Nepoznati Zagreb

01.11.2017., srijeda

Mjesta sjećanja i oproštaja

Današnji je dan gotovo svima nama sinonim za posjećivanje mjesta koja nas podsjećaju na one koji nisu više s nama ... najčešće su to groblja, ali sigurno nisam jedini koji se ponekad sjeti i nekih drugih mjesta koja su vezana uz naše bližnje i koja nas podsjećaju na njih.

I, vjerujem da to nećete shvatiti kao bogohulnu misao, kad se prisjećate vama dragih i/ili značajnih osoba iz vaših života sigurno se sjetite i uz njih vezanih mjesta, stvari ... pa se možda zapitate što li je sada sa njima. Nekadašnji stan ili kuća, možda i dalje stoji gdje je bila, samo je u njoj tko zna koji novi stanar, a možda je i srušena i sad umjesto nje stoji neka urbana vila ili je izgrađena cesta ....

A auti?

U mojoj roditeljskoj familiji dugi iz godina smo se vozili Škodama, prvo 100 MB (od 1969. pa do ne znam ni ja koje godine, neke 1970-i-neke), pa onda 120 L ... obje su dočekale tatinu smrt u našem dvorištu, ona starija na klocnama, parkirana ispod stare trešnje, a ova novija, sa tek nekoliko desetaka tisuća prijeđenih kilometara, uredno garažirana. I, kad smo prodavali staru kuću i zemljište obje Škode su otišle lokalnom majstoru kojem su, nadam se, poslužile za već nešto.

Moja vozačka karijera je počela polaganjem ispita 1982., ali sam zapravo u stvarnosti počeo voziti tek 1996., kad sam nabavio svoj prvi auto, rabljenu Ford Fiestu, a kojom sam napravio preko 250 000 km i na kraju je, kad više nisam mogao s njom proći tehnički, završila kao izvor dijelova kod nekog čovjeka iz Velike Gorice.

Slijedeći auto, Seat Cordoba, me je služila od 2002. do 2007., kada je, na žalost, završila u auto otoadu nakon prilično grde saobraćajke. Moja obitelj i ja smo svi preživjeli uz tek poneku lakšu ozljedu, no auto je bio potpuno smrskan i završio je u auto otoadu kod Zaprešića ...

... a naš Renault Megane nas i dan danas lijepo i sigurno vozi, već desetu godinu, sa 200 000+ kilometara.

I tako, neki auti završe u dijelovima, neki na auto otpadu, neki na klocnama .. a neki u grmlju i korovu. kao ova tu vozila pored groblja u Markovome Polju ... posve simbolično, ljudi se opraštaju s bližnjima sjeverno od ceste ka groblju, a južno od nje stoje zaboravljeni Warburg, kamion, stari engleski autobus ....




Na livadi južno od groblja Markovo Polje. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: groblje, auto, Markovo polje, oproštaj


- 09:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.05.2017., petak

Mimikrija (3)



Vrbani III, središnji park, zapadna strana. Snimio: Vanja


Nije se baš trudio ...

Oznake: trešnjevka, vrbani, auto, park


- 15:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.04.2016., petak

Zelene površine između zgrada: Toliko dobrih mogućnosti ... i toliko nemara

Iako se ne može reći da nam je grad posve neuredan, za oko mi je u posljednje vrijeme zapelo nekoliko primjera "sistematskog nemara" za koji je dobrim dijelom kriv sam Grad (sa svojim službama) ... ali ni mi, građani, nismo tu bez krivice ... naravno, ne svi podjednako, neki više, a neki manje ... ali, čini mi se da smo svi bar dijelom krivi zbog toleriranja kršenja nekih osnovnih kulturnih pravila.

Evo i jednog primjera koji mi je ovih dana tako upao u oči ...

U kompleksu zgrada na Staglišću, između Horvaćanske ceste, Hrgovića i Ulice Hrvoja Macanovića (dakle, južno od tržnice Jarun), izveden je lijep park. Tu je dječje igralište, šetalište sa bujnim zelenilom, popločena terasa (iznad garaže) sa zanimljivim ograđenim prostorom za koji nisam posve siguran da li je zamišljen kao fontana ili možda prostor za igru najmlađih ... uglavnom, sve je lijepo zamišljeno i izvedeno i na stanarima je bilo samo da uživaju. I, naravno, da, zajedno sa gradskim službama, Čistoćom i Zrinjevcem, održavaju taj lijepo zamišljen park.

No, stvarnost je drugačija - park je prepun auta. Parkirani su posvuda, po stazama, na zelenim površinama (naravno, u hladu, da se slučajno vozač ne bi oznojio za ulaska u auto ... ), na prilazu dječjem igralištu (dapače, jedan parkirani auto je posve zatvorio put ka igralištu), a dva parkirana auta su posve onemogućili prolaz dječjim kolicima sa terase prema igralištu ... Uz te automobilističke teškoće ne može se ne primjetiti smeće na ćoškovima terase (netko je odložio šutu, čini se da već stoji tamo neko vrijeme), fontane/prostori za igru su još koliko-toliko uredni, nisu opuni smeća, no mjestimice su oštećeni, počela je uz rubove rasti trava ...

