću Horvaćanske ceste i Ulice Hrvatskog sokola! wink



Snimio: Vanja


A sad ozbiljno ... Već sam puno puta pisao o ogromnoj količini problema vezanih uz biciklističku infrastrukturu Zagreba i teško je reći koji su problemi od svih tih najveći i najvažniji. No, kad se krene od onih koji najviše nerviraju i bicikliste i sve druge učesnike u prometu onda je to neadekvatno i besmisleno označavanje biciklističkih staza. Kod velikog broja staza označeni su samo segmenti između križanja, što bi značilo da na svakom takvom raskršću biciklisti moraju sići sa bicikla i pregurati ga. Na žalost, još nisam stigao dovršiti svoje istraživanje koliko takvo sjeckanje staza oduzima vremena kod vožnje bicikla, no moji prvi grubi pokazatelji baš za biciklističku stazu uz Horvaćansku cestu pokazuju da se za vrijeme vožnje (vožnje?) od Prečkog do Selske ceste četiri petine vremena (80%) provede gurajući bicikl preko raskršća, a tek 20% vozeći!

(za usporedbu, biciklistička staza uz Zagrebačku aveniju je propisno označena i nije fragmentirana, vidi OVDJE)

Naime, na cijelom potezu od Prečkog do Selske ceste tek je na raskršću sa Ulicom Hrvatskog sokola te kod Prosenikove ulice staza spojena preko raskršća, na svih ostalih 20-tak raskršća se po propisu treba sići sa bicikla, pregurati ga preko raskršća i zatim ga ponovo zajašiti - čak i kod preaska prilazima benzinskoj pumpi uz potok Vrapčak gdje na udaljenosti od 100 metara čak tri puta treba ponoviti taj isti manevar!)

Kad sam prvi put ugledao ovo farbanje sa fotki pomislio sam: "Super, napokon spajanje tih ficleka u cjelinu!" (da ne bude zabune, čak i zakon propisuje da je takvo spajanje nužno!) ... no, tada sam vidio da se na svim ostalim raskršćima ništa nije promijenilo. A što se desilo ovdje? Umjesto da se napravi jednostavan spoj crvenih linija i uskladi sa već postojećim prelascima preko kolnika, nepoznati autor projekta je zamislio čitavu posve nepotrebnu "petlju" ... a da ne govorim kako se novonafarbane trase ne poklapaju sa onima već postojećima uz zebre!

Nevjerojatno!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Horvaćanska cesta, Ulica Hrvatskog sokola, staze


- 09:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.04.2016., četvrtak

Svatko ima svog najboljeg prijatelja

Nečiji ima četiri noge, nečiji dva kotača, a nečiji jednu tipkovnicu ... wink



Zrinjevac. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja

Oznake: zrinjevac, prijatelji, bicikl, pas, mobitel, park, centar


- 08:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.02.2016., srijeda

Više nogu nego kotača



Zagrebačka avenija, nekad Mercator centar, a sada Konzum sa pratećim lokalima. Snimio: Vanja

Oznake: Zagrebačka avenija, trešnjevka, rudeš, trgovina, bicikl, Psi


- 14:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2016., subota

Zimski izazov biciklistima

Posljednjih desetak dana je zima snažnije stegla svoj ledeni zagrljaj ... iako su jutarnji meteorološki izvještaji svakog dana donosili neke druge temperature imao sam dojam da je svako jutro, barem prema našim kućnim termometrima, započinjalo sa -7 stupnjeva. Prošle godine sam i po takvim temperaturama povremeno išao biciklom na posao, no ove godine sam se nekako teško odlučivao na takvu akciju pa sam onda u najhladnijim danima putovao autom ili javnim prijevozom. No, veseli me to što sam uočio da je ove godine bitno više "zimskih" biciklista po gradu nego prije. Nema jutra da na putu do firme ne vidim bar 10-15 biciklista, a pregledavajući parkirališta za bicikle u i oko firme zaključio sam da je i najhladnijim danima na posao biciklom stizalo 20-30 biciklista što je posve dobar rezultat - prijašnjih godina se moglo na njima vidjeti tek nekoliko bicikala (za usporedbu, ljeti sam jednom nabrojao njih oko 150).

Jutros sam i ja krenuo biciklom na uobičajeni posjet placu, bilo je malko toplije, oko -3, a i ja sam se adekvatno opremio i nije bilo nešto posebno hladno (osim za prste - najgora točka je bila kupovina mlijeka na mljekomatu wink), a zanima kako se proveo sin koji je sa kompićem iz kvarta potegnuo biciklom do centra grada, nisam posve siguran da su se obukli u skaldu sa temperaturom ... ali, definitivno je moguće biciklirati i u ovakvim uvjetima kad se čovjek dobro obuče.

Na žalost, po hladnoći i u rukavicama baš nije lako na brzinu izvući foto aparat pa poslikati zabundane bicikliste koji su često baš zabavni svojim šubarama, "naušnjacima", šarenim šalovima i gamašama tako da sam propustio uhvatiti neke od živopisnijih likova, no makar sam uspio uhvatiti ovu zebrasto-kožiranu biciklisticu koja je na čas zastala pred tramvajem ... nadam se da će još biti zanimljivog biciklističkog foto ulova ove zime u našem gradu, a koga ovakva tema više zanima nek baci pogled na čuvenu stranicu koja pokazuje stanje gradskog biciklizma u Kopenhagenu s posebnim osvrtom na modne detalje. wink
("skrolajte" malo niže za prave zimske snježne fotke!)



Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, Draškovićeva ulica


- 11:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.12.2015., srijeda

Međupraznovlje

Vjerovali ili ne, već je prošlo punih 6 dana od mog posljednjeg posta ... vrijeme je naprosto proletjelo!

Kao prvo, želim vam sa zakašnjenjem sretan Božić i nadam se da ste ga proveli na lijep način, sa obitelji, prijateljima i svim drugim vama najdražim osobama!

A isto tako se nadam da vam i ovi ostali međupraznički dani prolaze na lijep način, bez gužve sa poslom, jurnjave po trgovinama ili nekim drugim neugodnostima koje znaju svratiti u dane kada bi se kao "trebali" odmarati, a onda nas u tome ometa ili netko drugi ili si pak sami sebi uvalimo zadatke kako bismo izbjegli taj dugo očekivani odmor. wink

Ja ću vas pak u ovome postu vratiti nekoliko dana unazad, na Badnjak. Od svih ovih svečanih i prazničnih dana (imam sreću da se u mojoj firmi ne radi od 23.12. do 04.01. tako da praznike zaista doživljavam u punoj dužini) Badnjak i Stara godina su mi najdraži zbog atmosfere iščekivanja koja se uvijek naprosto osjeća u zraku. Božić i Nova godina su posve lijepi dani, nekad u skladu sa našim željama i očekivanjima, a nekad i ne, no posve sigurno im nedostaje ta magija očekivanja veselja i baš zato su mi ljpeši dan "prije" od onih "poslije".

A u te dane iščekivanja osobito me veseli prošetati gradom ili se provozati biciklom s kraja na kraj i osjetiti atmosferu ... često to učinim sa svojim omladincima, to je zgodna prilika da popričamo malo o svemu i svačemu dok neobavezno zagledamo ljude, izloge, ukrašene trgove i balkone. Ukratko, to su mi vrlo dragi trenuci praznika kada nema "poslova", "zadataka" i sličnoga, već smo posve slobodni priuštiti si neuobičajeni ležerni gradski sightseeing.

Ove godine je badnjačko vrijeme bilo toplo tako da smo kćer i ja (sin je ovoga puta pronašao zabavu sa svojim vršnjacima wink) napravili poveći krug biciklom - od Prečkog preko Staglišća, Srednjaka, Trnja, kroz Pothodnik, pored the Klizališta na Tomislavcu i Jelačić placa do zasluženog odmora uz čaj i kolače u Milleniumu u Bogovićevoj da bismo se kući vratili uzduž Klaićeve, Baruna Filipovića, preko Oranica i Betlehemskog sela uz Zagrebačku cestu. Badnjačka atmosfera nam je pokazala gotovo pust grad sa centrom u kojem su se taman zaključavali dućani dok su prve večernje ptice izlazila iz svojih kuća, dok je toplina ponudila prizore poput košarkaša koji su u kratkim hlačama igrali košarku na Staglišću ili pak grupica koje su se okupljale po parkovima kao da je u najmanju ruku rujan.

Da ne duljim sad sa previše priče kada jedna fotka govori više od tisuću riječi, evo i kratkog foto albuma naše kružne badnjačke biciklističke gušt-ture!



Badnjački hakl na Staglišću uz školu. Snimio: Vanja


I dok dečki haklaju košaricu, cure su zabavljene svojim pretprazničnim razgovorima ... Snimio: Vanja


... a kćer i ja čekamo da se oslobodi ljuljačka pa da se malo pronjišemo. wink Snimio: Vanja


.. na kraju odustasmo. wink Snimio: Vanja


Ostatak igrališta je gotovo prazan ... no, tu i tamo svrati koji roditelj sa svojim djetetom željnim igre usprkos mraku i pretprazninom iščekivanju. Snimio: Vanja


Stiže jelka! Snimio: Vanja


Na putu do Trga ... i na Slavonskoj aveniji gužva jenjava. Snimio: Vanja


Bandićeva špricaljka sa techno-čestitkom projiciranom na vodene kapljice ... Snimio: Vanja


Na Zrinjevcu je više ljudi iako su gotovo svi štandovi već zatvoreni usprkos tome što još nije ni 18h ... Snimio: Vanja


Dašak nostalgije .... Snimio: Vanja


Mega-Baltazar! Snimio: Vanja


A osim njega u centru baš i nema života ... wink Snimio: Vanja


Završavamo našu badnjačku gradsku turneju u Betlehemsku selu uz POS-ovo naselje na Oranicama ... lijepo mjesto, baš u duhu Božića! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, badnjak, šetnja, grad, iščekivanje


- 16:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.10.2015., utorak

Vratite mi moju crtu!

Na današnji tmurni dan evo još jedne arhivske sunčane fotke otprije 15-tak dana .. jeste li već zapazili La Lineu kako upozorava na nedostajući komad biciklističke staze nedaleko Gradskog poglavarstva i Ureda Njegovog Veličanstva M.B.-a? wink



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Bilo bi dobro kad bi to bio usamljeni feler, no zapravo nema u gradu toliko žute boje koliko bi trebalo potrošiti na označavanje većih problema gradske biciklističke infrastrukture.

Ako vam se da, pogledajte dva filmića o toj problematici, jedan snimljen u Amsterdamu (gdje se biciklom služi trećina gradske populacije), a drugi u također nizozemskom gradu Groningenu koji je svjetski prvak u udjelu biciklističkog prometa (50 %) u gradu.



Oznake: bicikl, Vukovarska, La Linea


- 11:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.10.2015., srijeda

Ukorak sa željama (1): Bicikli i "Zeleni plac"



Novi parking za bicikle, dobro vidljiv čak iz daljine. Snimio: Vanja


Možda danas, u ovako kišan dan koji nikoga ne mami na ulicu, a ponajmanje na bicikl, nije naprikladnije pričati o biciklističkim temama, no zašto ne, pogotovo kad za to postoji jako dobar razlog. A taj je razlog novi parking za bicikle u trgovačkom centru CC1 West!

Do ovoga ljeta parkiralište za bicikle ispred centra je bilo zaista jadno: nekoliko niskih metalnih elemenata kod kojih je bila prava umjetnost zavezati bicikl, i zbog naguranosti i zbog opasnosti od "heksnšusa" kad čovjek mora maltene kleknuti da bi zavezao bicikl. Nije ni čudo što su se biciklisti, koji su tokom godina u sve većem broju dolazili u centar, otimali za druge mogućnosti vezivanja: uz ogradu parkirališta, nogare natpisne ploče, prometne znakove (pa su time stvarali prepreke pješacima) ... dakle, komfor je bio minimalan, a o ekstravagancijama poput krova nad glavom (pardon, biciklom) se moglo samo sanjati.

I, početkom ljeta su počeli radovi na gornjoj ploči cijelog auto-parkirališta, parking za bicikle je prebačen u kutak desno prije ulaza, uz još gore uvjete ... kad li je tamo negdje početkom rujna osvanuo i "brand new" natkriveni parking sa većim brojem bicikala!

"Wow!", bila je moja prva reakcija ... a nakon nešto pomijeg proučavanja je oduševljenje malko splasnulo, no još uvijek ostaje činjenica da je to sad jedan od najboljih parkinga za bicikle u gradu.

Dobre strane parkinga su slijedeće:

- krov - i to ne samo u slučaju kiše, već i ljeti, u slučaju jakog sunca, kada sic više ne mora biti usijan, a stvari u bisagama na pragu topljenja. Istina, u slučaju kiše s vjetrom malo će bicikala ostati suho, možda ne bi bilo loše dodati nekakav prozirni (plastični?) pokrov sa istočne strane gdje je i tako otvor prema podrumskom auto-parkingu i nema dostupa do bicikala?

- veći kapacitet - do sada se na stari parking moglo nagurati tek 20-30 bicikala, dok su ostali zauzimali mjesta po okolici, a sada je ovdje cca 40-50 mjesta. Po meni je to premalo, vjerujem da u vrhuncima prometa tu bude i bar 60-70 bicikala ... ali, dobro, nećemo cjepidlačiti. wink

- relativno lako zaključavanje bez puno saginjanja do poda ili pak forsiranje vezanja za prvi kotač



Ima tu i lošijih strana:

- već spomenuto vezivanje je moglo biti jednostavnije sa već poznatim "klamericama" koje su jednostavnije za upotrebu i bolje drže bicikl od ovih laganih metalnih elemenata

- pristup parkiralištu je nespretan: biciklistička staza koja udobno i sigurno vodi posjetioca do ulaza centra tamo nestaje. Dakle, biciklisti moraju na kolnik (iako ih većina nastavlja vožnju po pješačkoj stazi), a onda naglo moraju skrenuti lijevo ... a to stvara probleme. Biciklisti nakon silaska sa biciklističke staze prirodno silaze na desnu traku, no ovdje moraju iz lijeve trake skrenuti preko prilično prometne trake u suprotnom smjeru. Dakle, moraju prijeći preko prometne trake , što obično znači čekanje i to čekanje u lijevoj traci koju najčešće koriste oni nervozni koji jure čim prije doći u trgovine. Slično je sa izlaskom - iz parkirališta se izlazi na traku za izlaz van koja se združuje sa trakom koja izlazi iz podzemne etaže i biciklist ju mora prijeći u 30-tak metara kako bi dohvatio početak biciklističke staze desno kod izlaza iz centar (pogledajte zadnju fotku za ilustraciju). Mislim da bi sve bilo lakše kada bi se biciklistička staza nastavljala i kroz centar, paralelno sa pješačkom stazom i zatim provela uz zebru do parkirališta, a zatim i slično prema izlazu. Vjerujem da ima sigurno i puno boljih rješenja, no već i ovo bi učinilo te prelaske uočljivijim, jer ovako slijede odmah nakon silaska s Rotora (pretjecanje već spomenutih brzih vozača) odnosno tik nakon spoja sa pristupom iz podzemne garaže gdje zavoj i kosina smanjuju vidljivost.



Napokon i jedan parking sa krovom! Snimio: Vanja


Novi način vezivanja nije najbolji, ali nije ni tako loš, puno bolji od dosadašnjeg i spirala koji još uvijek prevladavaju po gradu. Snimio: Vanja


Pogled s odmakom - kako "legalno" ući u parking? Snimio: Vanja


Još veći problem - kako sigurno ući, a zatim još veći problem, kako izaći biciklom iz kruga trgovačkog centra? Snimio: Vanja


Na kraju, mislim da treba spomenuti i otvaranje "City placa" u CC1 i to iz jednog važnog razloga - uprava centra je prepoznala potrebe posjetilaca (potreba za nabavkom zdrave prehrane, potreba za biciklističkim parkingom) i učinila konkretne korake ka poboljšanju. Kamo sreće kada bi svi "nadležni" tako ozbiljno shvaćali potrebe građanstva, od gradskih struktura pa sve do državnih nam organa svih vrsta!


