Nepoznati Zagreb

31.10.2017., utorak

Idila Dana Svih svetih u gradskom predgrađu

U ove dane groblja postaju najposjećenija gradska odredišta, a među njima je, s punim pravom, najčuveniji Mirogoj ... i teško je ostati ravnodušan na pogled njegovih arkada obraslih puzavicama u šarenim jesenskim bojama koje tom groblju, inače mjestu mira, tuge i sjećanja na one koji više nisu među nama, daje neočekivanu notu razigranosti i veselja ... lijepa protuteža ozbiljnosti čitavoga mjesta!

No, nije Mirogoj jedino zagrebačko groblje koje krasi neočekivani jesenski kolorit - i staro groblje na Oranicama/Donjem Vrapču krase slične boje, samo što nisu tako istaknute, već vidljive tek sa jugoistočne strane (fotka je snimljena prije desetak dan). A šetalište kroz njega, lijepi komad smirenosti i sklada u inače pomalo kaotičnom okolišu, je mjesto kojim uvijek rado prođem kad se biciklom vraćam iz centra grada prema jugozapadu.



Šarenilo južne strane groblja (vidljivo iz ulice Oranice). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: groblje, Oranice, vrapče, šarenilo


- 11:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.10.2017., četvrtak

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja, "Od najstarije do najnovije Trešnjevke"



Ovako je izgledao taj dio Trešnjevke 1929. godine.


A ovako 1947.!


Ruta šetnje, ucrtao Mladen.


Šetnja nazvana "Od najstarije do najnovije Trešnjevke" otvorila je u petak, 30. 09. 2017. jesensku sezonu aktivnosti "Mapiranja Trešnjevke" kao 51. po redu od početka rada projekta u proljeće 2013. Mjesto sastanka je bilo na Trešnjevačkom trgu na kojem se, pored cvjećarskih kioska, skupilo 34 šetača, a cilj nam je bio prošetati se zapadnim dijelom Stare Trešnjevke uz posebno obraćanje pažnje na lokale u Ozaljskoj ulici i šetnju završiti u najnovijem Trešnjevačkom naselju, novoizgrađenom bloku zgrada u Pongračevom.

Na početku šetnje sam naglasio kako je Trešnjevka jedan od ne tako mnogo zagrebačkih kvartova koji imaju izraženi centar (gdje je centar Trnja? Medveščaka?), a to je upravo mjesto na kojem smo se nalazili, Trešnjevački plac. Danas je to trg sa jednom od najvećih gradskih tržnica, tramvajskom vezom sa centrom grada, velikim brojem trgovina i ugostiteljskih lokala, sa križanjem nekih od najvažnijih trešnjevačkih ulica pa čak i sa podzemnim ušćem dvaju trešnjevačkih potoka, Kunišćaka i Jelenovca. A trg je značajan i po činjenici da se upravo kod njega spaja "planirana" Trešnjevka (istočna strana trga i Stare Trešnjevke koja je 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća izgrađena prema urbanističkom planu) sa "neplaniranom", kaotičnom, "slumovskom" Trešnjevkom (uličicama koje se nalaze južno i zapadno od trga), a valja istaknuti i blizinu Naselja Prve hrvatske štedionice, jednog od najboljih primjera gradskog međuratnog planiranja, koje se nalazi ne tako daleko, sjeverozapadno od trga. Dakle, Trešnjevački trg povezuje sve tri Trešnjevke koje se više nepravilno nego pravilno smjenjuju uzduž i poprijeko cijele Trešnjevke.