A zašto je tako? Vjerojatno je sve počelo tako što je netko ostavio automobilski prilaz otvorenim (nisam primjetio nikakve stupiće) ... netko drugi nije našao parkirno mjesto ili je bio lijen tražiti ga ili je garaža bila zatvorena (nisam provjeravao da li se uopće koristi) ili je neki od kupaca na tržnici zaključio da mu je skupo platiti pristojbu za parkiranje ... i, eto, mic po mic, lijep park je pretvoren u parkiralište. Da li su stanari zaista tako oduševljeni ovakvim stanjem, zar je zaista važnije da je auto u hladu točno ispred balkona od toga da je park lijepo odmaralište?

Slika ovakvog nemara i nebrige za zajedničke javne prostore ima po gradu nebrojeno - npr. uvijek se zgrozim kad dođem u Špansko i Malešnicu kad vidim u koliko su sličnih dvorišnih prostora prodrli auti. Rekao bih, u većinu, bar tri četvrtine takvih parkića su "zagađene" parkiranim autima.



Nesuđena fontana (što li ...), već pomalo obrasla travom. Snimio: Vanja


Ovo je vjerojatno zamišljeno kao prostor za dječju igru ... a sada je skupljalište smeća. Snimio: Vanja


Vreće sa šutom nemarno odložene uz rub terase. Snimio: Vanja


Auti su razasuti po svim stranama parka (istočni dio) ... Snimio: Vanja


... a ni na zapadnom nije ništa bolje. Snimio: Vanja


Najbolje mjesto, ispod drveta ... Snimio: Vanja


Prilaz klupicama je zagrađen .. zapravo, vjerojatno bi ih trebalo izvaditi kako bi se omogućilo parkiranje na travnjaku? wink Snimio: Vanja


Sa dječjim kolicima je ovdje prolaz nemoguć ... Snimio: Vanja


Nigdje drugdje nego posred prilaza dječjem igralištu! Snimio: Vanja

Oznake: staglišće, auto, parkiranje, park, nemar, trešnjevka


- 10:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2015., utorak

Vlakom prema jugu (u počast odlazećem ljetu)

Za razliku od izbjeglica koji se vlakom (i svim drugim sredstvima) kreću prema zapadu, ja sam protekloga vikenda, sa obitelji mi, krenuo prema jugu. Također vlakom.
I dok smo mi spavali u kušet kolima, u auto vagonu se za nama vozio i auto, jer smo ga trebali kako bismo dostigli Zaostrog, mjestašce na krajnjem jugu Makarskoga primorja. Zašto baš Zaostrog, sigurno se pitate vi ... nije bitno, odvraćam ja, uz nešto malo "posla" kojeg smo tamo morali obaviti, većinu vremena smo ipak proveli uživajući u suncu i toplome moru kojim nas je obdario posljednji ljetni vikend.

Ali, vratimo se mi malo na sami naslov, odnosno putovanje vlakom prema jugu. Umjesto da smo se, kao svi pravi hrvati, na jug uputili autom, mi smo se ipak odlučili na ovakav spoj vlaka i auta. S jedne strane zato da bih si uštedio 4 sata sjedenja u autu i učinio samo putovanje ugodnijim (a sve to za samo 77 kuna koliko košta prijevoz auta!), a sa druge kako bih si ženi i djeci priuštio iskustvo spavanja u vlaku, jednu malenu životnu pustolovinu wink Baš me zanima koliko je današnje djece ikada spavalo u vlaku! Pretpostavljam da ih ima više onih koji se nikada u životu nisu provozali vlakom od onih koji imaju iza sebe noćnu vožnju vlakom. ... wink

I, evo priče kako nam je bilo ...

Noćni vlak za Split vozi samo u sezoni, a to ove godine znači da je posljednja vožnja planirana za vikend 03./04.10 - izvan tog ljetnog perioda nema noćnih vlakova između Zagreba i Splita. Vlak je za naše prilike bio podugačak, čak 6 vagona + jedan vagon za prijevoz auta. U njemu su se ovoga petka vozila tek dva auta - naš i još jedan. Za one koji ne znaju, procedura ukrcaja je pomalo neobična - auto treba dovesti na rampu (istočni dio Glavnog kolodvora, skoro već pred Držićevu) dva sata prije polaska vlaka. Stigao sam na vrijeme i tamo već zatekao svog vozača-suputnika s kojim sam kratio vrijeme do dolaska čovjeka koji radi na ukrcaju. Obzirom da on češće prevozi svoj auto na ovoj relaciji uputio me je u sve tajne autotransporta. wink

Oko 21:20 stiže i željezničar, uvozimo aute u vagon (vožnja po rampi i u vagonu sliči pomalo na dolazak na tehnički pregled s time što ovdje treba pripaziti i na visinu, vagon je vrlo nizak) i tada smo slobodni. Preostalo je dosta vremena za šetnju oko kolodvora i osmatranje situacije - oko kolodvora izbjeglica gotovo da i nije bilo, ali su zato tu bili ljudi koji su željeli pomoći kao volonteri pa su tražili upute kako to najbolje učiniti.



