Nepoznati Zagreb

Igralište na rubu šume iznad Bačuna. Snimio: Vanja


Zagreabački podsljemenski kvartovi kriju mnoge zanimljivosti i žao mi je što češće ne nalazim vremena da se prošećem po tim dijelovima grada. Ima tamo puno ostataka prošlosti, starih kućica i raznih detalja iz davnih desetljeća pa i stoljeća koji su već posve nestali iz ravnijih gradskih kvartova koje je urbanizacija brzo pregazila. Ima tu i novovjekih zanimljivosti, ponajviše u obliku raznoraznih "urbanih vila", češće bizarno-groznih nego lijepih ... a na kraju su tu i lijepi pogledi na grad i okolicu te uvijek zanimljive južne padine Medvednice sa svojom termofilnom florom, najčešće šumama hrasta, graba i kestena, koja zatim malo-pomalo prelazi u gorsku bukovu šumu. Ne smijem tu zaboraviti niti voćnjake i vinograde, često zapuštene, koji se nalaze na dodiru Grada i Prirode, uz liniju šume.

Uglavnom, volim šetnje tim predjelima i drago mi je što sam u posljednjih deset dana čak dvaput imao priliku prošetati se Bačunom, jednim od tih podsljemenskih prigradskih naselja, koje se stisnulo između svojih većih i bolje poznatih susjeda, Gračana i Markuševca. U najužim crtama Bačun obuhvaća dio oko Markuševečke ceste između dva izrazita prijevoja koja ga dijele od već spomenutih susjeda. Jedan je prijevoj onaj gdje se nalazi okretište "petnajstice", kod Tunela (na toj strani Bačun zapravo ne seže do samoga prijevoja već tek tamo negdje do potoka Blizneca), dok se na drugoj strani prijevoj nalazi kod ulice Bibekov breg od koje se padina spušta prema crkvi Sv. Šimuna u Markuševcu.

Jedna šetnja, u koju sam krenuo sa obitelji i prijateljima, vodila nas je do Bačunskog kamenoloma i zanimljivog šumskog grebena koji vodi do vrha Strmopeči (549 m) od kojeg markirane planinarske staze vode u smjeru Puntijarke i Hunjke ... no, o njoj neće biti riječi danas, već možda nekog drugog puta. Druga šetnja, u koju sam krenuo sam, povela me naseljenom padinom iznad dolina potoka Blizneca i Črne Vode i to sve do ruba šume i zanimljivog kurioziteta, nogometnog igrališta usječenog u brdsku padinu, uz samu šumu. Za igralište sam znao već otprije (hvala ti, Mladene, na informaciji o igralištu, uočenom na Google Earthu!), no nisam ga nikad vidio uživo pa sam ga poželio vidjeti i svojim očima. Parkirao sam se kod Područne škole Bačun i krenuo u brdo, ali ne posve nasumce, već zanimljivom stazicom koja me je privukla već za prvog posjeta Bačunu, onom s prijateljima. Radi se o stazici koja se od Markuševečke ceste odvaja kod malog dućana i lako ju je uočiti zbog pomalo neobičnog detalja - betonirana je i vodi između dvaju dvorišta, a posuta je mnoštvom pivskih čepova - čini se da je to THE mjesto lokalne škvadre koja si dođe cugnuti pivicu u trenucima dokolice. Nakon 20 metara te betonske stazice postaje očito da se ispod betonskog sloja zapravo nalazi potočić koji se čuje i vidi kroz uzidanu rešetku. No, staza se ubrzo odvaja od potočića (koji izlazi na vidjelo dana) i nastavlja krivudati između vrtova, kroz šumarke, podno zanimljive pušnice kojoj je vlasnik podario vrata skinuta sa nekog lifta ... Lijepa staza koja otkriva zelenu pozadinu naselja naposlijetku se ponovo sastaje sa potočićem kod ulice Bačun. Po njoj možete vrlo brzo doseći šumu i nakon još 15-tak minuta hoda kamenolom u dolini potočića. No, ako želite naciljati igralište tu trebate skrenuti lijevo, u ulicu Lučki put, a onda odmah iz nje, opet desno, uzbrdo, u ulicu Doljek. Tu ste već na najdirektnijem putu za igralište, no postoji i okolni put, nastaviti ulicom Lučki put i potom strmom stazicom uzbrdo kroz voćnjake ... Kako god krenuli, put će vas dovesti na završetak asfalta na strmini između livada. Mjesta za parkiranje tu baš i nema, a cesta koja prelazi u VRLO kvrgavi strmi makadamski put nije baš "car friendly" - dakle, bolje je parkirati uz glavnu cestu.

