Nepoznati Zagreb

31.01.2014., petak

Ružičasti veo guzu čuva!


Bez prozirnog ružičastog vela,
guza ne bi bila suha cijela! wink


Ispred firme Ericsson Nikola Tesla, Trešnjevka. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ericsson, snijeg, trešnjevka


- 09:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.01.2014., srijeda

Skup svih stanara





Zorkovačka ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja


Oznake: tragovi, snijeg, zorkovačka, trešnjevka


- 12:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Soma i pol

- 12:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

27.01.2014., ponedjeljak

Sportski park Svetice nekad i danas: 102 godine sporta uz rub maksimirske šume



Glavni teren. Snimio: Vanja


Vjerojatno ste posljednjih tjedana čuli za "slučaj Svetice" odnosno javni natječaj (koji uopće ne djeluje javno ...) za davanje u zakup sportsko-rekreacionog centra Svetice Hrvatskom nogometnom savezu koji bi na tom mjestu gradio svoj kamp, dok bi sportaši-amateri koji sada koriste taj centar morali svoj dom tražiti negdje drugdje (Bandić predlaže ŠRC "Maksimirska naselja" na Ravnicama). Po svemu što se ovih dana može čuti u medijima ta priča je još jedna varijanta one poznate Superhikove krilatice iz stripa "Alan Ford": "Uzmi siromašnima kako bi dao bogatima."

Koga zanima više detalja o toj priči i o čemu se tu zapravo radi, neka pročita odličan tekst Jurice Pavičića objavljenog u "Jutarnjem listu" u subotu, 25.01.2014. pod naslovom "Kako je još jednom pobjedio bahati sport". Nekad su sportska igrališta i rekreacioni centri (čije je korištenje bilo besplatno) ponajviše služili omladini kao mjesto sastajanja, mjesto na kojem su mladi provodili većinu svog vremena, baveći se sportom i/ili družeći se s vršnjacima ... dok su danas, kada se korištenje većine sadržaja tih centara naplaćuje, ti centri rezervirani za starije rekreativce s debljim novčanicima, dok se omladina zabavlja kompjuterskim i mobitelskim igrama i ispijanjem piva .....

Toliko o društvenom aspektu cijele ove priče ... pogledajmo sad onaj drugi, sentimentalno-povijesni, o životu sportskog centra na Sveticama prije 30-tak godina, ali i o tome koja je u to vrijeme bila važnost sporta za nas, klince, osnovnoškolce i srednjoškolce. U to doba, krajem 70-ih i početkom 80-ih, završavao sam osnovnu školu i započinjao srednju, a živio sam na Čretu, malom naselju uguranom između Maksimirske i Dotrščinske šume, tadašnjem priljepku većeg Bukovca. Kao i u većini tadašnjih prigradskih naselja (a Čret je po svom karakteru bio više selo nego predgrađe), i na Čretu i na Bukovcu nije bilo vrtića, dječjih i sportskih igrališta ... čak je i školsko igralište na Bukovcu izgrađeno tek puno kasnije, tokom 90-ih. Prvo dječje igralište, sa njihaljkama, toboganima i vrtuljcima, vidio sam za odlazaka doktorima u Dom zdravlja Maksimir u Švarcovoj ulici. Uz Dom zdravlja nalazilo se omanje dječje igralište (koje i dan danas postoji, za mog posljednjeg prolaza tamo, prije nekoliko godina, čak je i izgledalo vrlo slično kao i nekad) ... no, kako sam ja uvijek za odlazaka liječniku bio bolestan, tako se nisam smio igrati na njemu ... a rezultat toga je bio da se nikad u životu nisam spustio toboganom, a na njihaljke i vrtuljak sam prvi puta sjeo tek sa svojom djecom 20-tak godina kasnije. Nemam zbog toga nikakve posebne "traume iz mladosti" wink, jer mi je igra na livadama i u šumama mog kvarta bila više nego dostojna zamjena, ali ta činjenica dobro pokazuje kako smo na ta gradska igrališta gledali mi, djeca iz gotovo seoskog predgrađa.

(vi malo stariji, sjećate li se školskih knjiga iz tog doba? U prvom razredu je postojala knjiga "Malo cestom, malo prugom" u kojoj se, između ostalog, opisuje kako ispravno voditi zaprežna kola po cesti i goniti stoku ... a u drugome je pak razredu meni najdraža knjiga bila "Lopta trči ulicom" koju je ilustrirao Otto Reisinger u kojoj se prati napeta priča o potrazi za ukradenom loptom po gradskim parkovima i igralištima koja su za mene tada bila posve drugi, nepoznati svijet, iako sam živio na tek nekoliko kilometara zračne linije od tadašnjeg Trga republike.)

Stoga, kada se nama, klincima s ruba civilizacije wink, igralo išli smo se zabavljati u prirodu - igrali smo se skrivača u šumi, nogomet na neizgrađenim grbavim parcelama, penjali po drveću po voćnjacima, gradili brane na Bliznecu. Što se tiče nogometa, tu nikad nije bilo problema, stative su bile grane, dvije cigle ili jednostavno školske kute postavljene na tlo (širina gola je bila obično 3 ili 4 stope), a grbavost terena je bila dodatni faktor užitka. wink Ali, za košarku, koja je tada bila na vrhuncu popularnosti, nije bilo tako lako naći pogodan teren i mjesto za postavljanje koša. Sredinom 70-ih je netko od lokalne mlađarije starije od mene postavio improviziranu tablu i koš na raskršću ulica Čret i Jazbina, gdje se nalazio nekakav mini centar tadašnjeg naselja ... nije tamo bilo ni trgovine (najbliža je bila samoposluga "Moslavke" na raskršću Čreta i Šimunske ceste koja i danas postoji kao "Konzum"), ni gostionice (najbliža je bila kod autobusa, na rubu Maksimirske šume, gostiona "Kod strica", sa čijeg su lešnatog parkirališta polazili autobusi za školskih izleta) i zapravo je jedini javni sadržaj bila telefonska govornica, dugo vremena jedina u kvartu. No, kako je to bilo raskršće dvije najvažnije ulice u kvartu onda je bilo i prirodno mjesto za smještaj lokalnog "sportskog centra". Auta u to doba nije bilo puno i košarka se mogla nesmetano igrati posred raskršća, veći problem su bili stanari okolnih kuća kojima se nija sviđala buka, a još manje upadanje lopte u njihova dvorišta tako da to nije bilo mjesto za bezbrižnu zabavu.

Nakon toga je bilo pokušaja da se naprave novi koševi u Dotrščinskoj i Maksimirskoj šumi, no nekima je to bilo daleko, a i šumsko tlo se obično sporo sušilo pa je tamo dugo vladalo blato. Naposlijetku, 1977. ili 1978. je nekima iz moje generacije palo na pamet da bismo mogli sami napraviti svoje igralište. Uzeli smo jednu otpiljenu električnu banderu i postavili na zanemarenu parcelu u blizinu potoka Blizneca (nedaleko već spominjanog raskršća Čreta i Jazbine), skupili novac za kupovinu PRAVOG (wow!) košarkaškog obruča ... išli smo po njega u tadašnji dućan "Elana" u Šrapčevu i nosili ga pobjedonosno kući ... a kao tabla nam je poslužio dio stare školske ploče iz napuštene stare zgrade škole na Bukovcu. Bili smo vrlo ponosni na naše igralište i tokom slijedeće dvije godine (ja sam tada završavao osnovnu školu) smo većinu vremena provodili na tom improviziranom uradi-sam zemljanom igralištu na ledini.



Položaj naših lokalnih "košarkaških centara" na Čretu.


Naravno, PRAVA igrališta su nam još uvijek izgledala kao SF-objekti i prvi put sam zaigrao na pravom betonskom košarkaškom igralištu upravo na Sveticama, po polasku u srednju školu. To je bilo vrijeme "šuvarice" kada se škola birala po mjestu stanovanja i pravi izbor zanimanja je dolazio tek nakon drugog razreda pa sam ja odlučio krenuti u Trgovačku školu na Kennedyjevu trgu, zajedno sa ostatkom moje sportske lokalne škvadre. Tu i tamo smo još odigrali i koji hakl na našoj livadi, no sad smo sve češće bili u gradu, a počele su nas zanimati i druge stvari, a ne samo sport ... bilo je to vrijeme nailaska Novog vala, Kulušić je ugošćavao prve koncerte koje je pohodila i moja malenkost.

Ali, Svetice ekipi iz mog kvarta nisu bile bitne samo zbog igrališta već još više zbog bazena. To je bila jedina vodena površina ikoje vrste u našoj kolici u kojoj se moglo kupati (ako izuzmemo potok Bliznec u koji je tu i tamo netko slučajno upao - najvećeg, četvrtog maksimirskog jezera tada još nije bilo, odnosno bilo je isušeno i obnovljeno tek krajem 80-ih) i ljeti je to bila glavna zabava. Autobusom do Maksimira, kupovina frtalj kruha i 5 deka salame u "Prehrani" na ćošku Svetica i Maksimirske (kod "Pimpek placa") i odlazak na bazen. Kupanje je bilo samo dio zabave, a ostatak je bilo kartanje bele, škicanje cura ili jednostavno lješkarenje na suncu ....
Trgovačka škola je imala svoju sportsku dvoranu, malu, ali funkcionalnu, i igralište, no kada sam prešao u MIOC (današnju XV. gimnaziju) tamo nije bilo dvorane ni igrališta već smo nastavu tjelesnog odgoja imali na raznim mjestima u gradu, od Dinamova stadiona (atletska staza) pa do raznih osnovnih škola i Doma sportova (dvorana 3), a kada je vrijeme bilo lijepo tjelesni smo imali - guess where - upravo na Sveticama.

Tamo je bio u parku mali odjeljak sa gimnastičkim spravama (čak i kozlićem!), bilo je i igrališta za košarku i rukomet, atletska staza .... i, to su bili moji posljednji posjeti Sveticama. Nakon toga sam košarku igra na Ravnicama, uz Savu, kod Raketa, nekad i na Tuškancu ........ a Svetice sam ponovo posjetio tek prije nekoliko dana, ponukan medijskom pozornošću. Rekoh, ajd da vidim kako to tamo izgleda prije nego što nestane pod bagerima HNS-a ...

I, drage i dragi moji, prije povijesnog pregleda koji slijedi na kraju posta, pretpostavljam da većina vas već dugo (ili čak nikad) nije bila na Sveticama, pogledajte kako to sad izgleda!

Dobra vijest je da centar ne djeluje posve zapušteno ... iako, najveći dio izgledao kao zamrznut u već spominjanim 70-ima. Čak su i gimnastičke sprave nepromijenjene (i kozlić!!!) .... jedino se čini da je najveći dio aktivnosti koncentriran na tenis, a ostali dijelovi, osim atletske staze koja je, reklo bi se, isto u redovnom pogonu,, djeluju jedva iskorišteno, pogotovo bacalište, košarkaško igralište i malo dječje igralište.

Za prohladna jutra sam tamo zatekao desetak mladih atletičara i nekoliko postarijih rekreativaca te troje radnika centra kako čiste lišće sa atletske staze odnosno skupljaju smeće koje je nanio vjetar. Moja prisutnost i škljocanje foto-aparata nisu uzbuđivali nikoga tako da sam centar prošao uzduž i poprijeko poslikavši najzanimljivije detalje.

Obzirom da je sredina zime, svi vanjski teniski tereni (ima ih 19) su bili u fazi mirovanja, a u pogonu su dva "balona", jedan na sjeveru, uz Maksimirsku cestu, te drugi na jugu, uz Budakovu ulicu. Od nekadašnja tri košarkaška igrališta ostalo je samo jedno na krajnjem jugu (preostala dva koja su bila kod glavnog ulaza su pretvorena u teniska igrališta) i čini se da rijetko dočeka posjet, kao i neidentificirana asfaltna površina uz njega koja je vjerojatno nekad bila rukometno igralište. U središtu je nogometno igralište, a oko njega atletska staza sa svim skakalištima i bacalištima, dok je na krajnjem sjeveroistoku parcele travnato bacalište za kuglu, disk i koplje koje djeluje potpuno zanemareno.

I, sada slijedi najtužniji dio priče - bazen. Ne znam kada su započeti i zaustavljeni radovi na njemu, po stanju gradilišta i razraslosti grmlja zaključujem da je to bilo prije 2-3 godine, ali sva ta gomila betona i željeza izgleda kataklizmički napušteno. Šteta, jer se bazen nalazi točno u centru tog maksimirskog sportskog kompleksa, u sendviču između ŠRC Svetice i Dinamova stadiona koji strši iza skromnih terena na Sveticama.



Glavni ulaz iz Svetica. Snimio: Vanja


Upravna zgrada (pogled sa stražnje strane). Snimio: Vanja


Gimnastički kutak sa mini-golf igralištem i teniskim terenima u pozadini. Snimio: Vanja


Mini-golf igralište, vjerojatno najstarije u Zagrebu. Snimio: Vanja


Priručna "garderoba" uz gimnastički dio koja se nije promijenila od 70-ih. Snimio: Vanja


Razboj i kozlić. Snimio: Vanja


Početak atletske staze. Snimio: Vanja


Teren broj 13 na sjeveru centra. Snimio: Vanja


Zapušteno bacalište na sjeveru centra. Snimio: Vanja


Detalj bacališta. Snimio: Vanja


Sa bacališta. Snimio: Vanja


Napušteno gradilište bazena. Snimio: Vanja


Na istočnoj strani staze, pogled na jug. Snimio: Vanja


Sjeverni teniski balon kao hobbitska kućica pred šumom. Snimio: Vanja


Pogled na sjever. Snimio: Vanja


Uređivanje staze. Snimio: Vanja


Pogled prema Dinamovu stadionu i bazenu ispred njega. Snimio: Vanja


Prazno košarkaško igralište i napuštena betonska površina iza nejga. Snimio: Vanja


Kontejner na južnom dijelu centra sa posterom podrške paraolimpijcima. Snimio: Vanja


Aleja čempresa iza kojih se nalaze teniski tereni. Snimio: Vanja


Kućica u kompleksu teniskih terena. Snimio: Vanja


Dječje igralište. Snimio: Vanja


Grafiti kutak. Snimio: Vanja


Retro koš za smeće. Snimio: Vanja


Poruka sadašnjih korisnika prostora ... Snimio: Vanja


Prisjetimo se povijesti sportskih terena u tom dijelu grada:
(preneseno iz rada Arijane Štulhofer "Priolg ustraživanju povijesti izgradnje športsko-reakreacionih objekata u Zagrebu", objaljenom u časopisu "Prostor", broj 1/1995., vidi OVDJE)


1912. HAŠK uređuje nadbiskupsko zamljište na području današnjeg sportskog centra gdje nastaje nogometno igralište s altletskom stazom od šljake i 5 teniskih terena. Osnovu za igralište načinio je dr. Branko Domac, a nacrte za drvene tribine za 6000 gledalaca Emil Erfort.

1919. HAŠK otkupljuje 10 jutara zemljišta na zapadnom dijelu maksimirskog perivoja, uz Bukovačku cestu, sa planom izgradnje sportskog centra koji bi između ostalog sadržao i nogometno igralište sa tribinama za 30 000 gledatelja. No, zbog nedostatka novca plan nikad nije realiziran.

1925. Arhitekt Aleksandra Freudenreich izrađuje plan za izgradnju sokolskog sletišta u Maksimiru.

1932. Izgrađeno je sokolsko sletište na Sveticama po projektu A. Dryaka. Za razliku od ostalih sletišta ovo je imalo i atletsku stazu i sva potrebna skakališta i bacališta. Tribine su mogle primiti 53 000 gledatelja. Sletište je zapaljeno 1941. godine (sjetite se filma "Akcija Stadion"!)

1932. Arhitelti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izrađuju plan velikog HAŠK-ovog sportskog centra na zemljištu uz Bukovačku cestu (projekt nije nikad realiziran).

1940. Arhitekti Drago Ibler i Ljudevit Gaj izrađuju nove skice za gradnju sportskog parka HAŠK-a uz Bukovačku koji i nadalje nije izgrađen.

1954. Izgrađen stadion "Dinama" u Maksimiru prema projektima arhitekata Franje Neidhardta i Vladimira Turine te statičara Eugena Erlicha. Stadion je tada imao otvorenu sjevernu stranu prema parku, a kapacitet je bio 35 000 gledatelja. Naknadno je izgrađena i sjsverna tribina kojom se kapacitet povećava na 48 000 (ali se gubi vizualni kontakt sa parkom) te još kasnije na 60 000 dogradnjom istočne tribine. Stadion je generalno uređen i ponovo opremljen za Univerzijadu 1987.

1965. Otvoren sportski park sa bazenom na Sveticama po projektu arhitekta Franje Bahovca. Od originalnog prijekta nisu izgrađene sportska dvorana i tribine uz bazen.



Položaj ŠRC Svetice i terena na kojem je tokom desetljeća bila planirana njegova izgradnja.


Za više informacija pogledajte i slijedeće stranice:

- Web stranica Ustanove za upravljanje sportskim objektima ZG holdinga (sa kratkim osvrtom i na ŠRC Svetice)
- web stranica "Idem van" sa kratkim pregledom što sportašima i rekreativcima nudi ŠRC Svetice
- Članci u "H-Alteru" o "slučaju Svetice": OVDJE i OVDJE

Oznake: SPORT, Svetice, košarka, Čret


- 10:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.01.2014., nedjelja

Zima nas više ne zaobilazi u velikom luku ...


