Nepoznati Zagreb

30.05.2014., petak

Nedjeljni umjetnički triptih na savskom nasipu

Nedjelja ujutro: Tri skulpture sa savskoga nasipa i tri spontane umjetničke intervencije na njima! wink




Ljubav i/je umjetnost (Miro Vuco: "Kamen temeljac"). Snimio: Vanja


Kvisko? wink (Šime Vulas: "Dvoje") Snimio: Vanja


Najhrabrija ptičica! (Branko Ružić: "Mačka") Snimio: Vanja

Oznake: savski nasip, umjetnost, trnje


- 09:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.05.2014., četvrtak

SMS s mirisom ljubičica


Trg kralja Tomislava. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, glavni kolodvor, centar


- 16:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.05.2014., utorak

Simetrija zajedništva


Baranovićeva ulica u Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, zajedno, preko, trešnjevka


- 09:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.05.2014., ponedjeljak

Zašto samo tako kratko?

A što ćemo sa njima nakon toga? wink
Predlažem produljenje na neodređeno vrijeme! wink wink wink


Reklamna kampanja jednog od trgovačkih centara, podvožnjak Miramarske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, Miramarska, centar


- 09:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.05.2014., petak

Biciklom na duge pruge: Uz rijeku Muru



Snimio: Vanja


U moje "predroditeljsko doba" u nekoliko navrata sam krenuo na duža putovanja biciklom - od Hamburga do Amsterdama, od Lyona do Pariza, po našim otocima, uzduž Kupe, Savinje, Krke, dijelom uz austrijske dunavske obale - i jako su mi se svidjela putovanja tim biciklističkim tempom. Taman dovoljno brzo da se kroz nekoliko dana mogu prevaliti i veće udaljenosti, a opet dovoljno sporo da se svijet oko ceste može dobro promotriti - priroda, ljudi, kuće ... sve.

I, tad je došlo "roditeljsko doba", i ostao sam i nadalje dosta često na biciklu, ali sada samo na kraćim rutama ... no, i djeca su rasla i došlo je vrijeme da se i oni okušaju na dužim biciklističkim prugama. Do prošlog mjeseca nam je najdulja vožnja bila s kraja na kraj grada, iz Prečkog do Bukovca, što zapravo uopće nije šala za mlađe osnovnoškolce (kćer mi je to prvi puta prevezla kad je bila u prvom razredu!), jer se tu radi o barem 16-17 kilometara odvaljenih u jedno popodne i to još u gradskim uvjetima semafora, rubnjaka, gužve. No, tražio se neki novi izazov, nešto lijepo i osvježavajuće u što bi klinci zagrizli sa veseljem i entuzijazmom i kroz što bi zavoljeli bicikliranje na duže staze. Vrtio sam po glavi prikladne mogućnosti i na kraju se odlučio za odlazak u inozemstvo, točnije Austriju i biciklističku stazu uzduž rijeke Mure i njen dio između gradova Bruck/Mur i Graza. A zašto baš tamo, pitate se sad vi ...

... a odgovor je: zato što je na takvoj stazi najbolji omjer užitka i
roditeljskih briga. wink

Ni ta ruta nije biciklistički raj, jer se na tom dijelu puta koji iznosi 61 km ne vozi samo po biciklističkim stazama zatvorenim za ostali promet, već uglavnom po lokalnim cestama, no na njima je vrlo malo prometa i vožnja je uglavnom bezbrižna, tako da je kompletan ugođaj vožnje u stvari gotovo “rajski”. wink Put je dobro označen i ne treba gubiti puno vremena na orijentaciju i traženje najpovoljnijih varijanti na (ipak) nepoznatom terenu ... a
ono što je također vrlo važno je to da cijeli taj doživljaj bude zanimljiv. Jer, i najljepša cesta postane dosadna ako se jedan te isti pejzaž gleda 20 kilometara. S te strane, na toj dionici biciklističkog puta uz Muru zanimljivosti doista ne nedostaje - smjenjuju se dijelovi puta kroz polja, šume i sela, cijelo vrijeme su na vidiku planine, neko vrijeme smo vozili uz željezničku prugu i vlakovi su nam donosili dodatne doživljaje ... a onda smo se pak prebacivali na drugu stranu rijeke po kojoj smo se, malo za promjenu, vozili uz prometnije ceste. Bilo je tu i usputnih dvoraca
(Rabenstein), slatkih gradića kao što je Frohnleiten (Samobor na austrijski način! wink), sretali smo lijepe vrtove, dječja igrališta, neobične prijelaze iznad i ispod pruga i cesta. Dakle, dosadi nije bilo mjesta. wink

Kod organizacije ovakvih ne-kružnih izleta važno je imati i dobru podršku javnog prometa - u Austriji tu nema problema, na našoj relaciji je svaki sat vozio po jedan putnički vlak. U našem, koji je kretao iz Graza za Bruck/Mur u 09:05, bilo je više nego dovoljno mjesta za naše bicikle, bilo je lako doći do vlaka usprkos tome što smo morali promijeniti čak 3 lifta, a cijela ta vožnja od cca 50 minuta stajala nas je 44 EUR. Na prvi pogled to izgleda puno ... no, tu se radilo o karti "Einfach raus" kojom grupa od 2 do 5 osoba dobiva neograničeni broj vožnji lokalnim vlakovima u cijeloj državi i to uz besplatni prijevoz bicikla u bilo kojem vlaku tog tipa čitavog dana. Kad se to malo bolje pogleda, čini se da za grupicu ljudi ta karta ne košta više negoli neka naša na odgovarajućoj relaciji.

I, sve to zajedno rezultiralo je prekrasnim izletom na kojem smo i klinci i ja uživali u lijepoj prirodi i zanimljivim i raznovrsnim utiscima s puta, a na samu organizaciju puta sam potrošio ne previše vremena (pogledajte web stranicu te staze OVDJE!).

Pogledajte sad fotke, a nakon njih pročitajte još o tome kakve sve ovo veze ima sa Zagrebom!