I, od kraja asfalta ostaje još desetak minuta hoda, strmo uzbrdo, do zaravni na rubu šume. Kome je zapravo palo na pemt da tamo napravi igralište - pojma nemam. Bagerom je otkopan dio padine, postavljeni su golovi, zaštitna mreža, uokolo ima nekoliko klupa pa i mali roštilj (vjerujem da je fora biti tamo za ljetnih večeri, uz svjetla grada u daljini i pivce u ruci ), a ono što me je najviše iznenadilo je priključak za struju - netko je povukao kabel od najbližih kuća (možda za rasvjetu ili električni ražanj ili frižider za pivu? )!

To nije jedino takvo igralište u gradu, u Mikulićima postoji veće i bolje uređeno igralište na kraju ulice Supleti, kod izvora ... no, ovo je posve sigurno igralište sa najljepšim pogledom. Svratite ako ste kad u blizini!



Pogled prema gradu sa prilaza igralištu. Snimio: Vanja


Bukovac, Maksimirska šuma i južnin dijelovi grada od igrališta. Snimio: Vanja


Pogled prema Dotrščinskoj šumi i Dubravi iza nje. Snimio: Vanja


U ravnini terena. Snimio: Vanja


Klupe i ognjište uz teren. Snimio: Vanja


Električna instalacija uz teren. Snimio: Vanja


Karta sa ucrtanim prilazom igralištu (puna linija: ulicom, isprekidana linija: pješačkom stazom kroz voćnjak)

Oznake: Bačun, igralište, šuma, maksimir

U Dotrščini, prošle nedjelje. Snimio: Vanja


Kestenko Bodljić Snimio: Vanja


To je ono pravo! Snimio: Vanja


Doba je kestena u punome jeku, dapače, čini mi se da već malko kasnim, ali vjerujem da još nije prekasno za nabrati koju vrećicu finih plodova (a mjericu kestena kod kestenjara ćete još dugo moći dobiti!)

U neko davno doba zagrepčani su po pitome kestene najviše hrlili u područje iznad Mikulića, nekad je tamo bila najveća šuma pitomog kestena na cijeloj Medvednici. No, krajem 80-ih i početkom 90-ih se šumom proširio rak kestena i mnoga su stabla posječena i ta šuma, koliko znam, više nikad nije bila kao nekad. Uz nju se još po kestene često išlo "ispod žičare" (naporno, a sada više ni žičare nema ...), u blizinu Vidovca itd.

Uz moje djetinjstvo je vezano branje kestena u Dotrščini - jedan od grebena koji od bezimenog potoka koji teče zapadnom stranom šume vodi u smjeru sjeveroistoka je nekad bio pun starih kestena, no i oni su platili danak već spomenutoj bolesti ... ali, tada mladi nasadi kestena koji su sađeni uz makadamsku cestu (zatvorenu rampom) koja vodi od Čreta do Lugarnice sada već naveliko daju plodove. Obzirom da je taj nasad lako dostupan nije ni čudo da je u i oko njega uvijek gužva, no prošlu smo nedjelju ipak našli ponešto.

Nakon toga smo krenuli sjevernije, slijedeći planinarsku markaciju i stazu za Njivice i kroz Bačun smo brzo stigli na zaravan Kamenjsko na kojoj je lijepa miješana šuma kestena, hrasta i ponekog graba ... a ono što je važno je to da su kesteni bili brojni i, čini se, gotovo nepobrani. Naša je obitelj sve zajedno nabrala punih 7 kg, već dugo se nismo vratili kući s takvim ulovom!

Stoga, tko voli, nek navali!



Kroz Dotrščinu prema Lugarnici. Snimio: Vanja


Zaravan iznad Bačuna na karti označena kao Kamenjsko. Snimio: Vanja


Ulov naš i naših prijatelja prošle nedjelje iz Dotrščine i s Bačuna. Snimio: Vanja


Red je spomenuti i divlje kestene (o kojima sam već opširnije pisao OVDJE prije dvije godine), nabrao sam i njih podosta za kućne ukrase u ostacima drvoreda kod Selske ceste, no vrlo brzo su popljesnivili pa sam ih sve morao baciti. Danas sam ponovo prošao tamo, no vrlo je malo onih u dobrome stanju.



Kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja


Drvored divljeg kestena kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja

Oznake: kesteni, kostanji, Bačun, Dotrščina, Maksimilijan Kolbe, kestenjari