Uz savski nasip, danas. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, nasip, fotka


- 15:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.01.2014., subota

Ima zima z i a

Lijepi zimski početak dana ...


Prečko, igralište uz Lhotkinu ulicu. Snimio: Vanja

... i njegov lijepi kraj!


Zalazak sunca iznad Savske Opatovine. Snimio: Vanja

Oznake: preko, Zima, igralište, Sunce, fotka


- 22:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2014., četvrtak

Izblijedjeli tragovi Rusije/Sovjetskog saveza na tlu Trešnjevke i Zagreba

Odnosi Hrvatske/Jugoslavije/Zagreba/Trešnjevke i Rusije/Sovjetskog saveza su gotovo uvijek nosili breme tekućih političkih strujanja i zbog toga su se i više nego ostali zrcalili i na životu grada. U vrijeme nakon Prvog svjetskog rata i želje za sveslavenskom suradnjom Prag je, recimo, već dobio svoju ulice u centru grada, no Moskva nije, vrlo vjerojatno zbog Oktobarske revolucije koja je tada već prošla kroz Rusiju i kumovala nastajanju Sovjetskog saveza.

No, nakon Drugog svjetskog rata i ratnog i ideološkog savezništva sa Sovjetskim savezom, Moskva je vrlo brzo dobila svoju ulicu – nekadašnju Varaždinsku, a buduću Ulicu proleterskih brigada odnosno Ulicu grada Vukovara, jednu od najvažnijih ulica koja je nastala u to doba. Druga važna ulica koja je doživjela sličnu sudbinu je bila Ulica kralja Zvonimira koja je postala Ulica Crvene armije odnosno kasnije Ulica socijalističke revolucije pa opet Ulica kralja Zvonimira. Treći gradski lokalitet koji je slijedio trend je bio Trg kralja Petra Krešimira koji je postao Trg generalisima Staljina da bi uskoro bio preimenovan u Lenjinov trg, a nakon osamostaljenja Hrvatske ponovo u Trg kralaj Petra Krešimira IV.



Ulica Crvene armije, Moskovska i Trg generalisima Staljina 1948. godine.


Ljubav nije dugo trajala – stigao je razlaz sa Informbiroom 1948. godine i Moskva i Crvena armija su vrlo brzo izgubile svoje ulice, a Staljin svoj trg. Ali, nakon Staljinove smrti su se odnosi malo-pomalo opet počeli zagrijavati i tokom 60-ih je došlo i do sve jače ekonomske suradnje. 1966. godine je poduzeće Nikola Tesla dobilo važan ugovor za opremanje moskovske telefonske centrale koji je bio početak velikih poslova koje je ta firma dobivala na sovjetskom/ruskom tržištu sve do danas... a kao „popratna pojava“ te suradnje Trešnjevka se odjednom našla središtem iskazivanja naklonosti tadašnje države prema Sovjetskom savezu. Centralni trg Trešnjevke je već krajem 50-ih godina dobio ime Trg Oktobarske revolucije, a 1967. je Krapinska ulica preimenovana u Moskovsku, a Nova cesta u Lenjingradsku.

Uz to, pješački put koji vodi od tržnice prema Savskoj cesti trasom potoka Kuniščaka dobio je ime Gagarinov put (danas Gagarinovo šetalište) prema poznatom ruskom astronautu Juriju Gagarinu. Dakle, i središnji trg Trešnjevke i četiri ulice koje su se radijalno pružale od njega su nosile imena vezana uz Rusiju - prava zvijezda
!
Kao zanimljivost, Moskovska ulica (Krapinska) te je 1967. zapravo bila prometni produžetak Moskovske ulice (Ulice grada Vukovara) kakva je bila 1948.!



Moskovska i Lenjingradska ulica te Trg Oktobarske revolucije 1978. godine.


No, osamostaljenjem Hrvatske ti nazivi vrlo brzo nestaju i do današnjeg dana se održao jedino Gagarinovo šetalište kao jedino ulično ime u Zagrebu vezano uz Rusiju, ali i istraživanje svemira.



Šetalište Jurja gagarina ovih dana, sa tradicionalnim ad hoc "buvljakom" za lijepih dana. Snimio: Vanja


(tekst sam originalno napisao i objavio na web stranici projekta "Mapiranje Trešnjevke", vidi OVDJE!)

Oznake: Rudije, trešnjevka, Crvena armija, Moskovska, gagarin


- 11:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.01.2014., srijeda

Znate li koje je strane gradove i države Zagreb ugostio na svojim ulicama i trgovima?

Zagreb je velik grad i tokom vremena nalazio se u tri države, Austro Ugarskoj, Jugoslaviji (u njene dvije inkarnacije, međuratnoj i poslijeratnoj), a potom i sada u Hrvatskoj ... i sva ta stoljeća i države su ostavile trag na njemu ... a taj trag se tako dobro vidi u imenima njegovih ulica.

Pogledajmo danas koji su inozemni gradovi zaslužili tu čast da se po njima nazovu gradske ulice i trgovi. Pri tome vrijedi malo bolje objasniti taj pridjev "inozemni" - naime, doba Jugoslavije je ostavilo dubok trag u zagrebačkim imenima ulica. U gradu postoji velik broj ulica nazvanih po toponimima iz Slovenije (Ljubljanska avenija, Mariborska ulica, Mangartska ulica, Dravogradski put itd), Bosne i Hercegovine (Sarajevska cesta, Trebinjska ulica, Majevička ulica, Usorska ulica itd), Crne gore (Kotorska ulica, Hercegnovski put itd), Srbije (Petrovaradinska ulica, Fruškogorska ulica itd) i Makedonije (Bitolska ulica itd). Ovaj puta neću govoriti o njima iako bi se i tu moglo pronaći podosta zanimljivih detalja (Znate li da Zagreb nema i nije nikad imao Skopsku ulicu?)

Dakle, pogledajmo koja su mjesta izvan bivše države u Zagrebu dobila svoje ulice i trgove. Evo ih abecednim redoslijedom!


Aleja grada Bologne: To je najpoznatija i najimpozantnija od svih ovakvih ulica, a Bologna je grad prijatelj Zagreba (možda je pomogla financirati dio gradnje?) od 1984. godine. Ulica nosi to ime od same izgradnje oko 1970.
Za vas koje više zanima lista gradova prijatelja, možete ju pogledati OVDJE!

Celovečka ulica (Gornja Dubrava): Po završetku Prvog svjetskog rata je u južnom dijelu Koruške održan referendum kojim se 10.10.1920. natpolovični broj stanovnika (59,1%) odlučio za pripojenje Austriji umjesto Kraljevini Jugoslaviji. (vidi ). Da su stanovnici tog dijela Koruške glasali drugačije, Celovec (Klagenfurt), današnji glavni grad austrijske pokrajine Koruške, bi bio treći najveći slovenski grad (Maribor je tek malko veći od njega). Ulica nosi to ime od samog postanka.

Ulica grada Chicaga (Borovje): Iako Chicago nije grad prijatelj Zagreba iz SAD-a, već je to Pitsburgh (od 1980.!), ipak je upravo Chicago, iz meni nepoznatog razloga dobio tu čast da se po njemu nazove glavna ulica Borovja.

Ulica grada Gualdo Tadino (Črnomerec): Ulica nosi ime po srednjetalijanskom gradiću Gualdo Tadino zbog suradnje organizacije dobrovoljnih davatelja krvi Črnomerca i Crvenog križa tog srednjetalijanskog gradića (vidi OVDJE, hvala VT-u na linku!). Ulica nosi to ime od 80-ih, prije toga je zvana Kajfešov brijeg.

Ulica grada Mainza (Črnomerec): Grad Mainz je najstariji grad prijatelj Zagreba, još od 1967. godine, no ulicu je dobio tek po osamostaljenju Hrvatske. Prije toga je to bio dio Ulice Ive Lole Ribara odnosno još prije toga Ulice baruna Filipovića.

Ulica grada Passignano sul Trasimeno (Gajnice): Do tada bezimeni trg u središtu Gajnica je 21.10.2004. dobio ime po srednjetalijanskom gradiću Passignano sul Trasimeno zbog njegove pomoći tokom Domovinskog rata.

Praška ulica: Prije Prvog svjetskog rata se ulica zvala Ulicom Marije Valerije, a nakon rata je dobila ime Strossmayerova ulica, no već 1930. dobiva sadašnje ime, vjerojatno zbog slavenstva. Više informacija o gradu vidi OVDJE!

