solumojojkosi

srijeda, 31.10.2007.

danas je takav dan

U životu ima dana punih ljutnje s vjetrom, ima dana kišnih ispunjenih bolom,suzama..
ali ima i dana ispunjenih ljubavlju koji nam daju snagu za sve one tužne dane.
Danas je takav dan, pun ljubavi, meni od drugih, od mene prema drugima..za njega...volim ga.
on je moje svjetlo, moje sunce,moja ljubav. Bez njega moje ruke nebi pisale ove sretne riječi ispunjene toplinom ljubavi. Neka ostane tako još dugo....želim svima da se osjećaju kao ja danas.Pusa svima!

31.10.2007. u 08:17 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

nisam ti nikada rekla da.....

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

i oduvijek je bilo da ljubav ne zna za dubine svoje dok ne dođe čas rastanka....

Halil Džubran

Cijeli je jedan život u samo jednom satu ljubavi

Balsac

Drži sreću kao pticu što nježnije i lakše.
Bude li se osjećala slobodnom ostat će ti rado u ruci.

TIJELO ŽENE

Tijelo žene,bijeli brežuljci,bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Biajh sam kao tunel.Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
kao strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože,od mahovine,od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica,pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

Pablo Neruda