Nikako se nemogu oteti dojmu da nam isti ljudi spocitavaju vracanje u proslost dok nas u nju uporno vracaju. Cim zadjemo u neko od ponudjenih informativnih glasila proslost iskoci i vice buuhaha evo mene. Proslavili smo (skupa s nasim predsjednikom) stvaranje Izraela. I drugi dan smo to zaboravili. Prosao Jasenovca i Fumic odverglao svoje. I to smo zaboravili (do sljedece prilike). Dosao je i Bleiburg na red (do dogodine). Odnijeli smo Titu stafetu (usput, ko je istu preuzeo?) I mislili smo da smo mirni do neke okrugle proslave Izraela i do iduce godine sta se tice nasih proslava. Ali ne, nema mira dok ima proslosti, a ako smo je naumili zaturiti u kakav kutak mozga kojeg cesto ne koristimo, zajebali smo se...debelo. Stigli su gay duhovi. Oce i oni svoj dan i svoj spomenik. I to, bogami, skupi spomenik, koji ce oblik imati jos nije objavljeno. Najvazniji podatak su nam uskratili. Bezeveze. U logorima je zbog homoseksualnosti završilo od 5000 do15.000 Njemaca. Spomenik kosta 450.000 eura. Pise, crno na bilo, da ce spomenik otvoriti berlinski gradonacelnik, k tome je i gay. Skoro pa razumim njegovu zelju da se spomenik podigne i da ne bude neke sirotinjske cijene, ali ne kontam cemu ce mu asistirati po jedan zidovski i romski predstavnik? Em oni imaju spomenika koliko oces, em se zidovi hvale da medju njima nije i nece bit pedera. Aj to da nisu imali, cak bi mogla i shvatiti da to mogu tvrditi, ali neznam kako znaju da nece ni biti. No, ok. Nek im bude, valjda znaju. Ko zna zna. Nego, eto nama prigode da dogodine imamo jos jednu vaznu obljetnicu. Bice to prva godina spomenika gay mucenicima hitlerova rezima. Ko zna oce li nas predsjednik dogodine odskakutati u Berlin, cestitati gradonacelniku godisnjicu spomenika. I oce li se ljubit snjim. Zivi bili pa vidili.
A u medjuvremenu ce sasvim sigurno iznjedriti jos poneka buuahaha proslost, tek toliko da se ne opustimo i da ne smetnemo s uma da je buuahaha uvijek medju nama. Gleda nas ocima Big Brothera.
Dva gay-a vode ljubav. U jednom trenutku, onaj koji je iza kaže:
- Znaš, moram ti se povjeriti da imam sidu.
Drugi, sav uplašen:
- Kakkkoo?
- Ma samo sam se šalio. Sviđa mi se kada od straha stisneš guzu.
SISAK - Amil Čanić, 15-godišnji hendikepirani dječak iz Petrinje, dobio je za svoj 15. rođendan u utorak, 13. svibnja, dar kojem se nije mogao nadati. Samo za njega u njegovu je stanu priređena prava kazališna predstava s pravim glumcima i pravim redateljem. Sarajevski glumac Zijah Sokolović odabrao je Amila za početak svoje neobične turneje po Hrvatskoj tijekom koje će obići 101 hendikepirano dijete te za njih i goste koje oni pozovu odigrati kazališnu predstavu “Telefon”.
Clanak zbog kojeg se katkad procitaju novine a da se svako toliko na iste ne pljune. Ili bar opsuje. Nije nitko nikoga zatukao, zaklao, zapalio, silovao...i sve sta posljednjih godina spada pod top teme. Netko je napravio nesto ljudsko.
Ali nemozes procitati samo to, pa procitas jos ponesto. Na sljedecem tekstu se opet vracas pljuvanju i psovanju. Obitelj s 9 djece i 3.550 kuna prihoda nema pravo na pomoć
To nam je podvaljeno pod "SRAMOTA". Citam i ne kontam sta je tu sramota. Jeli sramota drzava (da ne bude zabune, drzava sama po sebi ne postoji - drzava smo mi, mi kojima se od place uzima i trpa u kasu ) koja ne daje pomoc di god ko zavapi ili je sramota izroditi vojsku djece, djece za koju unaprijed znas da nema logike da ih prehranis? Citajuci dalje skontah da se ta sramota odnosi na drzavu (nas). Drzava (mi) trebal bi hraniti tu vojsku ciji su su stvaratelji misili da je zivotni uspjeh radjati sirotinju. Mi koji smo rodili dvoje djece trebali bi hraniti tudju. To nam je kazna jer smo u seks ukljucili i zdrav razum.