Skadarska ulica (Gornja Dubrava): To je jedina ulica u Zagrebu nazvana po nekom toponimu iz Albanije (u Gornjoj Dubravi postoji i Prištinska ulica!), a dobila je ime vjerojatno zbog toga što je tokom 1915. crnogorska vojska preuzela Skadar od Turskog carstva da bi ga kasnije pod pritiskom drugih država predala novoosnovanoj Albaniji. Ulica nosi to ime od postanka.

Tršćanska ulica (Kustošija): Nazvana je vjerojatno zbog toga što je Trst nakon Drugog svjetskog rata bio oslobođen od strane partizana pa je tek naknadno, 1954., pripojen Italiji nakon što je 9 godina bio u sastavu Slobodnog teritorija Trst. Nije mi poznato da li ulica nosi to ime od postanka (prije Drugog svjetskog rata) ili ne. Moja je pretpostavka da je nosila neko drugo ime koje je već postojalo na području Zagreba (do 1945. je Kustošija bila izvangradsko područje).

Varšavska ulica: Nekad je to bila Samostanska ulica, a ime po Varšavi je dobila nakon Drugog svjetskog rata, vjerojatno zbog savezništva i slavenstva.

Svoje ulice su imali i Moskva i Lenjingrad, no zbog ponekad napetih odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog saveza oni te ulice nisu zadržali - o njima ću napisati više u jednom drugom postu.

Od država svoje ulice u Zagrebu imaju one koje su prve priznale Republiku Hrvatsku (vidi listu svih zemalja koje su priznale Hrvatsku - i onih koje ju još nisu priznale, ima ih 19) ...

- Islandska ulica
- Ulica Savezne republike Njemačke
- Ulica republike Austrije
- Ukrajinska ulica
- Vatikanska ulica

... te, iz nepoznatog razloga, nekoliko država hispanskog/južnoameričkog kulturnog kruga:

- Argentina
- Brazil
- Čile
- Meksiko
- Peru
- Španjolska

Oznake: Zagreb, ulice, međunarodno


- 15:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.01.2014., utorak

Dog republic



Našička ulica, ispred trgovine "Pet centar". Snimio: Vanja

Oznake: reklama, pet centar, Zastava, Našička, trešnjevka


- 16:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.01.2014., ponedjeljak

Najposranija gradska klupa

Svjestan sam da je u ovoj gradskoj disciplini konkurencija jaka, no ne sjećam se da sam igdje drugdje vidio klupu sa toliko ptičjih, da izvinete, drekova!

A lokacije je tako idilična: usred parka, između dva drveta ....... wink



Park Vjekoslava Majera u Zapruđu. Snimio: Vanja

Oznake: Zapruđe, klupa, drek


- 13:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.01.2014., nedjelja

Novi trendovi su nepredvidivi ...

Tko zna, možda će se uskoro kolonoskopija reklamirati kao trendy zabava ili adrenalinska avantura? :op



Reklamni plakat uz Ljubljansku aveniju kod Jankomira. Snimio: Vanja

Oznake: plakat, kolonoskopija, Ljubljanska avenija


- 16:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.01.2014., četvrtak

Izložba "Poruke koje je p ..." po drugi puta među zagrepčanima

Nakon što je sredinom listopada premijerno prikazana u galeriji "Modulor" u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka izložba "Poruke koje je p ..." ("Poruke koje je potrošilo vrijeme") je od 08.01. do 30.01.2014.izložena u Knjižnici Prečko u Ulici Slavenskoga. Svratite ako ju niste već vidjeli u prvom prikazivanju! (veći dio fotografija i "dekoracije" je u izlogu, no dio fotografije je i sa unutarnje strane, vidljiv samo iz prostora knjižnice!)

Za znatiželjne, evo linka na moj opširniji tekst o konceptu izložbe, te pogled na to kako je izgledala izložba u galeriji "Modulor" (tekst na blogu i najava sa fotkama sa otvorenja na web stranici CKT-a)!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: izložba, poruke koje je p, knjižnica Prečko


- 12:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.01.2014., utorak

Biciklistička staza uz Ulicu grada Vukovara: Najvažnija gradska biciklistička magistrala!



Fotka sa zadatka. wink U akciji pored "Lisinskog". Snimio: Vanja


Ako bih morao odabrati najvažniju zagrebačku biciklističku stazu, jednu jedinu, odabrao bih stazu uz Ulicu grada Vukovara. Zagreb je rastegnut u smjeru zapad-istok i puno prometa svake vrste, pa i biciklističkog, se odvija u tom horizontalnom smjeru. No, biciklisti tu nemaju baš puno izbora: mogu odabrati staze po "zelenom valu" kroz centar grada, stazu uz Ulicu grada Vukovara, stazu uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju ili pak voziti uz savski nasip. Sve drugo je OK za rekreativnu vožnju, no nema puno smisla ako želimo doći u kratkom vremenu od točke A do točke B.

Staze uz "zeleni val" su u redu ako nam je cilj centar ili neki kvart u njegovoj blizini ... no, buka, gužva i nedostatak dobrih biciklističkih veza sa ostatakom grada bitno smanjuju njihovu atraktivnost. Veza na zapad po Klaićevoj ulici je u redu, no nastavak na istok je nejasan - staza po Martićevoj i njen nastavak po kolniku Rakovčeve, Štoosove, Ružmarinke i kasnije pločniku Maksimirske je najlogičniji produžetak, no prvo treba stići do Martićeve po labirnitu biciklistima ne baš prijateljskih ulica, a i vožnja po kolnicima od Martićeve do Maksimirske isto nije najbezbrižnija, pogotovo ne za neiskusnije bicikliste. Kada bi postojala staza uz Branimirovu ulicu i željezničku prugu (o kojoj sam pisao OVDJE ), tada bi cijela priča imala više smisla.

Stazom uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju se služim samo kada je to nužno i kada mi se jako žuri - prometna buka je zatupljujuća, smrad neugodan, a monotonija staze i često jak vjetar ili jarko sunce su dodatni faktori zbog kojih izbjegavam tu stazu. Uz to, podosta je udaljena od većine gradskih odredišta koja posjećujem, tako da mi baš nije ni praktična.

Savski nasip je zbog svog mira odličan za rekreaciju, no udaljen je od grada i meni (a i većini drugih) potrebnih odredišta, a nakon kiše je dio zapadno od Savskog mosta neugodan zbog blata. Što se dijela istočno od Držićeve tiče, staza po nasipu je jako slabo uhodana i vožnja po njoj nije ugodna.

Dakle, ostaje nam Ulica grada Vukovara. Pogledajmo što nam ona nudi! Vožnja biciklom uz njen najzapadniji dio, između Trešnjevačkog trga i Ulice Florijana Andrašeca, nije osobito ugodna i uz nju ne postoji biciklistička staza ... no, tu je riječ o svega 300-tinjak metara dugom dijelu koji se može proći pločnikom (ako igrate na sigurno) ili kolnikom (ako ste ovisnik o adrenalinu) na koji se nadovezuje gotovo 6 kilometara dug potez, sve do Ulice grada Gospića kod Ferenčice, na kojem postoji biciklistička staza u ovoj ili onoj varijanti i to (a to je ono što je meni posebno važno!) dovoljno raznovrsna i u najvećem dijelu dovoljno udaljena od kolnika da bi vožnja bila ugodna. Stoga, kada moram iz zapadnog dijela grada na istok, bio to Medveščak, Maksimir, Žitnjak ili bilo koje drugo odredište u tom smjeru, na istoku, sjeveroistoku ili jugoistoku, odabirem smjer preko Ulice grada Vukovara.

Priđimo još bliže toj hvaljenoj biciklističkoj stazi i pogledajmo što joj nedostaje da postane zaista vrhunska (sadašnje stanje bih ocijenio kao "uglavnom zadovoljavajuće, povremeno i vrlo dobro"). Stazu prolazim u prosjeku jednom u mjesec ili dva, nekad sam, nekad sa djecom, tako da su mi već otprije poznate sve njene finese, no prije nekoliko dana sam ju prošao posve otvorenih očiju, sa ravnalom, olovkom i notesom u ruci i foto aparatom o ramenu - evo što sam zabilježio!

Prošao sam obje strane, sjevernu i južnu, od prvog do zadnjeg metra, od Trešnjevačkog trga do Ulice grada Gospića i nazad, i zabilježio sve što sam smatrao iole važnim za ugodnost i udobnost vožnje. Izmjerio sam visinu svih rubnjaka (da, svih) i zabilježio mjesta koja iz bilo kojeg razloga ometaju vožnju ili bi ih se moglo na neki način učiniti ugodnijim. Na kraju, dao sam i ocjenu ugodnosti vožnje, svoju subjektivnu ocjenu, kojom sam procijenio koliko mi je zapravo lijepo voziti nekim određenim dijelom (tamno zelena je najbolja ocjena, narančasta najlošija - smatram da za crvenu boju, izrazito loše, nema mjesta na toj trasi)..

