Kako ja rastem... https://blog.dnevnik.hr/neov

utorak, 27.03.2007.

Samo slikice...

Danas bi mogli započeti sa slikicama iz kimbice...
Za početak... igram se bosonog...



Tek sam se probudio... pokriven jastukom a glava na poplunu... izgleda da je bila teška noć kad sam se uspio tako okrenuti...



Podižem se na noge...



Uspio sam....



Naravno, zbog toga sam jako sretan...



I ponosan...



Ma da ponekada padnem... u biti dosta često... ali ne odustajem... dižem se ja ponovno...



Ovako se ponekada igram... ineče... ove puzzle su mrak grickalice... a i nije ih nikakav problem rastaviti...



Moja dubokouma poza... sa bakom sam na terasi...



E ovo su već novosti... sad me mama i tata obavezno u svakom shoppingu strpaju u ova kolica i meni je to baš dobro... brundam i skakućem unutra da se svi okreću za menom... a kad se ja baš volim voziti... u bilo čemu...
Inače... počeo sam rukama grabiti sve sa polica pa me ne smiju dopeljati baš preblizu...






Tu malo proučavam ujakovog psa...



Tata i ja se igramo skrivača... ma našao sam ga...



Pa je na mene red da se skrivam...



Jel možete prepoznati di sam?



Još neka u igri...



I evo jedna da vidite kako ja sam stojim... to se spentram čim mi daju minuticu mira...



Jeste li primjetili... da fali jedna slika... nema klopa slike... i to u čast što sam smršavio... tj... ja više nisam zainteresiran previše za jelo... bitno je samo da imam stalno čaja... ali sam toliko zauzet sa ostalim aktivnostima da za jelo nemam baš previše vremena...

Pozdrav!

ponedjeljak, 12.03.2007.

Novosti, novosti, novosti...

Evo što reći... ovo sam Vam ja... to valjda znate...



Ali neznate (ako me baš niste vidjeli u zadnje vrijeme) što ja sve mogu...
Za početak... više nije nikakav problem samostalno se iz bilo kojeg položaja podići u sjedeći... već duže vrijeme... i ne treba mi apsolutno nikakav oslonac da bih uspio...
Mislite da nije baš neka stvar... pa u pravu ste... i nije... pa već mi je (zaokružit ćemo... ionako fali samo par dana) 8 mjeseci i to se sasvim očekuje od mene...
Ali znate li da se ja samostalno dižem u stojeći položaj? Da... da... na svoje male nožice...
Ako vam ni to nije dosta.. onda ću vam reći i da mogu hodati nekoliko koraka držeći se za nešto (obićno trosjed)...
a pomognete li mi držeći me za ruke mogu i cijeli dan provesti hodajući na svojim malenim nožicama.
Koliko god su mama i tata jedva čekali da se to počne događati... nije im baš bajkovito... iako mamu ni dana nije bolila kičma... uz svo ono nanašanje dok nisam propuzao (jer, ako se sjećate nisam ni trena htio biti ostavljen u nekoj ležaljki ili sjedalici) sada sam napokon i u tome uspio... nije im baš svejedno biti neprestano u polusagnutom položaju držeći me za ruke...
Dalje... naučio sam i samostalno stajati na koji tren (2-3 sekunde)... istina... lovim rukama po zraku ali uporno treniram... savladat ću i to... siguran sam....
I kao jedna od najvažnijih vještina po mišljenju mame i tate, koja prati ovo gore, je to da sam se naučio spuštati na noge sa kreveta... samo se okrenem na trbuh... guram se tako dugo u rikverc dok ne osjetim tlo pod nogama... a onda moje lice obasja onaj neodoljivi smješak... znate koji već.... još samo kad bi to usvojio kao jedini način slilaska (a izbacio onaj na glavu) maminoj i tatinoj sreći nebi bilo kraja...
I da... mogu stajati, i to iznenađujuće sigurno (iznenađujuće za Vas... ja sam znao oduvijek da to mogu) ako me držite samo za jednu ruku...

.....

Neznam da li znate... 4 zuba su mi skroz vani... ali mi na žalost idu trenutno ODJEDNOM još 3... i usta su mi puna krvavih ranica.. znam gadno preplašiti mamu ili tatu kad uguram palac u usta u rastrančiram ranicu pa si cijelo lice u trenu dok ne gledaju zamrljam krvlju... ali... čak ni ne plačem... samo sam malo nervozniji... čak i kad si izgrizem palac do krvi i na njemu napravim ranice...

