Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja

Noć muzeja 2011 je već iza nas i čini se da je ova zanimljiva manifestacija svake godine sve bolje posjećena ... Na žalost, ove godine sam uspio posjetiti samo jedan od mnoštva ponuđenih programa, već najavljenu radionicu "PiXelizacija" Josipe Kos u galeriji "Modulor" Centra za kulturu Trešnjevka. Atmosfera je bila dobra i vesela, ljudi taman toliko da ne bude gužve, a da opet bude zabavno - pogledajte i sami kako je bilo!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Autorica izložbe i voditeljica radionice Josipa Kos. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Izložba iz uobičajene perspektive (više o izložbi pogledajte OVDJE). Snimio: Vanja


Izložba iz druge perspektive. Snimio: Vanja


Potpis autorice ispod jednog od izložaka. Snimio: Vanja


Nakon radionice. Snimio: Vanja


Za dokumentaciju. Snimio: Vanja

Masarykova ulica. Snimio: Vanja

Život grada kroji zanimljive priče i spaja neobične partnere, a jedno od takvih neobičnih zagrebačkih partnerstva je i ono glumca Andrije Fijana (1851.-1911.) , jednog od najpoznatijih zagrebačkih glumaca tog vremena, redatelja i intendanta HNK-a, sa vatrogascima i tvornicom za izradu opreme i mjernih uređaja za benzinske pumpe. A sve njih zajedno spaja relativno kratka ulica nazvana Fijanovim imenom koja se nalazi 200-tinjak metara istočno od Kvatrića kojeg sam već nedavno spominjao na blogu. U njenih stotinjak metara dužine danas se nalazi niz klasičnih zgrada iz doba nakon prvog svjetskog rata - između njih je i jedan od poznatijih zagrebačkih restorana "Pod mirnim krovom" u vlasništvu ugostiteljskog poduzeća "Zagrebački plavi" čije je sada u toj ulici i sjedište (nakon nekadašnjeg u velikoj zgradi na uglu Maksimirske i Harambašićeve gdje se još uvijek kočoperi njihov veliki znak) ... no, tu je i niz novogradnji koje su izgrađene na prostoru bivše tvornice "Meba" (sada "Scheidt-Bachmann Tubs", sa sjedištem u Stupniku). A usred svega toga, točno u sredini istočne strane ulice, nalazi se i zgrada DVD "Maksimir" koja svojim oblikom i, na žalost, zapuštenošću strši iz te podosta neuravnotežene okoline.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Podatke o toj zgradi preuzeo sam iz materijala već spominjanog javnog predavanja "Prostor identiteta, prostor interakcije, prostor promjene" 28.11.2006. godine u organizaciji Društva arhitekata Zagreba na kojem su sudjelovali Fedor Kritovac, Sonja Leboš te Dafne Berc, a kao autorica dijela teksta sudjeluje i Ranka Franc-Štern, stanovnica Fijanove ulice.

Spomenuto zapušteno vatrogasno spremište je izgrađeno 1933. godine, prema projektu gradskog gradjevinskog savjetnika ing. Josipa Seiferta i zaštićeno je kao kulturno dobro. Građeno je kao prizemnica s garažom za vatrogasna vozila i centralno smještenim tornjem u kojem se nalazi stubište u duhu moderne hrvatske arhitekture tridesetih, u čistom i jasnom volumenu s ravnim krovom i zidnom platnu bez dekorativnih elemenata. 1947. godine je dograđen još jedan kat u stilu već postojećeg objekta.

Što se samog korisnika zgrade tiče, DVD Maksimir djeluje od 1931. (pogledajte LISTU dobrovoljnih vatrogasnih društava na području grada Zagreba!) i zgradu je koristilo od samog početka. Na žalost, zgrada sada nije u funkciji (pretpostavljam radi nerješenog vlasništva) i polagano propada ... no, i privlači poglede svakog prolaznika zbog svoje centralne pozicije u ulici. Za razliku od mnogih drugih napuštenih zgrada, oko ove možete naspraviti puni krug, okružena je parkiralištem, i osmotriti je sa svih strana ... za one koji se ne žele otputiti u Fijanovu ulicu i promotriti je svojim očima, ja sam to učinio za vas.


Plava vrata - Pogled u unutrašnjost kroz razbijeni prozor. Snimio: Vanja


Smeđa vrata - ulaz u zgradu. Snimio: Vanja


Crvena vrata - ulaz u garaže za vatrogasna vozila. Snimio: Vanja


Električni fasadni inventar iz 30-tih godina. Snimio: Vanja

I za kraj, tek nekoliko desetaka metara od tog napuštenog vatrogasnog spremišta, u dvorištu tik uz ulicu, nalazi se već više godina jedna napuštena kada ... da smo u prirodi, rekao bih da je to pojilište za ovce, no ovako, u toj i takvoj ulici, pada mi na pamet kako je to možda nužna zaliha vode za slučaj neke vatrogasne akcije, maleni "hommage" dobu u kojem nije bilo hidranata na svakome ćošku i u kojem je već spomenuto vatrogasno spremište vrvjelo vatrogascima.

Centar za kulturu Trešnjevka, 27.01.2011. Snimio: Vanja

I ove godine Hrvatsko muzejsko društvo organizira tradicionalnu Noć muzeja ... i kao i uvijek, u skladu s tradicijom, očekuje nas hladna i vjetrovita noć, ali i vrući muzejski programi između 18 i 01h. Trenutno je u Zagrebu aktualno nekoliko vrlo zanimljivih izložbi (od Muzeja za umjetnost i obrt preko Muzeja suvremene umjetnosti, Umjetničkog paviljona pa nadalje) gdje će sigurno biti velika gužva, stoga se isplati dobro prolistati program i pronaći pokoji zanimljiv sadržaj u manje posjećenim prostorima. Prije tri godine sam bio sa djecom u Poštanskom muzeju u Jurišićevoj, prije dvije u Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevom trgu (ex-NSB), prošle u Gliptoteci i u Zagrebačkoj pivovari koja je u suradnji sa Muzejom grada Zagreba otvorila vrata do svojih zgrada koje datiraju iz 19. stoljeća ... a ove ćemo godine u Centar za kulturu Trešnjevka (Park Stara Trešnjevka 1, tramvajska stanica Nehajska) i čijoj je galeriji "Modulor" u toku izložba Josipe Kos “0,3 PX/CM”. Pod tim kriptičnim imenom se sakrivaju zanimljive slike načinjene razlaganjem klasičnih fotografija na male (u stvari, ne tako male, veličine 3x3 cm!) osnovne jedinice, "pečate" odnosno kvazipixele, i tim postupkom se dobivaju vrlo zanimljivi motivi koje se isplati pogledati sa različitih udaljenosti.


Snimio: Vanja

Kao dodatni program, ove će večeri autorica izložbe između 20 i 22 sata prirediti radionicu za djecu i odrasle, pod nazivom “PiXeliziranje”. Program kreće vodstvom kroz izložbu, a nakon toga će autorica otkriti čari nastanka djela kroz različite tehnike koje primjenjuje u svom radu. Tako ćete imati priliku saznati kako se rade pečati, te kako nastaje otisak i monotipija njihovom upotrebom.


Snimio: Vanja

Kružni tok na Ljubljanskoj aveniji pored City Centra One. Snimio: Vanja

I ulični pejzaž može biti veseo i šaren, a ne samo sivocrn!


Kružni tok na Ljubljanskoj aveniji pored City Centra One. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Visoka napetost!

CC1 se nalazi u blizini rasklopnog postrojenja za zapadni dio grada, Arena centar na putu prema isto takvome za jugozapadni ... dok je Garden Mall ipak smješten previše centralno da bi bio uz dalekovod ka rasklopnom postrojenju za sjeveroistočni dio grada.

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jučer sam vas upozorio na bijeg Lacostinog krokodilčića sa fasade hotela "Westin" ... a razlog za bijeg sigurno nije bilo globalno zatopljenje (ili lokalno zahladnjenje) već pad broja kupaca. A kud su pobjegli kupci? Vrlo vjerojatno u velike trgovačke centre na rubovima grada!

Gradnja trgovačkih centara na rubovima i izvan gradova uzrokovala je dosta promjena u gradskome životu: gradska središta su se počela prazniti (što ima svoje loše strane, propadanje lokala u centrima gradova, ali i zamiranje centara samih po sebi ... ali i dobrih, smanjivanje prometnoga opterećenja u centrima) i promet se počeo prebacivati prema periferiji. Ljudi koji su nekada živjeli na obodu gradova, bez puno infrastrukture, su se odjednom, otvaranjem trgovačkih centara u njihovoj blizini, počeli nalaziti u situaciji da svi hrle prema njima.