P.S. CC1 West je idealno odredište za dolazak biciklom - vrlo je loše povezan sa javnim prometom (autobus za Podsused sa Remize vozi dosta rijetko, a od najbližeg tramvaja, okretišta Prečko, ima 15-tak minuta hoda uz blatnjavu prečicu preko polja) i stanovnicima okolnih kvartova, od Malešnice i Prečkog pa nadalje, je bicikl dobar oblik transporta jer ih do centra doveze u manje od 15 minuta vožnje. U sličnoj su poziciji i recimo CC1 East i Arena centar, no njihovo je "zaleđe" ipak manje brojno pa više ljudi dolazi iz daleka, autima. S druge strane, Avenue Mall je odlično povezan javnim prijevozom, a i zgrade u okolici su vrlo blizu centru, za razliku od CC1 West koji pomalo osamljeno stoji na rubu grada.

Oznake: CC1 West, trgovački centri, trgovina, bicikl, jankomir


- 12:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.09.2015., petak

Koliko me još kišnih kapi dijeli od toploga doma?



Snimio: Vanja


Stara Vlaška. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Malo je nedostajalo da i ja jučer ujutro krenem na posao i u večernje aktivnosti biciklom ... do 18:30 je sve bilo u redu, ali kasnije ........ biciklisti od jučer, nadam se da su vas toplina, suha odjeća, ručnik i vrući čaj po povratku kući brzo vratili u dobro raspoloženje!

Oznake: bicikl, kiša, jesen, Vlaška ulica, ljepotica


- 08:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.09.2015., srijeda

Zašto kako treba kad može bez veze ...

Već se godinama i desetljećima čudim nekim stvarima u našem gradu i nikako da se načudim ... a jedna od tih je i rekonstrukcija gradskih ulica i pločnika. Nekad se radovi obavljaju na mjestima gdje su potrebni, dapače nužni (svježi trešnjevački primjer: rekonstrukcija Trsatske ulice koja je bila u očajnom stanju), a nekad na mjestima kojima ama baš ništa ne fali. Isto tako, kad se radovi već rade, često se dešava da se neki lokalni problem uopće ne sanira i ne popravi, već i nadalje stoji (primjer: stube u Sokolgradskoj ulici kraj kojih se mogla napraviti i rampa - ali nije, vidi ovdje)

Najsvježiji takav primjer je rekonstrukcija pločnika u Horvaćanskoj ulici na dijelu od Selske ulice do Srednjaka (sjeverna strana). Pločniku je zaista trebala obnova jer je korijenje velikih topola posve nadiglo asfalt na dosta mjesta, no način na koji je pločnik obnovljen je posve besmislen. Tu se ponajviše radi o biciklističkoj stazi - na tom je dijelu ona bila, na posve tipično zagrebački način, posve izolirana, bez spoja biciklističke staze na postojeću drugu stazu uz Selsku odnosno na nastavak staze uz Horvaćansku cestu od Srednjaka na zapad. Po važećim propisima, biciklist bi, vozeći se recimo sa sjevera, biciklističkom stazom uz Selsku cestu i skrećući desno na zapad Horvaćanskom, trebao teleportirati sa kraja staze u Selskoj cesti na kolnik, a zatim, valjda gurajući bicikl doći do početka staze (kojih 10-15 metara dalje) u Horvaćanskoj cesti, zatim se voziti 50-tak metara stazom uz zgradu, potom se ponovo teleportirati na kolnik, zatim opet teleportacijom ili guranjem doći 30-tak metara dalje do slijedećeg početka staze da bi se onda mogao voziti slijedećih 50-tak metara bic. stazom do Srednjaka. Posve besmisleno, zar ne?

Kao alternativa tom bezumlju biciklistička staza se mogla jednostavno spojiti s kraja na kraj - ako možda projektan i izvođač i nisu htjeli ili imali dozvolu spajati stazu na krajevima, mogli su je bar spojiti unutar te svoje obnovljene dionice ... ali ne, to nije učinjeno.

Drugi besmisleni detalj je vođenje biciklističke staze po pločniku uz zgradu u Horvaćanskoj gdje je sada trgovina "Bille". Pločnik je tamo uzak i biciklistička staza tamo bespotrebno oduzima mjesto pješacima, jer bi se ona mogla mirne duše provesti po kolniku parkirališta gdje mjesta ima više nego dovoljno. Pogotovo je kritičan izlazak iz "Bille" gdje je staza ucrtana na manje od metra od samog ulaza/izlaza.

Eto, umjesto da se Zagreb riješi jednog lošeg rješenja na biciklističkim stazama, sada je ono samo dodatno "potvrđeno" .... šteta!
(na kraju, eto ipak jedne malecke koristi od radova - napokon je spušten rubnjak na prelasku preko parkirališta što je odavna bio veliki problem kojeg su nepoznati autori rješavali hrpicama betona uz rubnjak kako bi omogućili manje stresan prelazak preko tada visokog rubnjaka ...)



Pogled od Selske ceste. Uočite široko parkiralište ispred zgrade koje bi bez problema podnijelo i biciklističku stazu koja tad ne bi "gušila" pločnik. Snimio: Vanja


Preusko! Snimio: Vanja


Rubnjak je napokon spušten, ali je početak staze stavljen nepotrebno daleko ... i, zapravo, zašto je staza uopće prekidana? Snimio: Vanja


Dio prema Srednjacima je ispeglan ... Snimio: Vanja


... ali, staza ponovo slijepo završava prije raskršća. Biciklistu dragi, sjaši, guraj, opet zajaši ... i tako dvadesetak puta na cca 5 km staze uz Horvaćansku cestu/Matetićevu ulicu ... Nisam mjerio, ali siguran sam da to "sjeckanje" produžava vrijeme vožnje za skoro pa duplo. Tko bi se zapravo htio voziti po takvoj stazi slijedeći zakonske propise? A nije da zaista postoje neki stvarni problemi zbog kojih spajanje nije moguće ... Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, trešnjevka, Horvaćanska cesta, pločnik


- 13:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.07.2015., petak

Staza rezervirana za bicikle sa dječjom sjedalicom


Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, biciklistička staza


- 09:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.06.2015., utorak

Biciklom oko Maribora: Biciklistička staza uz Dravu



Biciklistička staza uz Dravu, u blizini Bistrice ob Dravi nedaleko Maribora. Snimio: Vanja


Biciklistička staza uz Dravu pred Mariborom. Snimio: Vanja


Kad sam već bio biciklom u Mariboru (vidi jučerašnji post!), rekoh, ajd da vidim malo kako je uz Dravu. Em sam očekivao pregršt ugodne rječne atmosfere, em sam poželio usporediti austrijske standarde biciklističkih ruta uz rijeke (vidi izvještaj izleta uz Muru između Bruck/Mur i Graza) sa slovenskima ... i to je bilo dovoljno da se odlučim na mini-degustaciju Dravske kolesarske poti na relaciji između Ruša i Maribora.

Do Ruša sam došao jednostavno, vlakom. Iako na relaciji Maribor-Prevalje voze tek dva vlaka dnevno (i to samo radnim danima), do Ruša ipak voze češće tako da mi nije bilo problem uhvatiti pogodnu vezu iz Maribora. Na žalost, posljedice napuštanja upotrebe vlakova u našim ex-jugoslavenskim zemljama vidljiv je i ovdje - u vlaku nas je bilo svega 7 putnika na polasku. Za razliku od Zagreba gdje je kupnja karte za bicikl nešto neobično i nepoznato blagajnicima HŽ-a koji na kraju moraju pisati "bjelicu", ovdje to ide bez frke, sve ima u komopjuteru. Isto tako, ukrcaj bicikla u vlak ide lako - iza strojovođe se nalazi službeni dio vagona i bicikli idu tamo.

Do Ruša sam se vozio 25 minuta, taman da malo protegnem noge ... i, voila, tu sam!



Ruše, izlazak iz vlaka. Snimio: Vanja


Ali, kud sad?

Bio sam, prema karti, kod trase ... ali, karta je velikog mjerila i ne znam da li sam na pravome putu?

Lutao sam tako ulicama tog mjestašca "za nosom" dok napokon na izlazu iz sela nisam našao putokaz. Ta se epizoda (lutanje i potraga prave trase) ponovila nekoliko puta na 15-tak km koliko sam ih odvezao do Maribora i to je zapravo najveća zamjerka koju mogu uputiti onima koji se brinu o stazi. Na nekim dionicama je označenost OK, no na nekima definitivno fale putokazi - da li su ih uništili vandali ili nisu nikad ni postavljeni, to ne znam, ali znam da je orijentacija mjstimice nezgodna i da su ponegdje znakovi postavljeni na krivim mjestima. Zamislite npr. na nizbrdici, najstrmijoj na tih 15 km, na sredini se nalazi račvanje koje se vidi tek kad se čovjek već zaletio punom brzinom. Znak pokazuje nekud između ravno i lijevo. Odoh prvo lijevo - krivo, slijepa ulica. Idem nazad uzbrdo - krenem ravno. Šipak, nakon 300 m opet slijepo. Opet se vraćam uzbrdo. Ispadne da je trebalo ići desno, teško vidljivim kolskim putem. Grrrrr!

Druga zamjerka (manja): tri dionice trase su išle po glavnoj regionalnoj cesti sa dosta prometa. U Austriji bi već davno napravili odvojenu biciklističku stazu za tih 3 x 400 m, no ovdje toga nema i nije mi bilo svjedno sa kamiončinama za vratom.

Sve ostalo je OK. Trasiranje je provedeno vrlo dobro i staza je raznolika, izbjegava puno sunca i naseljena mjesta, tu i tamo se nađe i poneka klupa ... dugačak dio staze, kroz Maribor, vodi neposredno uz rijeku, bez ikakva susreta sa gužvom (naravno, tko želi u grad, može). Da nije bilo tih gubljenja po stazi bio bi to super izlet, ovako sam povremeno bio vrlo ljut, no, ajde, na kraju je rezultat ipak pozitivan. Ali, društvo, molim vas, popravite to!



Izlazak iz Ruša, napokon prvi putokaz, ipak sam na pravome putu! Snimio: Vanja


Šuma, potočić - idila! Snimio: Vanja


Poziv u gostilnu! Snimio: Vanja


Prelazak pruge. Snimio: Vanja


Poljoprivredna idila. Snimio: Vanja


Usputno odmorište! wink Snimio: Vanja


Jedan od ljepših dijelova staze. Snimio: Vanja


Vrijeme je za odmor. Snimio: Vanja


U zagrljaju hlada ... Snimio: Vanja


Jedan od krivih putokaza, treba ne desno, već lijevo, što me je koštalo dodatnih 10 minuta vožnje - sigurno su se njime pozabavili mangupi. Snimio: Vanja


Prvi bliski susret sa Dravom. Snimio: Vanja


Elisa turbine HE Mariborski otok. Snimio: Vanja


Odsad nadalje samo uz rijeku! Snimio: Vanja


Odmor za oči i duh. Snimio: Vanja


U blizini sam centra Maribora. Snimio: Vanja

>
Pješačko-biciklistički most. Snimio: Vanja


"Stara trta", najstariji trs na svijetu, ima mjesto i u Guinessovoj knjizi rekorda. Snimio: Vanja

Oznake: Maribor, Drava, bicikl


- 15:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.06.2015., ponedjeljak

Biciklom po Mariboru



Stari most preko Drave - jedna od prometnijih biciklističkih staza u gradu. Snimio: Vanja


Za većinu nas Zagrepčana Maribor je onaj grad kojeg smo na sve moguće načine nastojali zaobići putujući za Graz. Nekad davno se putujući za Graz moralo proći maltene kroz najuže gradsko središte Maribora, na koju stotinu metara od glavnog gradskog trga i tik ispred glavnog kolodvora. Poslije je otvorena poluautocesta koja nas je spasila suočavanja sa centrom grada, ali smo onda gubili živce na dionici od odvojka za Ptuj pa sve do silaska na tu novu prometnicu koja nas je vodila na onaj komadićak autoputa na kojem smo usprkos dužini od svega 5-6 kilometara morali plaćati cestarinu. No, onda je došla autocesta pa onda, ako imamo vinjetu, zaobilazimo Maribor u potpunosti po autoputu, a ako i nemamo vinjetu, onda i Maribor i auto cestu zaobilazimo u širokom luku varijantom Ptuj-Lenart-Mureck-Leibnitz.

Dakle, kako god okrenusmo, Zagrepčani (a i ja sa njima) su rijetko navraćali u Maribor. Svratio sam ja do grada tu i tamo, na sat-dva, prošetao se po centru, došao do Drave i Mestnog parka, no ostatak grada mi je bio nepoznanica. I, upravo radi toga odlučih prošloga tjedna skoknuti malo do Maribora biciklom - zapravo, točnije autom na koji sam pričvrstio bicikl. Došao sam do predgrađa (kvarta na planu grada iznačenom kao Greenwich), parkirao auto, skinuo bicikl i krenuo u istraživanje - prvo grada, a zatim i bliže okolice. A tu su i rezultati "studijskog putovanja"! wink

Kao što već rekoh, Maribor se simbolički nalazi na pola puta između Zagreba i Austrije ... iako je zapravo, puno bliži Austriji nego Zagrebu, i to ne samo kilometarski već i kulturno. Na primjer, gledajući standarde gradske biciklističke infrastrukture. wink

Nema tu perfekcionizma i, da izvinete, picajzliranja svojstvenog Austriji, "ptičjeg mlijeka" - Maribor npr. nema niti jedan biciklistički putokaz koji bi biciklistu namjerniku pokazivao put do ovog ili onog predgrađa ili nekog susjednog mjesta. Nema tu ni "perverzija" poput traka za skretanje ulijevo pa čak nisam vidio niti jednu jednosmjernu ulicu u kojoj je biciklistiam dozvoljen promet i u suprotnom smjeru (možda ih ipak ima?). Ali ...

Ali ... sve što je najpotrebnije je tu. U samome centru gotovo sve ulice ili imaju biciklističke staze (većina) ili je na njima označeno da biciklisti dijele kolnik sa autima. Izvan centra su sve glavne ceste opremljene stazama i nisam sreo niti jednu iole prometniju ulicu ili cestu bez nje. Gotovo je suvišno i spominjati da su rubnjaci uzorno spušteni i za nekoliko sati vozikanja simo-tamo po gradu naišao sam te na 1 (slovima: jedan) rubnjak koji je prouzročio guzobolju zbog visine koja je, usput budi rečeno, bila na nivou prosječne visine zagrebačkog rubnjaka na biciklističkoj stazi (čitaj: 5-6 cm). Istina je, tu i tamo se naiđe i na poneku prepreku (najočitija je rasvjetni stup koji se nalazi posred staze u blizini željezničkog kolodvora), a bilo je i nekoliko prometnih znakova zapiknutih uz same staze, no generalno je situacija sasvim dobra i daleko iznad zagrebačkog prosjeka. Autobusne stanice se zaobilaze na uzoran način, tako da se putnici autobusa i biciklisti ne sudaraju kao kod nas. Svi gradski mostovi preko Drave imaju lijepe i široke biciklističke staze.

Što se ostalih stvari tiče - parkirališta za bicikle ima malkice premalo (većinom su OK "klamerice", no naišao sam i na dosta spirala, pogotovo uz trgovine), postoji biciklistička karta grada i okolice, no prevelikog mjerila da bi bila od praktične koristi, biciklista na ulicama ima možda malko manje nego u Zagrebu ...