No, kod istraživanja i bilježenja povijesti ne treba obraćati pažnju samo na raster ulica i načine stanogradnje, već i na život koji se tokom godina odvija na tim ulicama, lokale koji u njima postoje ili su postojali, otvarali se i zatvarali. Tokom 2016. godine su volonteri IX gimnazije (pod vodstvom profesorice Ingeborg Radimiri) sačinili popis tadašnjeg stanja lokala u najvažnijim trešnjevačkim ulicama (Tratinska, Ozaljska, Selska, Krapinska) i kao slijedeći izazov postavilo se pitanje kakvi su lokali tim ulicama vladali tokom prethodnih desetljeća. Jedan od izvora tih podataka su razni zbornici (npr "Almanah udruženja trgovaca Zagreba, 1932.-1935." ili "Privreda grada Zagreba 1946.-47."), novine, telefonski imenici ... no, posebnu vrijednost donose izjave kazivača koji su bilo osobno, bilo preko svojih roditelja, rođaka, prijatelja bili upućeni u život grada davnih godina i koji mogu ispričati zanimljive priče vezane uz gradski život.

Kao primjer uzeli smo na samome početku šetnje kuću na uglu Ozaljske i Krapinske ulice u kojoj je danas trgovina "Delicija", no do nedavno je tamo bila trgovina "Prehrana" koja je izrasla iz bivše mljekarnice. Sa druge je strane pak bio jedan od prvih gradskih kineskih restorana, otvoren krajem 80-ih godina, koji se brzo ugasio.

Na žalost, već je primjer susjednih kuća pokazao kako slabo pamtimo svakodnevne prizore jer se tek jedan šetač sjetio da je u kući sadašnje Privredne banke Zagreb nekad bila papirnica, a nitko nije znao što se nalazilo na mjestu današnje filijale Fine (nekadašnje Službe Društvenog Knjigovodstva). Neki su se ipak sjetili da je u zgradi gdje su danas smještene društvene organizacije i HVIDR-a nekad bila milicijska stanica.



Šetači se okupljaju na Trešnjevačkom trgu, ispred cvjećarnica. Snimio: Mladen


Uvodno slovo sa kratkim pregledom povijesti Trešnjevačkog trga. Snimio: Mladen


Uvodno slovo iz drugoga kuta wink Snimio: Mladen


A nakon primjera slaganja puzzlića svakodnevnog trešnjevačkog života kroz desetljeća ušetali smo se u Maglajsku ulicu, uličicu koja počinje na tramvajskoj stanici, jednom od najprometnijih mjesta cijelog kvarta, no ona zapravo samuje, u njoj se nalazi nekoliko lijepo uređenih obiteljskih kuća, ali i jedna zapuštena novogradnja, a na njenom kraju je napuštena kuća koja je, sudeći po lokaciji i kestenima koji su nekad rasli ispred nje, možda nekad bila gostionica. Nakon posjeta toj oazi tišine udaljenoj svega 100 metara od placa na kraju ulice smo prošli ispod provizorne ograde i našli se u Dobojskoj ulici, nasuprot zgradi IX gimnazije (sagrađene 1955., pomoću međunarodnih sredstava) koju smo već posjetili tokom 2016. godine u vrlo zanimljivoj Jane's Walk šetnji. Školsku zgradu smo obišli sa južne strane, kroz lijepi, ali, na žalost, pomalo zapušteni park i uz još zapušteniju verandu koja čeka obnovu. S druge strane smo zaobišli školsku sportsku dvoranu, a iza nje nas je dočekao pogled na dvorišta obiteljskih zgrada o kojima nam je jedan od šetača, inače nekadašnji učenik te gimnazije, ispričao zanimljivu priču: pored škole se nalazi obiteljska kuća obitelji Špišić (iz koje potječe nedavno preminuli pjevač Zvonko Špišić) koja je dva puta tokom 70-ih godima osvajala nagradu tadašnje revije "Vikend" za najljepši zagrebački vrt, a kazivač je imao prilike i osobno posjetiti taj vrt jer je išao u razred sa blizankama iz te obitelji.

