Nepoznati Zagreb

Na žalost, u ovome nastavku, posljednjem iz trilogije o "Samoborčeku", vam ne mogu ništa posebno reći o tome da li će i kada taj vlak ponovo provoziti. Planovi postoje (detalje projekta pogledajte OVDJE, a OVDJE pogledajte diskusiju na tu temu na Forumu Kluba ljubitelja željeznica), a što će se od njih ostvariti ovisi ponajviše o ekonomskoj situaciji, raspoloživim financijama i raspoloženju u društvu i lokalnoj vlasti. No, u svakom slučaju, ako vlak i oživi, tada će to biti samo na relaciji od Podsuseda prema Samoboru. Dio trase kroz grad Zagreb ne može biti korišten za te potrebe zbog previše uličnih prijelaza ...

Dakle, ostaju pitanja:
- što će biti sa "novim" samoborskim kolodvorom u Zagrebu? (pretpostavljam da je pod zaštitom, vjerojatno će i nadalje životariti kao i do sada ... a bilo bi super kada bi se obnovio i uz pokoji lokal ponudio i bar malu izložbu o "Samoborčeku" sa nešto slika i pokojim izloškom ... a još kada bi obnovili onu "Srebrnu strijelu" sa Ranžirnog kolodvora i postavili ju tamo na peron pa recimo izložbu stavili unutra, to bi već bilo nešto! )
- što će biti sa "starim" samoborskim kolodvorom u Zagrebu? (vjerojatno će i nadalje biti pivnica, što i nije tako loše )
- što će biti sa dijelom trase do Selske? (vjerojatno će se kad-tad pretvoriti u produženu Kranjčevićevu i prema projektima bi tuda trebala voziti laka gradska željeznica prema Malešnici ... nadam se da će biti mjesta i za neku lijepu bicklističku stazu kroz one breze )
- što će biti sa dijelom trase od Selske prema Zagorskoj i dalje prema Sokolskoj i Podsusedu? (nadam se da će se urediti kao pješačka i biciklistička staza, na tome dijelu nedostaje neka takva staza na potezu zapad-istok ... onaj dio uz Dubravicu je već zaslugom "Hrvatskih voda" lijepo uređen, samo naprijed s time i gdje nema potoka!)

Toliko o "Samoborčeku", nadam se da sam vam ovim postovima otkrio i poneku dosad nepoznatu informaciju i podsjetio vas i na taj dio zagrebačke povijesti!

U prošlom postu sam na jednom mjestu skupio sve što sam znao i saznao o "Samoborčeku" u doba kad je ta mnogima srcu prirasla željeznica još radila. A danas slijedi nastavak, priča o sadašnjem trenutku "Samoborčeka" ... jer koliko god on već 31 godinu nije u prometu nakon njega je ostalo mnoštvo tragova: ostala je trasa (sa više ili manje povijesnih "artefakata" iz doba prometovanja), ostale su "Srebrne strijele" (koje, na žalost, trunu na zagrebačkom Ranžirnom kolodvoru), ostala je kratka kompozicija u Samoboru (sa "uvezenom" lokomotivom ), ostalo je ponešto i u muzejskoj građi Željezničkog muzeja ...

Za početak, trasa. Neću vam sad otkrivati toplu vodu, opisivati trasu i njeno sadašnje stanje u detalje, jer su umjesto mene to već učinili članovi Kluba prijatelja željeznica i njihov odličan "putopis" sa obiljem fotki možete pročitati OVDJE (dio od Zagreba do Strmca te potom od Samobora do Bregane) i OVDJE (dio od Strmca do Samobora). No, kako se i ja vrlo često prošećem nekim dijelovima trase (radno mjesto mi je udaljeno cijelih 200 metara zračne linije od nje ) tada ću zapisati i neka moja zapažanja o njenom prvom dijelu koji je ukupno gledavši i najzanimljiviji i najlakše dostupan. A uz moja tekstualna zapažanja dobit ćete i pregršt fotki što nabavljenih dobrotom stalnog čitaoca bloga, VT-a (hvala ti!), što trudom članova Kluba prijatelja željeznica (hvala i vama!). Dakle, krenimo!

Cijela priča počinje dijelom trase koja je nestala još davno, teretnim kolosijekom koji je spajao Zapadni kolodvor i stari Samoborski kolodvor, a danas tuda vodi put kojim se od Magazinske stiže do starih kuća u pozadini Zapadnog kolodvora. Taj kolosijek je služio za prijevoz tereta koji je dolazio ovim putem do glavne pruge i na južnom dijelu Zapadnog kolodvora (uz Magazinsku cestu) se pretovarao iz uskotračnih vagona u "normalne" i obrnuto.


Pogled sa magazinske na trasu spojnog teretnog kolosijeka ka Zapadnom kolodvoru. Snimio: VT

Nakon tog dijela slijedi stvarni početak, "novi" Samoborski kolodovor ... zgrada je još na mjestu (dizajn 60-tih je nepromašiv), tu je i ćevpdžinica (inače na dosta dobrom glasu ), gostionica, prostorije "Samoborke" čije se skladište građevinskog materijala raširilo nekadašnjim kolosijecima ... sve zajedno je u podosta ofucanom izdanju i ukupan dojam spašava ponajviše lijepo zelenilo, trava koja se razrasla preko perona, i okolno drveće.


Noćni pogled. Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: VT


Vlakobran prvog perona. Snimio: VT


Skladište "Samoborke", nekad teretni dio kolodvora. Snimio: VT


Vlakobran na kolosijeku teretnog dijela kolodvora. Snimio: VT


Pogled ka putničkom dijelu kolodvora. Snimio: VT

Dvjestotinjak metara dalje nalazi se zgrada starog kolodvora, sada pivnica ... Zgrada je obnovljena i sada odiše starim ugođajem, sjenom starih kestena, a ispred nje je i lijepi park sa obnovljenim dječjim igralištem.


Snimio: VT


Snimio: Vanja

Nedaleko stanice su i ostaci radionica, u jednoj preostaloj zgradi je ZET-ova streljana, dok je ostatak ili pretvoren u stambene objekte ili nekakve radionice i šupe, što li, a djelić je i nastradao prilikom gradnje novog bloka zgrada u Adžijinoj.


Nekad radionica, sada streljana. Snimio: Vanja


Pogled na zgrade radionice, a sadašnju streljanu, sa sjevera, iz Kučerine ulice. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Dvorište iza "starog" kolodvora, tuda je nekad prolazio jedan od kolosijeka. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Zaostala tračnica pored Pasarićeve ulice. Snimio: Vanja

Nakon toga pruga je prelazila Novu cestu (tračnice su uklonjene pred nekoliko godina) kod zgrade lokalne samouprave i još jednog parka, a na dijelu trase do Metalčeve su se još odavna naselile automehaničarske radionice i auto-praonica ... no, moguć je prolazak s jedne na drugu stranu.


Auto škola prikladnog imena u zgradi lokalne samouprave kod pošte u Novoj cesti. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Na samoj Metalčevoj je nedavni popravak otkrio komad tračnica koje još uvijek postoje ispdo asfalta.


Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Nakon Metalčeve slijedi ugodna šetnja zelenim pojasom (koji bi po urbanističkim planovima trebao postati produžena Kranjčevićeva ulica koja će se produžiti sve do Malešnice i po kojoj bi jednom trebala prolaziti laka gradska željeznica) uz breze i naselje Prve gradske štedionice. To je prije svega carstvo pasa i njihovih vlasnika, no i svi ostali šetači su dobrodošli.


Zaostali pragovi na stazi iza toplane. Snimio: Vanja

Stižemo do Selske, sa zapadne strane je kućica nadzornika pružnog prijelaza koja je poslije bila stanična zgrada, nakon toga gostionica, a sada je potpuno zapuštena.


Kućica nadzornika pružnog prijelaza. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Krećemo dalje možda najljepšim dijelom trase koji prolazi kroz naselje obiteljskih kuća na Ciglenici, šećući se tim dijelom pokušavam zamisliti kako je bilo tu živjeti kad je svaki dan tik uz njihova dvorišta prolazilo više desetaka vlakova ...


Prijelaz preko Stubičke ulice, zatim i preko Klanječke ...


Ostaci tračnica na prijelazu preko Klanječke ulice. Snimio: VT


"Pješački prijelaz" na dionici između Stubičke i Zagorske ulice. Snimio: VT

Slijedi prijelaz preko Zagorske ulice, tik uz most preko potoka, raskršće i nepregledan zavoj (sjetite se sudara sa autobusom iz prethodnog posta!) ...


Most preko potoka Črnomerca kod Zagorske ulice. Snimio: VT

Slijedeći dio trase, do Zagrebačke ulice, nije baš dobro vidljiv - tu je bilo križanje sa Končarovim teretnim kolosijekom, zatim stajalište neposredno prije Zagrebačke, a zatim slijedi dio nasipa prema Sokolskoj koji sada služi kao pješačka staza.