Bogatstvo oznaka na izlazu iz Bruck/Mur … Snimio: Vanja


Mura u jednom od najljepših izdanja. Snimio: Vanja


Ovo se zove ugodno bicikliranje: ravna cesta s minimumom prometa, lijepa priroda, zvuk ptica i cvrčaka kojeg tu i tamo prekine prolaz kojeg vlaka .. wink Snimio: Vanja


Odmor iznad pruge. Snimio: Vanja


Odmaralište u Perneggu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usputna zanimljivost – čeka sakrivena u šumarku. Snimio: Vanja


Sve je lijepo označeno, pa čak i gostionica! Snimio: Vanja


Jedan od najsamotnijih dijelova puta, između Mixnitza i Frohnleitena. Snimio: Vanja


Pogled na Rote Wand (1505 m), jedan od najviših vrhova u okolici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva vlakova koje smo ispratili ovih dana. Snimio: Vanja


Ovako označavaju stazu u općini Mixnitz (promet dozvoljen samo biciklistima i ovlaštenima) … Snimio: Vanja


… a ovako u općini Frohnleiten (znak se nalazi 10 metara od prethodnoga) u kojoj je ova cesta kategorizirana kao “cesta za promet motornim vozilima” (sreli smo na 10 km 3-4 auta). Snimio: Vanja


Austrija kao iz kalendara … wink Snimio: Vanja


Sad smo malo uz cestu … Snimio: Vanja


Pauza u slikovitom gradiću Frohnleitenu. Snimio: Vanja


Super mjesto za pauzu i usputni sladoled! wink Snimio: Vanja


Novinska samoposluga. Snimio: Vanja


Dvorac Rabenstain pored kojeg vodi staza dalje prema Grazu. Snimio: Vanja


Krajolik pomalo postaje pitomiji … snimljeno za jedne od dužih pauzi. Snimio: Vanja


Biciklisti su uvijek dobrodošli! Snimio: Vanja


Prolaz ispod autoputa. Snimio: Vanja


Usputni hotel za kukce. Snimio: Vanja


Svaki prolaz ima svoju ulogu … Snimio: Vanja


Povremeno smo napuštali i asfalt … Snimio: Vanja


Još jedna usputna atrakcija – stado koza i još dvije ljame pride! Snimio: Vedran


Jedna od nekoliko usputnih starih hidrocentrala – Gratwein. Snimio: Vanja


Dolina je ovdje već poprilično široka, pokrivena poljima … Snimio: Vanja


Još malo – već smo u predgrađima Graza! Snimio: Vanja


Ogromno ventilacijsko postrojenje na sjevernom ulazu u Plabutsch tunel koji vodi 11 km ispod Graza. Snimio: Vanja


Skrivanje od kiše koja nas je ipak dohvatila na posljednjoj dionici puta na ulazu u Graz. Snimio: Vanja

Pogledajmo sada kako je kod nas, jer, zašto bismo mi morali ići van, u inozemstvo, kad sigurno i kod nas ne nedostaje zanimljivih pejzaža, mjesta, ljudi?

Na žalost, kod nas je cijelo shvaćanje (i prihvaćanje) takvog tipa bicikliranja/putovanja još uvijek u povojima ... ne postoje staze (osim časnih iznimaka: završetak puta uz Muru, neki dijelovi puta uz Dravu itd), ne postoje oznake po putu niti neki općeprihvaćeni itinerari što umnogome povećava frustraciju priprema i utrošak vremena za dolazak od A do B ... izvan gušće naseljenih regija (npr. u Lici, na putu ka moru) nije lako naći otvoreni dućan, a pogotovo mjesto za spavanje ... na nekim pravcima glavne ceste su jedino smisleno rješenje, a to znači da se povećava opasnost prometnih nezgoda ... šteta, šteta, šteta!

Velika je šteta da je situacija takva, jer nije da nemamo mogućnosti. Obzirom da je tema ovog bloga Zagreb pogledajmo što bi se na tome planu moglo učiniti u i oko Zagreba. Kao prvo, trebalo bi trasirati željenu stazu na način koji bi bio prometno siguran i čim više zanimljiv. Potrebno je i na ključnim mjestima osigurati smještaj, opskrbu (naravno, u Zagrebu to nije problem, no krenite samo malko dalje, tu je priča već posve drugačija). Zašto ne bismo trasirali biciklistički put uz Savu koji bi se povezao sa takvim sličnim putem koji dolazi iz Slovenije i koji bi omogućio sigurno bicikliranje uz samu rijeku, ali i uz obližnja interesantna mjesta (od dvoraca i ruševina preko jezeraca, sela sa rodama i svega ostaloga što nam padne na pamet? Takva bi staza kroz Zagreb mogla ići isključivo savskim nasipom, no zašto ne napraviti i koji zaobilazak nekom od napuštenih pruga ili pak ulicama grada?

Cijeli takav projekt košta, no nakon toga može pomalo i sam sebe isplaćivati, kroz vodiče, karte, suvenire i ono što bi posjetioci trošili na terenu .... jer, na samome početku, kod pripreme staze, važno je tek odabrati zanimljivu rutu i prikladne puteve (ulaganje u osobu/osobe koje imaju znanje i iskustvo trasiranja takvih puteva), zatim slijedi osnovna priprema na terenu (oznake, putokazi), priprema podrške (karte, letci, web sadržaji, linkovi na važne stranice i sa važnih stranica na puteve) … i to je to. Sve ostalo, od odmorišta do posebnih biciklističkih objekata (staza, mostića itd), može doći kasnije i biti “dodatna vrijednost”, uljepšavati sliku i doživljaj.

Oznake: bicikl, Mura, Putovanja


- 11:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.05.2014., četvrtak

Posljednji korak ulaska u nebo



Most slobode. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, ljepota, Most slobode, trnje


- 09:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.05.2014., srijeda

Sretna je okolnost ...

... da ulaz u trgovinu nije nekoliko metara ulijevo. wink



Ugao Ilice i Preobraženske ulice.Snimio: Vanja


(ova fotka je snimljena prije točno 8 dana ... da nije poplava i tužnih događaja na istoku Hrvatske ne bismo se za ovako prekrasnih sunčanih dana ni sjetili da je još nedavno cijelog tjedna bilo tako tmurno i kišovito ...)

Oznake: reklama, fotka, ilica, centar


- 09:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.05.2014., utorak

Kad ti smrt okrene leđa ...

... nasmiješi se za fotku njezinoj (njegovoj!) pratiteljici!