Za početak, pogledajmo što nam pruža sadašnja biciklistička infrastruktura na tom potezu. Ona je vrlo neujednačena i što se stanja na terenu tiče, ovaj potez se uopće ne može prepoznati kao jedinstveni pravac, kao nekovrsna "zagrebačka biciklistička transverzala". Oznake za biciklističku stazu su tu i tamo obnovljene, no najčešće su izblijedjele do neprepoznatljivosti, kod većine raskršća staza nije označena kroz raskršće (čak i na nekim obnovljenima - npr. Heinzelova sjever), staze nestaju bez upozorenja gdje će se nastaviti, rubnjaci su uglavnom u podnošljivom stanju, no ima dosta prijelaza kod kojih su rubnjaci propisno spušteni samo na sredini prijelaza, a na rubovima su opasno visoki (i preko 10 cm!), a na nekim mjestima (Donje Svetice, prilazi parkiralištu kod Vranovine, prilaz Palači pravde, prilaz Otvorenom sveučilištu - sve na južnoj strani) su i ubitačno visoki cijelom širinom. Rekorder u blizini Držićeve (južna strana) iznosi čak nevjerojatnih 18 cm i to na nepreglednom mjestu na kojem je sigurno već poneki biciklist završio s ozljedom i skršenim biciklom!

Primjetno je da se gradske vlasti drže principa jednosmjernih staza po kojem se gdje je to moguće jednosmjerna biciklistička staza vodi po desnoj strani ulice. No, na nekim dionicama to nije moguće pa su onda označene dvosmjerne staze na suprotnim stranama, no taj princip onda donosi i nekoliko prebacivanja s jedne na drugu stranu ulicešto predstavlja gubitak vremena (zbog semafora), a nije ni ugodno, razbija ritam vožnje. Pogledajte listu za više detalja!

Sadašnje stanje s kraja na kraj ulice:

Trešnjevački trg - Nova cesta: staza u oba smjera na sjeveru
Nova cesta - Savska: nema staze ni na jednoj strani
Savska - Koranska: oba smjera na sjeveru
Koranska - Zelinska: oba smjera na sjeveru, a uz to smjer istok na jugu
Zelinska - Držićeva: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Držićeva - Lopudska: na sjeveru nema staze, na jugu dvosmjerna staza počinje 100 m nakon Držićeve
Lopudska - Svetice: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Svetice - Ulica grada Gospića: oba smjera na sjeveru

Iskustvo pokazuje kako je sjeverna strana ulice puno ugodnija za vožnju: pločnici su širi, okolina ugodnija, manje je raskršća, a za razliku od južnog dijela, nema niti jednog dijela kojim se uz poneku preinaku ne može provesti biciklistička staza. Stoga bi moj prijedlog nadležnim gradskim vlastima bio ovaj: Provedite dvosmjernu stazu cijelom dužinom sjevernog dijela ulice - praktičnije je (čitaj: jeftinije), a i biciklistima ugodnije i brže. Po južnom dijelu se može provesti gdje je moguće kao i do sada jednosmjerna staza u smjeru istoka ili mjestimice čak i dvosmjerna (koja već i sada postoji na nekim odsjecima u paraleli sa sjevernom stazom). Dakle, sjevernom stranom bi uz "lokalni" išao i "long distance" promet, dok bi južnom stranom uglavnom išao samo "lokalni" promet.

A sada, prođimo uzduž cijele staze, od Trešnjevačkog trga prema istoku sjevernom stranom sve do kraja ulice, a zatim nazad južnom stranom! Na samome kraju, nakon svih fotki, pogledajte listu mojih komentara i popis predloženih radova na stazi (kratkoročno potrebnih i dugoročno željenih) kojima bi se cijeli ovaj pravac pretvorio u još bolju biciklističku magistralu!



Krećem od Trešnjevačkog trga. Preda mnom je početni komadić dvosmjerne biciklističke staze po sjevernom pločniku ... Snimio: Vanja


Ovdje nestaje biciklistička staza - nakon raskršća vrijedi "Snađi se, druže!" wink


Dio do Ulice Florijana Andrašeca nije tako loš - OK, nema staze tako da je zapravo ilegalan za upotrebu, ali se opet nekako može proći. Najveći problem su zaoravo pješaci koji su tu često mnogobrojni. Snimio: Vanja


Cernička ulica, primjetno kako su rubnjaci spušteni samo na sredini, a uz rub nisu - to nije neugodno samo za bicikliste, već za sve: starije, roditelje sa djecom u kolicima, invalide ... Snimio: Vanja


Prolazak ispod pruge između Ulice Florijana Andrašeca i Savske. Nezgodno dio je iza mene, sad počinje ležerna vožnja! Snimio: Vanja


Savska cesta - iako na prijelazu nisu označene staze, sve ostalo je kako treba - rubnjaci su spušteni i to je važno. Snimio: Vanja


Novoasfaltirana staza ispred zgrade MUP-a - ovdje je vožnja ugodna ... Snimio: Vanja


... a bila bi i još ugodnija da nije ovakvih bezveznih detalja: spuštena je samo sredina rubnjaka, a bicikliste tko šiša, nek si troše svoje guze! wink Snimio: Vanja


Nezgodan detalj ispred zgrade Raiffeisena, osobito u smjeru istoka u kojem se biciklisti kreću ususret automobilima koji često velikom brzinom nailaze iz Ulice grada Vukovara - ovdje ne bi bilo loše označiti stazu po kolniku! Snimio: Vanja


Približavam se Plitvičkoj ulici i FER-u. Plitvička je u udolini što u meni uvijek izaziva želju da projurim preko raskršća wink Za neupućene, odmah iza ćoška se nalazi "Železni Francek" (pumpa za vodu) za osvježenje! Snimio: Vanja


Crna točka staze: usko grlo pored restorana "Cassandra" u zgradi FER-a. Radnim danom ovdje je uvijek sve puno studenata i biciklistima nije lako probit se kroz vrevu. Snimio: Vanja


Još jedna crna točkica: potpuno neopazice na ovom ćošku nestaje dvosmjerna staza i po pločniku ispred zgrade ZG-holdinga se nastavlja jednosmjerna (smjer zapad). Istina, to ne čini nikakve probleme onima koji voze u smjeru istoka, no svejedno, bilo bi lijepo označiti stazu (postojeću, u smjeru zapada) preko raskršća kako bi vozači bili svjesni da ovdje ulicu prelaze i biciklisti. Snimio: Vanja


Jednosmjerna staza ispred ZG-holdinga. Drugi smjer, koji je postojao na pločniku sve do "cassandre" ne odjednom nestao - tko zna zašto. Snimio: Vanja


Uvijek ugodan dio između Miramarske i Ulice Hrvatske bratske zajednice: širok pločnik, hladovina (u doba godine kad je potrebna), taman toliko prolaznika da staza ne bude pusta, a da ne smetaju vožnji. wink Snimio: Vanja


Bravura majstora uličnog kista nešto prije "Lisinskog". Istina, držali su se propisa, ali sve to ipak tjera na smijeh ... baš su mogli te linije povući ravno od križanja pa do iza stupa i onda ih vratiti do ruba! Snimio: Vanja


Previsok rubnjak na pješačkom otoku ispred "Lisinskog". Ovaj nije opasan jer je vidljiv, a ovdje se i ne vozi brzo, ali svejedno - nije "guzo-friendly", a djeci sa manjim biciklima je i teško provozan. Snimio: Vanja


Zabavna strana horizontalne prometne signalizacije (kod "Lisinskog"). wink Snimio: Vanja


Većini dobro poznati spust kod Trnjanske ... Snimio: Vanja


... rampa je OK kad ju prelazi samo jedan biciklist, no kad se susretnu dvoje, onda onaj koji ide preko slivnika "fasuje" i visoki rubnjak. Ništa strašno, ali opet, nije ni ugodno ... Snimio: Vanja


Ovdje počinje meni najljepši dio na čitavoj ruti - široki pločnik, nema previše pješaka, dovoljno hlada i u ljetno doba, dovoljni odmak od prometne vreve ... pravi užitak! (sada ne izgleda tako idilično radi radova - vidim da se uvodi i rasvjeta - ali će sigurno biti bolje kad se završe). Snimio: Vanja


Na ovom dijelu ima i dovoljno mogućnosti za odmor ... Snimio: Vanja


Polako se približavam Držićevoj, tamo više neće biti ovakvog mira ... Snimio: Vanja