Za povratka na Ozaljsku ulicu pogledali smo i zanimljiv grafit "Ako misliš da si premalen da bi imao utjecaja, pokušaj zaspati sa komarcem u sobi" koji se nalazi na zidu školske sportske dvorane. Uskoro smo prošli pored Sokolgradske ulice gdje smo se prisjetili nekadašnje pekare vlasnika Musije koja je u 80-ima radila cijelu noć i bila sastajalište "noćnih ptica" i ne samo sa Trešnjevke, a sjetili smo se i da je u Ozaljskoj ulici, na mjestu današnjeg lokala "To-Mi", prije bila zalogajnica "Bravo Šola" nazvana po čuvenom vrataru rukometne reprezentacije.



Na početku Maglajske ulice. Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetači zakrčiše uzanu Maglajsku uličicu. Snimila: Saša Đukić


Još uvijek u Maglajskoj. Snimio: Mladen


Stigli smo i do kraja ulice ... Snimio: Mladen


U džungli Maglajske ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Zanimljive pričice male ulice ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Spomen ploča pored ulaza u zgradu IX Gimnazije. Snimio: Mladen Sokele


Zgrada IX gimnazije sa dvorišne strane. Snimio: Mladen


Gledamo manje poznato lice IX gimnazije. Snimila: Saša Đukić


Stigli smo i do školske dvorane. Snimio: Mladen


U razgovoru sa veteranima IX gimnazije. Snimila: Saša Martinović Kunović


Razgovaramo o vrtu obitelji Špišić ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Na uglu Ozaljske i Sokolgradske ulice. Snimio: Mladen


Pogled u Ozaljsku. Snimila: Saša Đukić.


Prošetali smo se nadalje do Nehajske ulice, neki šetači su se sjetili da je na mjestu danas zatvorenog kafića Berlin na uglu Ozaljske i Okićke bila slastičarnica, malo dalje, na mjestu današnje papirnice, je bila trgovina dječje obuće "Opatija", a u zgradi gdje je danas igračnica i sjedište Hrvatskog košarkaškog saveza bila je tvornica konfekcije "Suvremena žena".

Nekoliko riječi smo rekli i o Parku Stara Trešnjevka. Nekad se zvao Park Veljka Vlahovića, a u njemu je bila i njegova skulptura, uklonjena nakon osamostaljenja Hrvatske. Zgrada općine je bila sagrađena tokom 50-ih godina, zgrade zdravstvene stanice i Doma kulture početkom 80-ih, a nešto ranije sagrađena je i zgrada Policijske stanice u Nehajskoj. U neobičnoj zgradi pored zgrade općine je nekad bio gradski računski centar (preteča današnje tvrtke Apis d.o.o. koja danas ima sjedište u Paljetkovoj ulici u Prečkom), a danas je u njoj Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DZUS).

Skrenuli smo u Trsatsku ulicu, potom u Severinsku. Tamo smo prošli pored više zanimljivih kuća, jedna od njih je ultramoderna (izgrađenu nedavno na mjestu stare kućice), druga je tanjušna i milka boje, treća je mala, nagorena u nekom davnom požaru. Prošli smo i pored Evengelističke crkve, a kod skretanja smo naišli na razgovorljivog stanovnika te ulice koji nam je, uglavnom žaleći se, ispričao nekoliko priča vezanih uz tu i susjedne ulice (glavne teme žalbi su bili previsoki rubnjaci, preširoke zelene površine, neusklađeni zidovi susjednih zgrada ...)

Šetnju smo nastavili kroz Kraljevičku ulicu, na istočnom kraju smo se divili vrtu palmi koje rastu i u dvorištima okolnih kuća. Potom smo skrenuli na jug, u Gvozdansku ulicu, u kojoj smo zatekli majušnu ruševnu kuću, ali i radionicu posljednjeg trešnjevačkog, ali i zagrebačkog licitara. Skrenuli smo potom udesno, u Drežničku ulicu i rekli nekoliko riječi o obitelji Bat i njihovoj vulkanizerskoj radionici, jednoj od najstarijih u gradu, koja se nalazi u paralelnoj Slunjskoj ulici. Ta je obitelj bila poznata i po sponziriranju malonogometne momčadi koja je u 80-ima pobjeđivala na turniru "Kutija šibica". Krenuli smo dalje pored zatvorenog dućana sa reljefom u obliku agave u tegli na fasadi, koja se nalazi na uglu sa Modruškom ulicom, a potom smo iz nje skrenuli u Bribirsku i naposlijetku ušli u polukružnu Driveničku ulicu gdje smo tokom kraće pauze degustirali čvarke sa krajnjeg trešnjevačkog zapada, iz Prečkog.