(baš me zanima gdje će osvanuti njena fotka koju je ona snimila koju minutu nakon moje! wink)



U pozadini kluba "Močvara". Snimio: Vanja

Oznake: fotka, trnje, močvara


- 15:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Artikuliranje - događanje po gradskoj mjeri



Snimio: Vanja


Proljeće je i, kao i uvijek, toliko se toga događa po gradu da je jednostavno nemoguće popratiti sve što se dešava: koncerti, sajmovi, izložbe, radionice ... da se kloniram u 10 "primjeraka" ne bih sve stigao! wink

Međutim, neka događanja su drukčija od ostalih i čini mi se da je "Artikuliranje" koje se održavalo prošloga tjedna bilo jedno od takvih.

Već je bilo dosta govora u medijima i među građanima o tome treba li Zagreb razne sajmove, "vašare", šatore, kućice, pozornice ... imam dojam da je većina građana protiv "šatorizacije" grada (kakvu smo vidjeli na djelu recimo tokom Božićnih praznika na Jelačić placu zadnjih godina), no isto tako je činjenica da je grad življi kada se u njemu nešto dešava, a to "nešto" zahtijeva i prikladan okvir, "scenu", a ugodnije je i za posjetioce privlačnije (a za organizatora i isplativije) kada se tu može nešto i pojesti, popiti, možda i sjesti. A glavni štos je, čini se, u dimenzijama toga "nečega" i dužini trajanja događanja. Onaj megalomanski šator dosadne prljavosivobijele boje je potčinio svojom veličinom cijelu površinu Trga i stajao je na njemu toliko dugo da smo već zaboravili kako Trg izgleda kad nema šatora ... a za razliku od toga, Božićni sajam na Zrinjevcu je, meni barem, bio super stvar jer su drvene kućice bile simpatične, u mjerilu parka i nisu trajale mjesecima nego samo ona 3-4 tjedna kada je tome i red.

A već spomenuto Artikuliranje je bilo upravo toga tipa - nije trajalo predugo, kućice su bile taman veličine (i broja) koja ne zasjenjuje park, program je, tako mi bar izgleda, bio zanimljiv ... a sami dizajn kućica, autorsko djelo poznatih majstora grafiti, street art i srodnih scena, su bile naprosto neodoljive ... i stoga ćete ih sada vidjeti sve i to iz raznih kuteva! A nisu se svidjele samo meni, jer je u tih 20-tak minuta koliko sam u nedjelju (dan nakon zatvaranja) proveo na Strossmayerovom trgu (koji je, uzgred rečeno, baš dobro mjesto za ovakve manifestacije!) još se tucet drugih ljudi nalukavalo, fotkalo, čitalo, zagledavalo .. rijetko tko je prošao trgom bez da je pomnije pregledao kućice - a to mi se čini kao siguran znak da je s barem te strane događanje potpuno uspjelo! Čestitam organizatoru (onom istom koji je u prosincu organizirao "Fuliranje" u Tomićevoj, koje mi je isto bilo simpatično!) na odličnoj ideji za oživljavanje kućica!



Svi su se htjeli fotkati i biti fotkani: On nju ... Snimio: Vanja


... i ona njega. Snimio: Vanja


Ovaj je pak sve obavio sam. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Bilo je to Artikuliranje! Snimio: Vanja


Sa zapadne strane ... Snimio: Vanja


... sa istočne ... Snimio: Vanja


... i u sredini. Snimio: Vanja


Stavio je Strossmayera u drugi plan ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stvorovi razni ... Snimio: Vanja


... i brčine razne. Snimio: Vanja


Zelena kućica sprijeda ... Snimio: Vanja


... i straga. Snimio: Vanja


Brinite se o prijateljima ... Snimio: Vanja


... i stvarajte muziku. Snimio: Vanja


Okeco ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Svi su bili zainteresirani! Snimio: Vanja


Srce za sve! Snimio: Vanja

Oznake: kućice, street art, Artikuliranje


- 09:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.05.2014., ponedjeljak

Nedjeljom ne radimo, ali zato mislimo na vas!



Dubovačka ulica, trgovina tvornice čarapa "Trimar". Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Dubovačka ulica, trgovina


- 15:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.05.2014., nedjelja

Mapiranje Trešnjevke: Šetnja nekadašnjom granicom grada i sela (Predgrad Sava/Horvati)!

U petak, 09.05.2014., održana je i druga ovoproljetna šetnja u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke", ovoga puta smo se prošetali uzduž željezničke pruge koju mnogi doživljavaju kao istočno predziđe Trešnjevke. No, to nije posve točno, jer se upravo istočno od pruge nalazi Savska cesta oko koje se nalaze najstariji izgrađeni predjeli tog kvarta! Tokom 19. stoljeća se uz Savsku cestu razvilo predgrađe nazvano logičnim imenom Predgrad Sava, dok je sa druge, zapadne, strane svoj ruralni život živjelo selo Horvati.

Naravno, u današnje doba nema više puno tragova toga doba, no još uvijek je moguće pronaći neke detalje koji podsjećaju na to vrijeme ... a našoj šetnji bio je cilj pokazati bogatstvo zanimljivih priča i slika koje nam mogu ponuditi ta dva susjedna kvarta, okolica Savske ceste te današnja Knežija.

Početak šetnje mi je donio veliko iznenađenje - za razliku od dosadašnjih šetnji kada broj "šetača" nikad nije prelazio 30, ovoga puta nas se sakupilo više od 40 (prvo brzinsko brojanje je dalo brojku od 46 šetača!). Bila je to velika grupa koju nije lako voditi kroz ulice pune prometa, prolaznika, biciklista, a teško je i podijeliti informacije sa svima, popričati, odgovoriti na pitanja ... ja se nadam da su svi uspjeli čuti barem najvažnije detalje i da su doživjeli djelić atmosfere koja se skriva iza svima poznatih uličnih fasada!

(zahvaljujem se Barbari, GP-u i Mladenu na fotkama sa šetnje!)