Evo i Držićeve ... rubnjaci su spušteni, svaka čast, no ovo farbanje je baš komično, na prvoj zebri je biciklistička staza uz desnu stranu, a na drugoj uz lijevu .. ajd ti sada nafarbaj pripadajuću stazu preko pješačkog otoka! wink Snimio: Vanja


Do Budmanijeve ulice se vozi po kolniku kojim se kreću auti unutar naselja Kanal - potreban je povećani oprez, no prave opasnosti ipak uglavnom nema jer svi voze oprezno. Rampa kod Budmanijeve ulice je OK. Snimio: Vanja


Od Budmanijeve ulice do Prirodoslovne škole je ucrtana dvosmjerna staza, no smjer prema istoku sad prelazi na drugu stranu, južnu, i tamo ostaje sve do Svetica (o tom dijelu čitajte u opisu drugog smjera, nešto niže!). Snimio: Vanja


Prolaz "Alejom poslovnih zgrada" kod Radničke - tu je uvijek puno pješaka na pločniku i na stazi ... Snimio: Vanja


Dio pored "Mercatora", između Radničke i Heinzelove, nema ucrtanu stazu, vjerojatno radi užeg pločnika. Taj dio bi se baš mogao i malo proširiti radi ucrtavanja staze ... Snimio: Vanja


Ovdje je bilo nedavnog asfaltiranja nakon radova na toplovodu, no koliko vidim staze su zaboravljene (na njih podsjećaju još samo ovi obrisi na pješačkim otocima ...). Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja uz "Konzum" - visoki rubnjak vreba! Snimio: Vanja


Prema Donjim Sveticama je pločnik svježe asfaltiran, no oznaka za stazu još nema. Snimio: Vanja


Neugodni detalj kod Donjih Svetica - em je rubnjak visok, em je pločnik na slijedećih 100 metara uzak pa je nemoguće ucrtavanje staze (a staze nema ni sa južne strane Ulice grada Vukovara jer su tamo kuće tik do ceste, nema ni pločnika). Ovo bi valjalo nekako riješiti jer je to zapravo jedan jedini zaista nezgodan detalj na cijelom sjevernom potezu uzduž cijele ulice! Snimio: Vanja


Pravi pješački otok (za bicikliste zapravo ometajući) između Donjih Svetica i Ivanićgradske ... Snimio: Vanja


... i jedan neuobičajeni, sa znakom za hidrant, 100 metara dalje! Snimio: Vanja


Evo nas i kod Ivanićgradske, uzorno označeno raskršće sa spuštenim rubnjacima, dalje se pruža dvosmjerna staza. Snimio: Vanja


Sami završetak Ulice grada Vukovara - zamka sa stupićem na stazi za one koji su došli do ovdje. wink Snimio: Vanja


Ako je netko propustio onaj prvi stupić (vidi se u pozadini!), možda zapne na ovome! wink Snimio: Vanja


Krajnja točka mog istraživanja, tramvajska stanica kod potoka Blizneca, vraćam se nazad južnom stranom. Snimio: Vanja


Južnom stranom prema Ivanićgradskoj. Nema označene staze, ali je pločnik posve OK i dovoljno širok. Snimio: Vanja


Prošao sam zaobilazak Andrilovečkom između Ivanićgradske i Donjih Svetica i sad sam opet na stazi prema Heinzelovoj. Snimio: Vanja


Neočekivana betonska "gljiva" na stazi ispred poslovnog centra "Almeria". Snimio: Vanja


Prijelaz preko Heinzelove - sve 5. Snimio: Vanja


Ispred zgrade Euroherca između Heinzelove i Radničke. Ekipa si je tamo složila pločnik po svom ukusu, bez označene staze (iako ona postoji lijevo i desno od njih) i sa dodatnim stupićiam za ometanje auta, ali i ugrožavanje bicikala. Snimio: Vanja


Novouređeni ulaz u Radničku - i opet se rubnjak ne spušta cijelom širinom staze i uz njen rub on dolazi do opasnih visina ... Snimio: Vanja


Pločnik i staza (dvosmjerna) između Olibske i Držićeve ... no, uskoro dolazi ekstremno uski dio zbog kojeg ovaj dio staze nema puno smisla. Snimio: Vanja


Evo ga - zbog ovog tu detalja dužine cca 80 metara nema puno smisla voditi stazu ovom stranom ulice, već je bolje orijentirati se na sjevernu za oba smjera. Snimio: Vanja


Prošao sam Držićevu i kod prilaza sam ulici Pile. Uočite dobro stupić na rubu staze u smjeru u kojem idem, ali i rubnjak s druge strane, ispred kontejnera za staklo, točno ispred završetka staze iz drugog smjera. Taj rubnjak je rekorder sa 18 cm visine!!! Snimio: Vanja


"Killer - rubnjak" izbliza - tko naleti na njega iz suprotnog smjera (u kojem zapravo vodi ova staza) taj se neće dobro provesti! Snimio: Vanja


Nešto prije Vranovine - staza se nastavlja tamo iza plavog kontejnera i, bar teoretski, do nje bi trebalo savladati čak četiri (!!!) visoka rubnjaka! U praksi, biciklisti zaobilaze taj otok i cijelu stazu sa onim "killer-rubnjakom" i voze se po parkingu i tako se rješavaju neprilika. (vrlo slična priča je sa rubnjakom kod Otvorenog sveučilišta, ispred zgrade Hrvatske lutrije - umjesto da se gnjave sa bezrazložno visokim rubnjakom koji priječi pristup označenoj stazi, biciklisti radije biraju vožnju preko parkirališta i zatim priječenje zelene površine iza njeg) Snimio: Vanja


Palača pravde - još jedan bezrazložni stupić na stazi i bezrazložno visok rubnjak. Njegovo spuštanje sigurno ne košta puno, a jako bi pomoglo biciklistima! Snimio: Vanja


Evo me nazad kod Trešnjevačkog placa - već sam pomalo umoran, ali sam i sretan što sam završio svoje "studijsko putovanje" skraja na kraj Ulice grada Vukovara (i to u oba smjera!)! Snimio: Vanja


Zabilješke vezane uz sjevernu stranu. Obišao i zabilježio: Vanja


Zabilješke vezane uz južnustranu. Obišao i zabilježio: Vanja


Popis predloženih radova:

Kratkoročni (koji ne iziskuju velika financijska sredstva niti veliku pripremu):

  • Spuštanje rubnjaka ispred zgrade MUP-a (koji je sada spušten samo na sredini prijelaza)

  • Kvalitetno označavanje staze ispred zgrade Raiffeisen banke

  • Uklanjanje terase restorana "Cassandra" koja ometa prolaz pješacima i biciklistima

  • Kvalitetno označavanje staze na raskršću sa zelinskom ulicom (kod zgrade ZG holdinga)

  • Označavanje biciklističke staze na dijelu između Držićeve i Budmanijeve (uz dozvoljen prolaz automobilima brzinom do 30 km/h

  • Spuštanje rubnjaka kod tramvajskog okretišta Heinzelova

  • Micanje dvaju stupića kod raskršća sa Ulicom grada Gospića

  • Spuštanje rubnjaka na raskršću sa Donjim Sveticama (južna strana, istočni rubnjak)

  • Micanje prepreka kod poslovnog centra "Almeria" i zgrade "Euroherc"

  • Spuštanje rubnjaka na cijeloj širini prijelaza kod Radničke ceste (južna strana)

  • Spuštanje vrlo opasnih rubnjaka na dijelu između Držićeve i Vranovine (južna strana)

  • Spuštanje rubnjaka kod Palače pravde i označavanje staze na dijelu 100 metara istočno od Palače pravde

  • Spuštanje rubnjaka kod stražnjeg ulaza u Otvoreno sveučilište



Dugoročni (veći radovi kojima bi se stanje na stazi dugoročno poboljšalo):

  • Projekt biciklističke staze između Nove ceste i Ulice Florijana Andrašeca (ukoliko nema pogodnog načina da se to izvede baš uz ulicu, u obzir dolaze i zaobilazne varijante npr. Gagarinovim šetalištem do Andrašecove pa njome nazad do Ulice grada Vukovara - obilazak nije velik, a ako staza bude kvalitetno napravljena onda će to biciklisti i prepoznati i upotrebljavati radije nju nego pločnik ili kolnik< /li>
  • Proširenje pločnika i označavanje biciklističke staze na dijelu kod raskršća sa Donjim Sveticama i dalje 100 metara u smjeru Ivanićgradske (sjeverna strana)



Uz sve ovo, prelažem i jedinstveno označavanje staze na cijelom potezu uz Ulicu grada Vukovara i, jednom kada i to dođe na red, postavljanje biciklističkih putokaza sa odvojcima važnih biciklističkih ruta:


  • Trešnjevački trg: Trakošćanskom prema Zapadnom kolodvoru i Domu Sportova, Krapinskom prema Črnomercu, Rudešu i dalje na zapad (vidi OVDJE moj prijedlog staze prema Rudešu i dalje na zapad!)