Raskršće Zagrebačke i Tomislavove, tu je nekad bila nadstrešnica postaje "Samoborčeka", tik uz "zloglasni" pružni prijelaz sa rampama koje su uvijek bile više zatvorene nego li otvorene. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Uz Sokolsku su ostaci mosta preko potoka Kustošaka, a trasa ide dalje uz skladišta, sportsko igralište prekriveno zanimljivim graffitima, pa dalje pored TOZ-a ...


Ostaci mosta kod Sokolske ulice. Snimio: VT


Pogled na most sa trase pruge. Snimio: VT

Dolazimo i do potoka Vrapčaka, ostaci mosta su i dalje na mjestu ...


Mostovi preko Vrapčaka, najbliži je "Samoborčekov", iza njega su mostovi pruge normalnog kolosijeka. Snimio: VT

Most preko podvožnjaka kod Stenjevca, vidljiva je i oznaka stajališta.


Pothodnik kod Stenjevca, prolaz ispod mosta "Samoborčeka" Snimio: VT


Pogled na most. Snimio: VT


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Gostionica znakovitog imena "Samoborček", u blizini je potoka Dubravica koji pritječe od Gornjeg Stenjevca. Na tom potezu je trasom Samobrčeka sada sagrađena vrlo ugodna pješačko-biciklistička staza.


Snimio: Vanja


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Most iznad Škorpikove ulice kod cementare.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Ovdje je nekad bio jarak za podmazivanje lokomotive uz staničnu zgradu Podsusedske stanice.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Samoborski most ...


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Nadstrešnica stjališta Orešje, a nedaleko je i ostatak kolosijeka u cesti koja vodi prema Strmcu.


Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Seabral, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Stanična zgrada u Strmcu, sada obiteljska kuća ...


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Trasa prema podvožnjaku ...


Samobor (tamo se u travi još mogu pronaći tragovi "okretaljke"!) i most preko Gradne.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Stajalište u Šmidhenu.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Dio trase prema Bregani je sada uređen kao pješačko-biciklistička staza.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Stanična zgrada u Bregani.

Dio prema remotnom zavodu nije poslikan, čeka se neka zgoda za posjet graničnoj ispostavi. Inače, točno na ničijoj zemlji, na mostu preko rječice Bregane, vide se ostaci tračnica.



Što se tiče ostataka vozila, situacija je danas ovakva (informacije su također preuzete sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica):

1. Jedna kompozicija vlaka "Srebrne strijele" eksponat željezničkog muzeja koji već 20 godina čeka na RK u Zagrebu da ga smjeste u muzej

2. lokomotiva M-32 koja već je u Hrvatskom željezničkom muzeju

3. lokomotiva "7" + vagon u tehničkom muzeju

4. lokomotiva O&K u Maksimiru izložena pokraj trase jedne druge, također bivše uskotračne pruge

5. Kompozicija Lokomotiva + 2 vagona izložena u Samoboru (u parku uz perkovčevu ulicu), pri čemu su vagoni doista sa ex. Samoborske željeznice a lokomotiva je nabavljena iz BiH da se izloži tamo (bolje ikakva lokomotiva nego nikakva)

6. lokomotiva "Moes" prodana 60-ih godina Ribnjačarstvu u Pakračkoj poljani, i dan-danas živa i aktivna


Pogled na kompoziciju u Samoboru (obrađeno u PhotoShopu). Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Pogled na kompoziciju "Srebrne strijele" na Ranžirnom kolodvoru. Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Obratite pažnju na staru etiketu "Žuje"! Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Snimio: Erraser, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Nakon toliko raznih priča i fotki o Zagrebu sad i nekad red je da dotaknem i jednu od najpoznatijih zagrebačkih priča iz bliže povijesti, onu o "Samoborčeku", lokalnoj uskotračnoj željeznici koja je između 1901. i 1979. prometovala na relaciji između Zagreba i Samobora te kasnije i Bregane. Ova tema je zaslužila više od jednog posta, stoga ćete danas dobiti rundu povijesnih podataka i fotki, zatim sutra nešto priče i slika o onome što se o "Samoborčeku" može reći i vidjeti iz današnjeg kuta gledanja i na kraju ove "trilogije", preksutra, par riječi o budućnosti (nadam se da će postojeći projekt ipak jednom doživjeti ostvarenje).

Teško je mi je bilo odlučiti što sve staviti u ovaj post, da li ga pisati sa svim detaljima koje znam i do kojih sam na ovaj ili onaj način došao (a toga ima zaista mnogo) ili pak dati samo osnovne podatke i prepustiti vama čitaocima da dalje slijedite linkove ukoliko vas ova tema više zanima. Odlučio sam se za ovu drugu varijantu - vjerujem da neki od vas neće žaliti truda i pregledat će sve što se može naći o "Samoborčeku" dok će drugima dostajati samo osnovni podaci i zanimljive fotografije koje sam uspio pronaći. Stoga, ako vas zanima više detalja o životu ove mnogima tako drage lokalne željeznice uzmite si dovoljno vremena za posjet svim linkovima koje ću vam dati - prije svega tu mislim na Forum Kluba ljubitelja željeznica (www.zeljeznice.net/forum) na kojemu možete naći pravu riznicu informacija. popis linkova ću vam dati na kraju posta (hvala im svima na sakupljanju prave riznice informacija!)! Drugi izvor kojim sam se služio pri pisanju ovog posta je ZET-ova monografija izdana povodom 110-godišnjice ZET-a izdana 2001. godine u kojemu je nešto manje informacija, ali su zato vrlo pregledno izložene.


Snimio: Emil Bakal, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima

Evo par značajnijih datuma i podataka iz povijesti "Samoborčeka"!

- 01.11.1884.: Zalaganjem poduzetnog samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena sagrađen je Podsusedski most preko Save (tada sa drvenom konstrukcijom)
- oko 1895.: pomišlja se na uvođenje konjskog tramvaja na relaciji Samobor-Podsused, dozvolu za predradnje dobiva poduzetnik Raoul Pierre Alexandre Gautier (inače osnivač zagrebačkog tramvaja)
- nakon 1895.: Gautier prenosi prava na samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela koji osniva dioničko društvo i dobiva "dozvolnu ispravu" za "uzkotračnu parovoznu vicinalnu" željeznicu.
- 16.01.1901.: Željeznica je puštena u redovni pogon. Njezina namjena je bila pretežno za prijevoz tereta (zbog toga su i zagrebački i samoborski koldovor bili dosta udaljeni od središta mjesta), zagrebački samoborski kolodvor je u to doba bio u zgradi u kojoj je danas pivnica "Medvedgrad", a bio je povezan spojnim teretnim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom (tragovi su vidljivi i danas). Brzina vožnje je bila 15-20 km/h, a ljeti su se putnici prevozili u otvorenim vagonima (dio te atmosfere vidljiv je i u poznatome filmu "Tko pjeva zlo ne misli"). Širina kolosijeka je bila 760 mm (za razliku od normslnog željezničkog kolosijeka širine 1435 mm).
- 1945.: "Samoborček" prelazi u vlasništvo jugoslavenskih državnih željeznica (vidi zapisnik sačinjen za preuzimanja u dijelu sa fotkama!)
- 01.07.1950.: Samoborska željeznica je predana na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovana je u "Gradsku željeznicu" (u siječnju 1951. to je učinjeno i sa druge dvije slične željeznice, "pionirske", za Štefanovec i Markuševečku Trnavu - o njima će biti više riječi u posebnim postovima u doglednoj budućnosti)
- 1951.: Pruga je produžena do Bregane, sa završetkom kod tadašnjeg vojno-remontnog zavoda (kasnije nazvanog "Vladimir Bakarić") koji se sad nalazi na slovenskom zemljištu (pretvoren u poduzetničku zonu), tik iza "malog" graničnog prijelaza Bregana, a uvedeni su i dizelski vlakovi
- 29.04.1959.: Uvedeni su suvremeni dizelski putnički vlakovi sagrađeni od aluminija, poznati pod imenom "Srebrne strijele" (ukupno su sagrađena tri takva vlaka, uz dodatni šinobus koji je sagrađen 1965., brzina im je bila do 50 km/h)
- 1962. : Podignuta nova zgrada kolodvora u Zagrebu, bliže centru i tramvajskom stajalištu u Jagićevoj. Stanice na trasi su slijedeće: Zagreb Samoborski kolodvor, Selska cesta, Kustošija, Vrapče, Vrapč bolnica, Stenjevec, Stenjevec gornji, Goljak, Susedgrad, Bestovje, Orešje, Strmec, Nedelja, Domaslovec, Samobor, Samobor kupalište, Lug, Bregana stajalište. Bregana tvornica

- 1970.: Zabilježen veliki pad prevezene robe u teretnom prometu (više od 50%) zbog sve većeg udjela kamionskog prijevoza, a isto tako opada i putnički promet zbog prelaska putnika na autobuse "Samobortransa"
- prosinac 1979.: Udruživanje "Samobortransa" i ZET-a, a pogon Gradske željeznice se obustavio
- 31.12.1979. u 20:40 je sa zagrebačkog Samoborskog kolodvora krenuo posljednji vlak prema Samoboru