Ruta šetnje. Zabilježio Mladen


Okupljanje na polazištu ispred parka na Trešnjevačkom trgu. Snimio: Mladen


Okupili smo se u rekordnom broju! Snimila: Barbara


Uvodno slovo. Snimila: Barbara


Uvodno slovo 2. Snimila: Barbara


Suncem obasjani … Snimila: Barbara


Nakon uvoda u parku na Trešnjevačkom trgu krenuli smo Novom cestom i pogledali kako je kreativna skupina "Pimp My Pump" uljepšala oronulo pročelje turobne zgrade na uglu Nove ceste i Trešnjevačkog trga (ne propustite pogledati šarene gljivice na podzidu preko puta!), a zatim se otputili Šetalištem Jurija Gagarina na kojem smo popričali o nekad puno većem "otisku" ruskih imena ulica na Trešnjevci (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/stara-tresnjevka/rusija-na-tr/) te o potocima Trešnjevke i Zagreba, za što nam je povod bio potok Kuniščak koji teče ispod tog šetališta, a odvodi kanalizacijske vode Trešnjevke sve do Ivanje Reke i utoka odvodnog kanala u Savu.

Pogledali smo i kroz vrata Željezničkog rasadnika (sada uglavnom napuštenoga), uočili zgradu Industrogradnje, jednu od 5 zgrada Savske ceste koje su uvrštene u monografiju "Arhitektura 1945-1985" i po čemu je ona na drugome mjestu po broju značajnih arhitektonskih ostvarenja u Hrvatskoj, odmah iza susjedne Ulice grada Vukovara. Na tu listu su se uvrstile slijedeće građevine:

- 1949.: Tehnički muzej (projektant: Marijan Haberle)
- 1970.: Trgovina “Slovenijales” (projektant: Lujo Schwerer)
- 1972.: Poslovna zgrada “Industrogradnja” (projektant: Grozdan Knežević)
- 1972.: Poslovna zgrada “Vjesnik” (projektant: Antun Ulrich)
- 1976.: Poslovna zgrada “Zagrepčanka” (projektant: Slavko Jelinek)



Bujica šetača prelazi Vukovarsku! Snimila. Barbara


Stara turobna kuća koju su oslikali PMP-ovci! Snimila: Barbara


Divimo se novome radu PMP-ovaca na Novoj cesti. Snimio: GP


Pauza na Gagarinovu šetalištu, ispred poslovnih zgrada Industrogradnje i Zagrepčanke. Snimio: GP


Ispred Željezničkog rasadnika. Snimila: Barbara


Natpis iz nekih boljih vremena rasadnika koji je sada uglavnom napušten. Snimila: Barbara


Dvije trećine tima majstora kamere. Snimio: GP


Nakon toga smo skrenuli neuglednim puteljkom kojim se često služe prodavači neslužbenog "buvljaka" na Gagarinovom putu (vidi OVDJE) kao zamjenom za WC. Kad god sam želio sam proći tim putem nailazio sam na nekoga tko je pritjeran potrebom čučnuo u grmlje uz put wink . Ovaj put smo bili brojni i neumoljivi i prošetali se putem gotovo do kraja ... a kako se ne bi morali istim putem vraćati nazad providnost nam je poslala pomoć u vidu žene s djetetom koja je izašla kroz vrata obližnje obiteljske kuće, dapače neki od nas su je čak i poznavali! Prošli smo kroz njeno dvorište do ceste i usput doživjeli još jedan neočekivano miran kutak naličja inače bučne Savske ceste.

Na slijedećem zaustavljanju smo pogledali zanimljive radove u haustoru Drvodjelske škole, a nakon toga još dva tipična haustora sa radionicama u dnu i mnoštvom šupa postrance.



Karte su uvijek zanimljive … Snimila: Barbara


Ovaj put je i meni bio nepoznat … Snimio: Mladen


… a otvorio nam je zanimljiv pogled u svijet dvorišta Savske ceste! Snimio: GP


Reljefi u haustoru Drvodjelske škole koji su, vrlo vjerojatno, načinili učenici. Snimio: Mladen


Otkrivanje haustora .. Snimila:Barbara


U retrovizoru … Snimila: Barbara


Nakon prelaska Zagrebačke avenije uronili smo u možda najneobičniji kutak šetnje, mjesto na kojem se nalazi nekoliko kuća koje možda još datiraju s kraja 19. stoljeća ... tamo još nema vodovoda, a baka sa balkona jedne od njih se čudom čudila što radimo oko njene kuće u tolikom broju.



Iznenada uskrsla stara reklama za “Sutlu” iz Šenkovca na ćošku Savske ceste i Zagrebačke avenije. Snimio: Mladen


I ovo je Savska – provlačenje uskom stazicom kroz grmlje … Snimio: Mladen


U jednom od najegzotičnijih (i najvećih) dvorišta Savske ceste. Snimio: Mladen


To je vjerojatno jedna od najstarijih kuća u Savskoj, još uvijek bez vodovoda … Snimila: Barbara


Baka iznenađena bujicom ljudi u njenom dvorištu … Snimila: Barbara


S dvorišne strane … Snimila: Barbara


Tvornice djeci! wink Snimila: Barbara


Kod Nove ceste smo ponovo malko promijenili perspektivu i pogledali naličje Savske ceste prolaskom kroz još jednu skupinu starih kuća na mjestu kojih je, prema urbanističkom planu i vijestima iz novina, već davno trebao biti izgrađen kompleks poslovnih zgrada. Prošli smo i ispred nekadašnje Tvornice dugmadi Zagreb, a zatim zaokrenuli na mirniju knežijansku stranu. Tamo nas je dočekao motodrom za natjecanja modela automobila (a na obližnjoj livadi se na travnatoj stazi mogu natjecati bicikli), a zatim i zasluženi odmor na nekadašnjim stolovima za stolni tenis koje su okolni stanovnici, uz dogradnju klupa, pretvorili u mjesto za druženje.

Nakon odmora prošli smo pored ateljea kipara Marina Marinića (vidi http://www.mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/knezija/marin-marinic/) sa skulpturom "Stanje duha" koja viri iz grmlja, a zatim na drugi kraj Knežije, do Kninske ulice i malog kružnog toka oko jednog drveta. Na toj je lokaciji, ako ćemo vjerovati starim kartama, bilo nekad središte sela Horvati.

Na tome je mjestu završena i šetnja koja se, što zbog velikog broja "šetača", što zbog zanimljivih razgovora rastegla preko 2 sata ... zahvaljujem svima na dolasku i nadam se da se visimo na slijedećim šetnjama na jesen ove godine!



