_____neokretenistička poezia_____

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čemu?
Nonsens poezija zaživjela 80ih godina prošloga stoljetja u glavama mladih novovalnih provincijalaca i dovodila ih do histeričnoga oslobađajućeg smijeha. I danas također.
Nastala je iz slučajno ispaljenog, zaumnog stiha temeljca (te spontanog manifesta) vrlog začinjavca aka Zvizdiča "Štukam, štukam giricu da ne vidi plota". Taj biser (što ne znači da ga kasniji i ne prevazilaze po lucidnosti i lakom /poput pahuljice/ te vještom baratanju riječima) NKR poezije nastao je vrenjem petnaestogodišnjih umova u naponu svog organskog razvoja (ako ne već iskustvenog da ne kažemo empirijskoga), pod utjecajem nesputanosti new wavea/postpunka i legendarnog lokalnog mislioca profesora Brte. To prštanje zbrkanih, a svježih misli mogao je izlučiti samo tek sazrio, i tim zrijenjem zbunjen, mozak. Mak Zvizdič i Frenkie Naglesch, ali i Žblekano i Šgo od tog trenutka smislili su stotine nonsens-haikua. Naravno ne treba zaboraviti vrloga Peru, koji je iz "nađenog šlagera" na turskom radiju pokrenuo Ua Habhtir pokret.

Cilj cijeloga pokreta je bio što zvučnije riječi s(N)k(r)lopiti u što besmislenije rečenice ufajući se u rimu, no ne pod čizmom dogme. Jednostavna (?), ali uzviše
na zadaća to biješe.<

01.03.2011., utorak

3 pjesme Šarla


Nobody like me

Nobody, nobody
Like me
Nobody ever like me
And nobody
And never
And nobody
Me!
Around my head

Around My Head

Patients are running through the park to the square.
They are carrying slippers under armpit,
they are carrying dentures in their hand.
Go after them to the newspaper stand in the shadows,
buy them better, buy them all they want.
They are half awake, but half crazy,
barking glass calms their swollen nerves,
roar of iron finds them absolute guilty,
with wrapped arms, legs, eyes and wounds.
Around my head!
They are looking for me and looking for something I hid from them,
vertebra bones, entire skeleton of a dead body.
I get up and shout: “Brothers, plaster is in the drawer!”
They jumped, surrounded me: “He is mocking us!”
They are welcoming with scream each new body part
they are tearing from me, with strained foreheads.
Sometimes it’s hard after years and darkness
to remember why someone again wave with knife.
Around my head!

Little man

Little man wants to go over the line
He wants to go over the line but he mustn’t
Prescribed norms suffocate him
Over the line is his place
Little man wants to go over the line
He wants to go over the line but he mustn’t
He wants to go over the line but he mustn’t
Little man wants to go over the line
- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se