Pogledajmo primjer Jankomira: prije 20 godina je to bila teška periferija, u Jankomir se išlo samo nuždom (u psihijatrijsku bolnicu ili ka Robnim terminalima) ili zabavom (ribičija na jezercu potoka Dubravici). A sada se tamo nalazi City Center One (CC1), nešto dalje su i Bauhaus, Kika, Lidl, King Cross, Pevec ... da ne nabrajam dalje. A kako smo mi ipak u Hrvatskoj, a ne u Austriji ili Njemačkoj, onda prometna infrastruktura nije pratila preusmjeravanje prometnih tokova ... eto, u međuvremenu je Ljubljanska avenija proširena na 3 prometne trake, ZET je uveo i posebnu autobusnu liniju koja vozi iz Ljubljanice u Podsused (i koja više ne vozi tek svaka 2 sata kao nekad) ... No, većina neautomobiliziranih posjetilaca i dalje navraća u CC1 bilo pješice iz Španskog i Malešnice, bilo iz Prečkog, od tramvaja broj 5 i 17. A kako "ulični" prilaz iz Prečkog nije baš najdirektniji niti najljepši (uz Ljubljansku aveniju punu prometa) onda su se dosjetljivi šetači snašli i utrli stazicu između ulice Svilkovići i cestovnog rotora ispred CC1 centra. Stazica prolazi kroz privatne vrtove (vlasnici su je višekratno pokušavali zagraditi, ali bez uspjeha) i zarasle blatne livade, no svejedno je atraktivna zbog skraćenog prilaza i upotrebljava je dosta ljudi.
(u Njemačkoj ili Austriji bi tu sigurno već napravili široku biciklističku i pješačku stazu oko vrtova i kroz šumarke )


Dilema: uokolo po asfaltu ili poprijeko po ledini? Snimio: Vanja

I onda se dešava da atraktivne zagrepčanke obučene u elegantnu odjeću mažu svoje potpetice blatom s obližnjeg kukuruzišta da bi se tek nekoliko minuta kasnije našle u trgovinama svjetskih modnih marki tipa Lacoste ili Esprit. A na nama je da to okvalificiramo kao "nerazvijena infrastruktura" ...ili možda ipak "željom suvremenog čovjeka za više kontakta s prirodom"?


Varijanta po stazi - blatnjavo. Snimio: Vanja


Varijanta kroz travu i šiblje - bodljikavo i neravno. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled unatrag, ka Prečkom i posljednjoj tramvajskoj stanici. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pozor, sa fasade hotela "Westin" nestao je nedavno zeleni krokodil!

Ovu nedjelju sam proveo sa ženom na pomalo neobičan način - iako je bio lijepi dan nismo otišli na izlet, nismo se ni šetali po gradu, nismo se ni ostali zabavljati sa klincima kod kuće ... već smo otišli u kino u Novo Mesto, u susjednu nam Sloveniju.

E sad, pitate se vi, koji nas je vrag tjerao da u kino idemo baš u Sloveniju, kao da nema dovoljno multiplexnih zagrebačkih dvorana? Razlog za odlazak u Novo Mesto je bio vrlo prozaičan: film koji smo željeli pogledati nije (nadam se samo zasad!) moguće pogledati kod nas. A to je bio slovenski omladinski film "Gremo mi po svoje" (u hrvatskim novinskim člancima preveden kao "Na naš način") koji u Sloveniji obara sve rekorde gledanosti i vjerojatno će vrlo skoro postati najgledaniji slovenski film svih vremena. Naravno, možete se vi osmjehnuti na tu činjenicu, no stvari su takve da je taj film gledalo više gledalaca nego vjerojatno sve hrvatske filmove snimljene u zadnjih 5 godina zajedno.

Sve u svemu, film je vrlo simpatičan i zabavan (radnja prati odred izviđača na ljetnom logorovanju - vidi kratki opis na Wikipediji), odličnu najavu možete pogledati par redaka niže, a isto tako vrijedi poslušati glavnu muzičku temu filma popraćenu nizom scena:


Najava filma.


Glavna muzička tema filma.

A sve to me je navelo na pomisao: zašto se tako rijetko viđaju dobri hrvatski dječji filmovi i zašto do sada još nikad nije snimljen neki omladinski film čija se radnja zbiva u Zagrebu. Serija je bilo, sjetimo se samo odličnih "Smogovaca"! (vidi OVDJE i OVDJE), pa i "Lažeš Melita", "Operacija Barbarossa", no što je sa filmovima?


Uvodna špica "Smogovaca".

No, ipak nije sve tako crno, naime krajem prošle godine je snimljen film po romanu Ivice Kušana "Koko i duhovi" čija se radnja dešava baš u Zagrebu, u Peščenici, pored Heinzelove ulice (tek par stotina metara od Naselka, domicilnog kvarta "Smogovaca"!). Više o tom filmu pogledajte OVDJE i OVDJE ...


Glavni dječji glumci pričaju priču filma.

... a ja se nadam da će on opravdati očekivanja (moja su visoka, "Koko i duhovi" je jedna od mojih prvih knjiga koje sam samostalno pročitao tamo negdje sredinom prvog razreda i već samim time zauzima posebno mjesto u mome srcu!)
(a isto tako se nadam da će kad-tad netko ekranizirati "Maturante" od Ivice Ivanca!)

Svojim postom pred koji dan sam pozdravio (i vama predstavio) Fedora Kritovca i njegov rad, a kako se ovih dana temama dosta motam oko Kvatrića onda sam vam danas odlučio predstaviti jedan od meni najdražih Fedorovih radova - tekst o Kvatriću prezentiran u okviru javnog predavanja pod naslovom "Prostor identiteta, prostor interakcije, prostor promjene" 28.11.2006. godine u organizaciji Društva arhitekata Zagreba. Na tribini su uz Fedora Kritovca sudjelovale i Sonja Leboš (čija je struka opisana kao "Cultural practitioner"), arhitektica Dafne Berc (inače gostujući predavač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu), a u tekstu sudjeluje i Ranka Franc-Štern, stanovnica Fijanove ulice koja se nalazi u samoj blizini Kvatrića.

Za razliku od moje uobičajene prakse ovaj put vam neću servirati skraćenu verziju teksta (sa linkom na integralni tekst) već bih vas zamolio da originalni tekst pročitate u cijelosti (link je OVDJE). Smatram da je tekst doista zanimljiv, pogotovo zbog toga što promatra Kvatrić, njegov okoliš te Maksimirsku cestu ne samo sa povijesnog nego i urbanističkog i spciološkog stanovišta.

A kako bih vam bolje dočarao temu teksta evo i niza fotki vezanih uz tekst koje sam snimio tokom posljednjih 2 godine.


Snimio: Vanja

Za početak, evo dva kultna mjesta Kvatrića 70-tih i 80-tih: robna kuća "Nama", tada THE mjesto za kupovinu (tamo sam se, recimo, prvi put provozao pokretnim stepenicama!) i sastanke (ispod krova ispred ulaza u slučaju kiše ili jakog sunca), te "Daj Dam" kafić u kojem su se skupljale kumice sa placa koji se tada nalazio na trgu. (nekih godina, kada su jabuke i kruške dobro rodile, smo i ja i mama dolazili na plac prodavati voće).

Zaista je šteta što "Nama" nema neku reprezentativnu terasu s koje bi bio lijepi pogled na užurbani život trga!
(kao što je i šteta što više ne radi terasa na Jelačić placu, iznad knjižare "Tiska" (nekadašnje "Znanje" tj. "Krleža"!)

Inače, preko puta "Name", a pokraj "Daj Dama" je dugo godina radila čitaonica kao odjel Knjižnice "Otokar Keršovani". A čitaonica je, kao uvijek i svugdje, bila omiljeno sastajalište penzionera iz kvarta.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Pored "Name" je sadašnja zgrada Croatia banke koja je nekada bila Javno kupalište. Do kupališta, u bloku zapadno do njega, u prostoru gdje je sada trgovina, bila je dugo vremena pošta - sada je, na žalost, nema više u blizini, najbliže su u Mandrovićevoj i Zvonimirovoj. A južno od pošte su se protezalii u 70-tima i 80-tima štandovi sa raznom robom, meni su bili najvažniji oni sa rabljenim stripovima.


Snimio: Vanja

Evo i u Fedorovu tekstu spomenutog zaobljenog križanja sa Šubićevom ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovo je zgrada na uglu Kvaternikova trga, Vlaške i Galjufove koja se također spominje u tekstu - ona bez izloga! Pogledajte kako su svi originalni okrugli prozori osim jednog, najvišeg, tokom godina pretvoreni u kvadratne i to na dosta ružan način ...


Snimio: Vanja

Početak Galjufove ulice (vidi što o njoj piše u tekstu!) koja najavljuje blokove sjeverno i istočno od Kvatrića koji nose i zelene komadiće vrtova i poneki drvored.


Snimio: Vanja

Ova zgrada se također spominje u Fedorovu tekstu, to je ona sa "poništenim izlozima" koje je zatvorio sadašnji "Konzum". Obratite pažnju na reklamu "Visokogradnje" na zidu zgrade pored nje!