Već smo u Severinskoj ulici. Snimio: Mladen


Odmorište ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Zadnje utočište veterana. Snimio: Mladen


U "slijepom" dvorištu u Severinskoj ulici. Snimio: Mladen


Lijepi detalj ... Snimila: Saša Đukić


Špiglomanija wink Snimio: Mladen


Zajednička fotka šetača. Snimio: Mladen


Izgorena kućica. Snimio: Mladen


Neobične kuće Severinske ulice (1). Snimila: Saša Đukić


Neobične kuće Severinske ulice (2). Snimila: Saša Đukić


Stara uglovnica ... Snimio: Mladen


Sreli smo ogorčenog susjeda ... Snimila: Saša Martinović Kunović


U prolazu. Snimila. Saša Đukić


Cvijet fasade. Snimio: Mladen


U Kraljevičkoj ulici, zapadni kraj ... Snimio: Mladen


... i istočni kraj, Snimila: Saša Đukić


Pred rušenjem ... Snimio: Mladen


U zapuštenom dvorištu. Snimila: Saša Đukić.


Zelena kućica na uglovnici - nekad trgovina, a danas samuje. Snimio: Mladen


Posljednji trešnjevački licitar. Snimio: Mladen


Raskopana Drežnička ulica. Snimila: Saša Đukić


Agava na fasadi, tek ju rijetki zamijete ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Anđeoska kućica ... Snimila: Saša Đukić


Čvarci u Driveničkoj ulici. Snimio: Mladen


Kad smo se odmorili vratili smo se u Bribirsku ulicu iz koje smo, prečicom kroz lokalni kafić, prešli u Crikveničku ulicu. Šetnju smo nastavili uz Selsku cestu gdje smo rekli nekoliko riječi o gradilištu na uglu Grobničke ulice gdje je do skora bila stara zgrada gostionice Jablanica koju su lokalci zvali Koreja, tamo je nekad bio plesnjak, centar kvartovskog života.

Nakon prelaska raskršća Ozaljske i Selske ušli smo u naselje socijalnih stanova građeno 1928. Na samome se uglu nalaze prostori DVD Trešnjevka, u središnjoj zgradi, nekad zdravstvenoj stanici odnosno Pučkom domu je sada Glazbena škola, a iza nje se nalazi nekoliko gradskih ustanova te Mirovni studiji, a kod te smo zgrade vidjeli i dva nova grafita, Lunara i Mirona Milića. U prolazu iza njih je i spomen ploča Titovom boravku u tim zgradama 1928. godine (dakle, još za godine gradnje tih zgrada!) u kojima je između ostaloga bila i posljednja adresa pjesnika Tina Ujevića.
(ako niste znali, sjeverno od tog naselja, tamo gdje je sada Umirovljenički dom, je bilo slično naselje građeno 1927. koje je srušeno prilikom izgradnje doma)



Nakon prolaska kroz kafić izronismo u Crikveničkoj ulici! Snimila: Saša Đukić


"Tito was here!" Snimio: Mladen


Velegradsko lice Trešnjevke - Ozaljska ulica prema Remizi. Snimila: Saša Đukić


Lijepa street art kreacija u naselju na uglu Selske i Ozaljske (autor: Lunar). Snimila. Saša Đukić


Lijepa street art kreacija u naselju na uglu Selske i Ozaljske (autor: Miron Milić). Snimila. Saša Đukić