Samoborke idu na zagrebačku tržnicu, snimljeno na ž. st. Samobor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Željezničko osoblje okreće vlak na "okretaljki" pored starog Samoborskog kolodvora u Zagrebu, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Stari Samoborski kolodvor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


Parnjača, vjerojatno negdje na potezu Kustošija-Podsused, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


Ljetni otvoreni vagon (kakav se sad nalazi u parku u istočnom dijelu Samobora nedaleko Betonske ceste, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


Stara i nova kompozicija u ž.st. Samobor, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


"Srebrna strijela" u blizini Sv. Nedelje, pored podvožnjaka ispod "autoputa" za Ljubljanu, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


Šinobus na stanici, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Sudar "Samoborčeka" i ZET-ova autobusa na liniji za Voltino naselje na raskršću Zagorske, Tomislavove i Fallerova šetališta, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Sudar "Samoborčeka" i ZET-ova autobusa na liniji za Voltino naselje na raskršću Zagorske, Tomislavove i Fallerova šetališta, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Unutrašnjost "Srebrne strijele", preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Upravljačnica "Srebrne strijele", preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Prijevoz tenka na popravak u vojni remontni zavod u Bregani, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Tri "Srebrne strijele", u vrlo vrlo novom stanju na novom zagrebačkom kolodvoru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica


"Srebrna strijela" na teretnom dijelu zagrebačkog kolodvora u tadašnjoj Ulici Kate Dumbović (sadašnjoj Adžijinoj) pred kraj svog životnog vijeka, 1969. godina. Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


U "Srebrnoj strijeli", 1969. godina, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Na novom zagrebačkom kolodvoru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Stajalište u Bregani, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica, fotka je nastala negdje u 60-tima


Snimio: Gerhard van Vliet 20.08.1979., preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Stara izletnička karta Samoborskog gorja sa označenim željezničkim prilazom Samoboru, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Red vožnje iz 1933. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Red vožnje iz 1933. godine, obratite pažnju i na reklame, muštardu, "Ured za promet stranaca" tj. predeveni germanizam "Fremdenverkehrbuero" tj. turističko društvo! Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Red vožnje iz 1938. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Sada slijede 4 stranice zapisnika o stanju gradske željeznice 1945., nakon završetka drugog svjetskog rata:


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

Naravno, kratica S.F. - S.N. na kraju zapisnika znači "Smrt fašizmu - sloboda narodu!".


Red vožnje iz 1971. godine, naslovnica, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.


Red vožnje iz 1971. godine, preneseno sa Foruma Kluba ljubitelja željeznica.

- Knjiga izdana povodom izložbe u zagrebačkom Tehničkom muzeju i Muzeju grada Samobora 1985/1986. godine
- Tema na željezničkom forumu o "Samoborčeku" uz mnogo dobrih fotki i podataka, te još jedna slična tema.
- "Samoborski list" iz 1913. godine sa tekućim voznim redom "Samoborčeka"

Jučer sam vam, slikom i rječju, pokazao jednu ulicu koje u stvarnosti ima, a prema planovima grada malo ima, a malo nema ... a danas ću vam ispričati nešto o ulici koje u stvarnosti nema već skoro 30 godina, a po planovima grada joj se još može naći koji trag. Za mene pak osobno je u svemu tome najzanimljivije što je ta "nestala" ulica upravo ona u kojoj sam se rodio.


Snimio: Vanja

Dakle, bijaše jednom davno, a postoji još i danas, jedna ulica koja se zvala Svetošimunska, pa zatim (nakon drugog svjetskog rata) Šimunska, a sada je ponovo Svetošimunska - ona vodi od Maksimirske ceste istočnom stranom Maksimirske šume pa zatim Dotrščinske šume prema Markuševcu u kojem se nalazi crkva sv. Šimuna i otud joj potječe ime.

Taman između te dvije šume, preko puta Policijske akadamije (nekad "Milicijske škole"), se ulijevo odvaja ulica Čret koja vrluda pored rasadnika "Zrinjevca" (nekad je to bio rasadnik "Flore") u smjeru Dotrščinske šume. Usput se od njega ulijevo odvaja ulica Jazbina koja uz potok Bliznec (ili Mrzljak, kako ga se u tom kraju češće zove) vodi ka Bačunu, dok Čret slijepo završava u šumi, na brijegu zvanom Fazanovac (vjerojatno je tako nazvan zbog fazana kojih je nekad tamo bilo u dosta velikom broju). A odnos Čreta i Fazanovca je tokom godina bio podosta nejasan - išlo je otprilike ovako:

- do 1972.: Ulica Čret je vodila do uspona na brijeg Fazanovac (posljednji kućni broj je bio 85), a dalje se nastavljala ulica Fazanovac (moja malenkost je živjela na kućnom broju 5) ... no, ulica nije imala svoju tablu sa imenom.
- 1972.: Iz tko zna kojega razloga je ulica Fazanovac ukinuta i dodana ulici Čret (a moja adresa je iz Fazanovca 5 postala Čret 103), sad nije bilo više niti ulice niti table.
- 1974.: Opet iz tko zna kojeg razloga preko puta moje kuće je uz cestu postavljena tabla sa imenom Fazanovac i to tako da pokazuje na kolni ulaz dviju kuća sa suprotne strane ulice koje su imale kućni broj na Čretu. Ulice i dalje nije bilo, ali je stigla tabla. (tu i tamo nam je dobro došla kao stativa za nogomet na ulici )
- cca 1984.: Tabla je maknuta i sad više nema niti ulice niti table, ime Fazanovac (kao geografski pojam, ime brijega) je sve manje u upotrebi.
- 1993.: Plan Zagreba u izdanju "Školske knjige" pokazuje ulicu s imenom Fazanovac i to za dio ulice Čret koji vodi kroz Dotrščinsku šumu ka nekoliko izoliranih kuća okruženih šumom (geografski, to je u stvari nastavak šumskog grebena koji počinje brijegom Fazanovcem) koje u stvarnosti imaju kućne brojeve ulice Čret


Preslika dijela spomenutog plana grada, Fazanovac je dolje desno (izvin'te na lošijoj kvaliteti slike!). Snimio: Vanja

Eto, toliko o točnosti planova grada i nastajanju i nestajanju ulica ... sve na svijetu je podložno mijeni, pa tako i ulice i njihova imena.

Bez brige, neću sad evocirati vremena ilegalaca i Mirka i Slavka već ću se danas pozabaviti Kurirskom ulicom, dobrim predstavnikom jednog od zagrebačkih fenomena - ulica kojih i ima i nema.
(ne znam da li su tu ulicu tako nazvali zato što je njome doista nekad išao neki kurirski put kojim su komunicirali "oni u šumi" sa "onima u gradu", no vjerojatnijom mi se čini činjenica da je ulica tako nazvana zato što leži na samome rubu medvedničkih šuma, dapača uranja u jedan njihov "ogranak")

(Na ideji za ovaj post i fotkama se zahvaljujem još jednom redovnom šetaču Zagrebom sa foto aparatom, VT-u!)

Dotična ulica se nalazi na samome vrhu Gornjega Vrapča, ne tako daleko od mjesta gdje Vrapčanska napušta naseljeni dio i približava se šumi prije konačnog završetka kod streljane. No, najlakši prilaz Kurirskoj ulici je Kukoljinom ulicom kojom treba malko uzbrdo, a zatim se na jednome zavoju, kod obiteljske kuće sa vrlo zanimljivim vrtom, ulijevo odvaja Kurirska ulica - tamo je i ploča sa natpisom ulice, dakle ona zaista i postoji (što nije uvijek garancija postojanja ulice, o tome ćete još čuti u postovima slijedećih dana!).


Početak Kurirske ulice kod Kukoljine. Snimio: VT

"Urbanizirani dio" ulice je dugačak nekoliko desetaka metara i čini se da je to sve (kao što se može vidjeti, ulica je betonirana umjesto pokrivena asfaltom - vjerojatno brigom njenih stanovnika kojima je dozlogrdilo čekanje gardskih vlasti pa su se sami pobrinuli za rješavanje blatnog pitanja) ...


Pogled u Kurirsku ulicu iz Kukoljine. Snimio: VT


Na kraju naseljenog dijela ulice. Snimio: VT


Pogled unazad prema Kukoljinoj. Snimio: VT

... no, ulica se u obliku šumskog puta nastavlja dalje i uranja u šumu strmo se obrušavajući prema dolje.


Pogled odozdo na šumsku "dionicu" ulice. Snimio: VT

Šumski dio nije osobito dugačak i vrlo brzo se završava kod ulice Trzunove pećine ...