Pored te zgrade je nekada bilo kino "Partizan" ("Urania") od kojeg je kao jedini znak ostao stakleni ormarić u kojem su objavljivane najave filmova.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Na toj strani (Domjanićeva ulica) kao i prema tržnici (Šubićeva ulica) se atmosfera trga najjače prelijeva u okolne "rukavce" tj. ulice - to se vidi i prema količini reklama na njihovim počecima (ovdje Domjanićeva ulica).

U zgradi nekadašnjeg "Varteksa" (posljednja inkarnacija je nosila podosta smiješno ime "Quatris centar" ili tako nešto) se uređuje novi "Konzum" pa će se onaj s druge strane Domjanićeve sigurno uskoro zatvoriti. U "Varteksovim" izlozima sam dugo godina škicao nove "Levis'ove" modele .. Nakon što sam prve traperice dobio tamo negdje u 5. razredu osnovne (sjećam se, bile su kupljene u "Posredniku"!), mislim da sam većinu slijedećih kupovao baš ovdje!

Sada su, na žalost, izlozi prazni, a tako će vjerojatno biti i nakon useljenja "Konzuma", vidjet ćemo koja će varijanta ilustracije one poznate "S vama kroz život" doći u njih.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Detalj sa krova kuće na uglu Maksimirske i Kvaternikova trga koja ugošćuje McDonald's te još pokoji lokal ("kinez", krediti ...) na prvome katu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kvatrić kao prometno čvorište .. znate li da je ova tramvajska stanica "kriva" za to da više na linijama broj 11 i 12 ne voze motorna tramvajska kola sa dvije prikolice, već samo sa jednom? Naime, ispostavilo se da je projektom predviđeno stajalište prekratko za tako duge tramvaje (koji su inače posebnost Zagreba, samo sam još u Poljskoj viđao tramvaje sa po dvije prikolice!) i oni su ometali skretanje tramvaja linija 5, 7 i 13 lijevo u Šubićevu ulicu pa je onda zbog toga ukinuta ta druga prikolica.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Što se pješačkog prometa tiče, na sreću, ponajviše zaslugom slastičarnice "Vincek" i dobre pekare pored nje (ali i klupa na južnoj strani trga), ne jure više svi prolaznici preko trga gonjeni svojim poslovima već se sve više i zaustavljaju radi peciva i kolača. "Vincekovi" stolovi su za lijepa vremena uvijek puni!

Isto tako, primjetio sam da skejteri povremeno posjećuju nisku mini pozornicu na južnoj strani trga koja im služi kao poligon.


Snimio: Vanja

Informativni stup: hm, ne čini mi se baš kao integralni dio trga ... svojom blještavom svjetlošću noću obasjava trg, no zbog pozicije sa strane nije osobito vidljiv onima koji se ne nalaze na samom trgu ... a tamo pak svojim intenzitetom svjetla odudara od intimnijeg ugođaja koji se pokušava stvoriti na trgu, tako da ja taj stup doživljavam kao neko strano tijelo na trgu ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... dok je ovaj sat zaista pravi integralni dio inventara trga.


Snimio: Vanja

I za kraj - nema Zagreba bez Zagrepčana, a pogotovo Zagrepčanki: evo jednog kolorističkog susreta intenzivno plavog tramvaja, zelene kante za smeće te žutih detalja (kapica ove čekačice tramvaja i krpuljka papira na stupu tramvajske stanice) na sivosivoj podlozi tumrnog dana.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Dragi moji, evo još jedne male zagonetke za sve vas bistra oka i duha: da vidim tko zna gdje se nalazi ova zgodna tradicionalna crkvica na brežuljku?
(naravno, nalazi se na teritoriju grada Zagreba!)

Pretpostavljam da će netko od vas prepoznati crkvu, no ako ne bude tako, odgovor stiže u utorak!

Baš se lijepo poklopila najava moje nove galerije na "Blog.hr" sa izložbom mojih odabranih fotki sa bloga u Knjižnici "Podsused"!

U knjižnici je izloženo 12 panoa sa mojim odabranim fotkama (od ukupno 17 koliko ih je bilo izloženo na početnoj izložbi u tvorničkoj galeriji u "Ericsson Nikoli Tesli"), a možete ju pogledati u radno vrijeme knjižnice. Pozor - knjižnica radi samo u jednoj smjeni: ponedjeljkom, utorkom i srijedom otvorena je od 13:00 do 19:30, četvrtkom i petkom od 08:00 do 14:30, a subotom od 08:00 do 14:00!

A ovako to izgleda u samoj knjižnici:


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U Ilici, kod bivše knjižare "Mladosti" koja postaje nova "Zara". Snimio: Vanja

Današnjim postom želim pozdraviti jednog od čitalaca ovoga bloga ... čovjeka koji je radio sve ovo što ja radim na "Nepoznatom Zagrebu" dvadesetak i više godina prije mene, samo u drugim medijima, kroz članke u časopisima i izložbe u gradskim galerijama ... a ono što je najzanimljivije od svega je to da se do skora, do pred godinu i pol dana, nas dvojica uopće nismo poznavali, niti čuli jedan za drugoga!

Tom mojem uvaženom čitaocu je ime Fedor, Fedor Kritovac. Njegovo ime mi je bilo poznato još otprije, vjerojatno iz gradskih rubrika sa najavama izložbi i tribina, no pojma nisam imao čime se on zapravo bavi. I, nemalo sam se iznenadio kad sam pred otprilike godinu i pol dobio njegov mail u kojem mi piše kako ga je iznenadio moj blog, ponajviše po tome što je otkrio da mene zanimaju gotovo iste stvari kao i njega. Pogledao sam što se o njemu može pronaći u "cyberspace"-u i naišao na kratak životopis koji se uz male varijacije može pronaći na više mjesta na webu:

Rođen 1938. godine u Zagrebu gdje se školuje, radi i živi.
Studij arhitekture i doktorat društvenih znanosti iz područja urbane sociologije.

Od početka suradnik u Centru za industrijsko oblikovanje, a do mirovine u Institutu građevinarstva Hrvatske, uz autorske suradnje s drugim institucijama i tvrtkama.

Stručni, znanstveni, edukativni, publicistički i javni rad usmjeren prema kulturnim, umjetničkim, sociološkim, tehnološkim, marketinškim, organizacijskim, kreativnim i kritičkim aspektima življenja i poslovanja u suvremenom svijetu. Urbani svijet – kao mjesto stvaranja, proizvodnje, potrošnje, primjene i odbacivanja artefakata (unikatnih, serijskih, tipskih, standardnih, nestandardnih, itd), kao mjesto boravljenja i putovanja, područje proizvodnje i interakcije vizualnih, audio i multi medija/komunikacija.

Kreativno likovno stvaralaštvo kroz fotografiju, kolaž i karikaturu.

Usmjerenje naročito na grad Zagreb.

Član ULUPUH-a od 1966. godine (Studijska sekcija, Umjetnički savjet), Hrvatskog društva karikaturista, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, ranije i drugih strukovnih društava (Društvo arhitekata Zagreba, Hrvatsko ergonomijsko društvo, Udruga za promicanje zaštite u radnoj i životnoj sredini), te uredništva časopisa Čovjek i prostor.

Publicirani prilozi: 15 Dana, Telegram, ČIP, Arhitektura, Kontura, Zarez, Komunalni vjesnik, strukovne publikacije.

Od 80-tih godina prošlog stoljeća niz autorskih i koautorskih interpretativno-studijskih tematskih izložbi (Galerija Modulor, Galerija Prozori, Muzej grada Zagreba, ULUPUH, Galerija Izlog itd.).

Suradnja na pripremnim i provedbenim programima s centrima za kulturu, galerijama, udrugama i građanskim inicijativama i «ad hoc» timovima/radnim ekipama usmjerenim na probleme urbanog okoliša i kvalitetu življenja. Tematske i studijske prezentacije, izložbe, kreativne i likovne radionice.

To je bilo dovoljno da mi pokaže glavne smjerove Fedorova interesa i rada. U međuvremenu smo se jednom vidjeli i uživo, saznao sam i za njegova brojna učešća u raznim projektima vezanima uz život i svakodnevicu grada ... no, glavno iznenađenje me je tek čekalo! Naime, pred otprilike mjesec-dva sam kupio njegovu knjigu "Otkrivanje grada"(izdavač ULUPUH, 2010. godina) i kad sam ju otvorio i prolistao mojem čuđenju nije bilo kraja: pa Fedor je svojim "otkrivanjima grada", člancima i izložbama, otkrio, posložio i izložio praktično sve teme koje i mene zanimaju!!!