Pozdrav kolegici po objektivu. wink Snimila: Saša Đukić


Pogled odozgo! Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetnju smo nastavili u smjeru sjevera, do novih zgrada na Pongračevom, na prostoru bivše kasarne JNA (prisutne tamo još u doba između dva rata pod imenom kasarne "Krsto Frankopan" odnosno Logor). To je naselje jednolične i monotone pravokutne strukture, projektirano bez puno mašte i zajedničkih sadržaja, no stanovnici su ipak uglavnom zadovoljni, prvenstveno zbog dobre prometne povezanosti i centralne pozicije unutar Trešnjevke. Posebnu pozornost privlači park koji se nalazi uz Selsku cestu i obuhvaća nekoliko starih kestenovih stabala preostalih iz doba kasarne, no svojim je radikalnim uređenjem izazvao dosta kontroverzi među stručnom javnošću.

I, na "klupama" tog parka je i završena šetnja, šetači su se razišli kućama ili pak sjeli u obližnju kafić na opuštanje nakon cjelopopodnevnog druženja.

A sad pogledajte zbirku odabranih fotografija sa šetnje, zahvaljujem se fotografima Saši Martinović Kunović, Saši Đukić i Mladenu Sokeleu na ustupljenim fotkama!



Usred Pongračeva ... Snimila: Saša Đukić


Nove zgrade Pongračeva. Snimila: Saša Martinović Kunović


Završetak šetnje. Snimila: Saša Martinović Kunović


Svi naši fotografi:



Saša 1. Snimila: Saša 2


Saša 2. Snimio: Mladen


Mladen. Snimila. Saša 2

Oznake: šetnja, trešnjevka, mapiranje trešnjevke, Ozaljska, pongračevo


- 16:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.10.2017., petak

Imam dojam da me netko prati ...



Ugao Selske ceste i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja

Oznake: Selska cesta, Zagrebačka avenija, bickl, sjena, trešnjevka


- 16:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.10.2017., srijeda

Novo lice na Selskoj cesti

Prije malo više od dvije godine prijavio sam vam pojavu novog, posve neobičnog street art uratka na podvožnjaku Selske ceste ispod Zagrebačke avenije. Ono što je bilo posebno je ne samo izgled i izvedba koji su bili neuobičajeni, već i to da nisam uspio saznati tko je autor tog djela. I, prije nekoliko dana sam opazio da je na drugom nosaču nadvožnjaka pojavio i drugi uradak, očito istog autora. Pogledajte ga!

(a OVDJE je i originalni post iz proljeća 2015!)

Ako znate nešto o autoru/autorima tih murala, javite mi, molim vas!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja



Oznake: street art, Selska cesta, Zagrebačka avenija, trešnjevka


- 16:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2017., utorak

Neprocjenjivi trenuci na biciklističkom sicu ...

... kad se na dva kotača krene kroz jutarnju svježinu i suoči sa izlazećim suncem!



Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja





Oznake: bicikl, Horvaćanska cesta, trešnjevka, jutros, jesen, Sunce


- 17:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.10.2017., utorak

I ti, sinko!

Može li neutralnije? wink



Krapinska ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja


Oznake: sticker, trešnjevka, krapinska ulica, Day


- 09:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.10.2017., ponedjeljak

Parkirno mjesto za cjepanice



Krapinska ulica. Snimio: Vanja

Oznake: drva, Zima, trešnjevka, krapinska ulica


- 12:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.10.2017., nedjelja

Tamić za sva vremena

Već je prošla 21 godina od likvidacije Tovarne Avtomobilov Maribor (TAM) čiji je jedan od najpopularnijih i najpoznatijih proizvoda bio čuveni kamiončić TAM T-80 (pogledajte OVDJE više o povijesti tog simpatičnog kamiončića!). I čal i sad se još tu i tamo vide ti neuništivi kamiončići, a meni se krajem protekloga tjedna desilo da sam u jednom jedinom danu vidio čak 3 takva kamiončića pri čemu sam dva uspio i snimiti!