Pogled odozdo, lijevo se nastavljaju Trzunove pećine,a desno je početak Kurirske ulice. Snimio: VT

A Trzunove pećine su posljednja ulica koja se odvaja udesno od Vrapčanske prije napuštanja naseljenog dijela. Ako malo bolje pogledate, na betonskom podzidu možete vidjeti tragove planinarske markacije za stazu koja vodi prema planinarskom domu "Risnjak"!


Snimio: VT

A u čemu je fora sa "ima-nema" statusom ove ulice i ne baš točnim ucrtavanjem (pogledajte dva preslika iz dva plana grada koji su izdani otprilike u istom razdoblju!)? Vjerojatno u tome da se neki planovi baš ne ažuriraju redovno ... a što se same trase ulice tiče, lijepo je od autora plana što su ucrtali da je ulica prolazna do Trzunovih pećina, no iz samog plana bi se moglo shvatiti i da je provozna, što baš i nije slučaj. Obično se na planovima takvi "pješački" dijelovi ulica ucrtavaju kao uži ili isprekidani ili samo jednom linijom, što ovdje baš i nije slučaj. U svakom slučaju, kad i vidite da je neka ulica ucrtana u plan grada, to ne znači automatski da se njome možete provesti autom s kraja na kraj!


Preslika dijela plana grada - Kurirske ima. Snimio: VT


Preslika dijela plana grada - Kurirske nema. Snimio: VT

Jučer smo gledali fotke "Munjinog" stupa kod raskršća Vukovarske i Heinzelove, a današnje fotke potječu s mjesta svega nekoliko metara južnije, sa pročelja lokala nazvanog Grill house "Prazan trbuh". Ime je zanimljivo (valjda bi trebalo postići jače lučenje želučanih sokova? ) pa ćemo oprostiti onaj uvodni engleski prijevod naše riječi "pečenjarnica" koja u stvari tako dobro zvuči, izgovarajući ju naprosto čujem zvuk cvrčanja mesa na žaru i osjetim fine mirise ...


Snimio: Vanja

... no, još je zanimljivije što su od njihovog jelovnika na zidu (napravljenog pomoću samoljepivih tj. samoodljepivih slova) napravili čekači ZET-ova autobusa za Petruševac ... !


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Dragi moji, što znate o Tvornici akumulatora "Munja"?


Snimio: Vanja

Ja vrlo malo - nikad nisam poznavao nikoga tko je tamo radio, nikad nisam bio u toj firmi, čak nisam nikad kupio niti jedan njihov proizvod (više o firmi, uz nešto fotki iz same tvornice, možete saznati sa njihove web stranice) ... no, tokom vremena zaintrigirala me je jedna za samu firmu dosta marginalna stvar: njihove dvije reklame koje se nalaze u gradu, pored raskršća Vukvarske i Držićeve te Vukovarske i Heinzelove, i odaju duh nekih prošlih desetljeća ... I cijenio sam to što ih je firma usprkos njihovom "demode" izgledu svih oih godina održavala, nisu jednostavno jedan dan došli sa "fleksericom" i porušili ih i prebacili se na klasične suvremene neonske natpise već su te svoje stare reklame više-manje uredno bojali i održavali.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Kao što možete vidjeti na fotkama, reklamni stup pored Heinzelove ulice (gdje se i nalazi jedan odjel firme) se odlično drži i njegova uočljivost na tom raskršću nije uopće upitna (meni je uvijek prva asocijacija Eiffelov toranj zbog metalne rešetkaste konstrukcije ) ... a toj uočljivosti pridonosi i zanimljiva kuća pored koje se stup nalazi.


Snimio: Vanja

Druga reklama je manje spektakularna, no opet dobro uočljiva i poznata, pogotovo vozačima koji voze Držićevom prema jugu i u često u razini reklame čekaju zeleno svjetlo na raskršću sa Vukovarskom. Ta stilizirana munja također priziva neka prošla vremena u kojima je industrijska snaga doživljavana kao simbol razvoja i napretka i meni osobno je simpatična ...

... i jako sam se iznenadio kad sam za jučerašnjeg fotkanja zamjetio da na njoj više nema natpisa "Munja" koji je tamo stajao desetljećima, već je on prelijepljen crvenom plastičnom folijom na kojem su istim neobičnim "Munja"-fontom (koji me podsjeća i na neke "Labudove" proizvode ) ispisana imena: s jedne strane Leon, a sa druge Tadej.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Cijela ta intervencija uopće ne liči na vandalizam, nije to učinjeno sprejem i "na brzaka" već je boja folije vrlo slična novonanešenoj boji podloge ... a sam izlomljeni font kojim su imena ispisana odaje da autorima čitljivost nije bila osobito važna, no bilo je važno da se naznači povezanost as "Munjom". Dakle, sve pomalo "smrdi" na neku umjetničku intervenciju ...
Ili je u pitanju samo lansiranje nekih novih proizvoda, akumulatora pdo imenom "Leon" i "Tadej"?

Zna li netko od vas što više o ovome?
Ima li netko od vas koju fotku munje sa starim natpisom (GP, što kaže tvoja arhiva? )?
Zna li netko ima li "Munja" još koju reklamu te vrste po gradu?
(moram svratiti jedan dan do firme i vidjeti imaju li štogod slično pred ulazom svog pogona na Žitnjaku!)

Jarnovićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Jarnovićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja

Danas je subota, dan za kupovinu.
Iako današnji kišni dan baš nije kao stvoren za šetkanje po gradskim dućanima, već više za kupovinu u velikim shopping centrima sa natkrivenim garažama gdje dosadnopadajuću kišu nećete ni primjetiti, svejedno ću vam dati pokoji prijedlog za ne posve konvencionalnu kupnju. A ono što je zgodno kod svih tih dućana je to što se nalaze u samome gradskome centru i možete svratiti do njih bilo kada kad ste u centru i imate malko slobodnog vremena.
(Namjerno vam ne dajem točne adrese ovih dućana nego samo približnu lokaciju, red je da i vi malo pronjuškate uokolo, a ne da vam sve serviram na pladnju )

Krenimo po Ilici od Britanca, na sjevernoj strani Ilice, nedaleko Konzuma na ćošku Britanca, nalazi se second-hand dućan "Šlic". Neobična reklama, stara vrata sa natpisom, vas upućuje u haustor, a slijedeći natpis kazuje da se trebate popeti zavojitim stubištem na prvi kat gdje se u jednom stanu nalazi taj šareni dućan. Izbor stvari u trgovini je dosta zgodan, na stalažama u dvije sobe ima kojekakvih "retro-krpica", provjerite sami ima li tamo i štogod vama zanimljivog!


Originalna reklama, zar ne? Snimio: Vanja


Stubištem na prvi kat ... Snimio: Vanja


Brdo robe u dvije sobe nekadašnjeg stana. Snimio: Vanja

Gotovo na istom dijelu Ilice, ali sa druge, južne, strane nalazi se u haustoru atipični kineski dućan nazvan "Kineski zid". Atipičan je zato što je to kineski dućan sa najdužim stažem u gradu, na tome mjestu je već više od deset godina, zatim stoga što u njemu oduvijek radi jedna nekineskinja, gospođa u srednjim godinama, a i zato što se u njemu prodaje nešto kineske (azijske) hrane i tradicionalnog kineskog nakita i odjeće umjesto klasičnog kineskog tekstilnog "štanceraja".

Malo dalje prema Trgu, u haustoru nakon Obrtničke komore (tamo gdje su i cipele "Valek"), se nalazi trgovina "Latino shop" u kojem se prodaje nakit i ukrasni predmeti porijeklom iz Kolumbije, trgovina je u vlasništvu hrvatsko-kolumbijskog bračnog para, a kolumbijki Alejandri često svraćaju u poset ostali zagrebački latinoamerikanci.

Dalje prema Trgu, u blizini Bennetonova dućana kod Gundulićeve ulice, duboko u haustoru, se nalazi trgovina "Punkt 13" sa kolekcijom dječjih artikala posebne vrste. Nekima se to sviđa, a nekima ne, no tko voli nek izvoli, tu se mogu kupiti majice za klince sa natpisom "Kid Vicious", dude sa nacrtanim drakulinim zubima i slični artikli.


Ulaz u haustoru u dućan "Punkt 13". Snimio: Vanja


"Kid vicious" . Snimio: Vanja


"Hozntregeri" za bebe. Snimio: Vanja


Izlošci. Snimio: Vanja

A za kraj, u fair-trade dućan "Sedma planeta" u Tkalčićevoj, o kojem ste već čitali na ovome blogu, je došla nova roba pa svratite i tamo!


"Sedma planeta" u Tkalčićevoj ulici. Snimio: Bead by bead

Ne znam jel vi imate kakvu fobiju od petka 13. - ako imate, tad će vam ova godina biti dobra jer svega jedan trinaesti dan u mjesecu, onaj kolovoški, pada baš u petak.

A ta činjenica za mene znači da neću do tada čekati sa fotkama vezanima uz broj 13 nego ću vam ih isporučiti odmah sada!