Odmor uz stolnoteniske stolove pretvorene u lokalno okupljalište zvano Bayer na Knežiji. Snimio: GP


Uokvireni odmor. wink Snimila: Barbara


Zajednička fotka većine sudionika šetnje ispred ateljea kipara Marina Marinića. Snimila: Barbara


Završerak šetnje uz maleni kružni tok oko jednog drveta u Kninskoj ulici. Snimila: Barbara


Za kraj, još dvije zanimljive informacije – znate li da administrativna granica Trešnjevke na istoku zapravo nije sredina Savske ceste (kako se uobičajeno smatra), već istočna granica parcela koje se nalaze na istočnoj strani Savske ceste? Dakle, na području Trešnjevke se nalaze i zgrada “Vjesnika” i “Zagrepčanke” i Pedagoške akademije!

Usporedimo još stanovništvo Trešnjevke 1853. godine (kada centralni dio današnje Trešnjevke još nije ni bio naseljen):

Pregrad Sava: 35 kuća, 225 stanovnika
Horvati: 30 kuća, 230 stanovnika
Ljubljanica: 3 kuće, 17 stanovnika
Jarun: 14 kuća, 153 stanovnika
Rudeš: 7 kuća, 78 stanovnika
Prečko: 8 kuća, 104 stanovnika


Cijela današnja Trešnjevka je tad imala 707 stanovnika u 97 kuća!

Uočite kako je prosječni broj stanovnika po kućanstvu u to doba bio između 7 (Predgrad Sava) i čak 13 (Prečko) i rastao je sa udaljenošću od grada!

No, 1931. godine je Savska cesta (sama za sebe) imala 174 kuće i 3375 stanovnika!

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, Savska cesta, knežija


- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.05.2014., petak

Fakat nevrijeme!

... ne samo da je trgalo kišobrane, nego čak i vadilo čikove iz gupca! wink



Jutros uz tržnicu Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: foto, preko, trešnjevka, kišobran


- 09:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.05.2014., četvrtak

Solovjevljeva ulica: Gradski jezikolomni poligon



Snimio: Vanja


Jednom davno bijaše u Zagrebu jedna čudna ulica čije ime tek rijetki izreći su mogli: Solovjevljeva ulica.

Kroz godine razne planovi su gradski svakojaka joj imena nadijevali:

1929.: Sololjeva
1930.: Solovljevljeva
1932.: Solovjevljeva
1934.: Solovljeva
1935.: Sololjeva
1942.: Solovljeva
1944.: Solovjevljeva
1948.: Solovjevljeva
1988.: Solovjevljeva



Kolaž izrezaka iz starih planova grada. Složio: Mladen


A odakle ulici toj tako čudno ime?
I kako ga je uspjela, tako ruski intoniranoga, dobiti 1929., zatim ga očuvati kroz čitav Drugi svjetski rat (kada su rusi bili neprijatelji tadašnjeg režima) i naposlijetku ga osamostaljenjem Hrvatske izgubiti?
Tko je zapravo taj Solovjev?

Vladimir Sergejevič Solovjev (1853.-1900.) bio je ruski filozof, pjesnik, pisac pamfleta, književni kritičar, koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju ruske filozofije i poezije krajem 19. stoljeća, a odigrao je važnu ulogu i u ruskoj duhovnoj renesansi na početku 20. stoljeća. Autor je više knjiga među kojima je jedna od najpoznatijih Smisao ljubavi.

Evo i predgovora njegovoj knjizi “Tri razgovora ili priča o Antikristu”

Tekst kaže: Vladimir Solovjev zasigurno je najveći ruski filozof 19. i početka 20. stoljeća i jedan je od najumnijih kršćanskih filozofa. Autor je brojnih filozofskih trakata i osobno je živio kršćansku vjeru na zadivljujuć način. Osobni prijatelj biskupa J. J. Strossmayera i kanonika F. Račkog, jedno je vrijeme živio i u Hrvatskoj. U ovome proročkome, milenarističkom djelu najveća je zadaća čovječanstva, suočena s materijalističkim "napretkom", obrana kršćanstva od zla. Solovjev kroz razgovor nekolicine anonimnih intelektualaca ukazuje na tri najveća zla: gospodarski materijalizam, Tolstojev apstraktni moralizam i Nitzcheovu apotezu mržnje, te ističe kako je prvo zlo već nazočno, drugo ubrzo dolazi, a treći fenomen jest najava Antikrista koji dolazi ovladati svijetom. Bio je velik prijatelj Hrvata i velik pobornik jedinstva Katoličke i Pravoslavne crkve. Do ranih devedesetih godina u Zagrebu je zasluženo imao svoju ulicu, Solovjevljevu ulicu (danas Ulica kneza Borne), a Solovljevjevo ime ulice izbrisali su vjerojatno oni koji su o njemu znali malo ili ništa, ili su mislili da je riječ o kakvu lenjinističkom ili staljinističkom generalu.

Evo tu i članka Jerka Barišića “Solovjev – ekumenist prije ekumenizma”

Dakle, čini se da je Solovjev ipak najvjerojatnije bio “kolateralna žrtva” nauma gradskih otaca da osamostaljenjem Hrvatske oko Džamije koncentriraju hrvatske velikane pa je tako knez Borna istisnuo Solovjeva koji pak, možda i zbog svog imena, nije dobio neku “zamjensku” ulicu (kao npr. Božidar Adžija s kojim je dijelio uglovnicu kod Sheratona).

Što se ulice same po sebi tiče, ona je uvijek bila jedna od onih o kojima se obično najmanje zna, koja se prođe onda kad se mora i u njoj se ne zadržava previše. Tokom 70-ih i 80-ih većina je tu ulicu znala kao “onu na čijem je ćošku lunapark”, jer je na uglu sa Draškovićevom, upravo tamo gdje je sada luksuzni hotel “Sheraton”, dugi niz godina bio stacioniran luna park “Tivan”. Bilo je tamo poznatih autića na struju, flipera i koječega drugoga, a u to doba je luna park bio obavezna postaja za odlazaka u tadašnje kino “Opatija” (danas kazalište “Vidra”). Iz toga doba nije ostalo puno fotografija – dvije je pronašao Zdenko Kahlina i objavio na svome blogu.



