30.11.1883
Jak vjetar nam je rastrgao sva jedra osim jednog. To nas je jako usporilo. Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.

01.01.1884
Slavimo novu godinu, jebe nam se za vjetar koji nas baca tamo amo, ne znamo gdje smo jer 25 dana nije bilo čistog neba. Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.

28.02.1884
U olujnoj noći smo doživjeli brodolom. Spasilo se 30 mornara i kuharica Mary, ružna k'o smrt. Sve cure iz luke su se utopile. Što ćemo bez njih! Spasili smo se na pusti otok.

25.03.1884
Na sreću nas je odnijelo prema jugu, zato nam na pustom otoku nije hladno. Ružna Mary kuha odlično, nekolicina mornara ju je počelo ševiti sa zatvorenim očima, ja to nikako ne bih mogao! Poželio sam joj sve najbolje za Dan žena.

01.05.1884
Mary ševi svih 30 mornara. Otkrio sam da ima divnu dušu punu razumijevanja. Mislim da sam se zaljubio.

02.05.1884
Jutros sam otišao k Mary. Ljubili smo se i bilo je divno. Nakon toga je Mary dala svim mornarima.

30.06.1884
Svaki se dan znojimo zbog jakog sunca. U hladovini se znojimo na Mary. Svaki je dan divan. Kakva sreća da je Mary preživjela.

30.06.1885
Mary je svaki dan (čini mi se) sve ljepša. Iako joj se vidi da teško živi.

30.06.1886
Mary nam više ne mora kuhati. Sada kuha Joe. Hrana je odvratna, no svaki nam dan uljepša Mary jer sada svi stignemo dva ili tri puta dnevno na red.

30.06.1889
Mary je iscrpljena, čini mi se da će biti bolesna.

30.07.1889
Mary je dobila visoku temperaturu. Svi molimo za njeno zdravlje. Zbog visoke temperature njena je ribica toplija za tri stupnja, što je lijepa promjena. Zbog bolesti ju ne ševimo više od jednom dnevno - svaki.

30.08.1889
Mary je u nesvjesti, temperatura 41,2, bojimo se najgorega.

31.08.1889
Mary je umrla. 30 mornara, sami morski vukovi, zajedno sa mnom, plaćemo kao djeca, ne znamo što ćemo bez Mary.

01.09.1889
Pokopali smo Mary. Život je izgubio svoj smisao.

02.09.1889
Kuhar Joe se objesio na kokosovu palmu, Jack i Jim su se potukli, postaje neizdrživo.

03.09.1889
Otkopali smo Mary

U vlaku, u kupeu, sjede zgodna plavuša, časna sestra, Hrvat i Slovenac.
Uđe vlak u tunel, nastane totalni mrak i u mraku se čuje masna pljuska.
Izađe vlak iz tunela, a Slovenac se drži za obraz i gleda zbunjeno.
Misli se časna: "Sigurno je ovaj prostak pipkao plavušu, pa mu je ova vratila kako spada."
Misli se plavuša: "Sigurno je ovaj išao pipkat mene, pa je slučajno dohvatio časnu, i dobio po zubima."
Misli se Slovenac: "Sigurno je ovaj priprosti Hrvat išao pipkat neku od ove dvije pa sam ja dobio plesku ni kriv ni dužan."
Misli se Hrvat: "Kad će opet tunel da mu zalipin' još jednu, majku mu slovensku!"

ako pažljivo saslušate iz ovoga čete saznati da žena zapravo nije ni čovjek,i to je tako a ne mi jadni muškarci ma,nemam riječi