... jesam li zaboravio štogod? wink



Pomalo čudan ulaz na biciklističku, pod oštrim kutem ... ali je bar rubnjak spušten, takvog direktnog ulaza kod nas u Zagrebu nema valjda nigdje. Snimio: Vanja


Jedna od staza u centru - podsjeća na npr Klaićevu, zar ne? Ali, makar nije ugrožena od parkiranih auta. Snimio: Vanja


Ovak pak staza, isto u centru, podsjeća na zagrebačke - crta na pločniku i to je to (ali, makar su rubnjaci dosljedno sniženi!) ... Snimio: Vanja


Vozači, pozor, sa vama su i biciklisti - horizontalna oznaka. Snimio: Vanja


Vertikalna oznaka. Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - češći primjer - i to dobar. A ne kao kod nas ... Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - rjeđi primjer (ovako se zaobilaze autobusne stanice u npr. Celju). Snimio: Vanja


Fancy parkiralište za bicikle - ali samo za bicikle za rentanje kod turističkih informacija. Snimio: Vanja


Uzoran natkriveni parking ispred željezničke stanice. Snimio: Vanja


Good vs. bad. Snimio: Vanja


Parkiralište za zmajeve - ali, samo sa repom. wink Snimio: Vanja


Biciklistička staza preko donje razine 2-etažnog mosta. Snimio: Vanja


Od biciklističkih putokaza se mogu pronaći samo oznake sveslovenskih biciklističkih transverzala, ali i one nisu baš uvijek tamo gdje bi trebale biti ... o tome u nekom slijedećem postu! wink Snimio: Vanja


Najveći gaf na koji sam naišao u gradu - nedaleko željezničke stanice. Snimio: Vanja


Oznake: Maribor, bicikl


- 16:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2015., petak

Trešnjevačko biciklističko čvorište



Snimio: Vanja


Jučerašnji sam post posvetio raskršću Zagrebačke avenije i Selske ceste zbog onog fenomenalnog crteža/slike/murala/uratka na stupu nadvožnjaka, a danas ću se maknuti svega 20-tak metara prema jugu i posvetiti jednoj drugoj temi vezanoj uz to raskršće!

Naime, to je jedno od najfrekventnijih mjesta u gradu što se tiče biciklističkog prometa ... jednog jutra (onoga kad su i fotkane ove fotke - 23.04.2015.) sam se oko 8h zatekao na tom raskršću pa sam odlučio izbrojiti bicikliste koji će njime proći. Brojao sam sve smjerove i sve strane raskršća (dakle, i onaj smjer koji prolazi ispred kazališta "Trešnja") ... i nabrojao 62 biciklista u 10 minuta!!!
(za usporedbu, jednog sunčanog popodneva sam na biciklističkoj stazi Ulice grada Vukovara, kod bivše Plivine upravne zgrade u također 10 minuta nabrojao njih 44)

Toliko biciklista na jednom mjestu (vidi fotke dolje!) teško je vidjeti i u mnogo "razvikanijim" biciklističkim gradovima poput npr. Beča!

Evo i kratkih crtica vezanih uz primijećene bicikliste!
- spolna struktura: otprilike pola-pola
- starost: najviše mladih, ali nije zanemariv broj niti starijih (preko 50)
- bicikli: polovica su razni mountain/city bajkovi, no ostatak su sve moguće vrste, stari, novi, specke, pony, trekking ...
- poštivanje propisa: većina poštuje propise, koristi staze, čeka na crvenome svjetlu, dok se recimo njih 10% oglušuje na propise


Eto, uživajmo u fotkama sunčanog jutra punog biciklista sad dok vani pada kiša (no, usprkos tome, ispred firme je parkirano desetak bicikala wink)!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Selska cesta, Zagrebačka avenija, trešnjevka


- 15:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.04.2015., nedjelja

To se zove briga za građane!

Prošloga sam tjedna prošao pored Džamije i razveselilo me je što je Grad napokon uslišao želje svojih građana i na tome frekventnom mjestu postavio tri vrlo kvalitetna parkirna mjesta za bicikle i to još u gradskim bojama! Iščekujem slijedeće gradske akcije i veselim se nekim sličnim inicijativama!

wink



Ispred Džamije. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, džamija, parkiranje, Trg žrtava fašizma


- 06:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.04.2015., četvrtak

Mimikrija i simbioza u gradskome životu

Mimikrija je ovdje prilično jasna, zar ne?

A simbioza? wink

Sjetio sam se onog primjera simbioze gdje se moruzgva nastani kod raka samca kako bi bila pokretna, a rak samac od nje dobiva obranu. Ovdje je situacija ipak donekle drugačija - bicikl istina brani ogradu od dosadnih znatiželjnika (recimo, peseka koji bi tu rado "digli nogu" wink), dok ograda ovdje pomaže biciklu baš na suprotan način, kako ne bi postao "pokretan"! wink



Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, jelačić plac, mimikrija, simbioza, centar


- 00:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.04.2015., srijeda

Moderna vremena

Nekad su pred igračnicama stajali skupi auti, a gle sad! wink



Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, casino, jelačić plac, centar


- 13:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.02.2015., petak

Danas, hladnoći usprkos, zajahasmo bicikle naše ...

Kao što već jučer najavih, danas je bio čuveni "Winter Bike To Work Day", kojim se promovira upotreba bicikla za svakodnevne aktivnosti i zimi. Koliko sam čuo, dosta je biciklista bilo po gradu, a evo i mojih zapažanja!

Prije svega, dan je započeo prilično friško: službeni podatak za meteorološku postaju Grič je bio -2, Maksimir je bio -3, a za Pleso -6 ... a moj osobni osjećaj je bio tu negdje oko -5 ili -6, jer je zbilja naveliko štipalo za sve otvorene dijelove tijela. No, ja sam se zakrabuljio koliko sam god mogao i već za 15-tak minuta mi je bilo itekako vruće.

Do firme u blizini Trešnjevačkog placa sam sveukupno sreo 26 biciklista, a na parkiralištu kod firme sam oko pauze za ručak nabrojao cca 30-40 bicikla razasutih po raznim vanjskim i unutarnjim parkiralištima - nije loše za tako svjež dan!

Nadam se da će nam slijedeći dani pružiti još ugodnog vremena za bicikliranje!



Kratka pauza na tržnici Prečko za kruh i pecivo. Snimio: Vanja


Na mostu preko potoka Vrpačaka uz Horvaćansku cestu. Snimio: Vanja



Malko naslikavanja na uglu Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, trešnjevka, Selska cesta, Horvaćanska cesta


- 16:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2015., četvrtak

Sutra se na posao vozi biciklom!

Nakon romantike koja je zavladala gradom prošloga petka i ovoga ponedjeljka, kad se grad zaogrnuo bijelim ruhom, vrlo brzo je nastupilo otrežnjenje i grad je poprimio svoje bljuzgasto naličje.



Bljuzga uz tržnicu Prečko snimljena prije nekoliko dana. Snimio: Vanja


Na sreću, čini se da će ovaj put otapanje snijega trajati dosta kratko, jer je danas prolazak gradom već posve ugodan. A to znači da nas ništa ne sprečava da učestvujemo u akciji "Winter Bike To Work Day", kojom se potiče upotreba bicikla za svakodnevne aktivnosti i zimi. Na ovome linku se možete prijaviti za učešće u sutrašnjoj akciji, a uvjet za vašu registraciju je popunjavanje kraće ankete koja će vam uzeti nekoliko minuta, a pitanja su vezana uz upotrebu bicikla generalno, a posebice zimi.

Eto, ako ste za, prijavite se i baš me zanima koliko će nas biti na ulicama! wink



Bicikl u Gajevoj ulici ovog ponedjeljka. Snimio: Vanja


Parkiralište za bicikle ispred firme Ericsson Nikola Tesla ovog utorka. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, winter bike to work day, trešnjevka, Gajeva ulica


- 12:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.10.2014., ponedjeljak

Stakleni zid

Može li ovo biti slučajnost?
Ili je ovo još jedna afera vezana uz poslovanje sa zagrebačkim otpadom? wink



Na uglu Ulice Ivane Brlić Mažuranić i Matije Vlačića Ilirika (Špansko/Malešnica). Snimio: Vanja

Oznake: malešnica, špansko, KONTEJNER, bicikl


- 16:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.10.2014., srijeda

Biciklom do Podsuseda, trasom "Samoborčeka" - širi pogled!

U prošlome sam vam postu predstavio moje viđenje ideje o pretvaranju trase "Samoborčeka" u magistralnu biciklističku stazu koja bi predstavljala glavnu takvu poveznicu prema zapadnim dijelovima grada i biciklistički izlaz prema krajevima zapadno od Zagreba. Ta ideja nije posve nova niti je posve moja, o takvoj se biciklističkoj stazi razgovaralo već prije desetak godina, a sama se ideja pojavljuje periodički, uskrsava svake 2-3 godine (ako se ne varam, ponovo je probuđena početkom ove godine na tribinama u gradskoj četvrti Trešnjevka sjever), a ja sam u prethodnome postu predstavio moj pogled na to kako se taj smjer može koristiti već danas te kakve su mogućnosti za izvođenje staze u skoroj budućnosti.

A danas bi vam pak predstavio kako na tu istu problematiku gledaju dvije stručne osobe iz različitih fahova: Dr. sc Rene Lisac, član Društva arhitekata Zagreba, te Vladimir Halgota, jedan od najiskusnijih članova udruge "Sindikat biciklista" koji su pred koju godinu priredili konceptni prijedlog "Rekreativno - memorijalna magistrala Samoborčeka" koji na ovu problematiku gleda u širem kontekstu. Pogledajmo o čemu se ovdje radi!

Naime, uz to što bi ovakva biciklistička magistrala na vrlo efikasan (direktan, siguran i ugodan) način "kanalizirala" tokove biciklističkog prometa između zapadnih dijelova grada i centra, ona bi istovremeno mogla poslužiti i kao kulturno-povijesni objekat koji bi sve nas svojim postojanjem i pratećim sadržajima podsjetio na već legendarnu samoborsku željeznicu. Ti sadržaji mogu biti konvencionalni (kao npr. tematski muzej smješten u starom Samoborskom koldovoru ili obnovljeni usputni objekti vezani uz povijest pruge), ali i posve nekonvencionalni (uređenje ugostiteljskog objekta u obnovljenoj "Srebrnoj strijeli", postavljanje umjetničkih instalacija vezanih uz željeznicu itd). Ne zaboravimo, vrlo blizu trase "Samoborčeka" se nalazi i Grmoščica koju sa trasom povezuje još jedan objekat iz prometne povijesti grada, pješački nathodnik kod TOZ-a, koji bi se lijepo uklopio u takav projekt, a nedaleko od njega je i Ciglanin nadvožnjak preko Kustošijanske ceste čiju je revitalizaciju u obliku atraktivnog objekta na novoj pješačkoj stazi predložila platforma "1 posto za grad" i o kojoj sam već pisao OVDJE. Dodajmo ovome i druge mogućnosti koje cijeli projekt mogu još više obojati lokalnim koloritom - recimo, trasa bi mogla biti opremljena pitkom vodom putem nekoliko "Železnih Franceka" koje bi prigodno mogla urediti "Pimp My Pump" ekipa ... to bi bilo vrlo lijepo, zar ne?

Prisjetimo se isto tako sličnih projekata revitalizacije napuštenih željeznica u drugim zemljama i gradovima, od njujorškog High line-a preko željezničke pruge iznad Trsta koju sam i sam obišao (vidi tekst OVDJE) pa do istarske Parenzane ... ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi, pogotovo što se, priča se, za ovakve multidisciplinarne projekte koji spajaju sadašnjost i budućnost sa prošlošću kao i upotrebnu funkciju sa estetskom mogu relativno lako dobiti sredstva iz EU-fondova.

Pogledajte sada kratku prezentaciju koju su priredili Rene i Vladimir i zamislite si kako bi bilo lijepo imati ovako nešto u našemu gradu!





























Još nekoliko crtica iz prijedloga, prvo iz prometnog, a zatim i iz muzejsko-memorijalno-rekreativnog kuta:

- magistrala bi bila dio transverzalne biciklističke magistrale na osi istok-zapad (nastavak uz Branimirovu prema Sesvetama)

- dovela bi do rasterećenja prometnih gužvi u zapadnom dijelu Zagreba

- zona obuhvata: preko 100.000 stanovnika unutar 2 kilometra (5-15%) [bi] biciklira[lo]

- cikloturistička veza sa Slovenijom (Samoborci uređuju 15 km od
Podsuseda do granice, Slovenci uređuju porječje Save i Krke do granice)

- uključene memorijalne točke i ugostiteljska ponuda

- magistrala služi kao rekreativna pejzažna os, pejzažne točke podižu lokalnu urbanističku kvalitetu, vezuju se na druge zanimljive točke u okolici (most u Kustošiji itd)

- mogućnosti EU-financiranja (strukturni EU fondovi na koje se mogu prijaviti elementi projekta): zelena prometna infrastruktura (održivi promet), poticaj očuvanju i revitalizaciji baštine i kulture, cikloturizmu i sportskoj rekreaciji, prekograničnoj suradnji na nekoj budućoj "Savskoj ruti" koja bi sezala od izvora do ušća Save

- ovaj projekt može poslužiti kao model za grananje magistralne mreže u smjeru Jastrebarskog i Karlovca, Vukomeričkih gorica, Velike Gorice, Ivanić-Grada, Dugog Sela ... te kao dio buduće arterijalne biciklističke mreže: Put oko svijeta počinje prvim okretajem pedale!


(zahvaljujem se Vladimiru Halgoti na podsjećanju na ovu inicijativu i svim zanimljivim razgovorima na temu biciklističke infrastrukture!)

Oznake: bicikl, Samoborček, trešnjevka, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, željeznica


- 00:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.10.2014., nedjelja

Biciklom do Podsuseda, trasom "Samoborčeka"

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)



Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! wink Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? wink Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje! wink

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused


- 18:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Biciklom do Podsuseda, trasom "Samoborčeka"

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)



Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! wink Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? wink Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje! wink

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused


- 18:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.09.2014., petak

Biciklom do Zaprešića? Trenutno sa smiješkom!



Snimio: Vedran


Protekla dva dana je kišilo do besvijesti, a prognoza za danas i slijedeća tri dana obećaje tek "postepeno poboljšanje sa mogućim kraćim sunčanim razdobljima, ali i povremenim pljuskovima"! Naprosto da čovjeku izrastu peraje i škrge od muke! :op

No, raspoloženje mi popravlja spoznaja da sam posljednju epizodu lijepog vremena (u ponedjeljak) proveo na vrlo lijep način, biciklirajući popodne sa sinom do Zaprešića!

Naime kaj, imali smo tamo za obaviti nekakav sitni poslić, a kako, što zbog vremena, što zbog objektivnih okolnosti (moj posao, njegova škola) premalo vremena provodimo na friškom zraku onda je ovo bila lijepa prilika za rekreaciju i nešto zajedničkog roditeljsko-dječjeg vremena (išla bi inače i kćer sa nama, no otišla je u Školu u prirodi). Pri tome mi je zapravo najveći problem bio kako proći onaj nezgodan dio između Podsuseda i Donjeg Jarka (raskršća prije Zaprešića) ... za one koji ne poznaju dobro taj dio grada, to je onaj dio ceste gdje se između brijega sa ruševinama starog grada Susedgrada i rijeke Save guraju cesta bez pravog pločnika (nastavak Aleje Bologne), pruga i uski polumočvarni pojas šume i grmlja uz rijeku. Niti jedna od raspoloživih varijanti nije pogodna za bicikl:
- Aleja Bologne: pojas uz cestu (ni uz najveći optimizam ga ne mogu nazvati pločnikom ...) je najvećim dijelom širok jedva 60-tak centimetara i zbog gustoće prometa i brzine vozila je vožnja njime vrlo opasna, a zbog uskoće je gotovo nemoguće po njemu gurati bicikl
- staza kroz močvaru: osobno ju još nisam prošao (ali budem, izvijestit ću vas o tome čim to učinim!), ali sam iz druge ruke saznao da je tamo blato i usred (suhog) ljeta, a kamoli ne u ovim kišnim uvjetima
- obilazak preko brijega (Meglenjak): dugo traje i naporno je, produžilo bi vožnju bar za 45 minuta
- obilazak auto-cestom (obilaznicom) je zabranjen, riječna plovila nisam ni uzimao u obzir i kao alternativa ostaju samo prijevoz bicikla vlakom odnosno obilazna ruta preko splavi (koja isto produžuje put za bar sat vremena)

No, rekoh, idemo probati pa vidjeti. I, stigli smo do Podsuseda, do posljednje točke do koje se može doći s lakoćom (semafor kod Podsusedskog dolja) .. i, imadosmo što vidjeti: još uvijek traju radovi na sanaciji klizišta na istočnoj strani ceste!!!! A za nas to znači: nema prometa po njoj, možemo ju upotrijebiti!!!