  • Savska: Prema Savi odnosno centru grada

  • Plitvička: Prema Runjaninovoj i centru grada

  • Sveučilišna aleja: Prema Prisavlju i Savskom nasipu

  • Miramarska: Prema centru grada

  • Ulica Hrvatske bratske zajednice: Prema Glavnom kolodvoru i Savskom nasipu/Bundeku/Novom Zagrebu

  • Držićeva: Prema centru grada i Medveščaku te prema Savici i Novom Zagrebu

  • Donje Svetice: Prema Maksimiru

  • Natkrivena trasa potoka Blizneca: Prema Maksimiru (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze tom trasom!)

  • Ulica grada Gospića: Prema Žitnjaku, getaldićevom prema Vukomercu, Dubravi, Sesvetama (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze uz željezničku prugu prema Sesvetama!)



Toliko od mene, poslat ću link na ovu stranicu i nekim nadležnim gradskim službama pa možda dobijem kakav odaziv. A ako nekoga zanima povijet Ulice grada Vukovara neka OVDJE pogleda moj tekst sa bloga pod nazivom "Ulica grada Vukovara. 80 godina postojanja, 65 godina burnog razvoja"!

Oznake: bicikl, Ulica grada vukovara, promet


- 09:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.01.2014., ponedjeljak

U našu čast

Jutros je u našu čast sunce iluminiralo sve čekaonice na tramvajskim stajalištima. U našu je čast, povodom početka novog radnog tjedna i drugog školskog polugodišta, sunce učinilo nebo pastelno plavim, a grad prekrilo slojem najfinije pozlate.

Iskoristimo na najbolji način ovaj dan koji je tako lijepo počeo!



Tramvajska stanica kod tržnice Prečko, jutros. Snimio: Vanja

Oznake: Sunce, preko, tramvaj, foto


- 09:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.01.2014., petak

Zrcaljenje sunca



Radićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Radićeva, znak, prehrana, Sunce, Gornji Grad


- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.01.2014., utorak

Zagrebačke pošte - pokušaj povijesnog pregleda

Već neko vrijeme pokušavam saznati gdje je i kada otvoren prvi zagrebački poštanski ured, no čini se da takvog podatka nema na webu. U potrazi za starim poštama pretražio sam web Hrvatskih pošta prolistao sam i nekoliko starih planova grada (1948., 1961. 1993.) i sakupio zanimljivu kolekciju informacija o poštama nekad i sad. Lista koja slijedi je vrlo daleko od potpunog povijesnog pregleda, no možda ponuka nekoga na detaljnije zavirivanje u arhive (poslat ću link na ovaj post i Hrvatskim poštama!) pa nek jednog dana osvane i potpuni ovakav pregled!

(naravno, ako i vi možete na bilo koji način nadopuniti ovaj popis, bilo podacima o godinama otvaranja ili zatvaranja pojedinih pošta, bilo adresama ili nekim zanimljivim pričama o poštama, samo navalite, pišite komentare!)

Dakle, slijedi lista pošta sa današnjim poštanskim brojevima, a nakon broja i sadašnje adrese slijede kratki podaci o povijesti te poslovnice (ukoliko znam što o njoj). Na samome kraju možete pogledati i listu pošta iz 1948. sa tadašnjim brojevima.

Poštanski brojevi, ovakvi kakve poznajemo, peteroznamenkasti, su uvedeni 01.01.1971., za vrijeme Jugoslavije. U to doba je Zagreb imao poštanski broj 41000, da bi osamostaljenjem Hrvatske dobio novi poštanski broj 10000.

U doba Jugoslavije su poštanske brojeve sa početnim brojkama 1, 2 i 3 imala mjesta u Srbiji (Beograd 11000, Novi Sad 21000, nisam siguran da li je Priština imala 31000 ili ne), sa 4 i 5 mjesta u Hrvatskoj (41000 Zagreb, 51000 Rijeka), sa 6 u Sloveniji (61000 Ljubljana), sa 7 u BiH (71000 Sarajevo), sa 8 u Crnoj Gori (81000 Titograd/Podgorica) i sa 9 u Makedoniji (91000 Skopje).

Pregled pošta u užem gradskom području Zagreba na dan 01.01.2014. (izvor web stranica Hrvatskih pošta):


  • 10000 Branimirova 4 - na svome mjestu od izgradnje zgrade 1940.-1942. po projektu Egona Steinmanna

  • 10004 Branimirova 4 (carina) - ne znam kada je otvorena

  • 10010 V. Varićaka 13 (Sloboština) – vjerojatno otvorena sa gradnjom naselja 80-ih

  • 10020 Siget 18c (Novi Zagreb) – vjerojatno otvorena sa izgradnjom naselja 60-ih

  • 10040 Dubrava 53 (Dubrava) – postojala već 1961., 1948. nije navedena adresa pošte u Dubravi, pretpostavljam da se radilo o pošti kod okretišta tramvaja (bivša mitnica)

  • 10090 Ilica 508 (Susedgrad) – 1961. je pošta bila u Ilici u blizini Vrapčanske ceste

  • 10101 Jurišićeva 13 - ova pošta je nekada bila glavna zagrebačka pošta, no tokom 80-tih je ta titula predana pošti u Branimirovoj. Pošta je sagrađena 1904. po projektu mađarskih arhitekata Ernő Foerka i Gyule Sándyja.

  • 10103 Basaričekova 11 (Gornji grad) – ovo je vjerojatno jedna od najstarijih pošta u Zagrebu, neprekidno u službi nakon 2. Svjetskog rata

  • 10104 Republike Austrije 38 - ova je pošta otvorena između 1948. i 1961. i od tada je neprekidno u službi.

  • 10105 Britanski trg 11 – nije poznato kada je otvorena ova pošta, no vjerojatno je postojala na toj poziciji još prije Drugog svjetskog rata

  • 10106 Gundulićeva 8 – ova pošta je često mijenjala lokacije, 1948. se nalazila na adresi Gundulićeva 37, a 1961. u Gundulićevoj 9. Na sadašnjoj je lokaciji vjerojatno od 70-ih godina.

  • 10108 Krešićeva 32 (Željeznička kolonija) – ova je pošta dugo vremena (najmanje od 1961.) bila u kući u Kontakovoj 3 da bi rekonstrukcijom okretišta tramvaja na Borongaju bila preseljena u novi prostor.

  • 10109 Prilaz Baruna Filipovića 18 (Črnomerec) – od 40-ih pa sve do 60-ih godina je ova pošta bila na adresi Vovodna 11 da bi se kasnije, vjerojatno tokom 80-ih, preselila u sadašnji prostor

  • 10110 Ozaljska 152 (Remiza) – ova je pošta, otvorena nakon 1961., dugo vremena bila na uglu Ozaljske i Selske ceste, da bi se na sadašnju adresu preselila negdje oko 2000. godine

  • 10111 Ozaljska 32 - ovo je jedna od najstarijih trešnjevačkih pošta, 1948. je bila na adresi Rade Končara 114, a 1961. na adresi Rade Končara 111. Na sadašnjoj je lokaciji barem od 80-ih godina.

  • 10112 Nova ves 57 – i ova pošta je dugovječna, 1948. je bila na adresi Nova Ves 87a, 1961. na adresi Nova Ves 87 (ne znam da li je riječ o selidbi ili možda samo renumeraciji zgrada), ne znam kada je preseljena na sadašnju lokaciju

  • 10113 Zvonimirova 38 (kod Šubićeve ulice) – ova je pošta na toj lokaciji sve od 1948. godine)

  • 10114 Folnegovićeva 5 – ova je pošta na svojoj lokaciji barem od 90-ih godina

  • 10115 Savska 17 (kod Vodnikove ulice) - još jedna stara pošta, 1948. je bila na adresi Savska 27, 1961. na adresi Savska 25, da bi već duži niz godina bila na sadašnjoj adresi

  • 10116 Ulica grada Vukovara 86 („Palača pravde“) – 1948. i 1961. je pošta bila na adresi Trnjanska 66a, no u nekom trenutku nakon izgradnje „Palače pravde“ 1970. godine je pošta preseljena na novu adresu.

  • 10119 Rudeška cesta 169 (Vrbani) – ova pošta je često seljena. 1948. je bila na adresi Podravska 1, zatim je preseljena u Koprivničku, no moguće je da se tu radilo o istoj zgradi jer je Podravska ulica pripojena Koprivničkoj. Nakon izgradnje novog dijela Jaruna preseljena je u Hrgoviće da bi u studenom 2013. preseljena u Vrbane, u trgovački centar „Point“.

