srijeda, 16.02.2005.

pere me...

Da li postoji post menstrualni sindrom? Ako postoji mene pere i to opako. Jučer sam se obžderala čokoladom za kuhanje u bananama, a prije toga pojela sam cijelu zdjelu kokica. Rasplakala se, bila sretna ko malo dijete, vrištala i skakala.
A danas, mislila sam da će sve to proći. Jer ipak svaki put kada je probudim nekako mi je lakše, novi dan je pred mnom, sve je nekako lijepo kada me ujutro probudi ta pjesma koja krešti iz mobitela «Let the sunshine in….»… A onda nakon par sati više mi se ne da učiti, postajem nervozna, samo se muvam po kući, pa malo na net, pa me izjeda grižnja savjest kaj niš ne radim, pa se primoravam da učim…
Najgore je što više zaista ne znam šta mi je. Kao da su sve moguće emocije pomiješane unutar mene, sakrivene iz mog zida i jedna drugoj neda da izađe van… Tuku se unutar mene, razbijaju me, svako malo jedna pobijedi pa se derem, vrištim, ljutim, plačem, smijem. Onda opet počnu sa bitkama, a moje lice se pretvori u bezosjećajnu masku.

Sada, trenutni pobjednik mojeg emocionalnog rata je ljutnja… Ljuta sam na staru kaj mi sa 23 godine još sere kaj pušim, neš mi se prijeti da će reć starom ak ne prestanem, da on zna i da ak me uhvati da sam gotova… Ma mogu ja još sa starom, al moj stari, kako s njim? Ljuta sam na njega jer se nije javio. Ljuta sam na sebe kaj sam si opet uništila facu (kada je nervoza pobijedila). Ljuta sam kaj on nije mogao danas. Ljuta sam na cijeli svijet. Ljuta sam kaj nemam inspiracije za pisanje bloga. Ljutim se kaj sam tako fucking glupa kad je u pitanju ljubav. Ljuta sam kaj sam naivna i pravi sucker, kaj naletim uvijek na neke folere. Ljuta sam kaj ne učim onoliko koliko bi trebala. Ljuta sam jer mislim da me život sustavno jebe u zdrav mozak. Ljuta sam i točka, na sve i svakoga.
Da i sada bih se trebala negdje ispucati i zato sam ljuta jer nema joge danas, a ne da mi se sama…..AAAA LJUTA SAM KO PAS!!!

Nakon par sati…
Bila sam na cugi s frendom. Smirio me, razveselio uz kuhano vino i lijepi razgovor… Sada sam bezosjećajna, ušla sam u stadij stagnacije, bure u meni su se uspavale, umorile se od cjelodnevne borbe. Sada mogu u miru zaspati. Sutra je novi dan, opet će sve biti lijepo ujutro kada se probudim (barem na par sati)…

- 23:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #