Neplodni u Hrvatskoj

Mišljenja sam da je u ljudskoj, posebice u ženskoj, prirodi da se ispituje o potomstvu. Znam da sam i osobno bila takva prije. Pitanja i izjave tipa Kad ćete krenuti na djecu? ili Pa najbolje sad odmah drugo bila su mi normalna. Sada kad sam se suočila s problemom neplodnosti vidim kako su takva pitanja i izjave bezobrazne. Nikada nikome ne padne na pamet pitati nekoga tko radi Što se čeka, pa kupi stan, auto... ili tako nešto. Ne to se jednostavno ne radi. Pa zašto to onda svi (mi) radimo kad je u pitanju potomstvo?
Baš jutros uz jutarnju kavicu na poslu nekako je tema došla na djecu i razliku u godinama između djece.
Kolegica br.1 (majka jednog djeteta) je izjavila da ne želi raditi veliku razliku između djece.
Kolegica br.2 (djevojka bez djece, nikad se izjasnila kada i da li planira istu) odmah skočila nametati svoje mišljenje. Znam da nije htjela soliti pamet, ima jednostavno takav način komunikacije.
Iako nisam bila direktno uvučena u razgovor neznam iz kojeg razloga sam komentirala kako se ne treba uplitati u tuđi stvari u ovom slučaju vezane uz djecu. Kolegica br.2 je digla nos.
Znam bilo bi bolje da sam šutila, najčešće pokušavam držati jezik za zubima kad kolegice bez djece sole kako bi one ovo ili ono, ili kako je najbolje ovako ili onako. Svjesna sam toga da sam postala hipersenzibilna kad su u pitanju djeca.

U svoj ovoj mojoj nesreći što nikako da dođem do djeteta mislim da sam ipak postala bolja osoba. Počela sam više cijeniti tuđu privatnost. Ljudima s kojima nisam jako dobra ne postavljam više pitanja ako mislim da će se imalo njima zadirati u privatnos.
Zato ako vam izgleda da se ponašam hladno, vjerujte to nije tako, samo ne želim postavljati pitanja na koja biste najradije vi odgovorili sa Gledaj svoja posla!