Od kud uopce drzavi pravo da kune izdvojene iz nase place daje za neciju vojsku? Nije bas da sam velika emotivka i da cmizdrim nad svakom pizdarijom koji ljudi nazivaju tugom i nesrecom, ali nisam ni kamen. Zna se sta je tuga i nesreca, a zna se i sta su ljudske gluposti i greske koje se kasnije nekome drugome guraju pod nos. Ovi imaju devetoro djece i ljuti su jer drzava neda kune, prosli tjedan u lici mole dobre ljude da im daju stroj za rublje jer imaju osmero djece a nitko od ukucana ne radi, pretprosi tjedan se oni dvoje pokusao ubiti jer nemaju kuna za zivot, jer ne rade i slucajno su alkoholicari...Placati treba rad, a neradom nek se svatko nosi kako zna i umije. Djeca neka budu briga roditelja a ne drzave. Drzava je tu da toj djeci omoguci kvalitetno skolstvo, zdravstvo i posteno ih plati za posao koji ce jednom obavljati, drzava nije tu da placa seks njihovih roditelja. "Nikada nismo požalili što imamo tako puno djece", kaže ponosno majka Ana. Divno, kazem ja. Naprosto se ovo moje kameno srce rastapa na majcin zakljucak. Jos samo da ih drzava nahrani.
Bolje bi bilo da sam novine zaklopila iza prvog procitanog clanka. Svijet bi mi se cinio ljepsim.
Ali ne, ja procitala jos.
I zamislite, Domagoj Buric, direktor programa HTV-a se usudio dati naputak urednicima ljetne emisije, on zeli da se u naslov emisije stavi rijec Hrvatska. Cak se usudjuje traziti da finalna emisija, 29. kolovoza, treba ići istodobno s Prevlake i iz Vukovara. K tome jos i da se cuje "moja domovina". Pa mislim stvarno, di je tom covjeku mozak? Zar on ne shvaca da ce mojom domovinom povrijediti slusne organe nasih divnih, nadasve miroljubivih, susjeda koji ni mrava nebi (a kamoli da vec jesu) zgazili?
Ali najgori grijeh tog covjeka je -U svom direktorskom mandatu na HTV-u na Prisavlje je, na radost glazbenika koji su godinama prosvjedovali zbog manjka domaće glazbe na javnoj televiziji, vratio hrvatsku glazbu putem niza glazbenih specijaliziranih emisija.
Sta mu je to trebalo zaboga? Imamo divnu glazbu koju nam nudi dara bubamara, joksimovic, karleusa i meni posebno draga ceca, i sta njemu treba ta neka domaca glazba koju on forsira?
Dobro kaze jergovic - Ovakve stvari dovode u pitanje proeuropsku orijentaciju onih koji su politički i praktično omogućili postavljanje ljudi kao što je Burić.
A jergovic zna, pa ipak je on - Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. svibnja 1966.), nagrađivani bosansko-hercegovački književnik i publicist, najpoznatiji kao autor pripovijetki tematski vezanih uz Bosnu i Hercegovinu. 1993. godine seli u Zagreb.. Domaci covjek. A ko zna bolje od domaceg covjeka?
A osim toga, sta ce nama vlastiti identitet kad mozemo imati tudji.
Dodajmo darama bubamarama jos poneki big brother, red capret i mozda budemo sretni i kompletni.
A Domagoj bi slavio u Vukovaru i Prevlaki. I svirao bi "moja domovina"
Sram ga bilo. Hrvat. Puj.
Završio rat i sastali se Suljo i Mujo.
- Gdje si ti bio Mujo za rata?
- Ja sam ti bio u Žljebovima.
- Gdje ti je to?!?
- Ma jedno selo, dvadeset kilometara od Sarajeva. A gdje si ti bio?
- U Londonu!
- A gdje ti je to bolan?
- Pa jedno, tri hiljade kilometara od Sarajeva.
- Auuu, ja vukojebineee ...
Ako ista na svitu nevolim onda su to pokusaji da me se nediljom izvuce iz pidjame i zvonjava telefona.
I tmobile i tcom bi triba imati neradni nediljni dan.
Ma zapravo taj dan niko i nista nebi smilo radit, a svi oni koji taj dan ne zele nikoga ni viditi ni cuti tribali bi bit na nekoj listi, dostupnoj svima na znanje i ravnanje. Liste bi tribalo dilati skupa s racunima.
Da tcom nediljom ne radi ni moja mater nebi imala mogucnost buditi me u ranu nediljnju zoru (oko podne). Kaze da nemoze svatiti da toliko mogu spavat, a ja ne kuzim sta je cudno u spavanju.
A kad me probudi s nekim nebuloznim pricama, pricama u koje ja silom moram upregnuti sjecanje i mozak...u rano podne...e to me dodatno ubije. Tada grizem.