Blještavilo hotela “Sheraton” na mjestu gdje je nekad godinama u blatu boravio luna park “Tivan”. Snimio: Vanja


A što je na tome mjestu bilo prije luna parka? Jedna baka, nekadašnja stanovnica Solovjevljeve ulice, kazala je kako su tamo bile barake za željezničarske radnike, a u doba NDH su te barake služile kao sabirni logor za židovsku i srpsku djecu, pa su onda nakon rata srušene kao simbol ratnog zločina.
Južno od te parcele je pak bila tvornica keksa “Union” koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u “Josip Kraš”, a zatim u “Kraš”, a sa te lokacije u Branimirovoj je preseljena negdje tokom 70-ih (bivši stanari se još uvijek sjećaju mirisa čokolade i keksa koji se širio oko tvornice …)

Kako pak ta ulica izgleda danas, kada nosi ime kneza Borne?

Solovjevljevo ime još nije zaboravljeno – nosi ga još nekoliko starih kućnih brojeva – pogledajte sami!



Ime ulice je ispravno napisano na svim kućnim brojevima! Snimio: Vanja


Pogled na zapadni dio ulice. Snimio: Vanja


Netko se dosjetio jedinstvenom načinu rješavanja problema promjene imena ulice. Snimio: Vanja


Divlji krajolik na mjestu nekadašnje tvornice konfekcije “Nada Dimić”. Snimio: VanjaSnimio: Vanja


Kroz rupu u ogradi moguće je naluknuti se unutra … i uočiti obrise kućice koja je nekada stajala na tome mjestu. Snimio: Vanja


Došli smo do kraja ulice ... Snimio: Vanja


Ako se šećemo ulicom sa zapada prema istoku prvi kućni broj na koji ćemo naići je 10 – prethodni brojevi su bili dodijeljeni već spomenutim barakama i izgradnjom Sheratona su nepovratno izgubljeni. Nakon toga slijede 12 i 14 te renovirana uglovnica na ćošku sa Domagojevom, a onda slijedi još nekoliko zgrada te nakon njega ograđeni prostor zarašten grmljem koji je nekad pripadao poduzeću “Penkala” odnosno nakon njega Tvornici konfekcije “Nada Dimić”. Sredinom 90-ih se netko od naših tajkuna polakomio za tom lokacijom u centru grada. Tvornica je otjerana u stečaj, radnici su završili na burzi a pogoni tvornice, uglavnom sve osim starog Penkalinog krila uz Branimirovu, su veoma brzo bili srušeni do temelja, već 1998. je bila čista poljana. Došli su strojevi i počeli kopati rov jer se tamo trebao graditi poslovno-trgovački centar sa podzemnim garažama, nešto slično kasnije izgrađenom Cinestaru... ali sve skupa u zao čas. Krajem 1999. se raspada vladajuća garnitura, i neki od tajkuna završavaju u zatvoru. Radovi su naglo stali, i to baš u nezgodnom momentu: duboki rov se počeo urušavati, aktiviralo se klizište i bila je frka da se ne bi zbog klizanja terena urušila S26 i garaže u Domagojevoj. Netko je očigledno platio šalanje betonskih zidova uz rov da se malo stabilizira teren. Ni tu nije kraj, ta jama je sad puna vode, smeća i komaraca, pravi apsces u centru grada!

Strojevi i gomila betonskog željeza su stajali na poljani negdje do 2001. kad su bili pokupljeni - cijeli grunt je trenutno u sudstvenom limbu i veliko je pitanje kad će se to razriješiti, ako i uopće.... a na terenu nekadašnje tvornice sad raste šumica wink

Naravno, planovi uvijek postoje (vidi OVDJE), ali zasad od toga ništa ...

Prema pričanjima stanovnika, tamo se negdje u blizini do kraja 60-ih nalazila mala vojarna, vjerojatno na istočnoj strani Domagojeve, tamo gdje se danas nalazi deveterokatnica-toranj s pripadajućim garažama. Navodno je to u stvari bilo tek nešto malo trošnih drvenih koliba za vojnike pa i nije velika šteta da je to maknuto.)

Slijedeća i posljednja zgrada u ulici nosi kućni broj 30 (broj 28 je očito nekad pripadao sada zaraslom gruntu), a zatim ide uglovnica sa Erdedijevom ulicom.

Na kraju ovog posta zahvaljujem se Andreju (koji me je svojim mailom i detaljnim istraživanjem sadašnjosti ulice ponukao na ovaj tekst i koji mi je, kao bivši stanovnik te ulice, ispričao veći dio prioča spomenutih u ovom tekstu), Mladenu (na daljnjem istraživanju i sjajnom kolažu izrezaka iz planova gradova), VT-u i GP-u na razgovorima vezanim uz ovu temu.






Oznake: Solovjevljeva ulica, ulice, medveščak


- 09:37 - Komentari (17) - Isprintaj - #

14.05.2014., srijeda

Moj galebe ...

Poznata istoimena pjesma Olivera Dragojevića mi je sinonim za nostalgiju i melankoliju, a lik galeba podsjeća me (a vjerojatno i vas ...) i na još neke poznate pojmove iz prošlih vremena - na primjer, tvornicu "Jugoplastika" pa i košarkaški klub istog imena koji je svojedobno žario i palio Evropom.

(evo i još jednog detalja sjećanja na ta vremena!)

A što se Zagreba pak tiče ... netko se dosjetio šutke palog industrijskog giganta iz Splita koji je na vrhuncu snage zapošljavao oko 13 000 radnika i stavio tvornički znak na fasadu pored trgovine koja je, ako se ne varam, nekad zaista bila jugoplastikina (sjećam se da sam kao klinac tamo kupovao one žute kišne kabanice ...).

A da stvar bude bolja, ta je trgovina sada u rukama tvornice rublja "Galeb" iz Omiša, te je splitski znak sa galebom zamijenjen omiškim.

U svakome slučaju, galeb čuva sjećanja, i u pjesmi i kao simbol tvrtke ...



Jurišićeva ulica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Jugoplastika, Jurišićeva, Galeb


- 11:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.05.2014., ponedjeljak

Kad plastika zamijeni staklo ...

Nekad su se poruke slale u boci, a vid' sad! wink


Potok Črnomerec južno od Jarunske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: potok Črnomerec, balon, trešnjevka


- 11:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.05.2014., petak

Namigivanje je u modi!