Tamić uz Selsku cestu. Snimio: Vanja


Tamić u jesenskom maskirnom ruku wink, Lhotkina ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


A za vašu zabavu sakupio sam i nekoliko tekstova i kratkih filmova vezanih uz taj model kamiona! Pogledajte

- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE
- OVDJE

Oznake: TAM, kamion, trešnjevka, Selska cesta, Lhotkina ulica, preko


- 19:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.10.2017., srijeda

Biciklom po gradu: Baštijanova vs. Mandićeva - ili, da li je bolje voziti bicikl s glavom u torbi ili sa osmijehom na licu?



Jutrošnji jutarnji promet (oko 8h) u Baštijanovoj ulici. Snimio: Vanja


U posljednje vrijeme, godinu-dvije-tri, otkako se broj biciklista u Zagrebu naglo povećao, osjećam sve veću potrebu pisati o mogućnostima za čim kvalitetniju biciklističku infrastrukturu u gradu i načinima da se bicikl u gradu koristi na čim sigurniji, volji i ugodniji način. "Štofa" za pisanje, komentiranje i diskutiranje uopće ne nedostaje, dapače, moglo bi se o nekim temama raspredati u beskonačnost, pogotovo što imam dojam da naša gradska upravo ni najmanje ne brine za dobrobit biciklističkog prometa već ga čak, što iz nehaja, a što možda čak i iz neke namjere, sabotira.

No, ova tema o kojoj ću danas pisati se tiče podjednako gradske uprave i njihove (ne)brige o sigurnosti svih sudionika u prometu koliko i samih biciklista. I tu se postavlja pitanje: Tko su zapravo ti biciklisti koje se u posljednje vrijeme često (i to često s razlogom!) proziva radi bezobzirne vožnje po pločnicima (gdje im zakonski nije mjesto, ali mnogi bježe na njega jer su tamo sigurniji nego na kolniku), bezobzirne vožnje po kolniku (gdje po zakonu pripadaju, ali se često, posve s pravom, osjećaju nesigurno) i bezobzirnosti samog njihovog postojanja, jer zauzimaju mjesto gdje god se pojave, a koje je uobičajeno bilo rezervirano za automobile ili pak za pješake.

Odgovor je jednostavan: Biciklisti su ljudi kao vi i ja. Dapače, to i jesmo baš mi. I ja. U prosječnom radnom tjednu za prosječnog meteorološkog vremena na posao dolazim 2-3 dana biciklom i 2-3 dana autom. I u sve te dane sam to ja, i za guvernalom bicikla i za volanom auta. A ti bezobzirni biciklisti, to su ljudi koji su bezobzirni i kada su vozači auta i kada su vozači bicikla, a i kada su pješaci (sjetite se kako i pješačka bezobzirnost nekad zna biti opasna i neugodna!). A sva ta bezobzirnost, u bilo kojem prometnom sredstvu, postaje još opasnija kada se svi sudionici prometa naguraju zajedno na malu površinu i kada promet postane kaotičan.

I, ta nas priča sad vodi na jedan vrlo životan primjer, primjer Baštijanove ulice na Trešnjevci. To je prilično uska ulica sa gustim prometom, mnogo sporednih ulica, jednim vrlo nepreglednim i opasnim semaforiziranim raskršćem na kojem se dešava puno nesreća (Baštijanova/Vitezićeva), puno automobila koji se parkiraju tako da zakrčuju promet, puno pješaka koji ulicu prelaze na sve dopuštene i one druge načine, dvije velike firme (Ericsson Nikola Tesla i Končar) koje generiraju snažan promet kroz nju ... ukratko, svi preduvjeti za prometni krkljanac i opasnost su tu.

