"Ljubavnici"

utorak, 12.06.2018.

Ponekad pomislim da postoji razlog, zašto nemam niti jednu stvar od tebe, neku sličicu, poklončić, sačuvanu putnu kartu, bilo što. Valjda da se mogu raspravljati sa svojim umom, koliko je fikcije u osjećajima, sjećanjima. Kada kažem osjećajima, podrazumijevam one koji su bili. Sad još ponekad želim da vidim da li me možeš inspirirati na rečenicu ili dvije.
Eto mogla je jedna knjiga, neprikladnog ili baš nasuprot prikladnog naslova, biti ta neka stvar koju bih sada mogla dok brišem prašinu, uzeti u ruke, prelistati, možda duboko uzdahnuti i vratiti mirna srca na policu.
Knjiga je završila u kanti za smeće, bilo mi je to toliko strašno, prvo žao mi knjige kao knjige, a drugo bila je nešto tvoje, iako sam ti knjigu više nekako otela, nego je svojevoljno dobila od tebe.
Prvo sam mu obećala da ću baciti knjigu, ali nije bilo dovoljno, morao je biti sa mnom dok sam gledala kako ljubavnike prekriva ostalo smeće. Kako li (ne)prikladno, završiti ljubavnu priču u kanti za smeće pa je potezati ovako.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.