Ovaj put sam se morala sjetiti neke nase rodice (104 koljeno) koja je kod nas bila kad sam ja imala 15-tak g. A to je, bez damskog skrivanja, bilo prije skoro 30g. Kazem skoro.
Ok, mislim se, olaksacu situaciju. Pogadjacu sa smedjom kosom, mala je vjerovatnost da falim.
- Pitam- jel ona smedje kose.
- Ma nee, plava je bila ka dite, siecas se, duga plava kosa. Neda se zove.
- Aaaa, opet ja ubrzavam razgovor, to je ona sta joj je mater razrooka.
- Ma ne ta, ta razrooka je od tatine tete Anke unuka.. ne ta, znas ona sta ima brata Matu i sestru Lidiju.
E jebiga. Vec sam se razbudila, kava mi se pila, pas oce vanka, macka gladna, Luka ispruzenog dlana ceka kune...
Skoro je ura a moja mater jos na pocetku price. Razgranalo se to obiteljsko stablo u sve smjerove. A ja sve do nedjelje ujutro mislila da nas u obitelji ima desetak. Maksimalno.
Nisam vise spominjala ni boju kose, ni imena, ni razrookost. Ni tetke, ni striceve, ni njihove potomke, sve od straha da stablo ne ode presiroko jer se ja u toj sirini zapetljavam. A kava mi stalno na pameti.
I povuci potegni ja priznala da sam se sjetila. To mi je bilo najlakse, da nas rijesim muka. Sebe osobito jer sam u muke uvucena protiv svoje volje, dok bi se za mater moglo reci da ona naprosto uziva u tom predavaju. Sjetila sam se pa je mater mogla dalje, mogla je o onome za sta je zapravo i nazvala. To nekad-dijete danas-zena se u rano jutro pojavila kod mojih na kavi, nekim slucajem...ono....susjeda radi snjom, ona kod susjede dosla pa se sjetila tu negdje zivi njen rod... tako ona svratila na kavu
Otisla ona s kave a mater se latila telefona. Navalila na moje pamcenje i moje neznanje.
Oko dvi ure je stablo bilo potpuno, razgovor zavrsio. To razgranavanje obiteljskog stabla me razveselilo tek u trenutku kad se nas razgovor blizio kraju i kad je mater najavila da ce iza mene nazvati brata. Mislim se, neka malo i on slaze te grane. To mu je za kazna. I on ima naviku nedjeljom ujutro buditi normalan svit koji blazeno spava.
A mozda on skuzi ko su Neda, Mate i Lidija. I tko je teta razrooke Anke.
Ja brojim...i s koje god strane pocnem brojiti dodjem do deset.
Kavu sam popila, floki je bio vanka, macka sita spava. Luka otisao punog dlana, a ja jos jednom za svaki slucaj pokusala prebrojiti. Devet. Nekog sam izostavila. Mozda sebe.
Jebes takvu nedjelju.
Bježi djed od Smrti i ode u vrtić. Sjedne ručati s djecom. Nađe ga Smrt i pita:
- Šta radiš?
- Lučam!, odgovori djed.
Smrt će na to:
- Lučaj, lučaj, pa ćemo pa-pa.
Situacija postaje ozbiljna kad odredjenu svotu para sakrijes, sam od sebe, u tajni pretinac u novcaniku i pocnes ih bez griznje savjesti izvalaciti za pivo. Situacija je sama po sebi ozbiljna i kad tri zene svakodnevno ispijaju to isto pivo, i uz njega pricaju o omiljenim, nezenstevnim temama. Nebi bila ozbiljna kad bi te zene u predljetno vrijeme pricale o celulitu, solariju i kremamam o samotamljenju. Lagano zabrinjavajuce postaje kad su te zene antisopingholicarke, kad pojma nemaju koja boja se nosi ove jeseni, kad neznaju koji su novi ducani otvoreni zadnjih pola godine. Opce veselje nastaje kad jedna od njih kupi nove cipele, divimo im se jer smo zapravo zaboravile da normalne zene katkad kupe i cipele.