To je za mene bilo nevjerojatno otkriće jer sam, svim mojim dotadašnjim saznanjima usprkos, vjerovao da, jest, tu i tamo nekoga i zanimaju sve ove sitnice i crtice gradskoga života koje su meni zanimljive, ali da sigurno nitko nije baš takav "freak" da ga zanima baš SVE to kao i mene. No, eto, saznao sam da ipak nisam usamljeni radoznalac u toj (vele)gradskoj galaksiji i ta me se spoznaja, vjerujte mi, zaista duboko dojmila.


Naslovnica knjige "Otkrivanje grada".

Kao ilustraciju toga što vam sada pišem dajem vam popis poglavlja iz Fedorove knjige pa zaključite sami:


- Lice grada
- Trnje, prostorni plan i stvarnost
- Opojnost - kolaži i fotosi (o ikonografiji urbane sredine)
- Portreti s fasada (graffiti i kolaži)
- Drugi graffiti (graffiti i kolaži)
- Izlozi
- Refleksi i metafore rata u Zagrebu
- Dvorišne ulice
- Cvjetni ulazi an Trešnjevci
- Skulpture u vrtu
- Trešnjevački ZOO
- Portreti pasa ("Pazi oštar pas!")
- Klupa u gradu
- Preneseni interijeri
- Stara kućna zvonca
- Neke zabrane
- Zatvori vrata!
- Strugala i jarboli
- Zagrebačke kućne poštanske uložnice)
- Arhitekti i graditelji na zagrebačkim pročeljima
- Odsjaji zagrebačkih stubišnih vitraja
- Koševi
- Dobra klima
- Otrgni! Nazovi? Vidi ...
- Zagrebački street art


Preneseno iz knjige "Otkrivanje grada", izdao ULUPUH, 2010. godine.


Preneseno iz knjige "Otkrivanje grada", izdao ULUPUH, 2010. godine.


Preneseno iz knjige "Otkrivanje grada", izdao ULUPUH, 2010. godine.


Preneseno iz knjige "Otkrivanje grada", izdao ULUPUH, 2010. godine.

Uz tu podugačku listu učinjenih i zaokruženih otkrivanja, tu je još i lista "načetih" otkrivanja, onih koja nisu okrunjena izložbom ili nekim drugim vidom predstavljanja javnosti ... tu je također zapanjajuća srodnost interesa:


- Isprašivači tepiha
- Rublje
- Haustori
- Stari natpisi
- Branici
- Otisci na fasadama
- Zelena potkova
- Mjesni odbori i oglasi
- Poruke za smeće
- Osnovne boje
- Crno/bijelo i šareno
- Specijalne zone

Ono što mene posebno fascinira u njegovom radu je stručan pogled na stvari: Fedor je arhitekt i sociolog tako da je sva ta gradska priča taman na raskršću njegovih interesa i u žarištu njegovih desetljećima skupljanih znanja i iskustava, a to je nešto o čemu ja kao "laik" sa obrazovanjem s područja elektrotehnike mogu samo sanjati.

Ukoliko aktivnosti g. Fedora već ne poznajete vjerujem da sam vam ovime dosad napisanim već dovoljno zagolicao maštu, slijedeći put kad spazite njegovo ime uz neku izložbu ili članak nemojte ih propustiti!
A ja se Fedoru najtoplije zahvaljujem na dosadašnjem radu i vjerujem da će i slijedećih godina biti aktivan na ovome polju i da će neke od "nezaokruženih tema" uspjeti zaokružiti na sebi svojstven način. A nije nemoguće da se i sretnemo na nekom od budućih projekata ...

Stoga, Fedore, želim vam još jednom dobar dan i ugodno čitanje mog bloga, hvala vam na dosad učinjenom i samo naprijed u nove radne pobjede!


Fedor Kritovac, fotografija prenesena iz knjige "Otkrivanje grada".


P.S. Zahvaljujem ULUPUH-u na dozvoli za korištenje preslika dijelova knjige u ovome postu!

Snimio: DenMla

Dragi moji, znate li vi što meni u ovome gradu nedostaje?

Neko lijepo mjesti u gradu ili njegovoj najvećoj blizini otkuda bi se Zagreb mogao vidjeti kao na dlanu, sagledati u cjelini!

Beč ima svoj Donauturm i Prater sa velikim kotačem s kojega je liejp pogled, Pariz ima čuveni pogled od bazilike Sacre Coeur, Bologna i Pisa poglede sa svojih "kosih tornjeva" ... a Zagreb?

Najljepši pogled iz srca grada koji poznajem je sa vrha kule Lotrščak odnosno sa "Štrosa", no kako je to tek maleni brežuljak tako i sam pogled ipak nije osobito upečatljiv. Jest, lijep je (pogotovo kad nema boljega ), ali "nothing to write home about". Nije loš ni pogled sa Zvjezdarnice (naravno, za nas smrtnike vidljiv samo noću), s ponekog od podsljemenskih brežuljaka (recimo sa Grmoščice, iz ulice Podsusedski vidikovac, od osnovne škole Remete ...) ili pak s Meglenjaka ili Medvedgrada (kad već za posjetioce nije otvoren vidikovac na sljemenskom TV-tornju ... na kojem sam čak jednom i bio za kratkog perioda otvorenosti u 70-tima!).

No, šteta je što nema više mjesta u samome gradu s kojih bi bio moguć pogled ... i tu trebam vašu pomoć, dragi čitaoci! Naime, vjerujem da ipak ima javno dostupnih mjesta s kojih bi bilo moguće baciti koji pogled na grad - što je sa Iličkim neboderom? Zagrepčankom? Hotelom "Panorama"? Novim zgradama u Vukovarskoj i Radničkoj?
Ako znate za neko mjesto ovog tipa, molim vas, javite mi se komentarom ili mailom!

A do tada ću vas počastiti serijom prekrasnih fotki koje mi je poslao stalni čitalac bloga DenMla, a snimljene su sa HoTo nebodera u Savskoj te sa Grmoščice. DenMla, puno ti hvala na ovim lijepim fotkama!


Gornji Grad sa HoTO nebodera. Snimio: DenMla


Pogled na Trnje i središnji dio Vukovarske ulice sa HoTo nebodera. Snimio: DenMla.


Trešnjevka sa HoTo nebodera. U pozadini Knežija, Srednjaci, zapadni dio Vukomeričkih gorica. Snimio: DenMla


Detalj Trešnjevke sa HoTo nebodera. Snimio: DenMla


Savskom prema jugu sa HoTo nebodera. Snimio: DenMla


Pogled preko igrališta NK "Zagreb" na zapadni podsljemenski dio sa HoTo nebodera. Snimio: DenMla.


Sličan pogled, no pomaknut malko zapadnije i to zimi. Snimio: DenMla


Pogled ka Medvednici za tmurna dana. Snimio: DenMla


Pogled sa Grmoščice ka zapadu i centru grada. Snimio: DenMla


Približen centar grada. Snimio: DenMla


Pogled sa Grmoščice preko Trešnjevke ka Srednjacima i "Areni" te Novom Zagrebu. Daleko u pozadini lijevo je Zrinska gora. Snimio: DenMla


Približena "Arena". Snimio: DenMla


Približene "Rakete", neboderi Novog Zagreba i u pozadini odlagalište otpada na Jakuševcu. Snimio: DenMla


Pogled sa HoTo nebodera niz Savsku ka jugu. Snimio: DenMla


Pogled ka sjeveru, uz Cibonu, prema Medvednici sa HoTo nebodera. Snimio: DenMla


Pogled na jugozapad sa HoTo nebodera (u pozadini Plešivica i Samoborsko gorje). Snimio: DenMla

Pretpostavljam da vam je poznat izraz "Vila propuh": u doba moje mladosti se tako zvalo svaku ruševnu kuću i općenito svako drugo mjesto kroz koje je hujao propuh, od maksimirskog paviljona do ruševne susjedove šupe. A nema bolje riječi za opisati još jednu od zagrebačkih ruina koja stoji na početku Fraterščice, 10-15 minuta hoda od Črnomerca cestom ka Mikulićima.


Snimio: Vanja

Sama kuća čak i nije toliko spektakularna - iako se vidi da je to nekad bilo fina kuća (rezbarije na zabatu, veranda, betonirane stepenice kroz vrt ...) definitivno nije jedina tog roda u Zagrebu koja ovako neslavno završava svoj život. No, pozicija koju zaposjeda, na brijegu iznad ceste, je impozantna, gotovo je nemoguće ne vidjeti ju kad se vozi od Črnomerca ka Mikulićima.

Posjetio sam ju na samu Staru godinu, za tmurnog, hladnog i pomalo zaleđenog dana i nisam bio raspoložen za detaljno istraživanje niti same kuće niti vrta, no čini se da se u kući okuplja neka lokalna tinejdžerska škvadra, tek koju minutu prije mog ulaska u dvorište iz kuće su izašla dva mladca sasvim pristojna izgleda. A dvorište - duge uske stepenice izazivaju na uspon ka vrhu brijega, možda jednom i krenem tamo.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Tavan je ostao bez prilaza. Snimio: Vanja


Kbr. Fraterščica 3. Snimio: Vanja

Primjetite rezbareni detalj ispod krova!