A GP je i nadalje u formi za hvatanje super motiva - nisam mogao odoljeti ovim fotkama ... GP, hvala ti!
(sve su snimljene na 100 metara udaljenosti na Magazinskoj cesti!)


 photo namig1_zps9777ea4a.jpg
Snimio: GP

 photo namig2_zps32374355.jpg
Snimio: GP

 photo namig3_zps226ae4d6.jpg
Snimio: GP

 photo namig4_zps8fa3005e.jpg
Snimio: GP

Oznake: gp, Magazinska cesta, trešnjevka, Graffiti, reklame


- 17:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.05.2014., utorak

Mapiranje Trešnjevke: Savska cesta i okolica (+ najava šetnje!)

Savska cesta ima posebno značenje u srcima Zagrepčana iako ne tako mnogo njih zaista stanuje u njoj. Mnogima je ona bila sinonim za odlazak na kupanje na Savu ili pak odlaska u pravcu mora, bilo gledajući ju iz visine, sa željezničkog nasipa, za putovanja vlakom, bilo vozeći se po njoj prema starom Savskom mostu, remetincu i dalje prema Karlovcu. Sada, kada se većina prometa prema jugu odvija drugim pravcima, je ona ipak jedan od glavnih pravaca putovanja javnim prijevozom, noseći na sebi velik dio putnika koji iz centra grada putuju prema zapadnom dijelu Novog Zagreba.

Savsku cestu je teško smjestiti kvartovski jer ona sama predstavlja granicu Trešnjevke i Trnja tako da ju zapravo svojataju oba kvarta, a granica sama po sebi se tokom desetljeća šetala s jedne strane ceste na drugu da bi se, bar za sada, smirila na sredini. No, kako je ona ipak "mikrokozmos" za sebe, ja ću u ovom postu napisati ponešto o njoj kao cjelini, a uskoro, u petak, 09.05.2014., ćete imati prilike se njome i prošetati sa mnom, u sklopu druge šetnje "Mapiranja Trešnjevke" koja će nas odvesti u svijet nekadašnjeg predgrađa (Predgrad Sava) i sela (Horvati) južnog Zagreba.

Polazak šetnje je u 19h sa Trešnjevačkog placa, sa čistine ispred parka (ispod sata), a put će nas povesti s obje strane željezničkog nasipa koji predstavlja "istočno predziđe" Trešnjevke.

A sada o Savskoj!


 photo savska5_zps3c7b1db5.jpg
Ovdje je vrijeme stalo prije stotinjak godina - dio između Savske ceste, pruge i Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska4_zps47276d53.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska6_zps86d38d5f.jpg
Snimio: Vanja


Savska cesta je jedna od najstarijih zagrebačkih cesta, dio čuvenog zagrebačkog slova "T" kojim je Zagreb odvajkada spojen sa svojom okolicom. Na zapadu je prilaz gradu osiguravala Ilica, prateći put tik uz krajnje južne obronke Medvednice koji su osiguravali prolaznost čak i za poplava (tok Save je u srednjem vijeku, ali i puno kasnije, bio sjevernije nego sada, recimo nadomak crkve u Stenjevcu su još uvijek vidljivi ostaci rukavaca), na istok je veza grada sa svijetom bila Vlaškom, Maksimirskom i dalje putem kroz Dubravu koji i dan danas slijedi glavna prometnica. A napredovanje prema jugu je sprečavala rijeka Sava i svatko tko je želio bilo na jugozapad (smjer Karlovac), bilo na jugoistok (smjer Sisak) morao ju je prijeći.

Prvi pravac koji je vodio prema i preko Save nije bio onaj po Savskoj cesti, već po Petrinjskoj ulici koja je u doba prije prolaska željeznice vodila u smjeru Save i skele koja je bila smještena otprilike na poziciji današnje Trnjanske ceste (koja je to ime dobila nakon prolaska željeznice koja je taj smjer podijelila na dva dijela - gornji, Petrinjsku ulicu, i donji, Trnjansku cestu). Na tom prijelazu je 1764. bio smješten i prvi most preko Save, pontonski.

No, 1783. car Josip II određuje gradnju pravog mosta na položaju na kojem se i danas nalazi pješački Savski most, u produžetku Savske ceste koja je do tada vjerojatno bila samo beznačajan put. Njena trasa je izravnana kako bi predstavljala najkraću vezu od centra grada do mosta ... i od tada nadalje pozicija Savske ceste kao vodeće prometnice prema jugu je bila neprikosnovena.

Između 1809. i 1814. Sava je bila granica Napoleonovih Ilirskih pokrajina, dakle, Savska cesta je vodila prema granici. Nakon toga događaji se smjenjuju sve bržim i bržim ritmom!

1862. Otvara se željeznička pruga uz Savsku cestu (smjer Sisak), preko Save sada vode dva mosta, a cesta dobiva svoj prvi željeznički prijelaz, onaj kod današnje Veslačke ulice.

1870. Otvara se i željeznička veza između Zagreba i Budimpešte. Za Savsku cestu to znači još jedan željeznički prijelaz, onaj uz Crnatkovu, kojim su vlakovi stizali iz Budimpešte na tada jedini zagrebački kolodvor (današnji Zapadni kolodvor).

1873. Gradi se prva tvornica u Savskoj cesti, na adresi Savska 139 (neposredno pored današnje Kraljevske dvorane Jehovinih svjedoka). Radi se o tvornici šibica Pulsera i Mosera koja radi do 1890.

1877. Na mjestu današnjeg SC-a (Savska 25) Vjekoslav Heinzel gradi parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!).

1890. Uz gradnju Glavnog kolodvora pušta se u promet i kolosijek uz Koturašku cestu (treći i posljednji željeznički prijelaz).

1891. Savska cesta dobiva tramvaj, tada još konjski, jednu od prvih linija. A uz tramvaj dobiva i prvu Remizu, na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja.

1892. Nekadašnji drveni cestovni most zamijenjen je metalnim.

XX. stoljeće Savska cesta dočekuje kao jedna od glavnih gradskih prometnica i središte sve jače industrijske zone koja se formira na prilazu Pregrada Save, gradskog predgrađa koje živi od transporta drvetom po rijeci Savi i trgovine njime ... a grade se i gostionice, prvi maleni industrijski pogoni ... Za razliku od nedalekih Horvata koji su imali seoski karakter, Predgrad Sava je imao jasan urbani karakter.