Ali kad svako druzenje uzivaju u pricama masonima, iluminatima, komitetu 300, bilderburskoj grupi, gamazovima (pretresene vjere i boje necu ovdje spomenuti)... onda je vrag odnija salu. One pive i te cudne skupine se otmu kontroli i bogami, veceras se trio skoro raspao. Zapravo te teme i nisu nesto sta bi raspalo nasu malu ekipu, ali dio nas u te teme uplete reinakarnacije, andjele, karmu...a dio nas postojanje toga definitivno negira a samim tim ignorira. I kako to obicno u tim zucnim razgovorima (pivom potpomognutima) biva, neizbjezno je da se situacija s vremena na vrijeme zahukta. A danas se bogami zahuktala do usijanja. Trio se skoro raspao. Krenulo nevino, od nekog moguceg putovanja, preko jednog koncerta...i rat zacas. Obicno razgovaramo tako da, bez obzira na negiranje i ignoriranje neprihavacenoga, saslusamo stavove i shvacanja svakog clana trija, iznesemo svoje, pa onda to sve opet pretresemo. Kuci, naravno, ode svaka sa svojim misljenjem, mozda za nijasu blazim ili nijansu cvrscim ali se ne vrijedjamo. Ali veceras je situacija bila opaka. Po prvi puta se culo "suti" i "ne seri". Cak smo se i same iznenadile toj zestini. Srecom je radno vrijeme zavrsilo pa smo se s tim pivom morale preseliti u birtiju. Tamo nas docekalo jos jedno pivo, konobar pod gasom, pa smo svi sretni i veseli nastavili piti i i svadjalacki ton se izgubio, a i teme su bile sasvim drugog oblika. Vibratorskog oblika. Zakljucile smo, s obzirom da smo prilicno grintave i atipicne zene i da je zamorno traziti prikladne muskarce, ili jos gore prilagodjavati ih sebi, da nam je pametnije otici u sex shop i kupnjom srediti i taj dio zivota. Jedna od nas je usput svratila da vidi kakvih sve tamo ima "muskaraca" koje jednostavno sebi prilagodis i poslije upotrebe spremis u ladicu. Izvidnica je bila zatecena svim tim bojama i velicinama i sad nas je stavila na muke...sve smo nesto mislile da cemo, svaka sebi, naci prigodnog ladicara, kad vidi vraga...situacija se zakomplicirala.
Sitaucija ozbiljna kako god okrenes.
Konobar je uporno ponavljao kako njemu fali seks...a meni tek sad kad sam dosla doma, doprlo do svijesti sta je on govorio. Bile smo zaokuplejne ladicarem...ma ko je imao sluha za konobarovim vapajima.
A jebiga. Pivo je krivo.
Dakle...ako neznate koja je temperatura a bas je to ono sta vas muci,
naculite usi,
skoncentrirajet se...
Prebrojite koliko puta zrikacav zazrice u jednoj minuti,
podijelite s dva,
dodajte devet
opet podijelite s dva.
i imate tocnu temperaturu u °C
ako nije tocno, niste dobro brojili, zbrajali i mnozili...a jebiga
provajte ponovo
jos malo...
Mrtav ateista je osoba koja je ljepo obucena a nema kamo poci :)
pa jos malo...
Perma itsraživanjima jendog
engleksog Sveuičlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u
nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie.
To se dogđa target="_blank" a sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom.
Sretna i ponosna vlasnica novog psa i nove torbe se pojavi jucer kod mene, masuci psom u torbi ili torbom na psu, ovisno na sta vam prvo pogled padne. Ja sam najprije vidila to siroto, skupo stvorenje koje viri iz te skupe torbe na ramenima sirote zene. Sirote jer nezna, a ne sirote jer nema. Izvukla ona to malo bice da uhvati malo zraka dok mi dvije ispijemo kavu. I imam sta viditi. To bice jedva dise od kaputa koji je ponosna vlasnica na njega navukla. Skupi pas u skupom kaputu i sve to skupa utrpano u skupu torbu, i tako ona snjim salablajzi po gradu jer nema pametnijega posla. I prodaje pse. Prodaje pse koje ce to malo bice okotiti kad joj ponosna vlasnica nadje primjerenog muzjaka. A cijena nije mala. Buduce bebe ce morati isplatiti i mamu i kaput i torbu, valjda ce nesto para ostati da se torbi pridruze adekvatne cipele. Nasiroko i nadugo ona meni ispricala kako je to malo bice poslusno i sta sve zna. Od sjedi, preko lezi, do donesi.
Slusam ja nju tako s trecinom jednog uha i mislim na moje ljubavi kod kuce.
Moje slatke ljubavi koje nista ne kostaju a puno vrijede.
Moje ljubavi su s ulice, nisam za njih dala ni kune ni eure, nemaju kaputa i neznaju za narebe. Oni znaju za njeznost, za ljubav, za paznju...Oni znaju da su oni ljubimci i da se to kod nas doslovno tako shvaca. A ljubimci spavaju u krevetu, imaju svoj jastuk, prica im se prije spavanja, nocu ih se pokriva da im bude toplo, ujutro ih se ljubi da im dan pocne ljepo...
I ne prodaju se bebe, ni za cipele ni za torbe.
Mali Mujica porastao i tata Mujo zaključi da je vrijeme da Mujica nauči plivati.
Upute se oni na Miljacku
- Mujo: čuj Mujice, kad te ubacim u vodu maši rukama i nogama.