Vagon za prijevoz auta. Snimio: Vanja


Pogled sa strane. Snimio: Vanja


Večernja atmosfera oko kolodvora. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usprkos svemu, reprezentativno .. Snimio: Vanja


Sve u svemu, naš je kolodvor sada više zanimljiv sa arhitektonskog smisla, jedna u nizu reprezentativnih gradskih građevina, nego što je važan kao prometno čvorište. Da, još uvijek postoje ljudi koji putuju vlakom, i u prigradskom i u međugradskom prometu, ali je količina ljudi koja prođe tom najvećom i najvažnijom željezničkom stanicom u zemlji manja nego broj putnika na nekoj frekventnijoj tramvajskoj stanici. Koliko sam uspio uočiti za mojih posljednjih posjeta, uu vrhu prometne špice otvorene su tek 3 ili 4 blagajne za unutarnji promet i nikad nije prevelika gužva. Na peronima i u čekaonici vlada provincijska atmosfera, bez puno gužve i užurbanosti ... prava gužva i užurbamost su u Pothodniku i na tramvajskoj stanici ispred Kolodvora. Bio je petak uvečer i gradska se mladež uputila u večernje izlaske tako da sam se mogao uputiti u najnovije modne i zabavljačke trendove. wink

Ali, vratimo se mi na naš noćni vlak. Stigao je 20-tak minuta prije polaska, a osim nas dočekala ga je grupa japanskih turista (njih 5) te još nekoliko stranih turista s ruksacima. DO polaska vlaka u cijelom vagonu sa kušetima (u kojem ima mjesta za oko 60 putnika) bilo nas je, ako sam dobro brojao, 14 putnika. U drugim vagonima situacija nije bila ništa bolja, dapače, čini mi se da je putnika bilo manje.

Kondukter, pravi dalmatinac, je bio u formi - prvo se nešto natezao sa japancima, "E, ajte vi malo ustranu!", onda je nama objašnjavao da nam deke neće biti potrebne (poslije nam je rekao zašto - da ne bi morao dijeliti dekice on je malo odvrnuo grijanje vagona), podijelio nam je posteljinu i jastuke, uzeo karte ...

U 23:05 smo krenuli, točno na vrijeme. Malo smo se još divili pogledu na grad iz tramvaja, meškoljili se, namještali posteljinu ... i, legli na spavanje. Bilo je dosta bučno tako da ne mogu reći da li sam u zvuku kotrljanja po tračnicama uživao (što je slučaj kada je ta buka manja) ili me je smetao u spavanju, a tome još treba dodati i povremeno drmusanje i, naročito na ličkim dionicama, sirenu strojovođe koji ju mora upotrijebiti na nezaštićenim pružnim prijelazima kojih tamo očito ima jako puno.

Kako god bilo, svitanje nas je razbudilo na početku spuštanja prema Kaštelima gdje smo se razveselili moru, a malo manje oblacima koji su nadirali preko Kozjaka ... no, usprkos nekoliko kapi kiše koje smo fasovali u Omišu većina dana je ipak bila lijepa i popodne je pao i odličan kupanac u Zaostrogu.

Ali, da ne zaboravim ispričati priču do kraja ... dakle, uslijedilo je lagano spuštanje prema Solinu (usputno sretosmo "splitsku prigradsku željeznicu" tj. jedna motorna kola koja voze na relaciji Split-Kaštela) pa ulazak prema Splitu i točno na vrijeme, u 07:00 uđosmo u splitski kolodvor.

Odmah su stigli i nosači sa svojim kolicima (nisam uočio da li su uspjeli nagovorit japance da im ponesu ruksake), policija (jasno, uz obavezno legitimiranje ...) ... a na preuzimanje auta smo ipak još sačekali i to dobrih pola sata ... ali, i to smo obavili na opće zadovoljstvo (uz malo postrugane nosače na krovu, vagoni su zaista VRLO niski) i mogli smo krenuti dalje. Noćna vožnja vlaka je bila iza nas, a sunčan dan i more su bili pred nama! Ali, to je već jedna druga priča, izvan okvira ovog bloga ... wink



Jutro nad Kaštelima. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prigradski vlak od jednih kola. Snimio: Vanja


Dobro došli u Split! Snimio: Vanja


Nek se vidi i Sveti Duje, nek se zna gdje smo! Snimio: Vanja


Sad će istovar ... Snimila: Bubamara šarena


Za preuzimanje auta se treba zavući u kavez ... Snimila: Bubamara šarena


Pogled u kavez wink Snimila: Bubamara šarena


Evo me vani! Snimila: Bubamara šarena


Pogled na grad sa omiške tvrđave. Snimio: Vanja


Plaža u Zaostrogu. Snimio: Vanja

Oznake: željeznica, vlak, glavni kolodvor, Split, auto


- 10:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se