Broj 13 (ovdje u Bosiljevskoj ulici na Trešnjevci) je sretan za one koji trebaju drva za ogrijev, na toj adresi ih mogu dobiti besplatno (pokušajte nazvati naznačen broj, 098 951 8386 - ja nisam pokušavao, jer ne trebam drva!)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Dk je jedan drugi broj 13, ovaj u Čakovečkoj, također na Trešnjevci, za ovog Ferrarijevog konja očito bio nesretan, čim su ga okrenuli naglavačke!


Snimio: Vanja

Dragi moji, danas dobivamo i trećeg nam predsjednika ... Kako se sad čini, dobro smo izabrali, izgleda da će Ivo biti baš onakav predsjednik kakav nam treba, staložen i odmjeren prema unutra, a dovoljno reprezentativan prema vani. Neka mu je sretno na njegovu poslu, a i nama sa njime!

A sad kad se stišala prašina oko predsjedničkih izbora i kad su se smirile strasti možemo malo i baciti pogled unazad ... u kampanji je bilo puno ne odviše zanimljivih rasprava i nabacivanja blatom, a premalo duhovitih momenata koji razbijaju monotoniju i donose prevagu ... Iskreno, jedini duhoviti detalji kojih se mogu sjetiti su ove naljepnice iz izbornog sožera Ive Josipovića koje su tu i tamo osvanule po gradu i na zgodan način se osvrnule na političke teme tih trenutaka - svaka čast onome tko je smislio tekst za njih!

(objašnjenja sam dodao za one koji ovaj blog čitaju iz inozemstva i nisu toliko "na ti" sa dnevnom HR politikom ... ali i za one koji će ovo čitati za godinu ili dvije kad će se već zaboraviti svi ti detalji )

Aluzija na nepoznavanje stranih jezika protukandidata Milana Bandića koji je nevješto pokušao sakriti tu tu činjenicu tokom kampanje ...


Ulica Slavenskoga u Prečkom. Snimio: Vanja

Aluzija na "bijeg" Ive Sanadera odnosno njegovo neočekivano povlačenje sa mjesta Predsjednika Vlade nekoliko mjeseci prije izbora ...


Branimirova ulica. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

"Super, sad sam savladao horizontalno centriranje teksta ... no, kako se, k vragu, tekst centrira vertikalno??? Ma, to ću pitati neki slijedeći dan!"

Avenija Dubrovnik, javnobilježnički ured s ove fotke je već spomenut u jučerašnjem postu. Snimio: Vanja

"Prvo svratite u naš odvjetnički ured gdje ćemo sklopiti novi ugovor, a zatim se prošećite još 20 metara do javnobilježničkog ureda gdje ćemo ga ovjeriti. Bez brige, neće vam biti vruće, imamo izvrsnu klimatizaciju!"

Poznato je da kad se očekuje velik promet na nekom cestovnom ulazu (recimo u grad) da se on gradi sa više prometnih traka - tako je, recimo, na zapadnom ulazu u Zagreb, kod čvora Jankomir (ulaz iz smjera Ljubljane i Samobora).


Snimio: Vanja

No čini se da se taj koncept primjenjuje i šire: recimo, iz ovog natpisa je vidljivo da je javni bilježnik (točnije, javna bilježnica) u Aveniji Dubrovnik osigurala dvostazni pristup za svoje stranke.


Snimio: Vanja

Livada na Hunjki. Snimio: Vanja


Sklonište/gostionica na Hunjki. Snimio: Vanja

Dragi moji, neki put se zaista pitam znaju li zagrepčani kakvo se bogatstvo nalazi iza njihovih leđa, na Medvednici?
Da li bar 25% zagrepčana ode tu i tamo na to brdo koje je vidljivo iz svakog kutka grada i daje nam ne samo prekrasnu pozadinu za sve gradske fotke već i mnoštvo mogućnosti za korištenje slobodnog vremena, čuva nas od sjeveroistočnih vjetrova, brine se za naše zalihe vode i kisika ...?

Gotovo svaki put kad odem na Medvednicu začudim se koliko malo je ljudi gore, a i od tih koji tamo naiđu koliko ih se malo ikad mrdne od najlakše pristupačnog i najposjećenijeg središnjeg dijela ... ima to, naravno, i svojih prednosti: sumnjam da ima puno svjetskih gradova ove veličine koji imaju takvo brdo tik pred gradskim vratima i da je tako mirno ... eto, uživajmo, mi koji to znamo cijeniti!

No, mislim da je ipak red tu i tamo naglasiti ljepote Medvednice, i u ljetno vrijeme kad je tamo idealno utočište od sparine, a i sada kad je atmosfera "tamo gore" puno drugačija nego dolje. Jučer, u subotu, 13.02.2010., u gradu je bilo +4 i desetak centimetara snijega ... na Sljemenu je bilo -4 i 82 (!!!) centimetra snijega uz prekrasno vedro nebo i sunce. Bio sam sa djecom do Hunjke, nismo baš uranili već smo tamo stigli tek oko pola 11 ... i, vjerovali ili ne, bilo smo na parkiralištu Hunjke tek četvrti auto (računajući i domarev auto), a na livadi prekrivenoj netaknutim snijegom bili smo drugi, nakon jedne obitelji koja je tek stigla i nakon 20 minuta otišla jedva zagazivši u snijeg.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Slijedeća 2 i pol sata smo se klinci i ja zabavljali na snijegu na sve moguće načine (sanjkanje je bilo najmanje zanimljivo radi tako dubokog snijega, tokom vremena smo ugazili kakvu-takvu stazu, no svejedno je to bio vrlo spor spust), kopanjem, valjanjem po snijegu, hodanjem po netaknutoj bjelini ...

Kad su klinci bili sasvim mokri od sve te zabave povukli smo se u gostionicu/sklonište na Hunjki, malo iza 13h tamo je bio zauzet tek jedan jedini stol! Presvukli smo se, najeli (juhica, pečenice sa restanim krumpirom i zeljem, njami štrudla ... sve zajedno za 60-tak kn po glavi), tamo negdje oko pola 3 se soba uglavnom napunila, pretežno obiteljima sa djecom ... no, pola sata kasnije je već opet bila poluprazna. A livada? I u to popodnevno doba još je izgledala jedva dotaknuta koliko god smo skakali po tom snijegu ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Za kraj, pitam vas ja: kad ste zadnji put vidjeli 82 cm snijega uživo? Nemojte propustiti priliku vidjeti ih sada, na samo koji kilometar zračne linije od grada!

Pogledajte još nekoliko fotki snimljenih jučer!


Sljemenska cesta između Činovničke livade i Puntijarke. Snimio: Vanja


Planinarski putokaz zatrpan snijegom kod Hunjke. Snimio: Vanja


Gotovo prazno parkiralište kod Hunjke. Snimio: Vanja


Ulaz u gostionicu ukrašen snijegom. Snimio: Vanja


Zaista ga već dugo nije bilo tako puno ... Snimio: Vanja


Jedva taknuta livada. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Staza prema vrhu sa tek 2-3 ljudska traga. Snimio: Vanja


Sami na snježnoj livadi. Snimio: Vanja


Baš je zabavno valjati se po snijegu! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ljudi tek dolaze. Snimio: Vanja


Za kraj izleta fina štrudla! Mljac! Snimio: Vanja


Administrativno smo tek par desetaka metara od zagrebačkog teritorija ... Snimio: Vanja


Dobro došli u grad! Snimio: Vanja

"Portir je čovjek s rupom koji stoji uz ključ sa rupom"


Snimio: Vanja

Ova definicija iz prvog retka samo je jedan iz niza viceva kakve sam zbijao sa klincima za prošlonedjeljnog posjeta klizalištu na Šalati. Čekali smo u redu za kupovinu karata i zbijali šale na račun ovog pomalo neobičnog piktograma ... evo još nekoliko kojih sam se uspio sjetiti!

"Portir je čovjek sa ravnom glavom s gornje strane i okruglastim nogama i rukama."
"Portir čuva ključeve koji su veći od pola metra i to samo one sa rupom."
"Portiri obavezno moraju nositi pulovere sa v-izrezom, okrugli izrez nije dozvoljen."

itd itd itd

Autobusna stanica na uglu Selske i Ozaljske. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Danas pišem o još jednom čovjeku kojeg javnost puno slabije poznaje nego što bi trebala - riječ je o strip-crtaču, karikaturistu i dizajneru Ivici Bednjancu.

Rođen je 1934. i u svijet stripa je ušao vrlo brzo nakon drugog svjetskog rata i tokom 40 godina svog rada je napisao i nacrtao mnoštvo stripova, više od 2000 tabli. A tu su, uz nezaobilazne stripove objavljivane u "Modroj Lasti" (sa junacima Lastanom, Genijem, Jasnom, Duricom ... koji su mnogima, pa i meni, bili prvi stripovi u životu), i "Nježni" (objavljivan u tadašnjoj sportskoj "SN reviji"), strip o barunu Trenku i razni drugi stripovi iz hrvatske i svjetske povijesti ...