Snimio: Vanja


Stepenice u vrt. Snimio: Vanja

Prva asocijacija mi je bila: munja udara u kuću!


Snimio: Vanja

Možda već znate da je upravo na današnji dan, 16. siječnja 1901. godine, poznati vlak "Samoborček" krenuo na svoju prvu vožnju (to je danas bila i prva vijest na "TV-kalendaru" HTV-a!). O "Samoborčeku" sam već dosta pisao u prethodnim postovima (vidi "Samoborček nekad", "Samoborček sada" i "Samoborček u budućnosti"), a za ovu obljetnicu odabrao sam jedan mali detaljić iz njegove povijesti kojeg još nisam spominjao, a kojeg se još uvijek može vidjeti.

Naime, na malograničnom državnom prijelazu prema Sloveniji kod Bregane, na mostu preko rječice Breganice (dakle, na "ničijoj zemlji"!), se još uvijek mogu vidjeti tračnice "Samoborčeka" koje su posljednjih desetljeća njegova života vodile u tadašnji vojni remontni centar "Dr. Vladimir Bakarić". Remontnog centra već dugo nema (kao što nema ni "Begrosa" i sličnih dućana koji su kratko živjeli na njegovu zemljištu), no tragovi podsjećaju i na to poglavlje povijesti "Samoborčeka".


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

P.S. Uz obljetnicu "Samoborčeka" mali jubilej slavi i ovaj blog: 700-ti post!

Bistrooke i bistrooki, evo jedne zagonetke za vas!

Pogledajte ovaj gotovo do neprepoznatljivosti uništen natpis na asfaltu pločnika na Gradiščanskoj ulici i pokušajte ga dešifrirati! Meni je uspjelo nakon nekoliko minuta gledanja u njega, a nadam se da će i vama (za 2-3 dana ću vam u komentaru dati rješenje ako ga prije toga nitko ne nađe). Mali hint: lokacija vam može pomoći u dešifriranju!


Na asfaltu pločnika Gradiščanske ulice. Snimio: Vanja

S prozora zgrade tržnice "Kvatrić". Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Bez puno pompe, još sredinom prošle godine, Zagreb je dobio jednu novu knjižnicu. I to ne bilo gdje, već u širem centru grada, uz samu tržnicu na Kvatriću. Maksimir je pune dvije godine bio bez knjižnice (istina, područni odjek na Ravnicama je radio, no to ipak nije bila ravnopravna zamjena) otkako je radi povrata imovine zatvoren tokom dugo godina korišten prostor u Maksimirskoj 13.

Podsjetit ću vas malo na prošlost knjižnice Augusta Cesarca (kako joj je službeno ime) preuzetu sa njihove web stranice.

1948. - Knjižnica Augusta Cesarca osnovana u okviru Doma kulture III rajona (Maksimir).
1949. - Knjižnica je smještena u samostalni prostor u Maksimirskoj 13. Knjižnica Augusta Cesarca je tada imala svoje ogranke u Županovoj i Petrovoj ulici. U Petrovoj 66a bila je smještena Dječja knjižnica. U Nemčićevoj ulici se nalazila čitaonica koja je također bila u sklopu Knjižnice Augusta Cesarca.
1968. - Knjižnica Augusta Cesarca pripojena je Gradskoj knjižnici.
1990. - Otvorena je Knjižnica Augusta Cesarca u Radauševoj 7
2010. - Otvorena je Knjižnica Augusta Cesarca u Šubićevoj 40.

Ovoj povijesti bih još dodao ispušten podatak da je tokom 70-tih godina Dječji odjel knjižnice bio u baraci uz dječji vrtić u Šrapčevoj ulici. Sredinom 70-tih sam se upisao u tu knjižnicu (moju jubilarnu prvu u životu!) i moji prvi samostalni odlasci u grad tamo negdje sa 10-11 godina su bili vezani upravo uz tu knjižnicu. To je tada za mene bio pravi izlet: šetnja do autobusa, zatim vožnja do ulaza u Maksimirsku šumu (tamo su se tada okretali autobusi za Markuševac i Gornji Bukovac kojima sam dolazio u grad), šetnja uz Maksimirsku cestu do Šrapčeve i knjižnice, posudba knjiga, a zatim šetnja po placu i "Nami" (tada pojmu za modernu trgovinu) te povratak tramvajem do Maksimira i zatim autobusom kući.


Snimio: Vanja

Krajem sedamdesetih sam se preselio među odrasle, u knjižnicu u Maksimirskoj 13 (a još kasnije sam se radi većeg izbora knjiga preselio u knjižnicu "Medveščak" i dalje tokom godina u neke druge knjižnice uz nekoliko godina povratka u Maksimir), a početkom osamdesetih je prostor u dvorištu zgrade u Šrapčevoj napušten. Nešto kasnije nekoliko godina nisam živio u Zagrebu, a po povratku sam se nastanio u zapadnom dijelu grada tako sam izgubio kontakt sa knjižnicom u Maksimiru ... primjetio sam da je prostor u Maksimirskoj napušten, no nisam znao što će se dalje sa njom dešavati ... i tim više me je ugodno iznenadila vijest koju sam saznao pred mjesec-dva da je knjižnica ponovo otvorena (još u svibnju 2010!), ovaj puta u zgradi tržnice "Kvatrić" u Šubićevoj. Naravno, takvo što nije moglo proći bez moga posjeta tako da sam prošli tjedan u čak dvije prigode posjetio knjižnicu.

I, isplatilo se. Iako sama lokacija iznad tržnice i u inače podosta praznoj i sablasnoj zgradi nije obećavala puno činjenica je da je prostor uređen vrlo lijepo i funkcionalno i da je ugodan za boravak. Knjižnica je svijetla, pomalo neobičnog tlocrta (u obliku je kvadrata kojem je u sredini "upisan" još jedan manji kvadrat, soba sa računalima i zaštićenim fondom) i ima sve što jedna knjižnica treba imati: odjel za odrasle, dječji odjel, lijepu igraonicu za djecu do 3 godine i još jedan prostor za veću djecu, odvojenu sobu sa čak 30-tak računala, još jednu sobu za tribine i sastanke te - najveće iznenađenje na kraju - odjel za posudbu audio CD-ova!


Ulaz u knjižnicu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Na policama još ima dosta mjesta za nove knjige. Snimio: Vanja


Odjel multimedije. Snimio: Vanja


Dječji kutak. Snimio: Vanja


Literatura za omladinu. Snimio: Vanja


Zabava za najmlađe. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled na tržnicu iz knjižnice. Snimio: Vanja

Za kraj, evo i jednog članka vezanog uz preseljenje knjižnice prenesenog iz "Vjesnika".

Evo još jedne urbane zagonetke, nakon "urek peci" sa Kozjaka otprije desetak dana, sada natpis "ruci urek" na tržnici Kvatrić uzrokuje zbunjenost ...


Snimio: Vanja

... no, par koraka dalje svaka nedoumica nestaje pogledom na drugu stranu natpisa!


Snimio: Vanja

Ne znam kakva je ta burekdžinica, no ona preko puta, piterija Biba (udaljena čitava 3 metra), ima fantastičan burek od sira (tj. sirnicu), možda najbolji kojeg sam jeo u Zagrebu, a isto tako se kod njih mogu naručiti buregdžici (posebna vrsta, sa mesom i jogurtom). Tu ih još nisam jeo, ali u sarajevu su buregdžici bili odlični!
(odat ću vam broj za narudžbe buregdžika iako ne dobivam proviziju : 098 957 6140)


Snimio: Vanja

Trg Dragutina Domjanića u Sesvetama. Snimio: Vanja

Ljudi, sjećate li se još ove etikete???

Ovo stoji već godinama u Ilici neposredno prije okretišta tramvaja u Črnomercu, možda 50 metara istočno od raskršča sa ulicom Črnomerec, s južne strane!
(kad su krošnje zelene reklama se baš ne vidi dobro, no sada je dobro vidljiva!)


Snimio: Vanja

Tuškanac: Vladimir Nazor vs. N.N. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Dok nas svake večeri sa TV kanala zasipaju nevjerojatni slučajevi forenzičara iz Miamija i Las Vegasa znajte da i mi konja za trku imademo: u uličicama iza Remize primjetio sam reklamu prve hrvatske forenzičke tvrtke "Dan-Jar"!

Horatio, čuvaj se, konkurencija je tu!


Snimio: Vanja

Iako je kalendarska zima tek počela pred 3 tjedna s početkom godine uvijek počinju i razmišljanja o slijedećem ljeto koje će neumoljivo doći (htjeli mi ili ne ... a uglavnom hoćemo i to jako ). A rezultat toga su i prvi "ljetni" plakati na zagrebačkim ulicama. Primošten se već nekoliko godina reklamira svojom ljetnom fotografijom i kvazisprejevskim dopisanim porukama, a ove godine je uskočio i Rab koji ne igra na kartu prirodnih već ženskih ljepota.