I, provezosmo se njome k'o lordovi! usput se naslikavasmo pred i u tunelu, poslikasmo prigodne ploče o gradnji tunela (koje inače nisu dostupne na lak način), uživasmo u pogledima na rijeku, bregove u daljini i gužvu na cesti ispod nas, pogledasmo i napredak radova (potrajat će sigurno još mjesec dana) ... sve u svemu, pravi užitak!

Istočna strana ceste je zatvorena sve do starog mosta preko rijeke Krapine gdje je uz nešto opreza relativno jednostavno preći cestu i put nastaviti starom cestom u smjeru željezničke stanice i dalje kroz Zaprešić - na žalost, pločnikom jer je promet po glavnoj cesti vrlo gust, a nisam pronašao adekvatnu paralelnu rutu do centra. Zaprešić ne poznajem baš osobito, no koliko sam vidio grad baš nije posebno "bycicle-friendly" ... šteta!

Kao zaključak: Bilo bi lijepo kada bi postojala neka biciklistička veza između Zagreba i Zaprešića - vožnja između Podsuseda i centra Zaprešića nam je uzela 45 minuta zbog puno fotkanja i ogledavanja, no da smo žurili stigli bi za 20-25 minuta - zaista brzo! Moja je procjena da bi od centra Zagreba do centra Zaprešića bilo potrebno biciklom cca sat i pol ležerne vožnje kada bi postojala bar minimalna biciklistička infrastruktura (sigurno i manje kada bi se sagradila staza po trasi Samoborčeka o kojoj ću uskoro pisati!), dok je u ovim uvjetima to negdje oko sat i tričevrt. Bilo bi jako lijepo kada bi se trasom onog spomenutog kolskog puta kroz "močvaru" sagradila staza odnosno bar nasula cesta (nešto na tragu cestica uz rijeku Muru u Austriji, vidi OVDJE!), to bi umnogome olakšalo i uljepšalo put!

A do tada, odvezite se koji put do Zaprešića sada, dok vam je još na raspolaganju ova prekrasna varijanta glavnom cestom bez prometa! Kad ćete, uostalom, imati prilike voziti se biciklom kroz pravi cestovni tunel? wink



Već podosta oštećene ploče na ulazu u tunel ... Snimio: Vanja


Ploča sa sjeverne strane tunela je čitljivija - nek se zna godina gradnje, 1978.! Do tada se vozilo starom dvostaznom cestom koja je izgrađena ne znam ni ja kada (za nju je sagrađen i stari most preko Krapine, vidi niže!). Snimio: Vanja


Nek se zna i dužina tunela: 141, 65 m! Snimio: Vanja


Beton sim, beton tam! wink Snimio: Vanja


Pravi užitak: buka i automobilska gužva dolje, a mi slobodni gore! wink Snimio: Vanja


Radovi zauzimaju tek mali dio desne kolničke trake, a nema ni puno građevinskog prometa po cesti, dakle biciklisti uz dužnu pažnju tokom vožnje ne ometaju radove. Snimio: Vanja


Sanacija izgleda ovako: teren prekrivaju materijalom koji zadržava zemlju i osiguravaju ga ukopanim "klinovima", na to stavljaju plastičnu rešetku koju pune zemljom, vjerojatno će u nju saditi grmlje. Šteta što je došlo do erozije, pretpostavljam da je razlog za to nesmotrena sječa, jer vegetacija (drveće svojim korijenjem) bi trebala moći držati zemljani sloj. Snimio: Vanja


Povratak - pauza kod željezničke stanice Zaprešić. Snimio: Vanja


Idila i toplina uz zrake zalazećeg sunca. Snimio: Vanja


To je bio prvi PRAVi dan kasnog ljeta ... šteta što ih nema više! Snimio: Vanja


Stari već spomenuti most preko rijeke Krapine - uz staru ogradu i još stariju tablu. Snimio: Vanja



I željeznički most broji već podosta godina ... Snimio: Vanja


Još samo tunel pa smo onda opet na uobičajenim stazama - zaista lijep izlet! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zaprešić, Tunel


- 09:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.06.2014., srijeda

Top gear

Iliti po naški: "Vrhunska oprema" ! wink


Uz tržnicu Savica. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, bicikl, Savica, trnje-lokomotiva, tržnica


- 08:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.06.2014., utorak

Biciklističke staze: Zagrebački „ni vrit ni mimo“ sistem



Na početku biciklističke staze uz Jarunsku ulicu – patrola kreće! wink Snimio: Vanja


Posljednjih sam godina imao više nego dovoljno razgovora i rasprava sa znancima i neznancima na temu zagrebačkih biciklističkih staza ... jedni kažu da ih je previše, drugi kažu da ih je premalo ... a ja zapravo kažem da mnoge od njih zapravo nemaju smisla i da je zagrebački pravi problem to što gradske vlasti zapravo uopće nemaju želje niti volje (a ni znanja) pomoći biciklistima tako da je velika većina toga što se po gradu radi u ime biciklista zapravo trošenje love na bezvezno farbanje bez pravog smisla i efekta.

A pravi nivo tog utroška bez pravog efekta se najbolje vidi ovih dana kada je udruga Sindikat biciklista krenula u stvaranje Registra biciklističkih staza grada Zagreba koji će obuhvatiti detaljni pregled svih biciklističkih staza našega grada koje su navedene u popisu koji je dobiven od gradskih službi i u kojem piše da Zagreb ima 200 km biciklističkih staza. Cilj stvaranja tog registra je evidencija svih problematičnih mjesta na tim stazama i podnošenje zahtjeva gradu za njihovo ispravljanje (naravno, u skladu sa raspoloživim budžetom i planovima, što kroz Male komunalne akcije, što kroz veće projekte) te, u drugom koraku, stvaranje mreže POVEZANIHstaza grada kroz inicijative koje će biti predlagane gradu.

Obzirom da me ta tematika zanima onda sam se javio za sudjelovanje u stvaranju Registra i proteklog mjeseca sam napravio pregled nekih od zapadnozagrebačkih staza i došao do zanimljivih saznanja. Jedno od njih je da su najkvalitetnije gradske biciklističke staze u pravilu one koje su građene u doba pred Univerzijadu (npr. uz Ulicu Hrvatskoga sokola, Ulicu Savezne republike Njemačke, Ulicu Ivane Brlić Mažuranić, Jarunsku ulicu ...), a drugo da se i tako dobro zamišljene staze javnim nemarom i gradskom nebrigom mogu pretvoriti u svoju karikaturu (primjer već spomenute Jarunske ulice).

Kako to zapravo izgleda i na što sam tu u stvari mislio?

Kao primjer dobre staze bih naveo onu uz Ulicu Hrvatskog sokola koja na sebi ima tek manje nedostatke. Ta staza je dovoljno široka, odijeljena je od kolnika zelenim pojasom, a od pješačke staze niskim rubnjakom koji ne ometa vožnju i hodanje, na većini raskršća su rubnjaci pravilno spušteni, a staza je propisno označena i u području raskršća. Ono što joj nedostaje je tek poneki loše spušteni rubnjak, jedno raskršće na kojem staza nije ucrtana, dva stupića koji se nalaze posred staze (kod raskršća sa Ožujskom ulicom), kiosk pored Horvaćanske ceste koji se nalazi neposredno uz stazu i nepovezanost sa stazama koje ta staza dotiče (Zagrebačka avenija, staza kroz ŠRC Jarun).

A što je sa Jarunskom ulicom, zašto je njena staza tako loša iako je građena u isto vrijeme i po istom principu/projektu?

Prođite slikom i rječju zajedno sa mnom po toj stazi/“stazi“ i pogledajte samo tu zbirku felera i razmislite da li biste zaista željeli voziti bicikl po takvoj stazi ukoliko biste se morali doslovno pridržavati propisa (što je, ipak, ono što se traži od svih nas)!

Pri ovoj virtualnoj vožnji imajte na umu da bi ova staza zasjala u punome sjaju kada bi bila integrirana u (trenutno nepostojeću) mrežu staza grada – na zapadu bi bila povezana sa Jarunskom biciklističkom stazom (sada su tamo rubnjaci, nepostojeći prijelaz preko Hrgovića ...) i možda preko Hrgovića nekom hipotetskom stazom na Horvaćansku cestu i zapadnim krajevima grada, a na istoku preko starog savskog mosta sa Novim Zagrebom, a recimo nekim biciklističkim alternativnim smjerom preko Veslačke i trnja sa centrom grada. I onda biste mogli, uz pomoć plana grada sa označenim važnim biciklističkim pravcima i putokaza na važnijim raskršćima, upravo tom stazom ugodno i udobno doći od centra ili Novog Zagreba do Jaruna ... no, za sada je ovako:



Početak staze na južnoj strani kod Županića – po zakonu bi biciklist morao dogurati bicikl do ove žute crte i onda zajahati na njega, jer je vožnja po pločniku bez označene staze zabranjena. Rješenje: Treba ucrtati stazu do ruba kolnika kako bi biciklisti mogli vozeći doći s klonika na stazu. Snimio: Vanja


Staza je tek započela … i već završava. I to tajnovito. No, uspio sam odgonetnuti pravi razlog – naime, tim dijelom pločnika je jedini cestovni (!!!) prilaz ulici Jarunska obala. Praktično, ovdje nema nikakvih problema, vozim se i dalje. Zakonski, ovdje bih trebao sići sa bicikla i gurati ga slijedećih 40-tak metara (nakon što sam se otprilike toliko provezao od početka staze). Snimio: Vanja


Iako ovo službeno nije staza ovi ostaci stupića su ipak na njenom koridoru … i taman toliko vire da mogu zbaciti iz sedla nepažljiva vozača ili probušiti neku tanju gumu … primjetite da se drugom planu nalazi nastavak staze … Snimio: Vanja


… a u nastavku prijeti niska krošnja usputnog oraha. Na sreću, pločnik je širok pa ga lako zaobiđemo. wink Snimio: Vanja


Dolazimo do slijepog odvojka uz potok Črnomerec. Praktično ovdje nema problema … no, zakonski bi trebalo i ovdje sići sa bicikla i pregurati ga preko odvojka. Zar je zaista bilo tako teško označiti taj prijelaz pa da zakonski i praktični pogled na stazu budu istovjetni? Snimio: Vanja


Potpuno ista stvar i na ulici Gredice tek malko dalje. Snimio: Vanja


Sad dolazimo do pravog bisera – ograde koja prepriječuje stazu! Čini se da je stavljena kako auti ne bi mogli zbrisati sa parkirališta bez naplate … pa su onda oštetili bicikliste. U nastavku staza tehnički postoji, no nije označena znakom niti linijom tako da zakonski ne postoji … naravno, ljudi se i dalje voze po njoj, samo sada ilegalno. Snimio: Vanja


Još jedan neoznačeni prijelaz, kod ulaza u ŠRC Mladost, na stazi koja to zapravo sada više i nije. Pratite li me? wink Snimio: Vanja


U koridoru staze (koja to više nije …) su ne samo branici parkiranih auta (na što smo, na žalost, već navikli) već i prometni znak kojeg bi, kada bi ta staza zaista postala staza wink, trebalo pomaknuti. Snimio: Vanja


Nakon prometnog znaka slijede nove prepreke: četiri stabla. Protivnici biciklističkih staza bi sad zagraktali: “Sigurno ćete sad zahtijevati da se stabla posijeku!” … no, staza bi se lijepo mogla provesti zavojem između njih – naravno, to bi trebalo i označiti kako bi svima bilo jasno gdje je što. Snimio: Vanja


Još jednom (zakonski) silazak s bicikla, a zatim ponovno sjedanje. U stvarnome životu je to također preferirana akcija jer su rubnjaci neugodni – ako ikad ta staza postane staza, trebalo bi ih spustiti. Snimio: Vanja


I, stigao je kraj stazi (koja to nije)! Iznenada i neočekivano i neoznačeno staza završava u žičanoj ogradi. Zašto? rekao bih da je to zato što je Dom odbojke izgrađena nakon Univerzijade i projektantu/izvođačima se fućkalo za stazu pa su je jednostavno otfikarili, presjekli, bez mogućnosti normalnog prilaza kolniku (s lijeve strane je mreža metalnih ogradica koja sprečava civilizirani pristup cesti). Za praktičnost upotrebe biciklistima ovo rješenje donosi 0 bodova. Snimio: Vanja


Na tome mjestu nestaje biciklistička staza sa južne strane ulice – naravno, bilo bi posve praktično, ne preskupo i posve izvedivo nastaviti stazu do Selske ceste pa omogućiti biciklistima prilaz do tamošnje biciklističke staze u smjeru Trešnjevke odnosno produžiti ju kroz pothodnik ispod Jadranskog mosta pa omogućiti prilaz do starog savskog mosta odnosno smjera Trnja i nasipa u smjeru istoka. Ali, nikoga ne zanima praktičnost i dobrobit za bicikliste, samo je važno da se tu i tamo, bez puno smisla potegne žuta linija kako bi se zadovoljio neki tamo zahtjev.

Pogledajmo sad sjevernu stranu Jarunske ulice. Krenimo od Savske – staze koja bi se logično nadovezivala na onu uz Selsku cestu nema. Pločnik je na tom dijelu, uz ogradu studentskog doma, nešto uži ali vjerujem da bi poslužio i za stazu .. no, prava iznenađenja nas tek očekuju!



Evo pravog bisera – najbezveznije zebre na Trešnjevci! Uvijek se smijemo ovakvim prizorima nepreklapanja zebre i pločnika kad ih vidimo na webu, mislimo kako je to moguće u tamo nekom Turkmenistanu, Keniji ili možda Iranu ili Rumunjskoj, ali sigurno ne kod nas – ali, evo, imamo mi i toga! wink Snimio: Vanja


Pločnik je ovdje, uz dom, vrlo širok, no staze ipak nema. Ali, zato ima stupića koji pločnik čuvaju od auta, a biciklistima stvaraju probleme. Snimio: Vanja


Studentski dom je iza nas i na tlu se pojavila staza … no, nema znaka ni linije tako da to ona zapravo nije. Dakle, po ovakvoj stazi smo po zakonu dužni gurati bicikl. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Ulice Miljenka Haberlea: Nema označene staze, rubnjaci su previsoki … Snimio: Vanja


… a u nastavku ulice građena biciklistička staza perfektno služi kao parkiralište. Obzirom da nema znaka za stazu onda su i ti auti mirni, inače bi ih trebao odvesti pauk. Snimio: Vanja


Prijelaz ulice Gredice: nema oznaka za stazu, a rubnjaci su horror … Snimio: Vanja


Netko je problem prijelaza 10+ centimetarskog rubnjaka pokušao riješiti postavljanjem betonske kocke … Snimio: Vanja


Staza je opet sa nama, ali ne zadugo – slijepi odvojak kod potoka Črnomerec uzrokuje još jedan prekid staze (da vas podsjetim, tu treba po zakonu gurati bicikl!), a rubnjaci su tako spretno složeni da su najviši upravo na mjestu gdje ih prelazi trasa staze. Snimio: Vanja


Ulica A. Piazze – ponovo ista stvar, prekid staze. Siđi, preguraj, popni se … ima li uopće smisla voziti bicikl po ovakvoj stazi ili je bolje samo ga gurati? Ili je najbolje ostaviti ga kod kuće? Eto, otkrili smo tajni smisao ovakvih staza: obeshrabrivanje građana za upotrebu bicikala! wink Snimio: Vanja


Staza prolazi pored neupotrebljavanog autobusnog ugibališta i, oooops, odjednom nestaje – siđi s bicikla! Snimio: Vanja


Prvi prilaz parkiralištu između Jarunske ulice i Poljane Zdenka Mikine: Naizgled je sve u redu … no, pogledajte koridor staze na raskršću je pomaknut u odnosu na stazu na pločniku, a previsoki rubnjaci se brinu da prijelaz bude još neugodniji. Snimio: Vanja


Drugi prilaz parkiralištu: ovdje trasu staze ne ometa zeleni otok, ali su rubnjaci još viši pa ih je netko pokušao učiniti lakšim za prijelaz pomoću daske. Snimio: Vanja


Sjetite se koliko smo već previsokih rubnjaka sreli na ovoj stazi! Zamislite da vam je kod svakog od njih guza tresnula punom snagom na tlo … kome je uopće još do bicikliranja??? Snimio: Vanja


Staza slijepo završava usred pločnika kod ulice Hrgovići. Treba sići s bicikla i pregurati ga do kolnika odnosno još i dalje do staze oko Jarunskog jezera. Snimio: Vanja


Na prijelazu preko Hrgovića postoji koridor za stazu, no on nije spojen na samu stazu. Snimio: Vanja


Sad pokušajte još jednom unazad izvrtiti film ovog obilaska staze – koliko smo puta morali sići sa bicikla zbog neoznačenog prijelaza preko ulice, preko kakvih smo sve rubnjaka gurali bicikl – i recite imaju li ovakve biciklističke staze ikakvoga smisla ili nemaju? Sve je tako lijepo zamišljeno, no hrpa ometajućih detalja relativno dobro zamišljenu stazu čini gotovo neupotrebljivom, i sa zakonskog, ali i praktičnog stanovišta.