I ubaci Mujo Mujicu
- Mujo: maši sine, maši rukama, maši Mujice, maši nogama...e jebiga
- Sta je 666999?
- Zlo i naopako.
Pita Mujo Fatu:
- Fato jel bi mi ga popusila za mobilni?
-Bolan Mujo sto nebi popusila za mobilni?
Skine se Mujo,
Fata popusi pa kaze:
Daj Mujo mobilni
Pisi Fato, 095...
Stari Bracanin leži na samrtnoj postelji, oko njega žalosna obitelj, kad se
odjednom zacuje njegov tihi glas: - Miriše.. miriše mi nešto lijepo... – Sin se
iznenadeno trgne i kaže: - To mama pece pitu u kužini.
- Ja bih samo komadic pite, - kaže stari Bracanin.
Sin otrci u kuhinju ispuniti ocevu možda posljednju želju, kad vraca se iz kuhinje praznih ruku.
- Nisi mi donio pitu? - Nisam, pokunjeno ce sin, - mater je rekla da je to za karmine.
Drže se slon i slonica za surle, pa ga ona pita:
- Dragi, da li ti mene voliš ili me samo vuceš za nos?
Došao mali Kinez kao novi u razred u Sarajevo. Kako je već ponešto natucao jezik, kaže on:
- "Ja se zovem Ho-Ming-Li, a to u prijevodu na vaš jezik znači Sin od sedam očeva."
A Mujo će na to Hasi:
- "Znao sam ja da on ne može biti tako žut samo od dva jajeta!"
Udju 3 pileta u caffe bar. I piju, piju, piju, piju, piju...
Kuje Edipov sin urotu protiv Edipa.
Ovaj to sazna pa rece:
- "Zar i ti, sine, brate?"
Baba otisla kod doktora i kaze:
- "Doktore, kupila sam novi slusni aparat!"
- "Odlicno! Inace, kako vam je muz?"
- "Ma jeftino! Samo 20 maraka!"
Setaju papagaj i kikiriki ulicom,te rece papagaj: Jebes mi mater al' je ovo najgluplji vic u kome sam ja sudjelovao!?
Igraju dva luđaka nogomet pred ludnicom. Nakon nekog vremena kaže jedan drugom:
- Završilo je prvo poluvrijeme, ajde, sad ti budi lopta.
Razbolio se veterinar i otisao doktoru na pregled. Sjeo ovaj na stalicu, a doktor ga pita:
- "Kazi mi sta ti je?", a veterinar na to:
- "eeee, lako ti je tako, pitas i znas..."
- "JOE JE PEDER!"
- "NIJE!"
- "JESAM!"
Uđe Mujo u kafanu i naruči pivo. Konobar mu donese čašu piva i podmetač. Mujo popije, naruči još jedno, ovaj mu donese još jednu čašu sa podmetačem...
Tako Mujo popije 7 piva. Naruči osmo, a konobar mu ovoga puta donese času piva bez podmetača, na šta će Mujo:
• A GDJE JE KEKSIĆ?
"Samo ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku..."
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Leute moj,
Toma Bebić
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine
Pute, laze pizon dubli tovari
Gustirne žedne mijun sići i lati
Konkulana škina težakov
Od motik po žurnatin pritrujena
Prage kalet žnjutin dubli puntari
Naboj Dalmatine rebati na drači
Kroz kadene dicu čićan pasli
A judi driti ka kolone
Dalmatino, povišću pritrujena
Intradu pravice s tilin štrukali
Dalmatino, povišću pritrujena
Rod puntarski resa na drači
Dalmatino, povišću pritrujena
Ditinstvon gladnin povist štukali
Dalmatino, povišću pritrujena
Kroz kadene dicu čićan pasli
A judi driti ka kolone
Dalmatino, povišću pritrujena
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)
"Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo."
(Benjamin Franklin)
"Prosječna žena uvijek je radje lijepa nego pametna, jer prosječna žena zna da prosječni muškarac bolje vidi nego što misli."
"Zato što pametniji popušta glupani vladaju svijetom."
"Ne placite za Romeom i JUlijom, da nisu umrli oni umrla bi njihova ljubav"
"Nitko nije beskoristan, svatko moze posluziti kao los primjer"
"Vuk dlaku mijenja u jesen i u proljece. Covjek po potrebi"
"Najbolji slikar mrtve prirode je industrija!"
"Nisan zgodan, ali sam nezgodan!"
Najlakši način da ti ime dospe u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu.
Cijev je sipka kroz koju je provucena rupa.
Mijenjam čir na želucu za Bol na Braču.
Ajmo se napiti dok smo još trijezni. Jer poslije će biti kasno.
Svaki vijek ima svoj srednji vijek
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ero s onoga svijeta,
Jakov Gotovac, Milan Begovic
- Sto na nebu sja visoko:
mjesec je il' sivi soko?
