solumojojkosi

utorak, 27.11.2007.

pogledaj u nebo

promjenio si moj život
otkad si uronio u njega
moja si mala sjajna zvijezda
daješ mi snagu za dan
kako bi noću mogla potonuti
u slatke snove
Nježni anđele moj
uljepšavaš mi svaki trenutak
ljubavi,pažnjom,duhovitošću
glas tvoj ubrzava otkucaj mog srca
Voljela bi imati krila da ti odletim
u zagrljaj kad poželim....
Šta je ljubav?!
Jesi se ikada upitao?
Pogledaj u nebo očima ljubavi
i ako uspiješ vidjeti ono što ja vidim
slatki moj anđele
i ti si zaljubljen...

27.11.2007. u 12:31 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

nisam ti nikada rekla da.....

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

i oduvijek je bilo da ljubav ne zna za dubine svoje dok ne dođe čas rastanka....

Halil Džubran

Cijeli je jedan život u samo jednom satu ljubavi

Balsac

Drži sreću kao pticu što nježnije i lakše.
Bude li se osjećala slobodnom ostat će ti rado u ruci.

TIJELO ŽENE

Tijelo žene,bijeli brežuljci,bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Biajh sam kao tunel.Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
kao strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože,od mahovine,od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica,pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

Pablo Neruda