Vjerujem da kad bi u gradskog vlasti bilo bar malo dobre volje i želje za razumijevanjem potreba gradskih biciklista da bi velika većina ovih nedostataka već bila otklonjena ... no, oni su tu ne godinama nego već desetljećima!

Oznake: bicikl, Jarunska ulica, trešnjevka


- 14:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

23.05.2014., petak

Biciklom na duge pruge: Uz rijeku Muru



Snimio: Vanja


U moje "predroditeljsko doba" u nekoliko navrata sam krenuo na duža putovanja biciklom - od Hamburga do Amsterdama, od Lyona do Pariza, po našim otocima, uzduž Kupe, Savinje, Krke, dijelom uz austrijske dunavske obale - i jako su mi se svidjela putovanja tim biciklističkim tempom. Taman dovoljno brzo da se kroz nekoliko dana mogu prevaliti i veće udaljenosti, a opet dovoljno sporo da se svijet oko ceste može dobro promotriti - priroda, ljudi, kuće ... sve.

I, tad je došlo "roditeljsko doba", i ostao sam i nadalje dosta često na biciklu, ali sada samo na kraćim rutama ... no, i djeca su rasla i došlo je vrijeme da se i oni okušaju na dužim biciklističkim prugama. Do prošlog mjeseca nam je najdulja vožnja bila s kraja na kraj grada, iz Prečkog do Bukovca, što zapravo uopće nije šala za mlađe osnovnoškolce (kćer mi je to prvi puta prevezla kad je bila u prvom razredu!), jer se tu radi o barem 16-17 kilometara odvaljenih u jedno popodne i to još u gradskim uvjetima semafora, rubnjaka, gužve. No, tražio se neki novi izazov, nešto lijepo i osvježavajuće u što bi klinci zagrizli sa veseljem i entuzijazmom i kroz što bi zavoljeli bicikliranje na duže staze. Vrtio sam po glavi prikladne mogućnosti i na kraju se odlučio za odlazak u inozemstvo, točnije Austriju i biciklističku stazu uzduž rijeke Mure i njen dio između gradova Bruck/Mur i Graza. A zašto baš tamo, pitate se sad vi ...

... a odgovor je: zato što je na takvoj stazi najbolji omjer užitka i
roditeljskih briga. wink

Ni ta ruta nije biciklistički raj, jer se na tom dijelu puta koji iznosi 61 km ne vozi samo po biciklističkim stazama zatvorenim za ostali promet, već uglavnom po lokalnim cestama, no na njima je vrlo malo prometa i vožnja je uglavnom bezbrižna, tako da je kompletan ugođaj vožnje u stvari gotovo “rajski”. wink Put je dobro označen i ne treba gubiti puno vremena na orijentaciju i traženje najpovoljnijih varijanti na (ipak) nepoznatom terenu ... a
ono što je također vrlo važno je to da cijeli taj doživljaj bude zanimljiv. Jer, i najljepša cesta postane dosadna ako se jedan te isti pejzaž gleda 20 kilometara. S te strane, na toj dionici biciklističkog puta uz Muru zanimljivosti doista ne nedostaje - smjenjuju se dijelovi puta kroz polja, šume i sela, cijelo vrijeme su na vidiku planine, neko vrijeme smo vozili uz željezničku prugu i vlakovi su nam donosili dodatne doživljaje ... a onda smo se pak prebacivali na drugu stranu rijeke po kojoj smo se, malo za promjenu, vozili uz prometnije ceste. Bilo je tu i usputnih dvoraca
(Rabenstein), slatkih gradića kao što je Frohnleiten (Samobor na austrijski način! wink), sretali smo lijepe vrtove, dječja igrališta, neobične prijelaze iznad i ispod pruga i cesta. Dakle, dosadi nije bilo mjesta. wink

Kod organizacije ovakvih ne-kružnih izleta važno je imati i dobru podršku javnog prometa - u Austriji tu nema problema, na našoj relaciji je svaki sat vozio po jedan putnički vlak. U našem, koji je kretao iz Graza za Bruck/Mur u 09:05, bilo je više nego dovoljno mjesta za naše bicikle, bilo je lako doći do vlaka usprkos tome što smo morali promijeniti čak 3 lifta, a cijela ta vožnja od cca 50 minuta stajala nas je 44 EUR. Na prvi pogled to izgleda puno ... no, tu se radilo o karti "Einfach raus" kojom grupa od 2 do 5 osoba dobiva neograničeni broj vožnji lokalnim vlakovima u cijeloj državi i to uz besplatni prijevoz bicikla u bilo kojem vlaku tog tipa čitavog dana. Kad se to malo bolje pogleda, čini se da za grupicu ljudi ta karta ne košta više negoli neka naša na odgovarajućoj relaciji.

I, sve to zajedno rezultiralo je prekrasnim izletom na kojem smo i klinci i ja uživali u lijepoj prirodi i zanimljivim i raznovrsnim utiscima s puta, a na samu organizaciju puta sam potrošio ne previše vremena (pogledajte web stranicu te staze OVDJE!).

Pogledajte sad fotke, a nakon njih pročitajte još o tome kakve sve ovo veze ima sa Zagrebom!



Bogatstvo oznaka na izlazu iz Bruck/Mur … Snimio: Vanja


Mura u jednom od najljepših izdanja. Snimio: Vanja


Ovo se zove ugodno bicikliranje: ravna cesta s minimumom prometa, lijepa priroda, zvuk ptica i cvrčaka kojeg tu i tamo prekine prolaz kojeg vlaka .. wink Snimio: Vanja


Odmor iznad pruge. Snimio: Vanja


Odmaralište u Perneggu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usputna zanimljivost – čeka sakrivena u šumarku. Snimio: Vanja


Sve je lijepo označeno, pa čak i gostionica! Snimio: Vanja


Jedan od najsamotnijih dijelova puta, između Mixnitza i Frohnleitena. Snimio: Vanja


Pogled na Rote Wand (1505 m), jedan od najviših vrhova u okolici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva vlakova koje smo ispratili ovih dana. Snimio: Vanja


Ovako označavaju stazu u općini Mixnitz (promet dozvoljen samo biciklistima i ovlaštenima) … Snimio: Vanja


… a ovako u općini Frohnleiten (znak se nalazi 10 metara od prethodnoga) u kojoj je ova cesta kategorizirana kao “cesta za promet motornim vozilima” (sreli smo na 10 km 3-4 auta). Snimio: Vanja


Austrija kao iz kalendara … wink Snimio: Vanja


Sad smo malo uz cestu … Snimio: Vanja


Pauza u slikovitom gradiću Frohnleitenu. Snimio: Vanja


Super mjesto za pauzu i usputni sladoled! wink Snimio: Vanja


Novinska samoposluga. Snimio: Vanja


Dvorac Rabenstain pored kojeg vodi staza dalje prema Grazu. Snimio: Vanja


Krajolik pomalo postaje pitomiji … snimljeno za jedne od dužih pauzi. Snimio: Vanja


Biciklisti su uvijek dobrodošli! Snimio: Vanja


Prolaz ispod autoputa. Snimio: Vanja


Usputni hotel za kukce. Snimio: Vanja


Svaki prolaz ima svoju ulogu … Snimio: Vanja


Povremeno smo napuštali i asfalt … Snimio: Vanja


Još jedna usputna atrakcija – stado koza i još dvije ljame pride! Snimio: Vedran


Jedna od nekoliko usputnih starih hidrocentrala – Gratwein. Snimio: Vanja


Dolina je ovdje već poprilično široka, pokrivena poljima … Snimio: Vanja


Još malo – već smo u predgrađima Graza! Snimio: Vanja


Ogromno ventilacijsko postrojenje na sjevernom ulazu u Plabutsch tunel koji vodi 11 km ispod Graza. Snimio: Vanja


Skrivanje od kiše koja nas je ipak dohvatila na posljednjoj dionici puta na ulazu u Graz. Snimio: Vanja

Pogledajmo sada kako je kod nas, jer, zašto bismo mi morali ići van, u inozemstvo, kad sigurno i kod nas ne nedostaje zanimljivih pejzaža, mjesta, ljudi?

Na žalost, kod nas je cijelo shvaćanje (i prihvaćanje) takvog tipa bicikliranja/putovanja još uvijek u povojima ... ne postoje staze (osim časnih iznimaka: završetak puta uz Muru, neki dijelovi puta uz Dravu itd), ne postoje oznake po putu niti neki općeprihvaćeni itinerari što umnogome povećava frustraciju priprema i utrošak vremena za dolazak od A do B ... izvan gušće naseljenih regija (npr. u Lici, na putu ka moru) nije lako naći otvoreni dućan, a pogotovo mjesto za spavanje ... na nekim pravcima glavne ceste su jedino smisleno rješenje, a to znači da se povećava opasnost prometnih nezgoda ... šteta, šteta, šteta!

Velika je šteta da je situacija takva, jer nije da nemamo mogućnosti. Obzirom da je tema ovog bloga Zagreb pogledajmo što bi se na tome planu moglo učiniti u i oko Zagreba. Kao prvo, trebalo bi trasirati željenu stazu na način koji bi bio prometno siguran i čim više zanimljiv. Potrebno je i na ključnim mjestima osigurati smještaj, opskrbu (naravno, u Zagrebu to nije problem, no krenite samo malko dalje, tu je priča već posve drugačija). Zašto ne bismo trasirali biciklistički put uz Savu koji bi se povezao sa takvim sličnim putem koji dolazi iz Slovenije i koji bi omogućio sigurno bicikliranje uz samu rijeku, ali i uz obližnja interesantna mjesta (od dvoraca i ruševina preko jezeraca, sela sa rodama i svega ostaloga što nam padne na pamet? Takva bi staza kroz Zagreb mogla ići isključivo savskim nasipom, no zašto ne napraviti i koji zaobilazak nekom od napuštenih pruga ili pak ulicama grada?

Cijeli takav projekt košta, no nakon toga može pomalo i sam sebe isplaćivati, kroz vodiče, karte, suvenire i ono što bi posjetioci trošili na terenu .... jer, na samome početku, kod pripreme staze, važno je tek odabrati zanimljivu rutu i prikladne puteve (ulaganje u osobu/osobe koje imaju znanje i iskustvo trasiranja takvih puteva), zatim slijedi osnovna priprema na terenu (oznake, putokazi), priprema podrške (karte, letci, web sadržaji, linkovi na važne stranice i sa važnih stranica na puteve) … i to je to. Sve ostalo, od odmorišta do posebnih biciklističkih objekata (staza, mostića itd), može doći kasnije i biti “dodatna vrijednost”, uljepšavati sliku i doživljaj.

Oznake: bicikl, Mura, Putovanja


- 11:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.04.2014., utorak

Biciklom po i oko Trsta, ali s mislima u Zagrebu

Trst svojim imenom budi u svima nama mnoštvo različitih asocijacija - nekad je, zajedno sa Grazom i Leibnitzom, bio simbol "zapada", potrošačkog društva, slobode ... a sada je obično tek prolazna postaja prema nekim zanimljivijim i zvučnim imenima kao što su Venecija, Milano ili Rim. No, Trst ima svojih čari, poznata putopisna izdavačka kuća Lonely planet proglasila je Trst jednim od najpotcjenjenijih svjetskih gradova. A jedna od tih potcijenjenih odnosno nedovoljno poznatih zanimljivosti je i dolina Val Rosandra koja se nalazi tik uz grad, a obuhvaća vrlo lijepu dolinu (zaštićenu kao prirodni rezervat) sa mnoštvo zanimljivih planinarskih staza i, ono što je meni ovoga puta bilo posebno zanimljivo, jednu od najatraktivnijih pješačko-biciklističkih staza koje sam ikad vidio!
(o tome kakve to sve veze ima sa Zagrebom čitajte na kraju ovog posta!)



Snimio: Vanja


Prije otprilike mjesec dana proveo sam jedan dan s biciklom u Trstu i okolici. Glavni razlog za taj moj posjet je upravo bila Val Rosandra, koju sam prije toga već dva puta posjetio sa gojzericama, a ovoga puta sam ju zaželio doživjeti sa biciklističkog sica. U čemu je štos takve privlačnosti Val Rosandre i te biciklističke staze?
Val Rosandra (na slovenskome dolina Glinščice) se nalazi na većinom slovenskom etničkom području, izvor rječice je u Sloveniji, nedaleko Kozine, a dalje ona prelazi u Italiju i teče po njenom tlu posljednja 2-3 kilometra sve do ušća u Jadran. Dolina se nalazi na dodiru vodonepropusnog flišnog tla i vodopropusnoga vapnenca i čini najsjeverniju točku flišnog pojasa koji se proteže kroz velik dio Istre i tu završava. Rječica je jedan od izuzetno rijetkih vodotoka na tom području i to su zapazili već i Rimljani koji su na njoj sagradili antički vodovod čiji se ostaci vide još i danas.

Toliko o prirodi ... a kad je riječ o stazi, ona vodi trasom nekadašnje željezničke pruge koja je bila u upotrebi od sredine 19. stoljeća sve do 60-tih godina prošlog stoljeća i spajala je Trst sa svojim zaleđem i dalje sa Ljubljanom i Bečom. Kasnije je sagrađena nova pruga (današnja veza preko Sežane i Ville Opicine) i ova stara je prepuštena zaboravu ... no, posljednjih godina je oživljena kao već spomenuta staza kojom je moguće doći sa slovenskog tla, iz Kozine, koja se nalazi na cca 450 m n/m, sve do Trsta, gotovo do njegovog centra ... i to serijom prekrasnih stjenovitih usjeka sa odličnim pogledom na okolicu, tunela, vijadukata ... promjene ambijenta, okoliša i vidika kroz tih 20-tak kilometara i cca sat vremena dugog spusta su veličanstvene i predstavljaju pravi užitak za svakog ljubitelja prirodnih zanimljivosti!

U prvome dijelu staza je nasipana sitnim šljunkom, no po ulasku na područje grada počinje asfaltirani dio (sa većinom odvojenim pješačkim i biciklističkim dijelom) kojim se stiže gotovo do samog gradskog centra, Piazza San Giacomo, koji po svom smještaju u tlocrtu grada odgovara npr Kvatriću. Na žalost, time se u principu završava sve što Trst može ponuditi biciklistima. Tu je još lijepo šetalište Viale XX settembre koja je pješačka zona po kojoj je vožnja dozvoljena i biciklistima te biciklistička staza uz morsku obalu u središnjem dijelu grada koja, na žalost, čim se izađe iz centra nestaje. Sve ostalo je prepušteno na milost i nemilost automobilistima, a problemi uključuju uske ulice, brzu vožnju, netoleranciju prema biciklistima (ipak, ne toliku kao u južnoj italiji) i tako redom. Jedan od problema je i ne baš sretno označavanje biciklističkih smjerova - npr biciklistička ruta trasom Parenzane, poznate uskotračne željeznice koje je vodila od Trsta do Poreča, vođena je na gradskom području najprometnijim cestama koje nemaju na nekim dijelovima ni pločnika. Zamislite si "ugodnu" vožnju npr Alejom Bologne - grozno!

Što se parkiranja bicikala tiče, tu je čak i Zagreb daleko ispred Trsta - u cijelome centru sam primijetio tek jedno malo i potpuno neadekvatno parkiralište za bicikle u pješačkoj zoni. Bicikala u gradu ima malo, vrlo malo, i zapravo sam ih velikom većinom sretao na stazi s početka teksta, izvan nje gotovo ništa.

Provezimo se sada stazom, od slovensko-talijanske granice sve do centra Trsta i mora!



Staza na slovenskom tlu, neposredno prije ulaska u Italiju. Snimio: Vanja


Točno sam na granici! Snimio: Vanja


Stara tabla zaostala u grmlju još iz doba Slobodnog teritorija Trsta! wink Snimio: Vanja


Napuštena željeznička stanica u blizini granice. Snimio: Vanja


Sad dolazi najljepši dio puta, urezan u padione Val Rosandre! Snimio: Vanja


Pogled u dolinu čijim dnom protiče potok (kojeg krasi i jedan 20-metarski slap)! Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Jedan od prvih tunela (od ukupno 6). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled sa vrha usjeka. Snimio: Vanja


Pogledi u dolinu i prema Trstu. Snimio: Vanja


Okoliš pomalo postaje smireniji ... Snimio: Vanja


Jedan od vijadukata ... Snimio: Vanja


Pogled sa vijadukta. Snimio: Vanja


U najdužem tunelu (cca 300 m) koji je osvijetljen svetiljkama sa senzorima. Snimio: Vanja


Od ovog mjesta staza postaje asfaltirana, ubrzo se nailazi na prve zgrade ... Snimio: Vanja


I u Trstu ima divljih vrtova ... Snimio: Vanja


Ovako izgleda profil staze u gradskom dijelu. Snimio: Vanja


Najljepši i jedan od najdužih mostova na trasi, već u gradskom dijelu. Snimio: Vanja


Pogled s mosta na predgrađa. Snimio: Vanja


Staza za San Giacomo je ova moja lijepa, no ova trasom Parenzane je potpuno bezvezna ... Snimio: Vanja


Najmoderniji objekat, moderni most preko važne prometnice. Snimio: Vanja


Informativni pano na početku staze kod trga San Giacomo. Snimio: Vanja


Početak staze sa gradske strane. Snimio: Vanja


Trg San Giacomo. Snimio: Vanja


Ovo više nije bycicle-friendly zona ... Snimio: Vanja


Tršćanski Cvjetni plac - Piazza Garibaldi. Snimio: Vanja


Znak na ulazu u Viale XX settembre. Snimio: Vanja


Šetalište u svom najljepšem dijelu ... Snimio: Vanja


Tako talijanski ... Snimio: Vanja


U obližnjem parku. Snimio: Vanja


Jedini (grozni) biciklistički parking u centru kojeg sam vidio. Snimio: Vanja


Trst kakvoga svi poznajemo ... wink Snimio: Vanja


Napokon i do mora! Snimio: Vanja


To je odmor ... wink Snimio: Vanja


Šetalište za sve generacije ... Snimio: Vanja


... i romantiku svakog trenutka. Snimio: Vanja


Pješačko-biciklistička staza uz more. Snimio: Vanja


Lijepa promenada, ali uz vrlo bučnu cestu Viaggo de Sant Andrea. Snimio: Vanja


Ovdje se gubi svaka romantika ... Snimio: Vanja


Eto mi ga na, tražio sam stazu trasom Parenzane, a dobio bučnu i smrdljivu prometnicu ... Snimio: Vanja


Na kraju - kakve to sve veze ima sa Zagrebom? Umjesto veličanstvene Val Rosandre i morskih vidika Zagreb ima malo manje spektakularnu, ali ipak lijepu Medvednicu i isto tako nešto manje spektakularnu, ali opet vrlo vrijednu napuštenu željezničku trasu "Samoborčeka" kojom bi se uz mala ulaganja mogla napraviti nešto manje atraktivna, ali opet vrlo vrijedna pješačko-biciklistička staza koja bi koristila "Samoborčekovu" trasu i omogućavala brzu vezu centra grada sa Kustošijom, Vrapčem, Gajnicama, Malešnicom i Španskom, Podsusedom i dalje, Samoborom i Zaprešićem ... Na toj trasi bi bilo minimalno doticaja sa automobilskim prometom, mogli bi se koristiti stari željeznički mostovi preko potoka, ali i najvažnijih cesta (Vrapčanske, Škorpikove) ... ukratko, vjerujem da bi vožnja tom stazom omogućavala ne samo najbržu biciklističku vezu od A (centra grada) do B (bilo kojeg mjesta na zapadu grada) već i poseban doživljaj ugodne vožnje kroz koridor odmaknut od najveće gužve koji omogućava zanimljive poglede i na gradske predjele i na Medvednicu.

O toj stazi koja je, čini mi se, izvediva bez previše intervencija u prostor i bez prevelikih investicija, pisat ću još u dogledno vrijeme! Evo nekoliko detalja sa te trase snimljenih prethodnih godina:



Trešnjevački dio staze između Selske ceste i Zagorske kojeg bi samo trebalo malko urediti. Snimio: Vanja


Most preko potoka Črnomerca kojeg bi se sigurno moglo upotrijebiti uz određene izmjene. Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika kod Gospodske ulice kod Stenjevačke crkve - lijepi detalj koji se također može upotrijebiti. Snimio: Vanja


Ovako most izgleda odozgo. Snimio: Vanja


Ostaci mosta preko potoka Kustošaka kod Sokolske ulice. Snimio: Vanja


Već izgrađena lijepa staza na dijelu kod ž.st. Vrapče. Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika kdo Dubravice. Snimio: Vanja


Zaista bi jedna takva staza bila prekrasan dar ne samo biciklistima već i svim zagrepčanima!

Oznake: bicikl, Trst, Samoborček, Val Rosandra


- 06:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

31.01.2014., petak

Ružičasti veo guzu čuva!


Bez prozirnog ružičastog vela,
guza ne bi bila suha cijela! wink


Ispred firme Ericsson Nikola Tesla, Trešnjevka. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ericsson, snijeg, trešnjevka


- 09:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.01.2014., utorak

Biciklistička staza uz Ulicu grada Vukovara: Najvažnija gradska biciklistička magistrala!



Fotka sa zadatka. wink U akciji pored "Lisinskog". Snimio: Vanja


Ako bih morao odabrati najvažniju zagrebačku biciklističku stazu, jednu jedinu, odabrao bih stazu uz Ulicu grada Vukovara. Zagreb je rastegnut u smjeru zapad-istok i puno prometa svake vrste, pa i biciklističkog, se odvija u tom horizontalnom smjeru. No, biciklisti tu nemaju baš puno izbora: mogu odabrati staze po "zelenom valu" kroz centar grada, stazu uz Ulicu grada Vukovara, stazu uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju ili pak voziti uz savski nasip. Sve drugo je OK za rekreativnu vožnju, no nema puno smisla ako želimo doći u kratkom vremenu od točke A do točke B.

Staze uz "zeleni val" su u redu ako nam je cilj centar ili neki kvart u njegovoj blizini ... no, buka, gužva i nedostatak dobrih biciklističkih veza sa ostatakom grada bitno smanjuju njihovu atraktivnost. Veza na zapad po Klaićevoj ulici je u redu, no nastavak na istok je nejasan - staza po Martićevoj i njen nastavak po kolniku Rakovčeve, Štoosove, Ružmarinke i kasnije pločniku Maksimirske je najlogičniji produžetak, no prvo treba stići do Martićeve po labirnitu biciklistima ne baš prijateljskih ulica, a i vožnja po kolnicima od Martićeve do Maksimirske isto nije najbezbrižnija, pogotovo ne za neiskusnije bicikliste. Kada bi postojala staza uz Branimirovu ulicu i željezničku prugu (o kojoj sam pisao OVDJE ), tada bi cijela priča imala više smisla.

Stazom uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju se služim samo kada je to nužno i kada mi se jako žuri - prometna buka je zatupljujuća, smrad neugodan, a monotonija staze i često jak vjetar ili jarko sunce su dodatni faktori zbog kojih izbjegavam tu stazu. Uz to, podosta je udaljena od većine gradskih odredišta koja posjećujem, tako da mi baš nije ni praktična.

Savski nasip je zbog svog mira odličan za rekreaciju, no udaljen je od grada i meni (a i većini drugih) potrebnih odredišta, a nakon kiše je dio zapadno od Savskog mosta neugodan zbog blata. Što se dijela istočno od Držićeve tiče, staza po nasipu je jako slabo uhodana i vožnja po njoj nije ugodna.

Dakle, ostaje nam Ulica grada Vukovara. Pogledajmo što nam ona nudi! Vožnja biciklom uz njen najzapadniji dio, između Trešnjevačkog trga i Ulice Florijana Andrašeca, nije osobito ugodna i uz nju ne postoji biciklistička staza ... no, tu je riječ o svega 300-tinjak metara dugom dijelu koji se može proći pločnikom (ako igrate na sigurno) ili kolnikom (ako ste ovisnik o adrenalinu) na koji se nadovezuje gotovo 6 kilometara dug potez, sve do Ulice grada Gospića kod Ferenčice, na kojem postoji biciklistička staza u ovoj ili onoj varijanti i to (a to je ono što je meni posebno važno!) dovoljno raznovrsna i u najvećem dijelu dovoljno udaljena od kolnika da bi vožnja bila ugodna. Stoga, kada moram iz zapadnog dijela grada na istok, bio to Medveščak, Maksimir, Žitnjak ili bilo koje drugo odredište u tom smjeru, na istoku, sjeveroistoku ili jugoistoku, odabirem smjer preko Ulice grada Vukovara.

Priđimo još bliže toj hvaljenoj biciklističkoj stazi i pogledajmo što joj nedostaje da postane zaista vrhunska (sadašnje stanje bih ocijenio kao "uglavnom zadovoljavajuće, povremeno i vrlo dobro"). Stazu prolazim u prosjeku jednom u mjesec ili dva, nekad sam, nekad sa djecom, tako da su mi već otprije poznate sve njene finese, no prije nekoliko dana sam ju prošao posve otvorenih očiju, sa ravnalom, olovkom i notesom u ruci i foto aparatom o ramenu - evo što sam zabilježio!

Prošao sam obje strane, sjevernu i južnu, od prvog do zadnjeg metra, od Trešnjevačkog trga do Ulice grada Gospića i nazad, i zabilježio sve što sam smatrao iole važnim za ugodnost i udobnost vožnje. Izmjerio sam visinu svih rubnjaka (da, svih) i zabilježio mjesta koja iz bilo kojeg razloga ometaju vožnju ili bi ih se moglo na neki način učiniti ugodnijim. Na kraju, dao sam i ocjenu ugodnosti vožnje, svoju subjektivnu ocjenu, kojom sam procijenio koliko mi je zapravo lijepo voziti nekim određenim dijelom (tamno zelena je najbolja ocjena, narančasta najlošija - smatram da za crvenu boju, izrazito loše, nema mjesta na toj trasi)..

Za početak, pogledajmo što nam pruža sadašnja biciklistička infrastruktura na tom potezu. Ona je vrlo neujednačena i što se stanja na terenu tiče, ovaj potez se uopće ne može prepoznati kao jedinstveni pravac, kao nekovrsna "zagrebačka biciklistička transverzala". Oznake za biciklističku stazu su tu i tamo obnovljene, no najčešće su izblijedjele do neprepoznatljivosti, kod većine raskršća staza nije označena kroz raskršće (čak i na nekim obnovljenima - npr. Heinzelova sjever), staze nestaju bez upozorenja gdje će se nastaviti, rubnjaci su uglavnom u podnošljivom stanju, no ima dosta prijelaza kod kojih su rubnjaci propisno spušteni samo na sredini prijelaza, a na rubovima su opasno visoki (i preko 10 cm!), a na nekim mjestima (Donje Svetice, prilazi parkiralištu kod Vranovine, prilaz Palači pravde, prilaz Otvorenom sveučilištu - sve na južnoj strani) su i ubitačno visoki cijelom širinom. Rekorder u blizini Držićeve (južna strana) iznosi čak nevjerojatnih 18 cm i to na nepreglednom mjestu na kojem je sigurno već poneki biciklist završio s ozljedom i skršenim biciklom!

Primjetno je da se gradske vlasti drže principa jednosmjernih staza po kojem se gdje je to moguće jednosmjerna biciklistička staza vodi po desnoj strani ulice. No, na nekim dionicama to nije moguće pa su onda označene dvosmjerne staze na suprotnim stranama, no taj princip onda donosi i nekoliko prebacivanja s jedne na drugu stranu ulicešto predstavlja gubitak vremena (zbog semafora), a nije ni ugodno, razbija ritam vožnje. Pogledajte listu za više detalja!

Sadašnje stanje s kraja na kraj ulice:

Trešnjevački trg - Nova cesta: staza u oba smjera na sjeveru
Nova cesta - Savska: nema staze ni na jednoj strani
Savska - Koranska: oba smjera na sjeveru
Koranska - Zelinska: oba smjera na sjeveru, a uz to smjer istok na jugu
Zelinska - Držićeva: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Držićeva - Lopudska: na sjeveru nema staze, na jugu dvosmjerna staza počinje 100 m nakon Držićeve
Lopudska - Svetice: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Svetice - Ulica grada Gospića: oba smjera na sjeveru

Iskustvo pokazuje kako je sjeverna strana ulice puno ugodnija za vožnju: pločnici su širi, okolina ugodnija, manje je raskršća, a za razliku od južnog dijela, nema niti jednog dijela kojim se uz poneku preinaku ne može provesti biciklistička staza. Stoga bi moj prijedlog nadležnim gradskim vlastima bio ovaj: Provedite dvosmjernu stazu cijelom dužinom sjevernog dijela ulice - praktičnije je (čitaj: jeftinije), a i biciklistima ugodnije i brže. Po južnom dijelu se može provesti gdje je moguće kao i do sada jednosmjerna staza u smjeru istoka ili mjestimice čak i dvosmjerna (koja već i sada postoji na nekim odsjecima u paraleli sa sjevernom stazom). Dakle, sjevernom stranom bi uz "lokalni" išao i "long distance" promet, dok bi južnom stranom uglavnom išao samo "lokalni" promet.

A sada, prođimo uzduž cijele staze, od Trešnjevačkog trga prema istoku sjevernom stranom sve do kraja ulice, a zatim nazad južnom stranom! Na samome kraju, nakon svih fotki, pogledajte listu mojih komentara i popis predloženih radova na stazi (kratkoročno potrebnih i dugoročno željenih) kojima bi se cijeli ovaj pravac pretvorio u još bolju biciklističku magistralu!



Krećem od Trešnjevačkog trga. Preda mnom je početni komadić dvosmjerne biciklističke staze po sjevernom pločniku ... Snimio: Vanja


Ovdje nestaje biciklistička staza - nakon raskršća vrijedi "Snađi se, druže!" wink


Dio do Ulice Florijana Andrašeca nije tako loš - OK, nema staze tako da je zapravo ilegalan za upotrebu, ali se opet nekako može proći. Najveći problem su zaoravo pješaci koji su tu često mnogobrojni. Snimio: Vanja


Cernička ulica, primjetno kako su rubnjaci spušteni samo na sredini, a uz rub nisu - to nije neugodno samo za bicikliste, već za sve: starije, roditelje sa djecom u kolicima, invalide ... Snimio: Vanja


Prolazak ispod pruge između Ulice Florijana Andrašeca i Savske. Nezgodno dio je iza mene, sad počinje ležerna vožnja! Snimio: Vanja


Savska cesta - iako na prijelazu nisu označene staze, sve ostalo je kako treba - rubnjaci su spušteni i to je važno. Snimio: Vanja


Novoasfaltirana staza ispred zgrade MUP-a - ovdje je vožnja ugodna ... Snimio: Vanja


... a bila bi i još ugodnija da nije ovakvih bezveznih detalja: spuštena je samo sredina rubnjaka, a bicikliste tko šiša, nek si troše svoje guze! wink Snimio: Vanja


Nezgodan detalj ispred zgrade Raiffeisena, osobito u smjeru istoka u kojem se biciklisti kreću ususret automobilima koji često velikom brzinom nailaze iz Ulice grada Vukovara - ovdje ne bi bilo loše označiti stazu po kolniku! Snimio: Vanja


Približavam se Plitvičkoj ulici i FER-u. Plitvička je u udolini što u meni uvijek izaziva želju da projurim preko raskršća wink Za neupućene, odmah iza ćoška se nalazi "Železni Francek" (pumpa za vodu) za osvježenje! Snimio: Vanja


Crna točka staze: usko grlo pored restorana "Cassandra" u zgradi FER-a. Radnim danom ovdje je uvijek sve puno studenata i biciklistima nije lako probit se kroz vrevu. Snimio: Vanja


Još jedna crna točkica: potpuno neopazice na ovom ćošku nestaje dvosmjerna staza i po pločniku ispred zgrade ZG-holdinga se nastavlja jednosmjerna (smjer zapad). Istina, to ne čini nikakve probleme onima koji voze u smjeru istoka, no svejedno, bilo bi lijepo označiti stazu (postojeću, u smjeru zapada) preko raskršća kako bi vozači bili svjesni da ovdje ulicu prelaze i biciklisti. Snimio: Vanja


Jednosmjerna staza ispred ZG-holdinga. Drugi smjer, koji je postojao na pločniku sve do "cassandre" ne odjednom nestao - tko zna zašto. Snimio: Vanja


Uvijek ugodan dio između Miramarske i Ulice Hrvatske bratske zajednice: širok pločnik, hladovina (u doba godine kad je potrebna), taman toliko prolaznika da staza ne bude pusta, a da ne smetaju vožnji. wink Snimio: Vanja


Bravura majstora uličnog kista nešto prije "Lisinskog". Istina, držali su se propisa, ali sve to ipak tjera na smijeh ... baš su mogli te linije povući ravno od križanja pa do iza stupa i onda ih vratiti do ruba! Snimio: Vanja


Previsok rubnjak na pješačkom otoku ispred "Lisinskog". Ovaj nije opasan jer je vidljiv, a ovdje se i ne vozi brzo, ali svejedno - nije "guzo-friendly", a djeci sa manjim biciklima je i teško provozan. Snimio: Vanja


Zabavna strana horizontalne prometne signalizacije (kod "Lisinskog"). wink Snimio: Vanja


Većini dobro poznati spust kod Trnjanske ... Snimio: Vanja


... rampa je OK kad ju prelazi samo jedan biciklist, no kad se susretnu dvoje, onda onaj koji ide preko slivnika "fasuje" i visoki rubnjak. Ništa strašno, ali opet, nije ni ugodno ... Snimio: Vanja


Ovdje počinje meni najljepši dio na čitavoj ruti - široki pločnik, nema previše pješaka, dovoljno hlada i u ljetno doba, dovoljni odmak od prometne vreve ... pravi užitak! (sada ne izgleda tako idilično radi radova - vidim da se uvodi i rasvjeta - ali će sigurno biti bolje kad se završe). Snimio: Vanja


Na ovom dijelu ima i dovoljno mogućnosti za odmor ... Snimio: Vanja


Polako se približavam Držićevoj, tamo više neće biti ovakvog mira ... Snimio: Vanja


Evo i Držićeve ... rubnjaci su spušteni, svaka čast, no ovo farbanje je baš komično, na prvoj zebri je biciklistička staza uz desnu stranu, a na drugoj uz lijevu .. ajd ti sada nafarbaj pripadajuću stazu preko pješačkog otoka! wink Snimio: Vanja


Do Budmanijeve ulice se vozi po kolniku kojim se kreću auti unutar naselja Kanal - potreban je povećani oprez, no prave opasnosti ipak uglavnom nema jer svi voze oprezno. Rampa kod Budmanijeve ulice je OK. Snimio: Vanja


Od Budmanijeve ulice do Prirodoslovne škole je ucrtana dvosmjerna staza, no smjer prema istoku sad prelazi na drugu stranu, južnu, i tamo ostaje sve do Svetica (o tom dijelu čitajte u opisu drugog smjera, nešto niže!). Snimio: Vanja


Prolaz "Alejom poslovnih zgrada" kod Radničke - tu je uvijek puno pješaka na pločniku i na stazi ... Snimio: Vanja


Dio pored "Mercatora", između Radničke i Heinzelove, nema ucrtanu stazu, vjerojatno radi užeg pločnika. Taj dio bi se baš mogao i malo proširiti radi ucrtavanja staze ... Snimio: Vanja


Ovdje je bilo nedavnog asfaltiranja nakon radova na toplovodu, no koliko vidim staze su zaboravljene (na njih podsjećaju još samo ovi obrisi na pješačkim otocima ...). Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja uz "Konzum" - visoki rubnjak vreba! Snimio: Vanja


Prema Donjim Sveticama je pločnik svježe asfaltiran, no oznaka za stazu još nema. Snimio: Vanja


Neugodni detalj kod Donjih Svetica - em je rubnjak visok, em je pločnik na slijedećih 100 metara uzak pa je nemoguće ucrtavanje staze (a staze nema ni sa južne strane Ulice grada Vukovara jer su tamo kuće tik do ceste, nema ni pločnika). Ovo bi valjalo nekako riješiti jer je to zapravo jedan jedini zaista nezgodan detalj na cijelom sjevernom potezu uzduž cijele ulice! Snimio: Vanja


Pravi pješački otok (za bicikliste zapravo ometajući) između Donjih Svetica i Ivanićgradske ... Snimio: Vanja


... i jedan neuobičajeni, sa znakom za hidrant, 100 metara dalje! Snimio: Vanja


Evo nas i kod Ivanićgradske, uzorno označeno raskršće sa spuštenim rubnjacima, dalje se pruža dvosmjerna staza. Snimio: Vanja


Sami završetak Ulice grada Vukovara - zamka sa stupićem na stazi za one koji su došli do ovdje. wink Snimio: Vanja


Ako je netko propustio onaj prvi stupić (vidi se u pozadini!), možda zapne na ovome! wink Snimio: Vanja


Krajnja točka mog istraživanja, tramvajska stanica kod potoka Blizneca, vraćam se nazad južnom stranom. Snimio: Vanja


Južnom stranom prema Ivanićgradskoj. Nema označene staze, ali je pločnik posve OK i dovoljno širok. Snimio: Vanja


Prošao sam zaobilazak Andrilovečkom između Ivanićgradske i Donjih Svetica i sad sam opet na stazi prema Heinzelovoj. Snimio: Vanja


Neočekivana betonska "gljiva" na stazi ispred poslovnog centra "Almeria". Snimio: Vanja


Prijelaz preko Heinzelove - sve 5. Snimio: Vanja


Ispred zgrade Euroherca između Heinzelove i Radničke. Ekipa si je tamo složila pločnik po svom ukusu, bez označene staze (iako ona postoji lijevo i desno od njih) i sa dodatnim stupićiam za ometanje auta, ali i ugrožavanje bicikala. Snimio: Vanja


Novouređeni ulaz u Radničku - i opet se rubnjak ne spušta cijelom širinom staze i uz njen rub on dolazi do opasnih visina ... Snimio: Vanja


Pločnik i staza (dvosmjerna) između Olibske i Držićeve ... no, uskoro dolazi ekstremno uski dio zbog kojeg ovaj dio staze nema puno smisla. Snimio: Vanja


Evo ga - zbog ovog tu detalja dužine cca 80 metara nema puno smisla voditi stazu ovom stranom ulice, već je bolje orijentirati se na sjevernu za oba smjera. Snimio: Vanja


Prošao sam Držićevu i kod prilaza sam ulici Pile. Uočite dobro stupić na rubu staze u smjeru u kojem idem, ali i rubnjak s druge strane, ispred kontejnera za staklo, točno ispred završetka staze iz drugog smjera. Taj rubnjak je rekorder sa 18 cm visine!!! Snimio: Vanja


"Killer - rubnjak" izbliza - tko naleti na njega iz suprotnog smjera (u kojem zapravo vodi ova staza) taj se neće dobro provesti! Snimio: Vanja


Nešto prije Vranovine - staza se nastavlja tamo iza plavog kontejnera i, bar teoretski, do nje bi trebalo savladati čak četiri (!!!) visoka rubnjaka! U praksi, biciklisti zaobilaze taj otok i cijelu stazu sa onim "killer-rubnjakom" i voze se po parkingu i tako se rješavaju neprilika. (vrlo slična priča je sa rubnjakom kod Otvorenog sveučilišta, ispred zgrade Hrvatske lutrije - umjesto da se gnjave sa bezrazložno visokim rubnjakom koji priječi pristup označenoj stazi, biciklisti radije biraju vožnju preko parkirališta i zatim priječenje zelene površine iza njeg) Snimio: Vanja


Palača pravde - još jedan bezrazložni stupić na stazi i bezrazložno visok rubnjak. Njegovo spuštanje sigurno ne košta puno, a jako bi pomoglo biciklistima! Snimio: Vanja


Evo me nazad kod Trešnjevačkog placa - već sam pomalo umoran, ali sam i sretan što sam završio svoje "studijsko putovanje" skraja na kraj Ulice grada Vukovara (i to u oba smjera!)! Snimio: Vanja


Zabilješke vezane uz sjevernu stranu. Obišao i zabilježio: Vanja


Zabilješke vezane uz južnustranu. Obišao i zabilježio: Vanja


Popis predloženih radova:

Kratkoročni (koji ne iziskuju velika financijska sredstva niti veliku pripremu):

  • Spuštanje rubnjaka ispred zgrade MUP-a (koji je sada spušten samo na sredini prijelaza)

  • Kvalitetno označavanje staze ispred zgrade Raiffeisen banke

  • Uklanjanje terase restorana "Cassandra" koja ometa prolaz pješacima i biciklistima

  • Kvalitetno označavanje staze na raskršću sa zelinskom ulicom (kod zgrade ZG holdinga)

  • Označavanje biciklističke staze na dijelu između Držićeve i Budmanijeve (uz dozvoljen prolaz automobilima brzinom do 30 km/h

  • Spuštanje rubnjaka kod tramvajskog okretišta Heinzelova

  • Micanje dvaju stupića kod raskršća sa Ulicom grada Gospića

  • Spuštanje rubnjaka na raskršću sa Donjim Sveticama (južna strana, istočni rubnjak)

  • Micanje prepreka kod poslovnog centra "Almeria" i zgrade "Euroherc"

  • Spuštanje rubnjaka na cijeloj širini prijelaza kod Radničke ceste (južna strana)

  • Spuštanje vrlo opasnih rubnjaka na dijelu između Držićeve i Vranovine (južna strana)

  • Spuštanje rubnjaka kod Palače pravde i označavanje staze na dijelu 100 metara istočno od Palače pravde

  • Spuštanje rubnjaka kod stražnjeg ulaza u Otvoreno sveučilište



Dugoročni (veći radovi kojima bi se stanje na stazi dugoročno poboljšalo):

  • Projekt biciklističke staze između Nove ceste i Ulice Florijana Andrašeca (ukoliko nema pogodnog načina da se to izvede baš uz ulicu, u obzir dolaze i zaobilazne varijante npr. Gagarinovim šetalištem do Andrašecove pa njome nazad do Ulice grada Vukovara - obilazak nije velik, a ako staza bude kvalitetno napravljena onda će to biciklisti i prepoznati i upotrebljavati radije nju nego pločnik ili kolnik< /li>
  • Proširenje pločnika i označavanje biciklističke staze na dijelu kod raskršća sa Donjim Sveticama i dalje 100 metara u smjeru Ivanićgradske (sjeverna strana)



Uz sve ovo, prelažem i jedinstveno označavanje staze na cijelom potezu uz Ulicu grada Vukovara i, jednom kada i to dođe na red, postavljanje biciklističkih putokaza sa odvojcima važnih biciklističkih ruta:


  • Trešnjevački trg: Trakošćanskom prema Zapadnom kolodvoru i Domu Sportova, Krapinskom prema Črnomercu, Rudešu i dalje na zapad (vidi OVDJE moj prijedlog staze prema Rudešu i dalje na zapad!)

  • Savska: Prema Savi odnosno centru grada

  • Plitvička: Prema Runjaninovoj i centru grada

  • Sveučilišna aleja: Prema Prisavlju i Savskom nasipu

  • Miramarska: Prema centru grada

  • Ulica Hrvatske bratske zajednice: Prema Glavnom kolodvoru i Savskom nasipu/Bundeku/Novom Zagrebu

  • Držićeva: Prema centru grada i Medveščaku te prema Savici i Novom Zagrebu

  • Donje Svetice: Prema Maksimiru

  • Natkrivena trasa potoka Blizneca: Prema Maksimiru (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze tom trasom!)

  • Ulica grada Gospića: Prema Žitnjaku, getaldićevom prema Vukomercu, Dubravi, Sesvetama (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze uz željezničku prugu prema Sesvetama!)



Toliko od mene, poslat ću link na ovu stranicu i nekim nadležnim gradskim službama pa možda dobijem kakav odaziv. A ako nekoga zanima povijet Ulice grada Vukovara neka OVDJE pogleda moj tekst sa bloga pod nazivom "Ulica grada Vukovara. 80 godina postojanja, 65 godina burnog razvoja"!

Oznake: bicikl, Ulica grada vukovara, promet


- 09:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

29.11.2013., petak

Biciklistička staza na Prisavlju - samo za ljude podfutranih guza! wink

Prije nekoliko tjedana osvanule je pred Zagrepčanima nova biciklistička staza, uz Prisavlje. Čuo sam o njoj svašta pa, rekoh, ajd da ja to malo vidim i uživo i podvrgnem svojem čuvenom testu kojeg ste već imali priliku doživjeti na primjerima staza u Trakošćanskoj ulici i Zagrebačkoj aveniji.



Rubnjak-rekorder na cijeloj stazi - 15 cm pored šahta! Dovoljno da se rasture i bicikl i vozačka rit! Zamislite proći tim rubnjakom sa djetetom u sjedalici ............ jadno dijete! Snimio: Vanja


I, što da vam kažem?

Ako vam je drag vaš bicikl i vaša vlastita guza, nemojte upotrebljavati ovu stazu!

Naime, o čemu se tu radi. Staza je povučena uzduž južne strane Prisavlja, po pločniku. Generalni koncept staze je OK - pločnik je tu širok pa ima mjesta i za bicikliste i za pješake. Okoliš je u redu, tu je drvored, nitko ne smeta biciklistima niti oni smetaju nekome drugome, trasa je isto OK, nalazi se na ruti koja vodi iz centra grada prema zapadnom dijelu novog zagreba (Remetinec, Lanište itd), svim onim dijelovima koji gravitiraju Savskom mostu, a nije loša ni za otić' prema Jarunu - meni osobno je draže proći biciklom malko više vozeći se po Runjaninovoj, pored FER-a i Filozofskog faksa, Strojarstva, SRCA i dalje nego se gurati po Savskoj sa svima.

No, kako već kaže poznata poslovica "Put u pakao popločan je dobrim namjerama" - ova vas staza sigurno neće odvesti u pakao, ali vas može koštati zdravlja i vašeg bicikla. A i razni tehnički detalji (koji nisu uvijek zanemarivi) su napravljeni ofrlje.

Za početak, staza upada na to Prisavlje "iz svemira" i isto tako mu se vraća uz još puno usputnih prekida, kod svakog raskršća. ne razumijem zaštio ju recimo nisu spojili na biciklističku stazu uz Slavonsku aveniju. Po oznakama na tlu i znakovima biciklisti bi orali na svakom raskršću stati, sići s bicikla, pregurati ga preko raskršća i zatim opet sjesti na njega. Dajte, molim vas!