  • 10120 Črnomerec 1 - nakon Drugog svjetskog rata, pošta je bila u Ilici 271, dok je kasnije, 1961., najbliža pošta bila na Svetom Duhu, na adresi Pavleka Miškine 73. Nije mi poznato kada je pošta preseljena na sadašnju adresu

  • 10121 J. Laurenčića 8c (Folka) – nije mi poznato kada je otvorena ova pošta (ne nalazi se na popisu pošta iz 1993. godine)

  • 10122 Nova cesta 39 – također jedna od najstarijih trešnjevačkih pošta. 1949. se nalazila na adresi Ogrizovićeva 1, isto tako i 1961., dok je u meni nepoznatom trenu prije 1993. preseljena na sadašnju adresu.

  • 10123 Mandrovićeva 3 (Maksimir) - ta pošta se do 90-ih godina nalazila na adresi Kvaternikov trg 10 (na uglu sa Heinzelovom)

  • 10124 Albaharijeva 7 (Knežija) – otvorena vjerojatno sa izgradnjom naselja Knežija

  • 10126 Ulica grada Vukovara 35 – ova je pošta na svome mjestu sve od 1948. godine

  • 10128 Odranska 8 (Cvjetno naselje) – ovo je možda i najstarija trešnjevačka pošta koja je dugo vremena radila na adresi Savska 142 (između Nove ceste i Prisavlja) da bi vjerojatno tokom 80-ih bila preseljena na novu adresu, izvan Trešnjevke.

  • 10129 Meštrovićev trg bb (Zapruđe) – vjerojatno otvorena sa izgradnjom naselja

  • 10130 Petrinjska 30 (MUP) – koliko znam, otvorena tokom 90-ih

  • 10131 Gruška 18 (Savica) – vjerojatno otvorena sa izgradnjom naselja

  • 10132 Žitnjak bb (Carinarnica) – otvorena prije 1993.

  • 10133 Meksička bb (Gajnice) – 1961. je pošta bila na nepoznatoj adresi u Stenjevcu, a u Gajnice je preseljena vjerojatno sa izgradnjom naselja

  • 10134 Marijane Radev 2 (Prečko) – koliko znam, pošta je otvorena nakon izgradnje naselja, no nisam siguran da li je stalno bila na ovoj adresi

  • 10135 Trg S. Konzula 4 (Volovčica) – ova je pošta 1961. bila na adresi Kutinska 2, a poslije je preseljena na plato u središtu Volovčice.

  • 10136 Heinzelova 98 - 1961. godine je pošta bila na Zavrtnici, u Budmanijevoj 14, no kasnije je nestala pa ovu poštu u zgradi MUP-a možemo smatrati bar donekle sljedbenicom ove starije.

  • 10137 Horvaćanski zavoj bb (Studom Stjepan Radić) – otvorena vjerojatno u 70-ima

  • 10138 Golikova 28 (Voltino) – Ljubljanica je imala poštu već prije 1961., na adresi Ruže Crnković 38., da bi se kasnije pošta preselila u Voltino, na ovu adresu, odnosno nasljednicom bi mogli smatrati i poštu na okretištu na Remizi.

  • 10139 B. Magovca 31 (Travno) – vjerojatno otvorena uz izgradnju naselja

  • 10140 Braće Domany 8 (Srednjaci) – nije mi poznato kada je otvorena ova pošta, plan grada iz 1993. je ne sadrži

  • 10141 Vile Velebita 6 – nova pošta u bloku sjeverno od produžene Branimirove

  • 10142 Kennedyjev trg 11 - nakon Drugog svjetskog rata je postojala pošta na adresi Jordanovac 36, no tokom 80-ih je pošta preseljena na novu adresu.

  • 10144 Savska 41 (Zagrepčanka) – nije mi poznato kada je ona otvorena

  • 10145 Jablanska 24 (Rudeš) – ova pošta je po svemu sudeći otvorena nakon 1993.

  • 10146 Ivana Šibla 22 (Središće) – vjerojatno otvorena odmah nakon izgradnje naselja

  • 10147 Trg Ivana Kukuljevića 5 (Špansko) – vjerojatno otvorena odmah nakon izgradnje naselja

  • 10148 Maksimirska 286 (Dubrava) – moguće je da je ova pošta na toj lokaciji kod okretišta u Dubravi još od 1948. godine

  • 10153 Šeferova 4 (Ravnice) – vjerojatno otvorena s izgradnjom naselja u 70-ima

  • 10156 Prisavlje 14 – nije mi poznato kada je otvorena ova pošta

  • 10158 Jankomir 25 (Robni terminali) – nije mi poznato kad je otvorena ova pošta

  • 10160 Avenija Dubrovnik 15 (Velesajam) – ova pošta je otvorena sa preseljenjem Velesajma krajem 50-ih

  • 10162 Vijenac F. Gotovca 5 (Dugave) – ova pošta je otvorena nakon 1993.

  • 10163 Avenija Dubrovnik 32 (Sopot) – ova pošta je vjerojatno otvorena sa izgradnjom naselja

  • 10166 Brežovanka 2a (Markuševac) – otvorena tokom 70-ih

  • 10168 šestinski trg 10 (Šestine) – otvorena prije 1961.

  • 10169 Donje Svetice 42 – nije mi poznato kada je otvorena ova pošta

  • 10172 Podsusedski trg 14b – pošta je otvorena prije 1961.

  • 10173 Trg Narodne zaštite 1 (Remetinec) – pošta je otvorena prije 1961.

  • 10174 V Poljanice 24 (Dubrava) – pošta je otvorena u 90-ima



Pošte koje više ne postoje:

  • Ilica 4 (NaMa) – postojala je prije 1961., a zatvorena krajem 80-ih ili početkom 90-ih

  • Gračani – postojala je 1961., ali ne znam kada je zatvorena

  • Remete (ulica Vinec, pored stare škole) – postojala je 1961., a zatvorena je tokom 80-ih

  • Ilica 328 (Kustošija) – postojala je 1961., a ne znam kada je zatvorena

  • Autobusni kolodvor (Držićeva) – mislio sam da ova poslovnica još postoji, no nema je na popisu trenutnih poslovnica pošte



I za kraj, popis pošta iz 1948. godine sa tadašnjim brojevima!


  • Zagreb 1: Jurišićeva 13

  • Zagreb 2: Branimirova 4

  • Zagreb 3: Basaričekova 11

  • Zagreb 5: Britanski trg 11

  • Zagreb 6: Gundulićeva 37

  • Zagreb 7: Kvaternikov trg 10

  • Zagreb 9: Vodovodna 11

  • Zagreb 10: Martićeva 14

  • Zagreb 11: Rade Končara 114

  • Zagreb 12: Nova Ves 87a

  • Zagreb 13: Zvonimirova 38

  • Zagreb 15: Savska 27

  • Zagreb 16: Trnjanska 66a

  • Zagreb 17: Savska 142

  • Zagreb 18: Ilica 271

  • Zagreb 19: Podravska 1 (Gajevo)

  • Zagreb 20: Dubrava

Oznake: pošte, povijest


- 16:36 - Komentari (26) - Isprintaj - #

05.01.2014., nedjelja

Usijanje posljednjih dana



Radićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: natpis, Radićeva, centar, štos


- 14:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.01.2014., subota

Susret struktura ...

... a još im nedostaju one za tu zgradu najvažnije: glazbene!

Pokušajte ih zamisliti dok gledate fotku!



Buduća Muzička akademija (nekad "Ferimport"). Snimio: Vanja

Oznake: fotka, strukture, centar


- 17:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.01.2014., petak

Totalni list

Od zore do sumraka i nazad!



Bezdanska ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: natpis, preko, trešnjevka


- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2014., četvrtak

Jaje je zakon!

Započnimo ovu godinu u veselom tonu! wink



Tržnica Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: natpis, preko, trešnjevka


- 09:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.01.2014., srijeda





Sva su slova snimljena na natpisima u Prečkom tokom 14.12.2013.!

Želim vam svima sve sve sve najbolje u 2014. godini!

Oznake: nova godina, preko


- 00:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2017 (12)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)
Veljača 2015 (14)
Siječanj 2015 (16)
Prosinac 2014 (15)
Studeni 2014 (17)
Listopad 2014 (22)
Rujan 2014 (17)
Kolovoz 2014 (7)
Srpanj 2014 (14)
Lipanj 2014 (15)
Svibanj 2014 (18)
Travanj 2014 (17)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (18)
Siječanj 2014 (21)
Prosinac 2013 (18)
Studeni 2013 (18)
Listopad 2013 (17)
Rujan 2013 (16)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (24)
Lipanj 2013 (21)

Tema bloga:

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se