I onda se na to nadodaju još i biciklisti. Ne znam da li je neugodnije voziti biciklom po kolniku, uz nepregledan niz auta koji prolaze pored mene, opasnost od auta koji dolaze iz sporednih ulica ili pak na brzinu bez puno razmišljanja skreću u sporedne ulice, opasnost od onih koji izlaze iz parkiranih auta i ne gledajući otvaraju vrata ... ili je pak neugodnije voziti po pločniku (opaska: to ja ne činim!) uz gust pješački promet, uske prolaze pored parkiranih auta, ljude koji izlaze i ulaze iz lokala ... Sve u svemu, kada se vozim po toj ulici (a činim to izuzetno rijetko), osjećam se kao da imam glavu u torbi!

Na sreću, za ovaj problem postoji rješenje: Samo 50 metara južnije uz prometnu Baštijanovu postoji gotovo posve pusta Mandićeva ulica, većinu vremena kroz nju nema nikakvog prometa i vožnja biciklom je prava idila. Ona čak ima i pravo prvenstva nad svim poprečnim ulicama osim Vitezićeve (tu treba paziti kod prelaska), a dobro informiranom biciklistu nudi i vrlo velike mogućnosti kombiniranja pristupa na sve strane:
- Idete prema Centru? Od Selske treba nastaviti kratkom pješačkom stazom (koja bi trebala biti pješačko-biciklistička) prema Kostelskoj ulici i dalje za grad.
- Idete prema jugozapadu, Prečko/Vrbani itd? Preko mosta preko potoka Črnomerec (čekamo već godinama zapadnu silaznu rampu!) se može nastaviti kroz Ljubljanicu Uskočkom pa dalje Kalničkom i Bijeljinskom prema Rudešu!
- Idete prema Voltinom, Končaru? Preko mosta skrenite u Voćarski put i već ste blizu Golikovoj koja se opet može zaobići lijepom mirnom stazom uz potok Kustošak!

Na žalost, tek tu i tamo sretnem pokojeg biciklista na Mandićevoj ulici. Mislim da je za to najveći razlog puko nepoznavanje grada. To što mene zanima izgled grada i imam raster ulica u glavi ne znači da ga imaju i drugi, dapače, znam da većina ljudi grad poznaje puno lošije od mene. I vjerujem da kada bi znali za tu prekrasnu mogućnost ugodne vožnje Mandićevom da bi prestali držati glavu u torbi vozeći se Baštijanovom.



Baštijanova (označena narančasto) i Mandićeva sa priključnim ulicama upotrebljivim za biciklistički promet (označene zeleno).


A tko je kriv za to?

Ja bih kao prvog krivca istaknuo Grad i njegove službe. Biciklom sam se vozio po mnogim evropskim gradovima i mislim da je Zagreb jedan jedini grad ove veličine kojeg poznajem koji nema ama baš nikakvu mrežu biciklističkih staza koja bi planirano i čim sigurnije i ugodnije, uređeno i označeno o trošku poreznih obveznika, pod paskom nekog nadležnog ureda, vodila bicikliste od točke A do točke B. Ti bi pravci morali biti promišljeno trasirani, označeni i oglašeni (na webu, biciklističkim kartama, mobilnim aplikacijama). To je učinjeno na prekrasan i nadasve upotrebljiv način ne samo u gradovima Njemačke i Austrije nego i na puno drugih mjesta, na primjer i u Češkoj, Poljskoj ... To je jednostavno briga gradskih ureda za promet i njegovih timova. Pogledajte OVDJE kako to radi Gradski ured za mobilnost u Beču koji je zadužen za promociju bicikliranja i pješačkoga prometa u gradu (i to on zaista i radi!)

Drugi krivac? Pa, sami biciklisti. Svatko se mora brinuti za svoju sigurnost i sam istražiti najbolje puteve. Meni je jako drago što je OVAJ moj post nekim ljudima već poslužio kao vodič za otkrivanje ugodnih pristupa gradu .. a imam ja takvih postova vezanih i uz druge dijelove grada.