(obje fotke su snimljene za posljednjeg snijega koji je davao još veći kontrast ljetnim prizorima)


Stara Samoborska. Snimio: Vanja


Ljubljanska avenija. Snimio: Vanja

Jučer zatvorih kino-trilogiju, no vrag mi ipak nije davao mira - pisao sam o ljetnom kinu na Tuškancu, a sve na osnovu priče i fotki iz druge ruke, pa red je da to vidim i svojim rođenim očima!
I onda sam danas iskoristio lijep dan i poveo ženu i djecu na šetnju "šumskim krugom" oko ljetnog kina ... gledajući ovaj neobičan sunčan i topao dan kroz prozor osunčanog stana sve me je podsjećalo na sredinu ljeta, no izlazak iz stana je potvrdio da je to ipak bila varka, jak vjetar me je vratio u stvarnost, u "običan" dan siječanjske južine ... No, vjetar nas ipak nije omeo u našoj namjeri da provedemo bar 2-3 sata na friškom zraku i evo i kratkog izvještaja!

Što se ljetnog kina tiče, evo sadašnjeg stanja: radovi su, ajmo reć, na pola puta. Grubi radovi su završeni, no sad se očekuje "fina obrada". Nadam se da će sve biti gotovo do slijedećeg ljeta!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Od kina smo se popeli stazom na brijeg, na neočekivanu zaravan kojom dominiraju dva asfaltirana platoa, čini se igrališta u nastajanju (vjerujem da su ugodna ljeti). A nude i podosta neobičan pogled na Mrkovu crkvu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Idemo dalje stazicom kroz šumarak prema Akademiji likovnih umjetnosti ... i usput susrećemo u šumi nedovršenu barku koja očito čami na tom suhom doku već desetljećima. Ovako u šumi djeluje kao nasukani kit!


Snimio: Vanja

Evo i Akademije ... ograda je srušena i nema zapreka za ulazak. Sa šumske strane zgrade je odlagalište "sirovog" materijala i "poluproizvoda" ... neki balvani su obrasli gustim slojem gljiva, drugi su tek ugrubo obrađeni, a tu su i kameni blokovi za one koji preferiraju tvrđe materijale ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Netko je ne tako davno čak i roštiljao odmah pored zgrade ...


Snimio: Vanja

... a neznane posjetioce dočekuje i strašna prijetnja sigurnosnim vibratorom koju je objelodanio neki od došljaka pristiglih sa šumske strane.


Snimio: Vanja

No, simpatična četveroprsta kamena ruka kod ulaza nas vraća u "civilizaciju" i umjetnost..


Snimio: Vanja

Izlazimo na Jabukovac i šećemo se pored lijepo uređene poljske ambasade ...


Snimio: Vanja

... egzotičnog pogleda na tornjeve katedrale ...


Snimio: Vanja

Iza zavoja je i vodovodni spremnik iz 1912. godine ...


Snimio: Vanja

... a preko puta napuštena zgrada bivše austrijske ambasade. Natpis, dvostruka vrata i naznake okoliša još uvijek podsjećaju da je ta zgrada vidjela puno bolje dane.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja



Svratismo i do dječjeg igrališta na Tuškancu, klinci su jedva dočekali priliku da se iskaču po spravama, a mi odrasli smo zirkali uokolo, zanimljiva lijepa i neodržavana zgrada preko puta uvijek privlači poglede.


Snimio: Vanja

Za kraj, povikasmo još malo u paviljonu na južnom kraju parka, pozdravismo gospona Nazora i vratismo se na polaznu točku kroz šumu iznad "Saloona", klizalište je taman bilo u punom pogonu.


Snimio: Vanja

Dragi moji, evo danas i posljednjeg nastavka ove kino-trilogije! Iako su ZG-kina tema o kojoj bi se dalo još štošta napisati, to ću ostaviti za neke druge prilike jer već neke druge teme čekaju u redu za objavljivanje ... a jedna od konstanti ovog bloga jest baš ta, da se teme mijenjaju vrlo brzo - želim vam promijeniti temu prije negoli je se zasititi!

Upravo pred dva dana mi se javio jedan čitalac bloga i ispričao mi priču kako je silom prilika, zbog hitne selidbe, morao pred dvije godine navrat-nanos baciti svoju zbirku starih kino karata i kako mu je žao zbog toga jer bi mi sad mogao pružiti ekskluzivni materijal za još jedan uz kina vezani post. No, umirio sam ga ja, i ja konja za trku (pardon, karte za kina!) imadem, a i kolega VT je isto iskopao neke iz svoje arhive tako da vas sad čeka vatromet karata raznih, od ranih 70-tih pa nadalje!

(Ovim putem se želim još jednom zahvaliti VT-u na njegovoj velikoj pomoći i samoj ideji!)


Moja zbirka ... Snimio: Vanja

Neću vas sad puno gnjaviti sa teroretskim uvodom, ajmo odmah krenuti na pravu stvar, na karte!
I nemojte samo skrolati brzinom munje preko fotki karata nego i zagledajte komentare o nekim zanimljivim sitnicama na njima!
(Moja zbirka broji ravno 199 kino karata sakupljenih od cca 1977. do 1996. kada sam prestao čuvati karte (a neke od sačuvanih su u vremenu nestale, uništene itd)

Za početak, da li ste ikada primjetili da su neke karte na oznaci strane vašeg mjesta (lijevo/desno) imale debelu crtu?
Ja jesam, ali mi nikad nije bilo jasno čemu je ona služila ... sve do danas! Danas sam primjetio kako je lijeva strana uvijek bila potcrtana, a desna nepotcrtana - vjerojatno zato da smanji mogućnost zabune (i olakša posao "kartodrapcima" alias kino sprovodnicima u mraku dvorane kad su ulijetali posljednji gledatelji!).


Snimio: Vanja

Isto tako, vrijedi spomenuti čudnovati "colour code" karata zagrebačkih "Kinematografa", nikad nisam skužio ikakvo pravilo u njihovim bojama (niti kina, niti termini, termini prikazivanja, godišnja doba, filmovi ...). Ovdje je zbirka boja koje sam pronašao u svojoj zbirci!


Snimio: Vanja

Da li ste primjetili da je kino "Studio" imalo kraće karte od ostatka dvorana "Kinematografa"? U stvari, koliko se sjećam, oni čak i nisu bili uvijek njihovo kino ...


Snimio: Vanja

Primjetite različite serije karata u posebnoj rubrici, od Ž-1 sve do Ž-4!


Snimio: Vanja

Evo i jedne zanimljive kombinaciej kina "Opatija" i Studentskog centra - nisam znao da je SC ikad imao nešto sa kinom "Opatija"!


Snimio: Vanja

Kad smo već kod SC-a, evo niza njegovih karata koje su često doživljavale transformaciju!


Snimio: Vanja


Skenirao: VT

Karte "Kinoteke" su isto tako prošle razne transformacije.


Snimio: Vanja

Kao što možete vidjeti, bio sam i u jedina dva kino-mezzanina u gradu (onaj u "Cesarcu" je bio nezaboravan - iako sav prašnjav i ofucan, imao je stalke za čaše!)

(Kad smo već kod toga, ajmo se sjetiti koja su sve kina imala balkone: Balkan, Zagreb, Lika, Sloboda, Jadran, Mosor, Partizan, Kozara, Studio ... još neko?)


Snimio: Vanja

A i na jedinoj terasi u to doba ...


Snimio: Vanja

Bio sam povremeno i na matineji, jednom i sa školom ...


Snimio: Vanja

A evo i "Kustošije" u dva izdanja - vjerovali ili ne, nisam tamo gledao niti jedan pornić, već "Vatrene ulice" i "Joe protiv vulkana", moj prvi susret sa Tomom Hanksom.
(a onih par pornića koje sam pogledao su bili u "Studiju" i "Lici" )


Snimio: Vanja


... pa "Triglav", "Mosor", "Kalnik", ...


Snimio: Vanja

Pomalo neobična karta kina "Partizan", već iz doba kad se sjedalo moglo birati po volji.


Snimio: Vanja

Evo za kraj i nešto karata iz VT-ove zbirke koje je on osobno skenirao!

Vidim da vas je post o kinima pogodio na pravo mjesto . Kina su ipak važan dio kulturne ponude grada (puno važniji nekad nego sad, u eri TV-a, videa, weba i skidanja sadržaja odasvud) i vjerujem da su svima vama/nama starijima od ajmo reć 30 godina zaista srcu prirasla, pratila su nas tokom odrastanja i kretanja u samostalan život. Ta, nekad je odlazak u kino s curom/dečkom maltene bio obavezni dio udvaranja!