A upravo ovih dana je Ivici u toku i restrospektivna izložba u "Klovićevim dvorima" (pogledajte najavu OVDJE), otvorena je do 28.02.2010. Ja sam ju posjetio prošloga vikenda i nije mi bilo krivo.

Biti ću iskren, sama izložba nije ništa spektakularno - izloženi su neke table njegovih najpopularnijih stripova (pogodno za čitanje i klincima!) no manji broj nego što sam se ja u stvari nadao, oprema izložbe je dosta oskudna, u muzejskom dućanu se može samo kupiti limitirano izdanje stripova o Geniju (70 kn) ... no, ima tu i bisera: meni dosad nepoznati zabavni stripovi o jednoj čangrizavoj bakici (izloženi u hodniku i namijenjeni odraslima!), a pogotovo cijeli dio izložbe (nalazi se u podrumu muzeja) posvećen njegovom dizajnerskom radu u kojem se nalazi dosta "artefakta" iz davnih vremena i koji su baš zgodni za pogledati!

Više informacija o Ivicu Bednjancu možete naći na Wikipediji, a vrlo je zanimljiv i intervju sa njime koji je objavljen prije 3 godine u "Nacionalu" ... a ja vas sad pozivam da krenete sa mnom u kratki posjet izložbi!

U prizemlju muzeja se nalaze sobe sa pojedinačnim tablama njegovih stripova: Durice ...


Snimio: Vanja

... te njegovih ratnih, povijesnih i stripova za mlade, a posebna soba je posvećena jednom od njegovih poznatijih likova, Nježnome (taj album krasi i moju kućnu knjižnicu! ).


Snimio: Vanja

Tu je i album "Jasna i osmoškolci", kojeg je, na žalost, nemoguće kupiti.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A nakon toga vam slijedi spust u podrum, u posjet nepoznatom dijelu njegova stvaralaštva!
Podsjetimo se ovih dana već spominjanog na ovom blogu RIZ-ova gramofona "Trubadur"!


Snimio: Vanja

... pa raznih drugih proizvoda iz 50-tih, 60-tih i 70-tih ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Jedno od počasnih mjesta u toj zbirci zauzima i stara zarđala limenka spreja "Muhomor" koju su autori izložbe pronašli tko zna gdje ...


Snimio: Vanja

I za kraj, da li ste znali da je Ivica Bednjanec autor logotipa za "PIK Vrbovec", "Ferimport", kartonažu Belišće ...?


Snimio: Vanja

Dragi moji, ovih dana sam pomalo u gužvi i ne stignem vam napisati neku dužu priču ili složiti nekakav zgodni niz fotki ... nije da ih nemam, dapače, čeka se u dugačkom redu , ali nemam vremena za "obradu", pisanje suvislog teksta, traženje pratećih informacija i linkova, slaganje fotki.

Stoga, morat ćete se i danas zadovoljiti sa jednim malim štiklecom iz gradske svakodnevice, opet sam u pravopisnoj problematici, evo još jednom vječne "č"/"ć" tematike!


Snimio: Vanja

Obratite pažnju i na telefonske brojeve: koliko god je apotekarski natpis točniji s pravopisnog stanovišta toliko je zastario sa informativnog, jer već dugo u Zagrebu nemamo 6-znamenkaste telefonske brojeve ... na tom polju je frizeraj ipak u jasnoj prednosti!

Ovaj sočni šnicl (kao izišao iz crtića o Tomu i Jerryju u kojem pomoću ovakvog gigantskog šnicla Tom mami onog buldoga u zamku!) sa pravopisnom greškom se nalazi u izlogu mesnice na ćošku Gospodske i Ulice Side Košutić u Stenjevcu!


Snimio: Vanja

Ukoliko još imate stari RIZ-ov TV ili gramofon (kako su li se ono zvali - "Trubadur" i "Traviata", zar ne?) ili pak liniju čuvene firme "Gorenje-Körting" još uvijek ih možete servisirati u servisu u Drežničkoj ulici na Trešnjevci!
(sudeći po stanju tabli i same kuće, izgleda da servis zaista radi ... prošao sam pored njega izvan redovnog radnog vremena pa ih nisam mogao upitati imaju li puno mušterija koji trebaju poprava tih starijih marki ...)


Snimio: Vanja

Iskreno, ja sam mislio da ta firma Gorenje-Körting više ne posluje, no na webu pronađoh DOKAZ da tome nije tako i da ona i nadalje živi i prodaje bijelu tehniku, ali ne i elektronske aparate.
A ako vas zanimaju stari televizori i radio aparati, pogledajte ovu web stranicu ili pak posjetite Tehnički muzej!

Dragi moji, prisjetite se kako je još prije 3-4 godine izgledao zagrebački putokazni "krajolik": putokaza je bilo malo, a puno od tih postojećih (većina naslijeđenih još iz doba Juge) je bilo nepotpunih ili čak krivih ... puno puta sam se osjećao baš bijedno kad sam morao nekome tumačiti kako da dođe u grad i da se snađe po njemu.

Tipičan primjer je jedan od rijetkih takvih putokaza koji još i dan danas stoje, ovaj na Selskoj cesti pored kazališta "Trešnja", pred križanje sa Zagrebačkom avenijom: em je nepotpun (ne kazuje kud se ide i ravno i putnik mora nagađati jel to baš pravi put za Karlovac i Split ili možda i nije), em ne odgovara po bojama (plava boja je boja državnih cesta, a ne gradskih prometnica odnosno auto cesta na koje upućuje), a i ovaj "Slavonski Brod" prelijepljen preko tada nepoćudnog Beograda nije baš neko estetsko rješenje (ali, naravno, bilo je razumljivo, bar u to doba). Kad tome dodam zub vremena (istrošen lim i reflektirajući sloj) i "zub" graffitera tad dobivamo znak koji nije baš lijepo ogledalo grada (a da ne govorim da je bilo još i puno gorih, ovaj je bio među najboljima!).


Snimio: Vanja

I, prije 3-4 godine se napokon netko sjetio da bi cijelu tu informativnu signalizaciju trebalo osmisliti potpuno nanovo i krenulo se sa radom. Ispočetka sam bio skeptičan, no što se išlo dalje bio sam sve oduševljeniji rezultatom i mislim da sada mogu bez zadrške reći da je to jedan od najkompletnijih poslova koji je u Zagrebu ikad napravljen ... i da je neizmjerno važan za identitet grada. Jer, sada svako važnije raskršće u gradu ima ispravne i dobro izgledajuće jednoobrazne putokaze, nema "rupa", označeni su čak i prilazi kvartovima (i ne mogu se sjetiti ikojeg iole većeg promašaja, bilo kod postavljanja, bilo kod imena) ... ma, milina jedna! Što se toga tiče, mislim da Zagreb sad ide uz bok većini gradova zapadnoevropskih zemalja, a neke je i nadmašio (talijane recimo nije teško premašiti, jer je njihov sistem označavanja doboga konfuzan i netočan ...).

Eto, ako netko ima kakvu primjedbu na gradske putokaze, neka ju iznese ovdje ... a ja ću samo još jednom reći da sam izuzetno zadovoljan time što svaki dan vidim na gradskim ulicama. Jest, vandali su već uništili neke putokaze ... ali, valjda će i to biti sanirano (neke su već popravili!).

No, kako je svaka pohvala, pogotovo kad je se previše ponavlja, pomalo zamorna ... evo i jednog primjera ne baš sasvim odgovarajućeg označavanja koje, istina, nije baš u domeni putokaza već "klasične" znakovne prometne signalizacije, ali opet ...

Naime, jedna od najvećih enigmi u zagrebačkom prometu je kako objasniti neupućenom putniku namjerniku koji dolazi Ilicom sa zapada na koji način može skrenuti lijevo u Kustošijansku. Na raskršću je to zabranjeno i to je ok, protok prometa prema istoku bi bio previše zagušen kad bi se tu dozvolilo to skretanje, a nema mogućnosti da se napravi dodatna traka za te lijeve skretače. I, što ostaje kao alternativa? Ono što većina vozača radi je da skrene desno na Trg siječanjskih žrtava i tamo se polukružno okrene i nastavi kasnije ravno na sjever. To ometa ostatak prometa na tom trgu, no kako ga inače nema previše onda je to ipak izdržljivo ... iako možda nije baš 100% u interesu protočnog prometa. Pravo rješenje je malko složenije, kroz Tavelićevu, Gosposvetsku i Zrinskoga ... ali, kako to objasniti znakom ili putokazom putniku neznancu koji ne zna lokalne običaje?

Netko dosjetljiv je još davno postavio nešto prije toga križanja znak koji sugerira kako treba skrenuti desno da bi se na slijedećim križanjima moglo ići dvaput lijevo i zatim ravno u željenom smjeru ... i to je čak i potpuno točno (vidi kartu, približna pozicija znaka je označena crvenom točkicom!), skreneš desno u Taveličevu, zatim lijevo u Gosposvetsku pa opet lijevo u Zrinskoga ... i onda dođeš opet na isto mjesto gdje si i bio ... što jest ok, jer se sad može ići na sjever u Kustošijansku, ali je i zbunjujuće jer znak ipak pokazuje nešto drugo (da se dođe u slijedeću ulicu).