U krilo mu zvijezda pada:
zvijezda je, il' moma mlada?
- Sto na nebu sja visoko,
nije mjesec nego soko!
Sto u krilo zvijezda pada,
zvijezda to je moma mlada!
- Sadji s njome, moj sokole,
sadji snjom na ravno dole,
pokraj bistre izvor vode
kraj kog vile kolo vode,
dzbun i trava gdje mirise,
slavuj ptica gdje biglise,
pa je grli, pa je voli
dok se sunce ne pomoli.
Skokni, daj!
Skokni dragi, u kolu, haj!
skokni, dragi, daj!
Veselo, haj!
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
A koliko si imala ljubavnika?, Jiři Sotola
A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i sto su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi
mira.
cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi vec, kao nesnosnu muhu
pratim ocima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se medju slovima ove glupe knjige sto
je citam.
idi, ne volim te, nista necu, nista te ne pitam,
to me ne zanima,
fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed cu te jos voljeti, no zaimeisusovo
koliko,
koliko si ih imala?
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Odlazak, Tin Ujevic
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Nikad ne znam sto mi nosi noc mirna plava
kad bonaca prospe se po luci koja spava
Tad se pitam dal' jos misec spi u tvojoj kosi
pa se pustam nekom svome moru da me nosi
Ludo more, ludo moje more
kako da te smirim
kad ti vicem da cu doci
kad ti svoje ruke sirim
Ludo more, ludo moje more sve mi kule rusis
i ostavljas sve do zore samo bol u dusi
Sto mi krijes moje more sna sad mi kazi
dal' je ona otisla od mene il' me trazi
Stojim tako k'o napusten brod cekam cudo
dok se negdje s horizontom spaja more ludo
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Dalmacijo za sva vrimena, Skladatelj Dušan Šarac, stihovi Pere Picukarić
Ti si meni jaketa i kapa
što me čuva kada vitar puše
Ti si meni maslina i škrapa
što mi kripi ovo malo duše
Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
Ti si meni ka mater i ćaća
ti si sunce mog života
Zemljo mora maslina i soli
ko te vidi taj te i zavoli
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
Ti si galeb, sura hrid i more
živa stina što suncu prkosi
Ti si ribar i težak zagore
sva lipota što je srce nosi
Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
Ti si meni ka mater i ćaća
ti si sunce mog života
Zemljo mora maslina i soli
ko te vidi taj te i zavoli
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
Ko te vidi u te će se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
I molitva moja uzvišena
Dalmacijo za sve vrimena
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Nisam ti dospio reci, Arsen Dedic
Nisam ti dospio reći
što si mi sve dala
sada je već kasno
al'mislim da si znala
Nisam ti dospio reći,
što mi je tvoje tijelo
ja sam pisao riječi
ti pripremala jelo.
Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena
nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati
Nisam ti dospio reći
ili to nisam znao
svjetlost pada u more
onda je zastor pao.
Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.
Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.
Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.
Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
"Grijesiti je ljudski, ali za potpun kaos potreban je kompjuter"
"U Bosni 75% stanovnistva ne vjeruje da Bosna postoji, kako onda da vjeruju da u bosni postoje piramide!?"
"Blagoslovljen onaj koji nema sta reci a ipak suti"
"Jednoj zeni treba 20 godina da od sina napravi covjeka, a drugoj 20 minuta da od njega napravi budalu"
"Muskarci, vi nikada nemozete biti toliko podli koliko se ja mogu praviti naivna"
"Sve je teze i teze. I ja!"
"Kako je nastao Bog? Vrag ce ga znati!"
"Kad ne moze ona - zna samo ona. Kad ne mogu ja - znaju svi!"
"Okrenite se! Mozda vas prati neki paranoik"
"Sudac ima tremu, sudi vecem lopovu od sebe"
"Molim pametnije da vise ne popustaju, stanje je krajnje kriticno"
"Da je Nobel svoju tajnu odnio u grob imao bi najveci grob na svijetu"
"Ne budite praznovijerni - to donosi nesrecu"
"Radi mira u kuci srusili smo je do temelja"
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ribari,
Vinko Coce
Prije jutra ribari se bude,
More zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru
S galebima na moru
Na poštama sunce čekaju
Svako jutro parangale dižu,
Vižitaju i vršu i mrižu,
A galebi čekaju
Da i njima ča daju
U ribare oni viruju
Noć je mirna vali spavaju
Pod svitlom se ribe skupljaju
Špurtilon I ostima
Dobit će po kostima
Kad se smire kad se pridaju
U dubini mriže parangali,
Na pučini bile se sinjali,
Tiho kraju veslaju,
Malu barku guraju,
A ribara ruke izdaju
Prije jutra umoran
Ribar čeka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
Galebi se karaju
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Balada iz predgradja,
Dobriša Cesarić
..I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema,
A mor'o bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Utjeha kose, A.G.Matos
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Divji cvit, Gibonni
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
U srce me potocaj ka divji cvit
pusti dazd iz oka da okripi
naciklu jubav u meni
A da je coviku bit ka raspa
i da je u dusi zal i grub
ja ne bi se da' do kraja
i ne bi vako ginija za nju
Da je coviku bit ka raspa
da nista ne cuti ka i zvir
ja ne bi se da' do kraja
ko me tira da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
ko me tira da je 'vako zavolin
jer ja sam proguca kost
za jubav niman lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me tira, ko me tira
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provam
da je 'vako zavolim
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Jeste li znali da...