To je prva velika zamjerka - rascjepkanost. Umjesto da biciklistima grad pruža sve više kroz integraciju svega onoga što ima, grad biciklistima baca šačice mrvica i to onda djeluje iritirajuće jer se vidi da tu nema globalnog razmišljanja već da se sve svodi na kanticu farbe i pokoji znak, "nek se oni malo vesele", a primjetno je iz već spomenutog svemira da tu nema prave želje da se biciklistima pomogne - jer ovakva staza nije pomoć već sprdanje.

Druga velika zamjerka - rubnjaci.

Spušteni su kako treba na samo jednom raskršću, kod Stupničke. Na još nekoliko je to učinjeno ofrlje. A na ostalima (cca 50%) nije učinjeno ništa. Među svim tim rubnjacima ima više onih koji zaista mogu biti opasni - rubnjak od 15 cm!!!!!!!! Onih preko 10 centimetara ima na gotovo svakom raskršću!

Pogledajte u ovoj priručnoj tablici što mi je kazalo moje ravnalce koje zadnjih godin stalno nosim uza sebe!



Izmjerio i tabelu sastavio: Vanja


Prosječne vrijednosti još i nisu tako katastrofalne (iako dobrano premašuju propisanih 3-5 cm koje su odredile gradske službe, što je za mene puno previše, 1-3 cm bi po meni bilo željeno) ... no, što reći o maksimalnim vrijednostima - gotovo 10 cm po rubnjaku!!!

Zamislite si tu vožnju gdje na udaljenosti od cca jednog kilometra morate čak 24 puta tresnuti biciklom sa prosječne visine od 7,6 cm odnosno, ako nemate sreće da baš potrefite prosjek, gotovo 10-tak centimetara!

Grozno!

Gradske službe, molim vas, učinite nešto po tom pitanju!

A kako bi se vidjelo da je to moguće, i to ne samo "tamo negdje vani", nego i kod nas, evo kako izgledaju rubnjaci npr. na biciklističkoj stazi uz Ulicu Hrvatskog sokola između Staglišća i Vrbana! Ulica je građena u doba preduniverzijadske euforije i, zajedno sa još nekoliko sličnih ulica, Ulicom Ivane Brlić Mažuranić, Ulicom Savezne republike Njemačke i Jarunskom, dijeli počasno mjesto na samome vrhu građenih biciklističkih staza - između ostalog, zbog dobre širine i kvalitetno spuštenih rubnjaka.

Krenimo sad na vožnju stazom uz Prisavlje - prvo kroz moje fotke, a zatim filmićem kojeg je snimio Tonalf, jedan od članova infrastrukturne sekcije Sindikata biciklista!



Početak staze kod Savske ceste - ovaj naprasni početak/završetak se može oprostiti, jer po savskoj nema označene biciklističke staze tako da se, čisto formalno, i nema na što nastaviti. Snimio: Vanja


Prvi susret sa terorom rubnjaka - Veslačka ulica. Snimio: Vanja


Ovako to izgleda na većini prijelaza - uski srednji dio je podnošljiv, no rubovi staze su katastrofa ... a biciklisti se moraju negdje i susretati, zar ne? Snimio: Vanja


Pogled odozgo sve kazuje! Snimio: Vanja


Jedini uzrono spušteni prijelaz preko rubnjaka, kod Stupničke ulice. Snimio: Vanja


Neki od smetajućih stupića (a bilo ih je i posred staze!) su izvađeni, no i ovaj ovdje nije baš poželjan. Snimio: Vanja


Koristan detalj - odjeljivanje prostora autobusne stanice i biciklističke staze. Pozitivno brojanje za projektanta! Snimio: Vanja


Horror-rubnjak!!! Snimio: Vanja


Nakon tog najvišeg rubnjaka slijedi serija od 4 uzastopna slijepa odvojka u razmaku od po nekoliko desetaka metara - tu je vožnja po ovakvim rubnjacima čisti mazohizam. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Minus za visoki rubnjak kod "kockice", ali i plus za ograđenu stanicu. Snimio: Vanja


oooops, kraj staze na Marohnićevoj! Projektantu se valjda nije dalo gombati sa rješavanjem rpijelaza preko ulice ... Snimio: Vanja


... a staza opet počinje s druge strane semafora ... Snimio: Vanja


Ulaz u Srce ... opet čudno nestajanje staze ... Snimio: Vanja


Došli smo do kraja .. kao da se staza uplašila betonskih gljiva koje opasno završavaju ovaj potez .... zašto staza nije produžena još 20 metara do staze na Slavonskoj aveniji???? Snimio: Vanja


Pogled unazad - lijepo ofarbano da djeluje efektno, no funkcionalnost je vrlo upitna ... Snimio: Vanja


Još jedna nelogičnost vezana uz stazu - tu je znak zabrane prometa za sva vozila (a zakonski su i bicikli vozila!), a odmah iza njega biciklistička staza. Pravi paradoks! Snimio: Ozren (hvala ti na dojavi i fotki!)


Ajmo sad malo na dobar primjer - raskršće u Ulici Hrvatskog sokola - ovako se to radi! Snimio: Vanja


Opet Ulica Hrvatskog sokola, druga strana raskršća - iako je i ovdje iskrsnuo opasni stupić, pitanje rubnjaka je dobro riješeno. Snimio: Vanja


A sada filmski prikaz vožnje po biciklističkoj stazi uz Prisavlje:



Nova staza - Prisavlje by tonalf
Video zapis vožnje po stazi uz Prisavlje. Snimio: Tonalf

Oznake: bicikl, prisavlje, šetnja, rubnjaci


- 09:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.08.2013., srijeda

I bicikli vole biti na suhome

Evo me sa još jednom crticom s puta ... Putovanje je obuhvatilo i Nizozemsku, a tada se kao jedna od tema razgovora neumitno nameće i bicikl. Kako je, do vraga, moguće da toliko ljudi u Nizozemskoj upotrebljava bicikl kao svakodnevno prijevozno sredstvo? Da li je to zato što im je na raspolaganju gotovo nevjerojatna, prekrasna biciklistička infrastruktura pa čovjek jedva da ima neki izgovor da ne upotrebljava bicikl wink ... ili je infrastruktura tamo zato što su je zahtijevali sami stanovnici i vršili pritisak na upravu kako bi im omogućila čim bolje korištenje bicikala u svakodnevnom životu?

Koliko sam uspio saznati, odgovor je negdje u sredini, a puno više detalja vam može pružiti članak BBC-ijeve dopisnice iz Nizozemske koji možete naći OVDJE (nemojte ga propustiti!).

Obavezno pogledajte i dva prateća filmića (linkovi unutar teksta), kao i priložene brojke o visini ulaganja u biciklističku infrastrukturu u pojedinim evropskim gradovima kao i postotak stanovništva koje koristi bicikl svaki dan!

Ono što je posebno privuklo moje oko ovoga ljeta su bila parkirališta/garaže za bicikle na najprometnijim punktovima u Nizozemskoj - željezničkim stanicama. Natkrivena parkirališta za bicikle nisu nepoznanica niti u ostatku Evrope - prošloga ljeta sam na omanjem željezničkom stajalištu lokalnog vlaka, stanici Wetzelsdorf, uočio lijepo natkriveno parkiralište za desetak bicikala, dok je na važnome prometnom čvoru Graz-Puntigam u južnom Grazu (prijelaz sa vlaka na autobusa na tramvaj, blizina velikih trgovačkih centara) postavljeno dvadesetak ormarića za bicikle te natkriveno parkiralište za stotinjak bicikala (pogledajte moj post na tu temu otprije godinu dana). Isto tako, slično parkiralište sam uočio ove zime i u Stuttgartu, no za manji broj bicikala ...

... no, sve to je tek blijeda sjena onoga što na tome području rade u Nizozemskoj. Ovogodišnji posjet Amsterdamu smo moja obitelj i ja započeli u gradiću Rijenu otkuda smo krenuli vlakom. To je gradić sa oko 1600 stanovnika i, pazite sad, više od tisuću parkirališnih mjesta za bicikle uz željezničku stanicu! Tu je dvjestotinjak ormarića za spremanje bicikala (raspitali smo se, godišnji najam je cca 500 EUR) te još gotovo tisuću besplatnih natkrivenih mjesta za preostale bicikle od kojih je toga jutra kad smo kretali na put bilo zauzeto otprilike polovica.



"Park and Ride" prostor u Rijenu na kojem je moguće smjestiti preko tisuću bicikala i stotinjak auta. Snimio: Vanja


Niz ormarića na željezničkoj stanici. Snimio: Vanja


Ostatak parkirališta (sva mjesta su natkrivena). Snimio: Vanja


Oblik parkirališnog mjesta. Snimio: Vanja


Pogled sa perona na nizove nadstrešnica. Snimio: Vanja


U uglavnom praznome lokalnom vlaku (prijevoz bicikala je dozvoljen nakon 9h ujutro). Snimio: Vanja


Rijen se nalazi na pruzi između gradova Breda i Tilburg i stanica je samo lokalnih vlakova koji u njemu staju dvaput na sat ... u vlaku nije bilo puno putnika (bile su školske ferije, a i prošla je jutarnja špica), no neki od njih su sa sobom ponijeli i svoje bicikle za koje ima više nego dovoljno mjesta.

A kad smo došli u Amsterdam jedna od prvih stvari koje su nam pale u oči je bila ogromna višeetažna biciklistička garaža zapadno od kolodvora u kojoj je, tako kažu, 2000-3000 mjesta za bicikle.



Troetažna biciklistička garaža u Amsterdamu. Snimio: Vedran


Posve jasna poruka wink Snimila: Bubamara šarena


A kako je kod nas?

(za generalni pregled mogućnosti za parkiranje bicikala u Zagrebu pogledajte moj lanjski post na tu temu!)

Neke željezničke stanice uopće nemaju parkiralište za bicikle (Zapadni kolodvor npr), neke imaju tek poneko mjesto (Glavni kolodvor) ..... no, postoji i jedan pozitivan primjer, željeznička stanica Vrapče, koja ima novo (natkriveno!) parkiralište za 20-tak bicikala. Pretpostavljam da je to za sada posve dovoljno, no nadam se da je to tek prvi korak, vjerujem da bi kvalitetna parkirališta na važnijim prigradskim stanicama poput Sesveta, Podsuseda, Klare ... bila nešto što bi mnogima koristilo.

Što vi kažete?
Kakvo je stanje sa parkiranjem bicikala na stanicama koje vi poznajete?



Na željezničkoj stanici Vrapče. Snimio: Vanja



Oznake: bicikl, Nizozemska, parkiranje, željeznica


- 10:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.08.2013., nedjelja

Biciklom kroz Dubravu

Pred koji tjedan sam se zaputio biciklom prema sjeverozapadnoj Dubravi i Sesvetama. Obzirom da živim na potpuno drugoj strani grada odlučio sam skratiti put vlakom - biciklom se odvesti do željezničke stanice Vrapče (o kojoj smo već dosta pisali u posljednje vrijeme), vlakom se prebaciti do željezničke stanice Trnava i zatim krenuti dalje. No, kojim je putem najbolje i najugodnije doći biciklom do Granešine?

Dubrava mi nije nepoznanica i prilično dobro poznajem i njen gornji i donji dio, nema šanse da se pogubim u spletu njenih ulica i uličica, no kako ipak rijetko zalazim u taj dio grada ne poznajem baš dobro prometne tokove i eventualne neugodne (ili pak ugodne) prometne točke. Gledajući u kartu uočio sam da se paralelno sa prometnom Osječkom nalazi i Vinodolska ulica koje sam se sjećao kao ne odveć prometne pa sam zaključio da bi se taj pravac mogao idealno spojiti sa Alejom Blaža Jurišića koja, opet paralelno sa prometnijima Grižanskom i Dankovečkom, spaja središnju Dubravu sa njenim sjeverom. Iskušao sam taj smjer i čini mi se posve ugodan pa ga sada želim podijeliti i sa vama i čuti i vaše komentare, pogotovo od vas koji ste puno češće od mene biciklom u Dubravi!

Dakle, od ž.st Trnava sam se zaputio po kvazibiciklističkoj stazi uz Branimirovu do Osječke, a tamo sam, izbjegavajući promet, skrenuo desno u mirnu Goričansku ulicu i zatim lijevo u tamo još posve mirnu i usku Vinodolsku ulicu. Uz to što su te ulice prilično mirne one i daju uvid u pravo lice Donje Dubrave sa njenom mrežom uličica i kućica svih oblika i veličina.

Napredujući Vinodolskom prema sjeveru susreće se sve više prometa, a ulica je u njenom gornjem dijelu i jednosmjerna u smjeru juga, no nema tu većih problema (odnosno, bar ih nije bilo u to popodnevno doba kad sam tamo prolazio). U najsjevernijem dijelu, kod ulice Dubrava, primjetna je i jedna intervencija koja se dosta rijetko viđa u nas - dio ulice je žutom linijom odvojen za parkiranje i, vjerojatno, pješački promet jer nema pločnika. Taj dio je idealan i za bicikliste - bilo bi lijepo kad bi (p)ostao slobodan bez auta! Od željezničke stanice do ulice Dubrava trebalo mi je 10-tak minuta vožnje.

Tamo sam prešao Dubravu na semaforu i nastavio dalje uz poštu prema Aleji Blaža Jurišića koja vodi ravno na sjever. Prometa tu ima, no puno manje nego u Grižanskoj i Dankovečkoj, tu je i širok pločnik za one koji se ne vole voziti po kolniku, a ima i dovoljno hlada. U slijedećih deset minuta sam bio na Oporovečkoj i vrlo brzo na ulazu u Granešinu, kod mosta preko potoka Trnave.

Gledajući kartu Dubrave nameće se raster glavnih ulica koje se čine posve dobre za brze veze s kraja na kraj, no zahtijevaju i poneku prilagodbu.

Za promet u smjeru istok-zapad tu je prije svega potez uz željezničku prugu koji ima nevjerojatno puno potencijala i o kojem sam već detaljno pisao OVDJE

(ekipa iz Sindikata biciklista i Sekcije mladih iz Društva arhitekata Zagreba je prema toj ideji čak napravila idejni projekt i ponudila ga gradu i HŽ-u). Sjevernije od toga je ulica Dubrava koja baš i nije pogodna za bicikliranje (previše pješaka, semafora itd), no usporedno sa njom su Ulica Hrvatskog proljeća i Ulica križnog puta od kojih se može nastaviti dalje na obje strane. A još sjevernije je Oporovečka koja već ima biciklističku stazu.

U smjeru sjever-jug je tu Mandlova (kojoj bi dobro došla staza), pa Štefanovečka koja nije previše prometna, a nakon nje bi baš Vinodolska mogla biti slijedeća veza između sjevera i juga - nakon nje bi se mogla naći slična zgodna veza paralelna prometnoj Čulinečkoj (možda Aleja lipa ili Aleja javora?) i tako bi cijela Dubrava bila pokrivena direktnim putevima.

Biciklisti, stanovnici Dubrave, kako se to vama čini?

Vjerujem da bi označavanje tih pravaca putokazima ili barem natpisima na kolniku te izdavanje karata sa ucrtanim tim glavnim pravcima pomoglo sigurnosti i ugodnosti vožnje biciklom kako bi se biciklistima pokazalo da postoje i dobri alternativni pravci onima gdje je vožnja nesigurna i/ili spora (tu mislim prije svega na prometne ulice poput ulice Dubrava, Osječku, Čulinečku, Dankovečku koje zaista nisu ugodne za vožnju biciklom)





Označio: Vanja



Vinodolska ulica u njenom sjevernom, širem i prometnijem dijelu. Snimio: Vanja


Aleja Blaža Jurišića. Snimio: Vanja



A u nekom od slijedećih postova ćete moći pročitati više o nekim zanimljivostima koja nam pruža sjeverozapadna Dubrava! wink

Oznake: Dubrava, bicikl, Vinodolska, Blaža Jurišića


- 22:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.11.2012., subota

Rizično ...



Petrinjska ulica. Snimio: Vanja


Khm, da postoji pauk za bicikle ovog bi odmah trebalo odstraniti ... pa makar i sa znakom!

Oznake: bicikl, petrinjska


- 07:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)
Studeni 2013 (18)
Listopad 2013 (17)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (24)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se