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Šta mislite, da li bi nekoliko putokaza sa natpisom "Gornja Kustošija" (a ne samo "Donja Kustošija") na svim tim raskršćima pojasnilo stvar?

Moje iskustvo iz vožnje po inozemstvu i nepoznatim gradovima je obično ovako: čim uzmognem nabavim plan grada u koji želim ući i to mi je glavni izvor informacijama. Memoriram ga čim više u svojoj glavi (vizuelan sam tip pa to ide lako), a i uvijek mi je pri ruci ... no, kad vidim da se moja vizija puta do točke X sukobljava sa putokazom, tad slušam putokaz ... jer ne zanm da li je neka ulica na karti u stvari jednosmjerna, zatvorena zbog radova u tom času, možda je samo za lokalni promet, a pravac na koji pokazuje putokaz je brža varijanta. I obično stignem bez problema, barem kad sam u zemlji u kojoj je signalizacijska kultura na visini.

A kad nisam? Tad primjenjujem onu staru narodnu: "Kartu (ako imaš) čitaj i seljaka pitaj".

Hehehe, ovaj naslov zvuči kao vježba za učenike osnovne škole, danas vježbamo "č" i "ć" ...

Ovih nekoliko fotki zanimljive kućice koja se nalazi uz raskršće Rapske, Kornatske i Lopudske mi stoji "na lageru" već više od godinu dana, no nikako da ju na neki način povežem uz neki drugi post ... i, eto, sad sam fotkama TEŽ-a malo dotakao Sigečicu pa ću se onda odmah pomaknuti još parsto metara dalje na zapad.


Snimio: Vanja

Kućica je vrlo simpatična, podsjeća me malo na onu iz bajke o "Ivici i Marici", iako boluje od iste boljke kao i većina takvih objekata koje njihovi vlasnici koriste kao izložbeni prostor proizvoda svoje bogate mašte: naprosto je prenatrpana svime i svačime i ne obavezno sa najviše ukusa. No, bolje i tako nego neuredni vrtovi ili nezanimljivo betonirana dvorišta ... stoga, svaka čast vlasnicima!

Usput, može li me tko prosvijetiliti: na kojem broju se nalazilo nekadašnje kino "Sigečica"? Pokušao sam pronaći zgradu koje se tek vrlo maglovito sjećam, no u čitavoj Rapskoj nisma naišao niti na jednu kuću/zgradu koja bi mi izgledala kao nekadašnje kino ... u njemu sam bio tek jednom, i da stvar bude zanimljivija, ne na kino predstavi, već kazališnoj: prikazivao se "Maksimilijan Zviždukalo", mislim da je godina bila 1972 ili 1973 ... to mi je bila prva kazališna predstava u životu!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Svi vi koji se s vremena na vrijeme provezete Slavonskom avenijom u doba mraka sigurno ste u blizini Držićeve i "petlje" zapazili neboder sa jakim svjetlom na polsjednjim katovima na području Folnegovićeva naselja iliti "Folke" kako ga lokalci još nazivaju. Vjerujem da je taj neboder najsnažniji izvor svjetlosti u čitavome gradu, nekovrsna "supernova" zagrebačkog svjetlosnog svemira ...

O toj firmi ne znam puno .. nekad su sami proizvodili žarulje, a sada ih, gotovo sam siguran, samo (pre)prodaju, a to naznačuje i ime tvrtke koje je sada Tež-trgovina d.o.o., za razliku od nekadašnjeg samo TEŽ-a (Tvornica Električnih Žarulja ... postoje li i neke druge žarulje osim električnih? ).

Zanimljivo, na njihovoj web stranici spominje se i "laboratorij za svjetlotehnička mjerenja" što je, siguran sam, upravo taj izvor svjetlosti na najvišim katovima nebodera. Bilo bi uzbudljivo posjetiti ga i napraviti par fotki sa takvim osvjetljenjem, zar ne?
Zanimljivo mi je uočiti razne boje i nijanse svjetala na pojedinim dijelovima katova ... nadam se da će moje fotke (snimane sa 400 ASA kako bi bile bar podnošljivo oštre) bar donekle dočarati tu raznolikost!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Naravno, križ nije vjerski, već instalacijski, na zapadnoj strani "Super Konzuma" Špansko. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Sjećate se, pred nekoliko dana sam na kraju posta o Josipu Fonu spomenuo i "Baniju", bivše poduzeće za izradu ortopedskih pomagala. O prošlosti "Banije" nisam našao gotovo ništa na webu, jedina koliko toliko zanimljiva informacija je izvješće o pretvorbi Državnog ureda za reviziju (vidi OVDJE) iz kojeg moje laičko oko može vidjeti samo to da je "Banija" izgleda samo još jedno od niza poduzeća koje je privatizacija oborila na koljena (i koje je nakon toga u tišini otišlo u stečaj 2000. godine) nakon što se podijelilo na tri manje firme, samu "Baniju" te "Ortopediju" i "Banimed".

(Kao zanimljivost spominjem postojanje firme "Banimed-Banija d.o.o." koja i dan danas radi na adresi Valdecova 14, u manjem nedevastiranom dijelu postojeće zgrade - vidi OVDJE, a da stvar bude zanimljivija na toj adresi je registrirana i firma Ortomax d.o.o. vrlo slične djelatnosti)

A ono što je meni privuklo pažnju i vezano je uz "Baniju" to je njihova napuštena zgrada koja zauzima čitav blok Kraljevićeva-Valdecova-Božidarevićeva u Maksimiru i trenutno je očito meta ljubitelja devastacije. Stara zgrada se nalazi u Valdecovoj ulici, a novoizgrađeni dio (očito nikad dovršen i sada velikim dijelom prepušten propadanju) se nalazi sa stražnje strane stare zgrade, točno nasuprot poznatog centra za tehnički pregled u Kraljevićevoj.
(Ta blizina centra će možda čak označiti budućnost nove zgrade jer su neke osiguravajuće kuće već iskoristile poneki njen djelić za smještaj svojih poslovnica!)

Kao dodatak, OVDJE možete pročitati izvještaj o požaru koji se dogodio 18.07.2009. u toj zgradi, očito kao plod nepažnje beskućnika i vandala koji se u njoj sakupljaju, a prilikom kojeg je u krugu poduzeća pronađeno 300 boca sa opasnim kemikalijama koje je netko tamo ostavio..

No, kad već nemam puno podataka o samoj firmi pokazat ću vam nešto fotki koje sam sredinom jeseni snimio na toj lokaciji.


Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Rezultat nemara. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Putokaz ka jednom od sljednika koji koristi mali uređeni dio na jugozapadnom uglu stare zgrade. Snimio: Vanja


Glavni "ulaz" za beskućnike i vandale. Snimio: Vanja


Vidljive su posljedice požara. Snimio: Vanja


Pogled kroz dvorište od stare zgrade prema novoj. Snimio: Vanja


Stražnja strana nove zgrade. Snimio: Vanja

Danas ću vam predstaviti priloge još jednog od pozornih čitatelja mog bloga ... i ne samo da je pozoran čitatelj, već i sam prati zanimljivosti po gradu i bilježi ih svojim foto aparatom. Posljednjih dana sam od njega već dobio cijelu hrpu zanimljivih fotki i priča tako da s vremenom očekujte još priloga sa iste adrese!

Stoga, kao prvo zahvaljujem VT-u na svim ovim prilozima (i ovima koje sad objavljujem i onim budućima), a isto tako i kolegi mi po foto blogu, GP-u, na tome što nas je povezao!

A sad na posao: danas je tema smeće naše svagdašnje i zanimljivi natpisi vezani uz njega!

Globalisti, odbijte odavde!


Snimio: VT

Susjedi nikad ne spavaju!


Ugao Svetošimunske i Čreta iza Maksimirske šume. Snimio: VT

"Ja sam staro smeće skuril i ne da mi se više kurit ..."


Snimio: VT

Nisam odolio da ovdje ne dodam i svoj "klasik" iz naselja Trokut (uz njegov "šiljasti kut" na jugozapadu) iako je već bio objavljen kao samostalan post!


Uz ulicu Savski Gaj XIII. Snimio: Vanja

... a dokad će, nemam pojma, nit' njemu se izgleda ne piše najbolje jer tabla djeluje zanemareno (pokušah naći nešto o tom savezu na webu, ali nađoh samo rudimentarne informacije).


Vlaška 44. Snimio: Vanja

Za vas koji niste iskoristili mogućnost posjeta "Zagrebačkoj pivovari" tokom Noći muzeja priredio sam par sličica kako ne bi ostali zakinuti ...