...je Bruce Lee bio toliko brz da su neki kadrovi u filmovima morali biti usporeni da bi se pokreti vidjeli
...je Charli Chaplin jednom prilikom osvojio trecu nagradu na natjecanju za svoga dvojnika
...laganim podizanjem nogu i lezanjem na ledjima ne mozete potonuti u zivi pijesak
...prva 4 poteza u sahu mozete odigrati na 318979564000 nacina
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Izmedju mene i tebe,
A.P. Kezele
Izmedu mene i tebe tako je malo prostora. U taj procjep
stao bi tek treptaj svjetlosti. U njeg se smjestila nasa ceznja,
u njeg se smjestila nasa ljubav.
Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Dijeli nas tek djelic najmanjeg dijela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god tezio i htio,
nikada me neces dosegnuti.
Izmedu mene i tebe tako je malo vremena. U taj procjep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smjestio nas zivot,
u njeg se smjestila nasa sudbina.
Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji.
Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno prijeci.
Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Izmedu nas je more beskraja -
ne vece, ne dublje od njeznog dodira. Ali zar ne znas?
To je more ljubavi i ono ce nas zauvijek spajati.
Tu ćeš naći uvijek dom,
srce koje kuca za te,
ruku da te prati,
majku da te shvati,
znat ćeš sve što treba znati.
Znat ćeš kako boli plač
kada tvoja zemlja pati;
ali iza svega
sigurno ćeš znati
što ti znači ovaj kraj.
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
Tuđin i oluje kidali su nju,
al' još uvijek tu je sve dok mi smo tu.
Bit ćeš bogat ko i mi,
kralj što ne zna što je kruna,
al' na svojoj grudi
ko i ovi ljudi
bit ćeš velik ko i mi.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Za sve su kriva djetinjstva nasa,
Vesna Parun
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Dalmatinska duša prava,
Tedi Spalato & Hari Roncevic
glazba: H. Rončević
tekst: H. Rončević
Ča je pisma nego lik
Čovik lakše umiri
Neveru ča dušu trga
I u nekoj betuli s čašom vina isprati
Svoju izgubljenu jubav
Prijatelji sa mnon sad
Staru pismu pivajte
Nek me site riči ove
Na te dane mladosti
I na izgubjene snove
Di je pisma moj je dom
Pisma ča mi srce para
Živit će i skončat s njon
Dalmatinska duša prava
Nek me bode u srce
Stara klapa i gitara
Plakat će bez suza s njon
Dalmatinska duša prava
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Ispod tvoje boloture,
Tomislav Bralić i klapa Intrade
Misečina prosula se kalom,
dragi dragoj piva pod balkunom,
na pučini val se ljubi valom,
a ja sam prid tvojim portunom...
Doni' san ti iz đardina cvića,
nek' ti vonja, nek' te na me sića,
garofule i đirane,
donija san tebi, ane...
Ispod tvoje boloture, pivan tebi serenade,
dok ti lice kriju škure i koltrine sumprešane,
i koltrine sumprešane...
Dok ti lice kriju škure i koltrine sumprešane,
i koltrine sumprešane...
Zaspala je bonaca u luci,
s kampanela tuče kasna ura,
ja te čekan s gitarom u ruci,
pivajući kraj tvojih škura...
Na maslini jubidu se tići,
među bove stisli se kajići,
a ja kraden bogu dane,
pivajući tebi, Ane...
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Jesen stiže dunjo moja,
starogradska
Jesen stiže dunjo moja,
Ne miriše vise cviće,
Zumbul, lale, jorgovani
Jesen stiže dunjo moja,
Ne miriše više cviće,
Zumbul, lale, ljubičice
A i ti me iznevjeri,
Dunjo moja, otišla si,
Slavuj šuti, lišće žuti,
Jesen stiže, dunjo moja
Ne miriše više cviće
Zumbul, lale jorgovani.
S' cvjetnih grana, lišće pade,
S'njime ode moja ljubav
Moja mladost, moje nade.
