Nepoznati Zagreb

04.01.2016., ponedjeljak

Oda centralnome grijanju



Nedjeljni zimski pejzaž, gledan sa toplog prozora. Snimio: Vanja


Evo nama i jutros snijega ... bilo ga je lijepo vidjeti rano ujutro, oko 6, s kućnog prozora, a lijepo ga je i na prvi radni dan gledati kroz prozor toplog ureda ... vani je hladno (iako zapravo posve ugodno hladno), a s ove strane prozora baš lijepo toplo.

Što vi, drage čitateljice i dragi čitatelji, smatrate najvećim dostignućem civilizacije, ovakve kakvu je danas poznajemo i kakvu ju trenutno živimo?
Internet, telefon, tekuća voda ...?

Ja osobno mislim da je centralno grijanje nešto najbolje što je ljudski rod do sada smislio. A evo i zašto!

Svojih prvih 30 godina života provedoh sa svojim roditeljima i sestrom u malenome kvartu između Maksimirske i Dotrščinske šume, prije se on često nazivao imenom tada najvažnije ulice, Čret, poslije sve češće imenom sada najvažnije ulice, Jazbine, a nekad je često bilo i ime koje je nosila tadašnja mjesna zajednica, MZ Dotrščina. Uglavnom, u to doba kada sam tamo živio u tome kvartu nije bilo gotovo ništa od danas posve uobičajene infrastrukture. Dosta rano, još 1968., asfaltirana je ulica Čret, a nekoliko godina kasnije, vrlo ranih 70-ih, i sve ostale ulice. Struje je također bilo, no dugo vremena je cijeli kvart opsluživala samo jedna trafo stanica pa je napon često padao i na 110 V pa se nisu mogli upotrebljavati televizori i frižideri (krajem 70-ih su izgrađane dodatne trafo-stanice pa se situacija poboljšala). No, vodovoda i kanalizacije tada još nije bilo (voda se uzimala iz bunara, a kuće su imale svoje septičke jame), a prva dva telefona su u kvart stigla te 1968. i zadugo su ostali jedini u kvartu, kod dva imućnija stanovnika. Prva telefonska govornica, ona crna, na kovanice, je stigla krajem 70-ih do raskršća Čreta i Jazbine i vrlo dugo je ostala jedina.

Naravno, nije to bio strašan život, vjerujem da još i danas ima ljudi, pogotovo na selu, koji tako žive. No, bilo je trenutaka kojih se još i danas dobro sjećam kada taj život na rubu grada baš nije bio užitak.

Recimo, zimsko jutro, vani -5 stupnjeva ... a na WC treba otići na dvorište, u poljski WC udaljen 30-tak metara hoda po dvorištu od tople sobe. Naravno, temperatura u drvenoj kućici nije bila ništa viša od one vanjske tako da je sjedanje na dasku bio herojski čin. Pranje ruku i umivanje - obzirom da nije bilo vodovoda, onda se to obavljalo na maloj pipi u kuhinji. A kako je tamo dolazila voda? Tako da je netko prije toga, recimo večer prije, otišao s kantama do obližnjeg bunara (kod susjeda, 60 metara po ulici), s koloturom izvadio vodu iz 24 metra dubokog bunara, prelio ju u svoju kantu i zatim donio kući po zimi često zaleđenoj cesti i presuo u mali rezervoar u kuhinji ispod kojeg je bila pipa. Kupanje? Uzela se kišnica koja se skupljala u bačvama po dvorištu i zatim ugrjala u velikom loncu na peći, usula u plastični škaf koji se unio u sobu (na plastičnoj podlozi, da se parket ne namoči) i onda se u tome kupalo. Kad smo sestra i ja porasli za srednju školu, tata je izgradio veš-kuhinju sa pećicom pa smo si sami grijali vodu i kupali u kadi koja nije imala pipe i tuša.

Grijanje? Dok sam bio mali imali smo peć na lož ulje, no nije baš dobro grijala, a trebalo je i kupovati lož ulje i prevoziti ga iz grada pa ju je tata preradio na drva. Naravno, to iziskuje piljenje i cijepanje drva, a netko ju i mora potpaliti ujutro i brinuti se za vatru tokom dana. Kada sam u doba faksa znao doći navečer kući dočekala me je hladna kuhinja u kojoj je obično bilo 10-15 stupnjeva i onda sam tamo na brzinu pojeo večeru i zatim se trkom otputio u hladan krevet ... brrrrr!

I, kad me sad netko pita, od svih tih nabrojanih tekovina civilizacije najvažnije mi se čini centralno grijanje - ne treba piliti i cijepati, pitpaljivati i održavati, već radi samo, toplo je u svim prostorijama stana, a ne u samo jednoj kao nekad u kući ... prava blagodat, ako mene pitate!

Oznake: grijanje, Zima, Čret


- 08:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se