O samim razlozima zatvaranja kina ne bih puno pisao, već je dosta o tome rečeno na puno strana - jednostavno, svi su ti sadržaji (filmovi) dostupniji na drugim mjestima, lakše i jeftinije i udobnije. A jedini razlozi zbog kojeg se neka kina ipak "drže" su ili pompozni prateći sadržaji (vidi pod "multiplex kina") ili pak jedinstvenost i egzotičnost ponude (vidi pod "art kina").

A u svjetlu toga drago mi je što vam mogu saopćiti i jednu jako dobru vijest: ljetno kino Tuškanac se obnavlja!


Listopad 2010. Snimio: DenMla

Nakon više desetljeća zapuštenosti (ja ga niti ne znam u nekom drugom obliku osim ruine!) ono se uređuje - vijest o tome mi je poslao stalni pratilac bloga DenMla (a poslao je i fotke, stare i nove - puno ti hvala, DenMla!) i ona me je baš razveselila!

O prošlosti tog ljetnog kina dosta podataka možete naći OVDJE, u članku Barbare Matejčić za portal "Pogledaj.to" iz kojeg sam i preuzeo osnovne informacije: kino je otvoreno 06.07.1954. prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića, koji je zaslužan i za zgradu Poglavarstva Grada Zagreba. On je za taj projekt nagrađen na natječaju koji je raspisao Prosvjetni odjel Gradskog narodnog odbora, a u žiriju natječaja bila su poznata arhitektonska imena kao što su Vlado Antolić, Mladen Kauzlarić, Stjepan Planić i Ivan Zemljak.

Kino je, prema kazivanju suvremenika, bilo dobro posjećeno, a imalo je gotovo 2500 sjedala.

Tokom posljednjih godina filmski stručnjak i multimedijalni umjetnik Ivan Ladislav Galeta realizirao je nekoliko je projekata u zapuštenom Tuškancu. Posljednji meni znani je bio taj da je u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza od projekcijske kabine, do betonskog platna razvukao četiri sajle – simboličke zrake koje formiraju projekcijski snop. Te ”fizičke zrake” su bile fokusirane točno tamo gdje je nekoć bio objektiv.

A sada evo i nekoliko fotki, kako je to bilo pred koju godinu i kako je bilo rane jeseni (08.10.) 2010.


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla

Stanje prošle jeseni!


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla


Snimio: DenMla

Neke teme je jednostavno nemoguće kompletno obraditi - možda se sjećate moje kategorizacije šahtova ili pak stupova za struju, građu za te postove sam skupljao mjesecima, slagao, obrađivao ... i opet svako malo nalazio neki novi zanimljiv detalj, neku novu banderu oblika kakvog još nisam prije vidio ili šaht nekog proizvođača koji je, eto, baš tad mi uletio pred objektiv kad sam mislio da ih napokon imam sve. Jedna od takvih tema je i tema svjetiljaka javne rasvjete ili pak tipova klupa u zagrebačkim parkovima - njihovih fotki već imam hrpu, no znam da ih ima bar još 10 ili 15 vrsta koje bih rado fotkao ... i onda sve to stoji dok napokon ne odlučim presjeći i objaviti ono što sam dotad sakupio - dosta i bok!

Dakle, jedna od tih beskrajnih tema su i zagrebačka kina. Bubu u uho za tu temu mi je stavio moj vjerni blogočitalac i opskrbljivač fotkama i idejama VT (on je i sakupio najveći dio ove kolekcije podataka i fotki na čemu sam mu vrlo zahvalan!) i malo pomalo se tema zakoturala, skupljale su se fotke, nalazili linkovi ... i nikako odrediti neku završnu točku te teme kod koje bi ona bila spremna za objavljivanje. Napokon, ovih dana odlučih "prerezati", i objaviti prikupljene podatke koje sam do sada skupio, a sve vas molim za nadopune, svjestan sam da tu još ima dosta otvorenih pitanja.

Uživajte u prikupljenoj građi i, kao što rekoh, ne zaboravite sa mnom i sa drugim čitaocima podijeliti vaša znanja o ovoj temi!

Za početak, evo pregledne tablice sa popisom svih kina za koje mi je poznato da su postojala!

Opaska 1: Ne zamjerite radi kriterija po kojem su kina složena, znam da tu svatko ima svoje preferencije i ja sam tu primjenio imena iz moje mladosti, iz 70-tih i 80-tih, kada sam najčešće išao u kina.

Opaska 2: Prema nepotpunim podacima koje je sakupio VT nismo uspjeli spariti imena nama poznatih kina prije i poslije drugog svjetskog rata sa onima iz doba NDH - ako netko ima kakvu dopunu ovom popisu, bit ću vrlo zahvalan!




Sakupio: VT. Pregledali i nadopunili: Vanja i GP. Uobličio: Vanja

Evo i fotki pojedinih kina!


Bivša dvorana Narodnog sveučilišta "August Cesarec" na Svetom Duhu. Snimio: VT


Bivše kino "Bratstvo". Snimio: VT


Bivša dvorana Centra za kulturu "Maksimir". Snimio: VT


Bivše kino "Central". Snimio: VT


Kino "Croatia". Snimio: Vanja


Bivše kino "Dom JNA". Snimio: Vanja


Bivši Dom kulture "Podsused". Preslik iz monografije "Podsused"


Kino "Europa". Snimio: VT


Kino "Grič". Snimio: VT


Preuređenje kina "Jadran" u trgovinu. Snimio: VT


Bivše kino "Jedinstvo". Snimio: Vanja


Oglasni pano bivšeg kina "Jedinstvo". Snimio: VT


Bivše kino "Kalnik". Snimio: VT


Bivše kino "Kinoteka". Snimio: VT


Bivše kino "Končar". Snimio: Vanja


Bivše kino "Kozara". Snimio: VT


Bivše kino "Kustošija". Snimio: VT


Bivše kino "Lika". Snimio: VT


Bivše kino "Mosor". Snimio: Vanja


Bivše kino "Otokar Keršovani". Snimio: VT


Bivše kino "Partizan". Snimio: Vanja


Dvorana Centra za kulturu "Peščenica". Snimio: VT


Bivše kino "Radnički dom". Snimio: Vanja


Bivše kino "RANS Moša Pijade" u Vukovarskoj. Snimila: Keska


Bivše kino "Remetinec". Snimio: VT


Bivše kino "Romanija". Snimio: VT


Bivše kino "Sesvete". Snimio: Vanja


Bivše kino "Sigečica". Snimio: Vanja


Bivše kino "Sloboda". Snimio: VT


Bivše kino "Studio". Snimio: VT


Bivša dvorana Centra za kulturu "Trešnjevka" u Vukovarskoj. Snimio: VT


Bivše kino "Triglav". Snimio: VT


Bivše kino "Zagreb". Snimio: Vanja


Dvorana "Zagreb filma" u Vlaškoj. Snimio: VT

Evo i nekoliko linkova na članke o različitim kinima (ovo nije sve što piše na webu o bivšim i sadašnjim kinima već više nasumični izbor!):
- Web stranica posvećena bivšem kinu "Mosor" koje je danas prostor nevladinih udruga

web stranica multimedijalnog centra "Studio" koje danas radi u bivšem istoimenom kinu

- članak posvećen nastanku kina "Europa"

- web stranica kina "Grič", jedinog preostalog kina unutar poduezaća "Kinematografi" koje je nekad bilo najveći kino prikazivač u Zagrebu i Hrvatskoj, a tokom godina je (navodno raznim malverzacijama) svedeno na samo tu jednu jedinu dvoranu.

- link 1 i link 2 na članke o kinu Kustosija, legendarnom mjestu prikazivanja erotskih filmova (uz kina "Lika" i ponekad "Kozara", "Studio", "Kalnik", "Bratstvo")

- članak iz "Vjesnika" o pretvaranju kina u trgovine


Za kraj evo i nekoliko starih izrezaka iz novina (hvala VT-u na trudu oko kopanja po kućnoj arhivi!):


1939. godina


siječanj 1945. godine


27.10.1964.


1971., 1. dio


1971., 2. dio


1976., 1. dio


1976., 2. dio


1981., 1. dio


1981., 2. dio


Ožujak 1985.


1988., 1. dio


1988., 2. dio


Kolovoz 1995., 1. dio


Kolovoz 1995., 2. dio

Što bi to moglo biti?


Izlog na Kozjaku. Snimio: Vanja

A evo i rješenja!


Izlog pekarnice na Kozjaku. Snimio: Vanja

Tu i tamo, vezano ili nevezano uz blog, sretnem ljude koji me uporno uvjeravaju da je nekad sve, ali baš SVE bilo bolje. A s tim stavom se nikako ne mogu složiti: NEKE stvari su definitivno bile bolje, ali neke baš i nisu ... i smatram da je tako u svim sferama života, od trgovina, medija, stila života pa nadalje. Uostalom, moje je mišljenje da su promjene nužne (uz poštovanje naslijeđa, povijesti, običaja itd) i da bi zaista bilo dosadno živjeti u nepromijenjivom svijetu.