Znam da postoje ljudi kojima njhova sigurnost nije bitna, no kako ovaj post pišem za vas ostale, nadam se da ćete razmisliti o ovoj alternativi vožnji biciklom kroz Baštijanovu ulicu!
(napomena: Jutros sam za posjeta Baštijanovoj ulici u njoj zatekao 20-tak biciklista, svega 3 su vozila po pločniku, protupropisno, a ostali su vozili po kolniku - opasno, ali po propisu.)

Pogledajte na slijedećim fotkama kako izgleda promet u Baštijanovoj ulici, a kako u Mandićevoj, fotke su snimljene sa 2 minute razmaka ovoga jutra!



Pogled u Mandićevu ulicu, smjer istok. Snimio: Vanja


Pogled u Mandićevu ulicu, smjer zapad. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Obratite pažnju da je na ovoj fotki čak 6 biciklista! Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Baštijanova ulica, Mandićeva ulica, trešnjevka


- 13:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.10.2017., utorak

Prvi pravi vjesnici jeseni



Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Pričao sam ovih dana sa mnogo ljudi o tome kako je ova jesen zapravo započela zeleno - početak je listopada, doba kada neko za običnih godina neko drveće već ostaje bez lišća (trešnje, divlji kesteni ...), a ove godine je sve to nekako usporeno, kao da su rujanske kiše nakon sušnoga ljeta podarile stablima još jednu dozu životne energije.

No, današnji odlazak u grad je potvrdio da je jesen definitivno ipak tu: pojavili su se prvi znaci jeseni, jedni od meni najmilijih, žuti listići ukrasnih bagrema koji otpadaju među prvima i svojim veselim žutilom uljepšavaju grad. Uživajte i vi u njihovim bojama koje oživljavaju dane, i za sdunčanih sati (kao jutros), a i za onih kišnih (kao sada!)



Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Masarykova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: lišće, list, jesen, Jurišićeva ulica, centar, žuto


- 16:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.10.2017., ponedjeljak

Vaš besplatni primjerak: Kako preživjeti katastrofu!

Sigurno se sjećate "Kule stražare", bezvremenskog časopisa kojeg su na ulicama i svim mogućim frekventnim mjestima besplatno nudili pripadnici Jehovnih svjedoka. Sjećam se tih slika ne samo iz Zagreba, već i iz Beča i mnogih drugih gradova gdje su ljudi, nekad stariji, a nekad mlađi, nijemo i, čini se, neumorno, stajali na ulicama držeći ispred sebe primjerke svog časopisa. Bilo je i onih agresivnijih, neki su hodali po kućama i pričali svima koji su ih željeli slušati o božjoj spoznaji, a neki su propovijedali svoje vjerovanje i u tramvaju. Tamo nekih kasnih 80-ih i radnih 90-ih bila je poznata gospođa koja je u 14-ici, vozeći se gore-dolje tom linijom pozivala građane na preobrat.

Uglavnom, u posljednje vrijeme ih nisam baš često viđao ... kadli iskrsnuše ovoga jutra na tramvajskoj stanici u Ozaljskoj ulici, kod Nehajske. Za razliku od prijašnjih godina ovaj puta su sa sobom imali i poseban stalak (eto, važno poboljšanje!), a na njemu se kočio natpis "Kako preživjeti katastrofu? Korisni savjeti" i u pozadini simboli plamena, potresa, munje. Pomislih, sigurno se radi o tome da su sve nedaće ovoga svijeta rezultat nedovoljnog broja molitvi pa se svi pozivaju da zajedničkim snagama umilostive vrhovno božanstvo. I sa tom mišlju pripremajući ovaj tekst prosurfah webom kako bi našao neki vezani tekst. I, nađoh ga, OVDJE ... a u njemu se zaista govori o konkretnim, posve svjetovnim, informacijama kako preživjeti katastrofu ... pogledajte sami!



Ozaljska ulica. Snimio: Vanja




Oznake: Jehovini svjedoci, Kula stražara, trešnjevka, Ozaljska ulica


- 13:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se