1902. U Savskoj 16 se nalazi Potkivačka škola (na mjestu današnjeg Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije).

1910. Elektrificira se tramvaj.

1923. i 1925. su bile velike poplave. 1925. je pojačan nasip do ušća potoka Črnomerca (koji nije izdržao nalet vode tek koji mjesec kasnije) da bi 1929. nasip bio dodatno pojačan.

1926. Gradi se novo savsko kupalište. Dotadašnje se nalazilo na trnjanskoj strani, dok se novo seli na trešnjevačku stranu.

1928. Na adresi Savska 32 se otvara tvornica keksa "Bizjak", nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.

1929. Počinje gradnja nadvožnjaka za željezničku prugu - prvi je sagrađen onaj kod Veslačke (1929.), zatim onaj kod Crnatkove (1930.), a zatim onaj uz Koturašku (1935.).

1935. Umjesto Potkivačke škole se na adresi Savska 16 nalazi Veterinarski fakultet. Tramvajska pruga dolazi na Trešnjevku (sagrađen je nadvožnjak preko Tratinske ulice) i remiza se seli na današnju lokaciju, a umjesto nje 1937. stiže Zagrebački zbor.

1939. Umjesto starog mosta gradi se novi metalni željeznički most koji i danas služi svojoj svrsi. Pušta se u rad novosagrađena Učiteljska gimnazija.


Na ovome mjestu ću stati sa nabrajanjem značajnih datuma u povijesti Savske ceste i pokušat ću nabrojati sve važne adrese iz ekonomske povijesti Savske ceste do Drugog svjetskog rata.

Početak Savske - danas je tu hotel Westin (nekada Intercontinental), no nekada su tamo bile barake vojnih skladišta

Savska 16 - 1902. je tu Potkivačka škola, a zatim veterinarski fakultet, a danas je tamo Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije.

Savska 20 - Paracelsus, kemijsko farmaceutski laboratorij Šafranek, 1921 – Habitus, tekstilna tvornica i zavod za konfekcioniranje

Savska 22 – Zagrebačka tvornica odijela i rublja

Savska 23 - Bregant i drug firma, 1921. Samovez, industrija kravata

Savska 25 - Vjekoslav Heinzel gradi 1877. parnu pilanu. Na njenom mjestu se 1910. gradi tvornica namještaja Bothe & Ehrmann koja prelazi u ruke konzorcija "Slavonija" da bi ju 1937. naslijedio Zagrebački zbor koji se tu održao do 1957. kada je na tu lokaciju došao Studentski centar (kakva prošlost!). Tu je kasnije bila i Vaga, poduzeće za proizvodnju vaga i utega dd.

Savska 27 - Ovdje radi tiskara i litografija Rožankovski, 1931. počinje sa izradom i metalnih pakovanja, osniva se poduzeće Lim koje kasnije prelazi u Bužanovu ulicu. Tiskara kasnije postaje državna tiskara, štamparija Ognjen Prica, a potom tiskara AKD d.o.o. koja se tu nalazi i danas.

Savska 28 - Kartonaža Schmidt & Hudetz

Savska 31 - Pharma, apotekarsko dd, poslije Industrija vodomjera i fabrika električnih sijalica

Savska 32 - 1928. se otvara tvornica keksa "Bizjak" (nakon nje je na toj adresi radila Tvornica dječje obuće "Zagreb", a poslije nje je na toj lokaciji sagrađena poslovna zgrada HoTo tower.)

Savska 52 – Lacet, prva domaća tvornica vrpci i čipaka

Savska 58 – Higiea, prva jugoslavenska tvornica čepova, poslije Radnička pekara

Savska 72 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 76 - Sava, tvornica sapuna i kemijskih proizvoda D. Fried, Lewi i drugovi k.d.

Savska 86 – Novatekst – tekstilna tvornica

Savska 88-90 - Tvornica čokolade Mirin (suvlasnik Bizjak) (2. Svjetski rat)

Savska 100 - Trgovina građevinskim drvetom

Savska 102 - Chemolander, kemijsko tehnički proizvodi

Savska 105 - stolarska radionica 1902. godine

Savska 107 - stolarska radionica 1902. Godine. 1921. Tvornica čarapa Mira, 1927. Tvornica čarapa Golub

Savska 110 - Rapid, mašinsko parno kotlarsko poduzeće

Savska 115 - Thierry pl. Alfred i Goršetić pl. Đuro, fabrika toaletnog sapuna.

Savska 116 - Umjetna bravarija Dolovski & Čivrag

Savska 119 - Stolarska radionica između dva svjetska rata

Savska 134 - Ventilator ing Koporčić (poslije preselila u Radničku 32)

Savska 139 - Tvornica šibica Pulsera i Mosera (1873. - 1890.)

Savska 150 - Electa – mehanička tkaonica vunenih tkanina

Savska 160 - Tvornica dugmeta, Itad, jugoslovensko industrijsko i trgovačko

Savska 170 - Kaja, poduzeće za izradu finih kovina

Savska 176 - gostionica Dolinar (1902.)

Savska 179 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata

Savska 206 - Gostionica u doba prije Prvog svjetskog rata.

(većina podataka navedenih u ovome tekstu preuzeta je iz knjige "Crvena Trešnjevka", izdanje Instituta za povijest radničkog pokreta Hrvatske, 1982.)



 photo savska1_zpsd2b835e9.jpg
Južni dio zapadne strane Savske ceste, još uvijek pun dotrajalih obiteljskih kućica. Snimio: Vanja

 photo savska2_zpsb3edc8d8.jpg
Snimio: Vanja

 photo savska3_zps256ff6ec.jpg
Vulkanizerska radionica južno od Nove ceste. Snimio: Vanja

 photo savska7_zps40645dec.jpg
U jednom od dvorišta Savske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Savska cesta, mapiranje trešnjevke, šetnja


- 13:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.05.2014., nedjelja

Zašto baš r?

 photo frisko6_zps30745b94.jpg
Masarykova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Masarykova ulica, r, ploča


- 12:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2017 (11)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)
Studeni 2013 (18)
Listopad 2013 (17)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (24)
Lipanj 2013 (21)
Svibanj 2013 (15)
Travanj 2013 (20)
Ožujak 2013 (19)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se