Uglavnom, kad me tako netko "zadavi" sa mišljenjem kako je nekad baš SVE bilo bolje tada mu kažem da postoji bar jedna stvar za koju će se sigurno i on složiti da je sada bolja nego prije. "I, koja je to?", slijedi uobičajena replika, a ja poentiram sa odgovorom "Javni WC-i!". Misli li netko da su zagrebački javni WC-i prije 20-30-50 godina bili ljepša, čišća i ugodnija mjesta nego sada?

No, čak i za one "die hard" nostalgičare koji pošto-poto žele osjetiti WC-ovsku atmosferu starih vremena još uvijek postoji šansa: javni WC na željezničkoj stanici Sesvete. Interijer zaista odiše dahom vremena otprije 30-tak godina - i u doslovnom i u prenesenom smislu.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Najbizarniji detalj čitavog WC-a je električna grijalica koja grije WC iako on nema vrata. Istina, osti se dašak topline kad se prođe ispod grijalice, no uz ovakav interijer kao na gornjim fotkama mislim da se nitko ne želi grijati u tom WC-u niti sekundu duže nego li je nuž(d)no. Stoga, predlažem da se u cilju očuvanja energije i sprečavanju globalnog zagrijavanja ta grijalica ipak ugasi.


Snimio: Vanja

A na kraju, evo ipak i jedne pohvale - sesvetskim Bad Blue Boysima koji su ofarbali WC sa svih strana. Puno mi je draže čitati njihove navijačke poruke nego gledati staru oljuštenu fasadu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

P.S. Baš me zanima da li je i ženska strana tog WC-a u istom stanju kao i muška (i da li ima grijalicu!)! Sesvećanke, ako neka od vas čita ovaj blog, bacite, molim vas, pogled unutra i dojavite stanje!

Bistrička ulica u Sesvetama. Snimio: Vanja

Klasične voćarne su uvijek šarena mjesta sa bogatom ponudom, šarenilom boja, oblika i mirisa, pa čak i zimi, kad nam priroda baš ne nudi puno (da nije hladnjača i globalnog tržišta sad bi valjda gledali samo jabuke, luk, kupus, krumpir i mrkvu na tezgama) ... Svakog dana prolazim uz malu voćarnu u Ilirskoj ulici kod Remize i baš svakog dana objese pred dućan poneku bananu, stave gajbu ili dvije jabuka, naranči, što li je već u to doba godine "u điru" - nek' se vidi ponuda.

No, neka prodajna mjesta su se specijalizirala do krajnosti ... već sam pisao o tezgi pored Horvaćanske ceste, kraj potoka Črnomerca i nebodera u Ulici Braće Domany: ona ljeti praši samo lubenice i tek tu i tamo nabaci na tezgu nešto jabuka ili grožđa, a najesen uz zadnje restlove jabuka i grožđa dominiraju mandarine. A ova tezga ovdje, na početku Bistričke ulice u Sesvetama, je otišla u krajnost: ljeti šiba samo lubenice, a sada je pak sva u narančastim tonovima. Koliko god se zelene lubenice ljeti baš ne ističu (pa se moraju prerezati da im crvenilo izađe na vidjelo i potakne sline u potencijalnih kupaca! ), toliko je zimi narančasta boja mandarina upadljiva ... i podsjeća nas na sunce i kada ga nema.

Vjerojatno ste tokom posjednjih godina već napamet uočili trgovački kalendar: ključni pojmovi su "zimska rasprodaja", Valentinovo, Fašnik, Uskrs, dolazak ljeta, "ljetna rasprodaja", početak škole, Haloween ... i, naravno, onaj najvažniji: "Vrijeme darivanja" za Božić.

I, šta sad kad je "vrijeme darivanja" iza nas? Za neke počinje velika praznina koja će potrajati sve do dolaska ljeta i zaposjedanja položaja uz plaže u morskim ljetovalištima ...


Zrinjevac: Božićni sajam rukotvorina i suvenira je završen. Snimio: Vanja

... a za druge je vrijeme inventura, odlaganja crvenih kompleta, pahuljičastih dekoracija i snjegovića u skladišta i najava sezonskih sniženja.


Shopping centar Prečko - na startu nove sezone ... Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nekima od nas (većini?) je danas posljednji dan bozićno-novogodišnjih praznika ... i dobro da je tako. Moglo bi se još ljenčariti, jesti, sjediti pred ekranom (kompjuterskim, televizijskim - zaokružite odgovarajuće, moguće je više odgovora! ), družiti se sa prijateljima ... al, ipak je dosta. Tokom posljednjih desetak dana uspio sam ne pretjerati u bilo čemu (rado bih, recimo, pretjerao u zabavi s obitelji, druženju s prijateljima, šetnji po prirodi ... no, okolnosti su se pobrinule da ne pretjeram ni u tome) tako da nemam razloga za nekakav poseban "oporavak" i produžene praznike ... a posljednji dan prije povratka u uobičajeni dnevni radni ritam sam obilježio šetnjom po prirodi - toga je, na žalost, bilo najmanje ovih dana. Odredište je i ovaj put bila Dotrščina, šuma (alias spomen područje) između Maksimira i Markuševca, ali je tura bila drugačija nego u prethodnom preklanjskom postu.
Sin i ja smo krenuli s parkirališta na ulazu, pored najstarijeg spomenika ovog spomen-područja koji je već odavna "zaštitni znak" čitavog područja.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Svi spomenici su i dalje na svojim mjestima, ukrašeni tankim slojem snijega i inja.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šetača je bilo malo: uglavnom su to bili joggeri te ljudi s psima, a primjetili smo i dosta tragova konja (iz doba prije smrzavice - hvala ti, Winnetou, na pomoći pri čitanju tragova! )


Snimio: Vanja

Blato na putu se smrznulo poput kosti i proizvelo vrlo lijepe i velike kristale.


Snimio: Vanja

Po šumi je bilo dosta tragova šumarskih radova - evo i upozorenja pored bivšeg skladišta.


Snimio: Vanja

Stare šumarske oznake su uvijek zgodan foto-motiv.


Snimio: Vanja

Nadomak lugarnici ...


Snimio: Vanja

Lugarnica se nalazi u prostranoj udolini usred šume cca pola sata hoda od ulaza u šumu, Lijepo je to i idilično mjesto - ljeti obično svježe, a sada je izgledalo kao napušteno selo Djeda Mraza .
(inače taj predio služi i Zavodu za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagreba - vidi OVDJE)


Snimio: Vanja

Stara zgrada (na žalost, stup nikako nisam uspio izbjeći ...) - nova zgrada je sakrivena u gustim nasadima rasadnika crnogorice.


Snimio: Vanja

Od lugarnice smo nastavili za planinarskom markacijom koju smo pratili sve od ulaza i koja vodi dalje za Medvednicu (Hunjku) preko Bačuna. No, nakon nekoliko minuta (kod malog prijevoja gdje je križanje staza u svim smjerovima) smo skrenuli poludesno na užu stazu. Staza je zanimljiva i vodi uzduž strmih obronaka iznad Štefanovca (vidi fotku!), no kako smo se željeli vratiti kuži na ručak onda smo hodačku rundu morali skratiti pa smo se odlučili za još jedno desno skretanje koje nas je za 2-3 minute dovelo do ulice Hamići i autobusne stanice ZET-ove linije 205 za Markuševac.


Stazica na obronku. Snimio: Vanja

(ako se odlučite na šetnju u suprotnom smjeru siđite na stanici kod ulice Mučnjaki, kod raspela skrenite lijevo u ulicu Hamići i nakon 30 metara opet lijevo stazom pored kuće sa kućnim brojem 3 i već ste u šumi stazom koja vodi pored napuštenog bunara.


Mostić kod ulice Hamići (ne trebate ga prelaziti, vodi u dvorišta!)


Početak ulice Hamići kod ulice Mučnjaki, 50 metara od autobusne stanice. Snimio: Vanja


Prije bijelo-roza kuće skrenite lijevo. Snimio: Vanja

Šetnja je bila ugodna (cca 1 sat netto hodanja), ambijent pravi zimski, novogodišnji, bio je to lijep oproštaj od praznika!

Dok se oporavljate od dočeka pogledajte rundu fotki snimljenih u centru grada jučer navečer (između 18:30 i 19:30), u trenucima tišine pred početak zabave!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ovako je bilo na prilazu centru ...


Masarykova. Snimio: Vanja


Balkan prolaz. Snimio: Vanja


Radićeva. Snimio: Vanja


Tkalčićeva. Snimio: Vanja

A na Trgu i u okolici je tulum već počinjao.


Cvjetni plac. Snimio: Vanja


Bogovićeva. Snimio: Vanja


Bogovićeva. Snimio: Vanja


Gajeva. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Glavna pozornica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Na početku Gajeve je bilo najživlje, uz glasnu muziku i ples. Snimio: Vanja