A i ti me iznevjeri,
Dunjo moja, otišla si,
Slavuj šuti, lišće žuti,
Sad i ne znaš kol'ko patim
Kad' se sitim jorgovana,
Ljubičica i jasmina.
Kad' se sitim jorgovana,
Zumbul, lala i jasmina
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Nikola Šubić Zrinski,
Ivan Zajc,
Hugo Badalić
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Čekaj me,
K.Simonov
Cekaj me i bit cu tu,
samo cekaj mene . . .
I u dobru i u zlu,
kad oluja krene.
Cekaj me kad padne noc,
cekaj svako vece,
i kad drugi nece moc,
i kad drugi nece.
Cekaj kad nece bit
pisma izdaleka,
cekanja kad bude sit
drugi koji ceka.
Cekaj me i bit cu tu
i ne prastaj sada
tima sto u svakom zlu
pamte rijeci jada.
Neka mati, neka sin
misli da me nije.
Tuzan drug uz vatre dim
suze neka lije,
neka dignu case svi
u cas zadnjoj uri,
ali s njima nemoj ti,
cekaj, i ne zuri.
Cekaj me i bit cu vec
i od smrti jaci.
Neka kazu tuznu rijec:
"Nema ga i placi!"
Kako shvatiti moze taj
vjerno srce zene?
Svojom nadom ti si, znaj,
sacuvala mene.
Zasto ja sam opet tu
tek mi cemo znati -
cekala si i u zlu
da se tebi vratim.
”””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””” Pismo,
Zvonimir Golob
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Kad mi dodjes ti,
Oliver Dragojevic
Pada noc puna strepnje,
nema te tu kraj mene,
a trebam te
kao pjesnik svoju bol
Na srcu mi studen zime,
na usnama tvoje ime,
i samo cekam dan
da dodjes mi
A kad mi dodjes ti
i osmijeh vratis mi
sva patnja i bol
zivota mog ce proc'
u nocima bez sna
ja tebe dozivam
da dodjes mi ti
i kao svi pocnemo mi
mirno zivjeti
Moj dan nema kraja,
a nocu tebe sanjam,
i samo cekam dan
da dodjes mi
””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””””
Zemlja dide mog,
Meri Cetinic
Glazba: V. Barčot / Tekst: I. Cetinić
Ka dite čula san,
Još se sićan ka i sad
Riči dide mog:
Upamti zauvik
Da u njima vire ni
Nisu oni ka i mi
I tako dodje dan
Da mi čovik dobro znan
Hoće uzest nju,
Al' mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
Cili život živin tu
Ko u nikom plavom snu,
To je zemlja dide mog
I oca mog
Ja ostajem na njoj
A ona je prilipa
Ka draga divojka
I sva'ko želi nju,
Al' mi je ne damo
Jer ona je dio nas
I ostat ćemo tu
Cili život živin tu…
Bježi djed od Smrti i ode u vrtić. Sjedne ručati s djecom. Nađe ga Smrt i pita:
Situacija postaje ozbiljna kad odredjenu svotu para sakrijes, sam od sebe, u tajni pretinac u novcaniku i pocnes ih bez griznje savjesti izvalaciti za pivo. Situacija je sama po sebi ozbiljna i kad tri zene svakodnevno ispijaju to isto pivo, i uz njega pricaju o omiljenim, nezenstevnim temama. Nebi bila ozbiljna kad bi te zene u predljetno vrijeme pricale o celulitu, solariju i kremamam o samotamljenju. Lagano zabrinjavajuce postaje kad su te zene antisopingholicarke, kad pojma nemaju koja boja se nosi ove jeseni, kad neznaju koji su novi ducani otvoreni zadnjih pola godine. Opce veselje nastaje kad jedna od njih kupi nove cipele, divimo im se jer smo zapravo zaboravile da normalne zene katkad kupe i cipele. 
Baci se plavuša na pod... I promaši.
Bolje umrijeti od litre nego od kapi.
"Prodajem vola da školujem konja"
Mali Mujica porastao i tata Mujo zaključi da je vrijeme da Mujica nauči plivati.
- Sta je 666999? 
Pita Mujo Fatu:
Drže se slon i slonica za surle, pa ga ona pita:
Udju 3 pileta u caffe bar. I piju, piju, piju, piju, piju...
Kuje Edipov sin urotu protiv Edipa.
Baba otisla kod doktora i kaze:
Igraju dva luđaka nogomet pred ludnicom. Nakon nekog vremena kaže jedan drugom:
"JOE JE PEDER!"
"Samo ljudožder se iskreno raduje svakom čovjeku..."
Najlakši način da ti ime dospe u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu.
Cijev je sipka kroz koju je provucena rupa. 