Snimio: Vanja

Što se samog posjeta tiče, on je bio nešto skromniji nego što sam se nadao - moguće je bilo samo razgledanje starog vodotornja koji se nalazi u sredini tvorničkog kruga. On doista i jest najatraktivniji objekat, uz stariju nižu zgradu kroz koju se dolazi do njega (i koja je unutra preuređena u suvremeni uredski prostor), no ja sam se nadao da će se možda moći vidjeti i još ponešto, možda neki djelić proizvodnog procesa (naravno, nisam očekivao da će nas vodati po čitavoj tvornici, ali koji djelić su nam ipak mogli pokazati ...).

Naravno, moglo se i piti pivo, kupiti suveniri ... no, to je sve bilo u pivnici u sklopu restorana "K pivovari".

Vodotoranj je simpatičan, lijepo obnovljen, moglo se ući unutra i razgledati mini-izložba sa nekoliko panoa o povijesti i sadašnjosti firme ... a meni osobno je najzgodniji detalj uopće fora "cajger" koji izvana pokazuje koliki je nivo vode u tornju (očito je funkcionirao na principu plovka).


U prvom planu je "cajger". Snimio: Vanja

A za kraj, još par riječi o povijesti "pivovare" (preneseno sa kompanijske web stranice):

"Tamo gdje za Zagrebčane Zagreb prestaje – iza Mandalice – digao se najedanput kao da je iz zemlje nikao, novi dio grada... lijepi i ogromni taj niz zgrada jest "Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada" - poduzeće hrvatskih novčara i velikih posjednika." Zagrebački «Obzor» 1892. godine tim je riječima pisao o osnutku Zagrebačke pivovare.

Zagrebačka pivovara je osnovana kada se pokazalo da mali zagrebački obrtnici – pivari s Gornjeg grada nisu bili u stanju proizvesti dovoljno piva za grad koji se sve više širio i razvijao. Glavni inicijatori za gradnju nove pivovare bili su grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković. Osnivačka skupština Zagrebačke pivovare kao dioničkog društva održana je 19. svibnja 1892. u prostorijama Hrvatske eskontne banke na Jelačićevu trgu. Uskoro se pristupilo izgradnji tvorničke zgrade po nacrtima arhitekta Kuna Weidmanna, a u izvedbi Janka Grahora na lokaciji Gornja Ilica.

Svečano otvorenje održano je 12. srpnja 1893. godine. Tisuće zagrepčana pohitalo je posjetiti novo zdanje, čiji je vrt petnaest godina prije nego što je uopće Zagreb dobio električnu rasvjetu bio rasvijetljen električnim svjetlom. To je bila posebna atrakcija, koju je svaki Zagrepčanin htio vidjeti i osjetiti. Pivovara je imala i sustav za hlađenje Habermann te dinamo stroj jakosti 110 volta i dva kotla volumena 64 kubičnih litara. Uz električnu rasvjetu od 12 svjetiljki, a pod zaštitom krova koji je štitio od sunca i vjetra, ondje su se građani mogli ugodno osjećati. Pivovara je tako postala sastavni dio najvećih zagrebačkih znamenitosti.

Godine 1993. pivovara je ponovno postala dioničkim društvom. Tijekom svoje 116 godina duge tradicije u spravljanju piva, kvalitete i predanog rada Zagrebačka pivovara izrasla je u najveću hrvatsku pivovaru. Svoju predanost pivu potvrdila je poslovnim dostignućima i pozicijom vodeće pivovare na hrvatskom tržištu. Od 1994. godine u većinskom je vlasništvu korporacije Anheuser-Busch InBev, najvećeg proizvođača piva na svijetu koji zapošljava oko 120,000 ljudi, diljem svijeta.


Pogled na krug firme iz zraka, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja


Dio stare upravne zgrade, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja


Vodotoranj, presnimljena fotka sa panoa na izložbi u vodotornju. Snimio: Vanja

Dragi moji, za početak mali "disclaimer": nemam ništa protiv vjere (bilo koje), crkve (rimokatoličke i svih ostalih), i suvremene arhitekture ... kao niti protiv betona, stakla i ostalih više-manje suvremenih materijala. Ali imam protiv po mom ukusu neprimjerene arhitekture i (zlo)upotrebe betona pri modernoj gradnji.

Naravno, ovo sve što tu pišem je moj osobni stav, ima ljudi koji obožavaju građevine ovog tipa ... no, razgovarajući sa ljudima primjetio sam da ih većina ima slično mišljenje kao i ja.

Što je za vas crkva?

Za mene osobno je to mjesto na kojem se vjernik susreće sa bogom ... i po mom mišljenju bi to mjesto prije svega trebalo imati "božanske" osobine: toplinu, prisnost, "svetost" (što god to bilo) ... i u crkvi bi se čovjek trebao osjećati ugodno, da to bude prostor primjeren njemu.

Znam da su crkve nekad bile grandiozne, izražavale su težnju "dosizanja boga" odnosno služile su i da proizvedu osjećaj strahopoštovanja u vjernika, da pokažu osjećaj moći i bogatstva i spretnosti i crkve i vladara koji su u to doba na tom mjestu stolovali. I, ne može se poreći, izgrađeno je mnogo zaista velikih (i doslovnom i u prenesenom značenju) crkava/bogomolja diljem svijeta, kako u kršćanskom svijetu, tako i u dijelovima svijeta u kojima prevladavaju druge vjere. Nekima koje sam posjetio sam se zaista divio (posljednja zaista veličanstvena crkva koju sam posjetio je bila katedrala u Mainzu - vidi OVDJE).


Izvor: Wikipedija, http://en.wikipedia.org/wiki/Mainz_Cathedral

Dobar primjer relativno lijepe zagrebačke crkve, i to još ne klasične nego modernijeg stila, je crkva Marije Pomoćnice na Knežiji o kojoj sam već pisao OVDJE. Ne mogu reći da mi se osobito sviđa njen toranj, ali crkva kao cjelina je sasvim ok (a kad ju vidim uvijek uzdahnem za djelima poznatog slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika i nejgove poznate crkve sv. Mihaela na Barju.


Crkva na Knežiji. Snimio: Vanja

I onda se uvijek ražalostim kad vidim mnogo naših crkvenih "novogradnji" koje mi nisu lijepe i, što je još gore, djeluju mi potpuno hladne, poput nekih sterilnih shopping centara, betonskih garaža ili bezličnih apartmana uz obalu ... a to, bar po meni, nije asocijacija koja bi se smjela vezivati uz hram božji.

Volio bih čuti vaše komentare (molim, što se tiče arhitekture i njenog odnosa sa "namjenom", a ne vjere!) o ovoj temi ... a ja ću je ilustrirati fotkama dvije novosagrađene crkve koje se nalaze tek na nekoliko stotina metara zračne udaljenosti jedna od druge, jedna je crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića kod raskršća Golikove i Baštijanve ulice (Voltino) (vidi web stranicu župe), a druga crkva Blagovijesti - navještenja Gospodinova na Vrbanima (vidi web stranicu ove župe, još je u radu pa dosta sadržaja ne funkcionira).

Crkva u Golikovoj, gradnja je započeta 2002. godine, a više-manje je dovršena 2007. godine ... fasada još nije uređena, kao ni okoliš, no nisam siguran da će i konačno uređenje moći puno uljepšati te monolitne zidove i dojam betonske kocke koji odaje.


Snimio: Vanja

Prednja strana je monumentalna, ali na način koji u meni budi asocijacije na multiplex kina i Muzej suvremene umjetnosti (koji makar ima onaj veliki ekran na fasadi), a ne na crkvu.


Snimio: Vanja

Evo i čuvenog istočnog zida koji je u stvari najpromatranija točka crkve jer gleda prema prometnim ulicama, Golikovoj i Baštijanovoj, i svim onim prolaznicima koji ne zalaze u crkvu je u stvari skoro pa jedina vizura koju pruža ta crkva.


Snimio: Vanja

Unutrašnjost je također vrlo sterilna, no smatram da će se to ipak bitno popraviti daljnjim uređenjem.


Snimio: Vanja

Evo sad i crkve u Vrbanima koja je tek nedavno dovršena.


Snimio: Vanja

Kod ove crkve je njen toranj najupečatljiviji elemenat i moram reći da mi se čak i sviđa (posebno po mraku, jer je vrlo zanimljivo osvijetljen i to osvježava čitavu crkvu) ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

... no, detalji poput ovog zida mi se uopće ne sviđaju (pomalo me podsjećaju na bunker!) ...


Snimio: Vanja

... a i pogled sa strane i odozada mi odaje nekakav "skladišni" izgled.
(kao zanimljivost, u okviru objekta, pored župnog dvora, se nalazi i filijala "Croatia osiguranja"!)


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Ne kažem da se crkve ne bi smjele graditi od betona, već da imam dojam da bi se već sa malo volje i upotrebe nekih drugih, "toplijih" materijala (drvo recimo) dobili puno ljepši rezultati. A vjerojatno bi i pokoji dodatni detalj na fasadi oživio monotone prazne betonske stranice .. vidjet ćemo da li će naknadno uređenje tu donijeti kakve novosti!