Ajde... dosta sam se hvalio... nego krenimo mi redom... svi već znate da je ovo blog sa fotkama... a tekstovi su samo usputni... još od onog posta di mama opisuje kako sam se rodio...

Ovako ja pužem... igram se sa kutijom (bolje rećeno naguravam ju po cijelom stanu)



i na kraju se podižem na noge uz nju...



ako je bliže zidu... dignem se skroz na noge... ma da ponekad strada i glava



Uspio sam se samostalno podignuti na noge uz pomoć stolice... ali obzirom da je opasno blizu čošak stola mama se nije usudila više udaljiti da bi me slikala... pa se možda ne kuži... ali TU JA STOJIM!



Ovako izgledam kada doživim nepravdu... koliko god veselo dijete bio... u mom se oku zna zacakliti i suzica... koja se slijeva niz lice i apsolutno svakoga obara s nogu... (ajde mi sad nešto NE DOZVOLITE... samo prije, molim Vas, bacite pogled na moja dva oka)



Malo se mazim sa dedom...



Tu sam prvi puta grickao cijelu jabuku... mama ju je djelomično ogulila a tata budno nadgledao da ne odgrizem preveliki komad... sad su se već malo opustili... mama oguli cijelu jabuku a ja grickam svojim doljnjim jednicama ko mali hrčak... mogu skoro cijelu smazati... i da znate... to je najbolja grickalica i naj lijek za moje desni... čim vidim jabuku pružam ručice...



Jedna mala serijica slika od prije oko tjedan dana...



Slatko... kaj ne... a mogu i stajati... tj. hopsati... kad tata kaže "NEO POLUDI" ja počnem raditi čučnjeve (tj. polučučnjeve u kombinaciji sa poskocima) i cerekati se ko navijen... (da da... sve kužim... ali reći mama ili tata... E BAŠ NEĆU!)






Došla mi je i Emma neki dan... tj. neku većer... baš bi se lijepo igrali... ali su nas postavili i samo fotkali pa smo jadni morali pozirati umjesto da uživamo... evo jedna iz te serije... tata i njegova sestrična i ja i moja sestrična (u nekom već koljenu...)



I za kraj... službena objava...
(upozorenje: ne derem se... samo naglašavam bitnost situacije...)
U SUBOTU NAVEĆER (od 20 h pa nadalje) PRVI SAM PUTA U SVOM MLADOM ŽIVOTU POSJETIO NEKU UTRKU (ako izuzmemo one trke na kojima sam još bio u bušici) ... RADI SE O RALLYU ll. KATEGORIJE.
Sada već otprilike znam čemu stricu služi onaj neobično uređen automobil... a i tata mi je već objašnjavao što on radi, kad stric vozi, na onom sjedalu bez volana)

Bilo je super... ja dobro raspoložen... većer niti prehladna niti vjetrovita... a ja za svaki slučaj dobro opremljen...









Naravno... bilo je vrijeme većere pa sam i klopnuo na "terenu" Na sve su mislili (da, da... to je klopa slika ovog posta )



Iako su se trudili sliknuti me sa bar nekim autićem u pozdini... noć je ipak bila jača od volje pa su ispale sve mutne... sorry.. htjeli su stvarno dokazati da smo bili na utrkama ali .. morat ćete nam vjerovati na riječ...

Vjerovali Vi nama ili ne... čitajte nas ponovno za 10-15 dana...
Veeeeliki pozdrav...
Neo
P.S. a pozdrave šalju i mama i tata

Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (6)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (3)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (2)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (1)
Siječanj 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Ja sam...

Neo...
Rođen sam 18.07.2006... kao beba od 3500 g i 52 cm...
Mali sam zvrkić... a zašto...
pa pogledajte... sve je zabilježeno riječju i slikom...

Moji obožavatelji...

Barem oni koji su dovoljno hrabri da me prime, i dovoljno odgovorni da im mama i tata isto dozvole...

Za uvećanu slikicu klikni na istu!!!

Naravno moj najveći obožavatelj...



i obožavateljica...



i svi ostali...